K-234/2015

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna "Sveti Križ"

Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Marisi Matić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Astrid Bajto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. G. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („NN „ br. 125/11 i 144/12– u daljnjem tekstu KZ/11) nakon javno održane rasprave

u nazočnosti savjetnice ODO u S., A.

Š., okrivljenika osobno, branitelja okrivljenika H. K., odvjetnika u

S., oštećenika osobno s punomoćnikom B. U., odvjetnikom u

I., dana 13. rujna 2021.g. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENIK: M. G., OIB: …, sin Š. i

K. rođ. K., rođ. …. . u M. gdje i prebiva na

adresi… kuhar po zanimanju sa završenom SSS, trenutno

nezaposlen, razveden, otac dvoje maloljetne djece, H., državljanin R. H., neosuđivan,

k r i v j e :

I.što je dana 30. ožujka 2014. godine oko 1,15 sati u M.,

ispred caffe bara B. u nakani da teže povrijedi J. V., udario ga više puta zatvorenom šakom u predjelu glave i tijela te koljenom predjelu lice, uslijed čega je isti zadobio prijelom lijeve zigomatične kosti, prijelom donje čeljusti lijevo, prijelom medijalne falange četvrtog prsta desne šake i napuknuće IX i X-tog desnog rebara koje ozljede su teže naravi,

dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio

II.čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona/11.

III.Stoga se okrivljenik M. G. temeljem odredbe čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega mu se temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona/11 izriče

UVJETNA OSUDA

IV.time da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema okrivljeniku neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V.Temeljem članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljenik naknaditi troškove kaznenog postupak u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.ODO u M. podiglo je optužnicu broj K-DO-

30/2014 od 20. lipnja 2014.g. protiv okrivljenika M. G. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona/11.

2. Rješenjem Vrhovnog suda R. H. posl. br. SU-IV-272/2014-10

od 3.lipnja 2014. godine ovaj kazneni predmet dostavljen je Općinskom sudu u Splitu.

3. Sud je raspravu dana 11. rujna 2018.g. održao u izočnosti okrivljenika koji je izjavio da se u odnosu na optužbu ne smatra krivim te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka suglasnošću stranaka u dokazne svrhe sud je pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještak prof. dr. Š. A. dan

na raspravi 5. studenog 2018. godine, iskaz oštećenika J. V. sa rasprave od 18. rujna 2019. godine (list 90-91 spisa), iskaz svjedoka S. E. sa rasprave od 5. studenog 2020. godine (list 101-102), čista se iskaz svjedoka L. A. sa rasprave od 5. studenog 2020. (list 103-104), iskaz svjedoka M. A. sa rasprave od 25. siječnja 2021. (list 115-116) te svjedoka A. P. sa iste rasprave (list 117-118), iskaz svjedoka S. E. sa rasprave od 1. ožujka 2021. godine (list 121-122), čita se otpusno pismo K. S. od 7. travnja 2014. za oštećenika J.

V. (list 24), specijalistički nalaz K. S., H. kirurškog prijema od 30. ožujka 2014. godine o ozljedama oštećenika list 25-27 spisa), obavijest K. S., K. za bolesti uha, grla i nosa, Ur. br.2181-147-20/1-2 od 28. svibnja 2014. o vrsti i težini ozljeda oštećenika (list 51 spis), provođenje sudsko medicinskog vještačenja ozljeda oštećenika te izvadak iz KE za okrivljenika.

5. Stranke nisu imale prijedloga za daljnje izvođenje dokaza kao ni primjedbi na provedeni dokazni postupak.

6. Po završetku dokaznog postupka sud je pristupio ispitivanju okrivljenika koji je u svojoj obrani iskazao kako je u vrijeme kada se ovaj događaj zbio on je već 14 godina radio na istom radnom mjestu, u stvarnosti je obavljao poslove redara, međutim u jednom trenutku se nije moglo prijaviti za tu funkciju pa se vodio kao pomoćni radnik. Te večeri u caffe baru je bila uobičajena atmosfera za to doba noći što znači da su ljudi uglavnom bili pijani i bila je gužva. U jednom trenutku šanku pokraj kojeg su se svi nalazili, prišao je konobar A. P. kako bi ih upozorio da postoji grupica koja stvara gužvu te su njega kada je pokušao uzeti narudžbu ubacili u wc i nije ih stigao niti do kraja informirati kada je počela masovna tučnjava, letjele su flaše i čaše i oni su se grupirali i svi zajedno pri tome misli na sve konobare, pomoćne radnike, njega kao redara krenuli prema ljudima u namjeri da ih sve izbace iz kafića.

