Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-794/2020-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz Z., OIB: … ,zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika Klinika Z. … OIB: …. te umješača na strani tuženika Republike Hrvatske OIB: …..Ministarstvo, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 18 Pr-4705/18-61 od 30. lipnja 2020., 21. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 18 Pr-4705/18-61 od 30. lipnja 2020. u dosuđujućem dijelu točke I. i točki II. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 969,94 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka I. izreke), te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2020. do isplate (točka II. izreke).

Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu točke I. i II. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači, podredno ukine.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 969,94 kn bruto s kamatama s osnove otežanih uvjeta rada za sve efektivno odrađene sate rada, kako u redovnom tako i prekovremenom radu, za prekovremeni rad u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka, te naknade za godišnji odmor, u vremenskom razdoblju studeni 2016. – veljača 2019.

Radi se o postupku u sporovima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, na koji se sukladno odredbi iz čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje odredba čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14), a prema kojoj odredbi presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten.

Ocjenom provedenih dokaza, prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka te pozivom na odredbe iz čl. 47. st. 1. i 2., čl. 51.,čl. 52. i čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine " broj 143/13 i 96/15 – dalje KU/13), tj. čl. 49., čl. 50. i čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje KU/18), čl. 91. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR) i čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 - dalje Zakon o blagdanima) sud prvog stupnja utvrđuje da mjesečni fond radnih sati predstavlja umnožak radnih dana u koji ne ulaze dani blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka u tekućem mjesecu s 8 sati. Naime, utvrđuje da iz citiranih odredbi KU-a ne proizlazi da bi sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i na dan Uskrsa trebali biti evidentirani isključivo kao redovni rad i ubrojani u redovnu mjesečnu satnicu. Iz citiranih odredbi čl. 51. st. 1., 8., 9. i 10.KU/13 i čl. 49. KU/18 proizlazi da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, te se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Napominje da su citirane odredbe KU-a jasne i izričite, te da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje odredaba KU-a ovlašteno tumačiti odredbe KU-a, a ne mijenjati ih.

Stoga odbija prijedlog tuženika da se na predmetnu pravnu situaciju primijeni Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Utvrđuje da razlika plaće tužiteljice za utuženo razdoblje s osnove dodataka za prekovremeni rad, pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, iznosi 598,52 kn, za otežane uvjete rada iznosi 266,18 kn, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora da iznosi 105,24 kn (čl. 36. st. 1. i 2. KU/13, tj. čl. 34. KU/18), ukupno 969,94 kn bruto. Ovaj sud prihvaća pravilnim stav suda prvog stupnja da tužiteljica kada joj Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 51. i čl. 57. KU/13, odnosno čl. 49. i čl. 55. KU/18, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, budući da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po navedenim, osnovama, jer tužiteljica kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima.

O navedenome je, a zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., a prema kojem pravnom shvaćanju zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

Međutim, osnovano tuženik osporava način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija subota i nedjelja, a ne i blagdan, koji eventualno pada u tjednu, pri čemu se poziva na zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, a zbog čega pobijanu presudu nije moguće ispitati, čime je počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se osnovano upire žalbenim navodima.

Glede navedenog pravnog pitanja stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih rješenja, pa tako u rješenju broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. iznosi slijedeće pravno shvaćanje:

"Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 ( tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr 630/2017, Revr- 676/2013, Revr 793/2013, Revr 1515/2013 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli zaključak broj 148 prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169 kojim je navedeno da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje."

S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično su osnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u razdoblju od 21. prosinca 2015., zbog čega pobijanu presudu nije moguće ispitati.

Zbog tih je razloga na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 21. ožujka 2022.

Sutkinja Dubravka

Butković Brljačić