Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-107/22-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. B. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku T. Š., odvjetniku iz I.-G., protiv ovršenika L. K. iz V., . OIB:…, zastupanog po punomoćniku iz Odvjetničkog društva R. & O. iz K., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, pod poslovnim brojem Ovrv-612/21-10 od 27. siječnja 2022. godine, dana 21. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, pod poslovnim brojem Ovrv-612/21-10 od 27. siječnja 2022. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP-a), u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donijela javni bilježnik Z. B. u D. R. pod poslovnim brojem Ovrv-612/21 od 02. prosinca 2021. godine određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 22.466,47 kuna, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja P. B. d.d., Z., kao vjerodostojne isprave.

6. Prema sadržaju spisa predmeta, ovršenik L. K. izjavio je prigovor protiv citiranog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojem je predložio da mu se omogući obročna otplata predmetnog duga, istodobno predlažući predmetno rješenje o ovrsi staviti izvan snage u cijelosti, ukinuti provede radnje i postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

7. Prvostupanjski sud je, očito ocjenjujući da prigovor ovršenika zapravo predstavlja njegov prijedlog za odgodu ovrhe, donio pobijano rješenje obrazlažući kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, jer nepovoljna materijalna situacija ovršenika da odjednom podmiri dug sama za sebe ne predstavlja zakonom propisani razlog za odgodu ovrhe.

8. Osnovano ovršenik u žalbi osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja prvenstveno ukazujući kako je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda o tome da njegov prigovor predstavlja prijedlog za odgodu ovrhe pravilno navodeći da takav zaključak prvostupanjskog suda nije utemeljen na sadržaju izjavljenog prigovora.

9. Naime, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, ovršenik je protiv rješenja o ovrsi, osim što je predložio obročnu otplatu duga ovrhovoditelju, kako se može razumjeti iz sadržaja prigovora, rješenje o ovrsi osporio u cijelosti i predložio isto staviti izvan snage (u dijelu u kojem je određena ovrha) te postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka, što je u prigovoru i izrijekom navedeno.

10. Utoliko je prvostupanjski sud propustio o prigovoru ovršenika odlučiti pravilnom primjenom odredaba članka 58. OZ-a, koje reguliraju postupak u povodu protiv prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

11. Iz izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, temeljem kojeg je (kao vjerodostojne isprave) predložena ovrha, proizlazi kako se dugovanje ovršenika temelji na Ugovoru o kreditu koji je zaključen između ovrhovoditelja kao davatelja kredita te ovršenika kao korisnika kredita dana 23. travnja 2021. godine.

12. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

12.1. Dakle, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

13. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

13.1. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C- 632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

14. Sukladno Zaključku usvojenom na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

15. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

15.1. Ukoliko se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno, ukoliko se odrekne od zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.

15.2. U spomenutoj situaciji (a i ukoliko se utvrdi da se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru), prvostupanjski sud će nastaviti ovrhu prema pravilima ovršnog zakona.

16. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, a potrošač se ne odrekne zaštite, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, kao što je slučaj u ovom postupku, ovršni sud može preinačiti rješenje ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, odnosno, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u slučaju sumnje o nepoštenosti ugovornih odredaba, kada se radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti.

17. Iz navedenog razloga, kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, temeljem odredaba članka 380. stavak 3. ZPP-a, u svezi s člankom 21. OZ-a.

18. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će prigovor ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave razmotriti i ocijeniti s aspekta citiranih zakonskih odredaba, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga rješenja.

U Splitu 21. ožujka 2022.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.