7. Prilikom tog izbacivanja, zadobio je i jedan udarac flašom, drugi čašom, u svakom slučaju taj njihov pokušaj da ih sve izbace nije prošao bez ozljeda i u miru. U svakom slučaju, uspjeli su ih sve izbaciti iz lokala, on je neko vrijeme proveo pored šanka sanirajući ozljede koje je dobio, a potom se s M. A. vratio na mjesto pokraj vrata caffe bara kako bi pazili da nitko ne uđe jer je kafić bio zatvoren i unutra su radili obračun i više nitko nije smio ulaziti. U jednom trenutku do njega je doslovno doskakutao jedan njemu nepoznati mladić, koji je cijelo vrijeme dok je razgovarao s njim i M. skakutao tako da u cijelosti nisu niti uspjeli razumjeti koji jezik govori, a pogotovo što želi. U jednom trenutku shvatili su da traži prijatelja, A. mu je rekao da su svi otišli, a ako je slučajno unutra još netko da će odmah izaći, međutim, ovaj momak je to sam htio provjeriti, uspio je preskočiti A. i krenuo ravno prema njemu, a on ga ja dočekao rukama i počeo gurati prema vani. Međutim, mladić s tim nije bio suglasan, već ga je počeo tući šakama te ističe da ne pamti takav intenzitet udaraca pogotovo od mladog momka koji nije ničim odavao da bi imao takvu snagu pa ga je to kao i njegovo ponašanje (skakanje i nerazumljivi govor) navelo da posumnja da je mladić na nekim čudnim i vrlo jakim drogama.

8. U svakom slučaju, ovaj ga je momak udario dva puta šakom u glavu, on mu je na te udarce jednako tako uzvratio, na kraju ga je uhvatio za odjeću i odgurnuo te je on otišao. Ističe da na mladiću nije primijetio nikakve ozljede, nikakve tragove krvi niti je isti na bilo koji način ostavljao dojam da bi bio pretučen. Dapače, isti je otišao pješke od caffe bara B. dok se on vratio natrag u kafić te sutra kada je čuo po gradu da je ovaj mladić zadobio teške tjelesne ozljede jer ga je on iscipelario po podu nije mogao vjerovati te i danas pred sudom tvrdi da udarci koje je te prigode zadao mladiću nisu mogli izazvati ozljede koje je mladić te prigode zadobio.

9. Okrivljenik dalje iskazuje da su razmijenili više udaraca te je oštećeni prvo uputio udarac prema njemu na što mu je on uzvratio te koliko se može sjetiti, uglavnom je riječ o udarcima u glavu, dalje iskazuje da su se obojica udarali rukama s tim da je oštećeni te prigode koristio i noge te je upravo uslijed toga i došlo do jednog udarca kojeg je on oštećenom zadao u tijelo nakon što ga je ovaj uhvatio za vrat sklopljenim rukama te ga na taj način imobilizirao, natjerao ga da se sagne što je iskoristio kako bi mu uputio dva udarca koljenom i to jedan u predjelu rebara, a drugi u predjelu genitalija, na što je on reagirao na način da ga je udario šakom u tijelo te koliko se sjeća to je bio udarac nakon kojeg ga je oštećeni pustio iz ovog stiska, okrenuo se i otišao dalje te je sukob koji je trajao sve zajedno 10-tak sekundi u tom trenutku prestao. U svakom slučaju, posebno ističe da ne može shvatiti kako je moguće da bi oštećeni u toj njihovoj razmjeni udaraca mogao zadobiti takve ozljede, on se isključivo branio te je inicijalno pokušao oštećenog samo izgurati misleći da će ovaj otići, međutim, oštećeni za kojega sumnja da je bio drogiran, počeo ga je udarati i on se onda počeo braniti. M. G. dalje navodi kako nije odmah otišao na

Hitnu pomoć već par minuta nakon te je čekao da ga obrade u D. z. što je sve tražilo određeno vrijeme kroz koje vrijeme oštećeni nije došao na Hitnu te misli da je prošlo i dva sata od njihova sukoba, on je u međuvremenu otišao kada dolazi oštećeni pa stoga sumnja da se nešto dogodilo nakon ovog njihovog sukoba. Sukob je inače počeo na način da je oštećeni preskočio A., uskočio na taj način u caffe bar iz kojega ga je on izgurao rukama te mu je oštećeni ispred kafića zadao prvi udarac na što se on obranio te je de facto, do ove razmjene udaraca došlo ispred caffe bara. Okrivljenik također ističe kako nikada do tada nije vidio nekoga tako sumanutog kao oštećenog te večeri, a godinama radi sa pijanim i drogiranim mušterijama. Ističe da su pokušali posjetiti oštećenog u bolnici i to svi koji su bili u caffe baru te je u tu svrhu gazda kontaktirao pun. oštećenog, međutim isti je izričito naveo da je najbolje da se ne pojavljuju. On osobno kontaktirao je danas pokojnim bratom oštećenog J. pokušavajući preko njega stupit u kontakt s oštećenim ali on mu je telefonski iznio prijetnje.

U svakom slučaju, iznimno mu je žao zbog ove situacije kao i ozljeda koje je oštećenik zadobio na njemu nepoznat način te da je mogao naslutiti ovakav razvoj situacije, pustio bi ga u caffe bar da sve porazbija kao i da ga izudara nego ovakav kraj priče.

11. Na kraju pročitan je izvadak iz KE za okrivljenika iz kojeg proizlazi da okrivljenik nije osuđivan.

12. Nakon ovako provedenog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik svojim postupanjem kritične prigode počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. l. Kaznenog zakona ("NN" broj 125/11, 144/12),

13. Za postojanje kaznenog djela teške tjelesne ozlijede iz čl. 118. st. 1 KZ/11 ovog članka od odlučnog je značenja utvrđenje veze između radnje i posljedice, a namjera se mora odnositi na sve elemente djela pa i na posljedicu. Za nanošenje teške tjelesne ozljede traži se opća namjera za ozljeđivanje, a počinitelj odgovara za ozljedu koju je stvarno nanio.

14. Nesporno je među strankama da su se okrivljenik i oštećeni dana 30. ožujka 2014. oko 1,15 sati u M., fizički sukobili ispred caffe bara B.,

međutim sporno je li kako se to u optužnici tvrdi okrivljeni M. G. u namjeri da teže povrijedi J. V. istoga više puta udario zatvorenom šakom u predjelu glave i tijela čime mu je zadao teške tjelesne ozljede. Naime, oštećeni J.

V. ispitan pred ovim sudom na raspravi dana 18. rujna 2019. godine pred ovim sudom je naveo da je kritične prigode zadobio ove ozljede od strane redara M. G. ne poričući kako je i on uzvratio na udarce sve iz straha da ne bi zadobio i veće ozljede.

15. Utvrđuje se da svjedok – oštećenik J. V. na raspravi od 18. rujna 2019. godine iskazuje istovjetno kao pred ODO u M. dana 28. travnja 2014.godine s tim da je nadodao da je kritične prigode pokušao pronaći ovog prijatelja F. M. s kojim je te prigode bio pa s obzirom da isti nije bio

ispred lokala, da je pokušao uči natrag te je zamolio redara da ga pusti u kojem trenutku je iz caffe bara izišao okrivljenik i počeo ga tući, a on je samo podigao šake u smislu obrane te je u jednom trenutku pao na pod i zna samo da ga je okrivljenik tada prestao tući ali mu nije poznato iz kojeg razloga. Cijeloj toj situaciji prethodila je određena gužva u samom kafiću koje prigode su njega nagurali u wc, a kada je izišao lokal je bio prazan. Dalje je naveo da nakon što se digao, a okrivljenik ga je prestao tuči, on došao do klupe gdje je sjeo kada je primio poziv od L. A. da su oni u M. D. z. i da im se pridruži što je i učinio, tamo su mu evidentirane ozljede i upućen je u S. bolnicu gdje je sljedećeg dana izvršena operacija. Oštećeni navodi da je po izlasku iz lokala ispred istog primijetio samo M. P. i L. A., a da nigdje nije mogao pronaći F. te nakon što ga je

potražio, vratio se u caffe bar B. i zamolio redara može li ga pustiti unutra kako bi potražio F. u kojem trenutku dolazi okrivljenik i počinje ga tuči. Ne zna zašto njegovi prijatelji njemu nisu pokušali pomoći i priskočiti, odgovara da ne zna jesu li bili tu, samo mu je poznato iz priče da mu je L. htio priskočiti u pomoć ali su ga u tome spriječili. Svjedok dalje navodi da je zadobio udarce šakama i koljenom šest ili sedam puta direktno u glavu i rebra. Nakon prvih par udaraca u glavu, zaklonio je glavu šakama, pokušavajući se na taj način zaštititi ali sam udarce nije uzvraćao, a okrivljeni ga je uhvatio za glavu i udario koljenom više puta.

16. Okrivljenik za vrijeme ispitivanja oštećenika iskazuje da mu je istinski žao zbog ozljeda koje je kritične prigode oštećeni zadobio, da bi osobno više volio da se to dogodilo njemu nego oštećenom, jer je on na takve situacije navikao, htio je oštećenog odmah posjetiti u bolnici ali na sugestiju odvjetnika to nije napravio. Kontaktirao je njegovog brata, raspitivao se o njegovom stanju te mu pokušao preko brata prenijeti poruke da mu je žao i da se ispričavao što čini i sada.

17. Na poseban upit okrivljenika je li kritične prigode i on sam sudjelovao u njihovom međusobnom sukobu na način da ga je uhvatio za vrat kao i udario šakom, oštećeni navodi kako nije, već je samo podigao šake kako bi se zaštitio od udaraca. Navodi da niti jedne prigode nije udario okrivljenika.

18. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku dr. Š. A.

u kojem je vještak naveo a temeljem medicinske dokumentacije koja mu je dostavljena nalaz HKP iz kojeg je razvidno da imenovani dolazi

dana 30. ožujka 2014.g. na H. prijem, zbog višestrukih ozljeda zadobivenih u tučnjavi, jutros oko 2:00 sata. Na obje šake vide se oguljotine i krvni podljevi, bolnost na palpaciju u području srednjeg i četvrtog prsta desne ruke gdje se na RTG snimci i vidi prijelom srednjeg nastavka četvrtog prsta desne šake. Prilikom pregleda utvrđuje se i bolnost desnog prsišta gdje se na RTG snimkama utvrđuje frakcija prednjih krakova 9 i 10 rebra bez plućnih komplikacija. Osim toga izvršene su i RTG snimke kostiju lica gdje se utvrdio prijelom zigomatične kosti lijevo i prijelom donje čeljusti pa ga se zbog toga upućuje na pregled maksiofacialnom kirurgu. U daljnjem liječenju liječi se po specijalisti maksiofacialne kirurgije gdje su zbrinuti spomenuti prijelomi, a isto tako u više navrata kontrolira. Nakon provedenog liječenja, nalaz je značajno bolji. Osim toga imenovani odlazi na brojne preglede kod psihijatra gdje je utvrđen PTP stresni poremećaj zbog čega se tretira lijekovima. Osim toga, imenovani je priložio i nalaz sa K. za infektologiju iz kojeg je razvidno da se liječio od 5. srpnja 2016. do 12. srpnja 2016.g. zbog upale pluća s obje strane.

19. Temeljem ove medicinske dokumentacije vještak je dao slijedeće mišljenje: Imenovani je zadobio prijelom lijeve zigomatične kosti i lijeve donje čeljusti, a koji su nastali kao posljedica jakog udarca tupo tvrdim sredstvom u konkretnom slučaju iste su mogle nastati ako posljedica udarca šakom ili obučenom nogom te iste predstavljaju običnu tešku tjelesnu ozljedu. Osim toga, imenovani je zadobio i prijelom srednjeg nastavka četvrtog prsta s desne stane, a koji je nastao kao posljedica jakog udarca tupo tvrdim sredstvom i koji zajedno s oguljotinama na šaci čini cjelinu te predstavljaj običnu tešku tjelesnu ozljedu. Spomenuti prijelom mogao je nastati istim mehanizmom kao prijelom zigomatične kosti i glavne čeljusti. Isti je zadobio i prijelom bez pomaka 9 i 10 rebra sa desne strane, a koji su nastali kao posljedica srednje jakog do jakog udarca tupo tvrdim sredstvom te isti predstavljaju laku tjelesnu ozljedu i ovdje je moguć mehanizam identičan prethodnom. Imajući u vidu raspored ozljeda, može se zaključiti da su isti nastali, pogotovo ove teške tjelesne ozljede sa najmanje 3 udarca jakog intenziteta a imajuću u vidu raspored ozljeda na glavi iste se nalaze u području vitalno važnih dijelova tijela , a što upućuje na pokušaj jačeg ozljeđivanja.

20. Na temelju zadobivenih ozljeda ne može se reći je li u ozljeđivanju sudjelovala jedna ili više osoba, niti se može točno i precizno reći vrijeme nastanka, ali se može iskazati da se kod svih ovih ozljeda radi o svježim ozljedama, pri tome mislim na ozljede koje su bez znakova zarastanja koje se vidi na RTG snimci.

21. Na poseban upit da se izjasni na okolnost može li se u uzročno posljedičnu vezu dovesti upala pluća iz 2016. s prethodno zadobivenim ozljedama, poglavito prsnog koša, izjavljuje da se to nikako ne može dovesti u vezu već se radi o drugoj strani prsnog koša, trauma je nastupila na desnoj, a upala pluća je na lijevoj, a s druge strane kod ozljeđivanja prsnog koša nije došlo do nastanka nekih jačih posljedica u vidu oštećenja tkiva pluća niti krvarenja u prsište , a što su obično znakovi jačeg ozljeđivanja prsnog koša i budu na neki način preduvjet za nastanak budućih komplikacija.

22. Dalje ističe kako je prijelom srednje falange četvrtog prsta desen ruke nastao kao posljedica ofenzivnog djelovanja oštećenog, tj. da bi on svojom šakom udario drugu osobu, pri čemu izjavljuje da je taj mehanizam moguć, međutim kada se gleda cjelokupna slika tj. da se na obje šake vidi više oguljotina i krvnih podlijeva, onda je bliži i vjerojatniji mehanizam obrambeni. Dakle, vjerojatnije mehanizam obrambenog zadobivanja ovih ozljeda tj. da bi netko drugi udario oštećenog kada sagledamo sve njegove ozljede u predjelu obje šake. Nadalje, oguljotine na lijevoj i desnoj ruci bi mogle nastati i ofenzivno, međutim to u konkretnom slučaju je slabije vjerojatno zbog toga što je već nakon prijelom falange prsta, ofenzivno djelovanje značajno smanjeno jer nastaje bolnost tog prijeloma. Stoga je u konkretnom slučaju vjerojatnije mehanizam zadobivanja ozljeda desne ruke u obrambenoj poziciji.

23. Na poseban upit da se izjasni na okolnost djelovanja alkohola u krvi koja je izmjerena 0,9 u 3,00 sata neposredno nakon štetnog događaja, iskazuje da alkohol na svoj način ublažava osjet bola kao i sve druge osjete, usporava prijenos živčanih impulsa i stoga je ovo direktni odgovor da djeluje na način da ublažava bol i da je ova koncentracija razina pripitog stanja u kojoj zbog pripitosti imenovani gubi kritičnost i brzinu reakcije.

24. Osim toga kod pripitog stanja osobe gube kritičnost u prosuđivanju i opasnosti i svojih mogućnosti pa češće ulaze u sukobe i sa puno jačim osobama od sebe gdje znaju da će ishod biti pod njih štetan, pri tome misli i na mogućnost ispoljavanja veće agresivnost kod osoba koje tako reagiraju.

25. Tijekom postupka sud je ispitao svjedoke S. E., S. E.,

M. A. i A. P. a sve na prijedlog okrivljenog te isti kao takvi a s obzirom da su prisni prijatelji okrivljenom imaju razloga biti pristrani te su iskazivali u nastojanju da podupru njegovu obranu pa ja tako svaki svjedok iznio svoju verziju događaja, pri čemu su njihovi iskazi u bitnim elementima posebice u pogledu opisa mjesta i dinamike zbivanja, kao i njihove uloge i ponašanja, kontradiktorni, neobjektivni, očito instruirani, uslijed čega su oprečni i sa obranom okrivljenika te ostalim dokazima i kao takvi nemaju kvalitetu vjerodostojnosti. Stoga insinuacija okrivljenika da je on žrtva napada od strane oštećenika, nema uporište u dokazima koje je on predložio.

26. Naime, nesporno je kako je kritične prigode oštećenik ispred kafića zadobio teške tjelesne ozljede, do kojih je došlo zbog više udarca u glavu i tijelo koji mu je zadao okrivljenik. Okrivljenik u svojoj obrani negira počinjenje kaznenog djela, nastojeći prikazati oštećenika kao osobu koja ga je kao zaposlenika kluba napala sporne prigode ispred tog objekta, a on se branio od tog napada pri čemu su razmijenili nekoliko udaraca. Sud nije prihvatio takvu obranu okrivljenika a naročito nakon što je proveo ispitivanje gore navedenih svjedoka predloženih od strane okrivljenika čije iskaze ocijenio nevjerodostojnim.

27. Istina je, kako s druge strane oštećeni J. V. u svom iskazu detaljno i okolnosno opisao predmetni događaj i postupanje okrivljenog spram njega, iz čijeg iskaza proizlazi da ga je ničim izazvan ispred caffe bara počeo tući šakama u području glave i tijela, što je potkrijepljeno iskazom svjedoka L. A., T.

V., M. M. koji su očevici događaja te su vidjeli kako okrivljenik udara oštećenika, što u svojoj ukupnosti predstavlja pouzdanu osnovu za zaključak da se događaj odvijao na način kako to navodi oštećenik. Također analizirajući iskaze ovih svjedoka evidentno je da oštećenik ni na koji način nije participirao u sukobu koji je prije toga nastao unutar lokala, niti se na bilo koji način neprimjereno ponašao jer nije imao bilo kakvu interakciju sa okrivljenikom unutar lokala, niti je imao razloga da napadne okrivljenika koji je uz to fizički nadmoćniji.

28. U odnosu na odstupanja u pojedinim dijelovima iskaza oštećenika i navedenih svjedoka, koji ima dosta, valja poći prvenstveno od proteka vremena od samog događaja do njihovog ispitivanja na raspravi (oko šest godina) pa je očekivano da se nekih detalja eventualno ni ne sjećaju kao prilikom davanja prvotnog iskaza koji je dan bliže predmetnom događaju, ali upravo to ukazuje na njihovu objektivnost. Međutim, dovodeći ključne dijelove njihovih iskaza u svezu sa iskazom oštećenika proizlazi da su u bitnome na identičan način opisali dinamiku zbivanja i neprimjereno ponašanje okrivljenika ispred lokala, sukladno onome što su oni vidjeli i doživjeli sporne prigode. Iskaz oštećenika i njegov opis nastanka ozljeda poduprt je medicinskom dokumentacijom kao i nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka te je nesporno da je kritične prigode radnjama okrivljenika oštećenik zadobio teške tjelesne ozljede.

29. Stoga sud smatra kako je u potpunosti dokazano da je okrivljenik ovo djelo počinio sa izravnom namjerom, a sve iz razloga što je po sudsko medicinskom vještaku, kobne udarce zadao silom jakog intenziteta, znao je kakve posljedice mogu izazvati takvi udarci, posebice oni u području glave iz čega je nesporno da je on u trenutku udaranja oštećenika bio svjestan posljedica do kojih je moglo doći i da je upravo takvu posljedicu na strani oštećenika i htio izazvati.

30. Stoga, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik M. G.

kritične prigode počinio kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. st. 1. KZ/11 zbog čega ga je sud proglasio krivim.

31. Odlučujući o krivnji okrivljenika kao i njegovoj ubrojivosti u konkretnom slučaju, sud je zaključio kako ubrojivost okrivljenika tijekom cijelog postupka nije bila upitna niti isticana kao sporna.

32. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, sud smatra da je isti postupao sa izravnom namjerom, tj. da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i htio njegovo počinjenje.

33. Nakon što je na ovaj način utvrđena krivnja i protupravno ponašanje okrivljenika M. G. valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije,

uzimajući u obzir sve okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značenja za donošenje ove odluke.

34. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio njegovo korektno držanje i ponašanje pred sudom, osobne i obiteljske prilike te činjenicu ranije neosuđivanosti, protek vremena od ovog događaja kao i činjenicu zdravstvenog stanja samog okrivljenog koji je dijabetičar uslijed čega ima velikih problema te više nje u mogućnosti niti raditi, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije pronašao.

35. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja te količinu kriminalne aktivnosti za koju je proglašen krivim, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju uvjetnom osudom, mogu ostvariti ciljevi specijalne prevencije te da će se okrivljenik ubuduće klonuti ovakvog ponašanja i neće činiti svrha specijalne odnosno generalne prevencije prema ostalim građanima da će se utjecati na njihovu svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih dijela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

36. Stoga je sud, imajući u vidu sve naprijed iznijeto okrivljenika M. G. temeljem odredbe čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona /11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) izrekao uvjetnu osudu time da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počni novo kazneno djelo.

37. Temeljem članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljenik naknaditi troškove kaznenog postupak u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

38. U skladu s naprijed iznijetim, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 13. rujna 2021.g.

S U D A C :

Marisa Matić, v.r.