REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
26. Pp G-1375/2018-42
Split, Domovinskog rata 4/III
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Suda Željki Matkov, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Šušnjara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice F. K., okrivljene po optužnom prijedlogu Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa, Split, Mike Tripala 6, pod Ur. br. 524-10-04-01/11-18-10, Klasa 116-02/18-01/576 od 4. listopada 2018. radi prekršaja iz članka 14. st. 3. Zakona o radu (NN RH 93/14) kažnjivo po članku 229. st. 2. t.3. a u svezi sa st. 1. istoga Zakona, članka 112. st. 1. t.2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN RH 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16) a kažnjivo po članku 172. st. 2. t. 4. istoga Zakona, članka 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN RH 80/13 i 137/13) kažnjivo po članku 150. st. 3. a u svezi sa st. 1. istoga Zakona, iz članka 5. Zakona o radu, a kažnjivo po članku 229. st. 2. točka 1., a u svezi sa stavkom 1. istog članka i čl. 2. Zakona o minimalnoj plaći, a kažnjivo po čl. 10. stavka 2. istoga Zakona, nakon održane i zaključene glavne rasprave 16. ožujka 2022., uz prisustvo okrivljenice, a u izočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, te objavljene 18. ožujka 2022.
presudio je
Okrivljenica: F. K., kći pok. … , rođena u U., ….,
prebivalište S., J. J. …, SSS, zaposlena u vlas. obrtu Pekarnica
„P“ S., J. J. kbr…, osobna primanja 5.000,00 kuna, udana, majka troje djece, državljanka RH, OIB …, prekršajno nekažnjavana,
kriva je
1) što kao poslodavac fizička osoba vlasnica obrta za pekarstvo, slastičarstvo, trgovinu i ugostiteljstvo i usluge P., sa sjedištem u S., J. J. kbr..,radnicima D. G. koji je započeo s radom na poslovima kuhara 3. s vibnja 2018. i S. G. koja je započela s radom 3. svibnja 2018. na poslovima kuharice
26. Pp G-1375/2018-42
u slučaju kad ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku prije početka rada ne uruči radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu,
dakle, okrivljenica kao vlasnik obrta, u slučaju kad ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku prije početka rada ne uruče radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru,
time je počinila prekršaj iz članka 14. st. 3. Zakona o radu, a kažnjivo po članku 229. st. 2. t. 3. a u svezi sa st. 1. istoga Zakona,
2) što 3. svibnja 2018. u S., radnike D. G. i S. G., koji su započeli s radom 3. svibnja 2018. nije prijavila na HZMO,
dakle, kao fizička osoba poslodavac ako ne prijavi radnika na HZMO u zakonskim rokovima,
time je počinila prekršaj iz članka 112. st. 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. točka 4. istoga Zakona,
3) što 15. svibnja 2018. u S., radnike D. G. i S. G. nije prijavila na obvezno zdravstveno osiguranje u roku od osam dana na temelju kojih su trebale steći status osigurane osobe, a iste su započele s radom 3. svibnja 2018. na poslovima kuhara i kuharice,
dakle, okrivljenica kao poslodavac ako ne prijavi radnika na obvezno zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od nastanka okolnosti na temelju kojih se stječe status osigurane osobe,
time je počinila prekršaj iz članka 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a u svezi s odredbama članka 7. st. 1. t. 1. istoga Zakona, a kažnjivo po članku 150. st. 3. a u svezi sa st. 1. istoga Zakona,
4) što okrivljena kao poslodavac radnicima D. G. i S. G. koji su radili u obrtu okrivljenice u S., J. J. kbr.. nije isplatila minimalnu plaću za mjesec srpanj 2018. godine u zakonom propisanim rokovima odnosno do 15. kolovoza 2018. već je to učinila 2. listopada 2018. godine,
dakle, okrivljenica kao poslodavac, ako u propisanim rokovima radniku ne isplati minimalnu plaću u visini utvrđenoj odredbama Zakona o minimalnoj plaći, time je počinila prekršaj iz članka 2. Zakona o minimalnoj plaći, a kažnjivo po članku 10. st. 2. istoga Zakona,
pa se na temelju navedenih propisa, a u svezi s člankom 37. st. 3. t.1. Prekršajnog zakona okrivljenici za djelo pod 1), 2), 3)
utvrđuje
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD PO 2.000,00 (dvije tisuće) KUNA
26. Pp G-1375/2018-42
Temeljem članka 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenici se
izriče
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 6.000,00 (šest tisuća) KUNA
Temeljem članka 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem članka 152. st. 3. Prekršajnog zakona (NN RH 39/13) ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
Za prekršaj pod točkom 4) izreke presude okrivljenica se na temelju navedenog propisa, a u svezi sa člankom 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona
oslobađa od kazne
Temeljem čl. 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona okrivljenica F. K.
oslobađa se optužbe
5) što kao poslodavac u S., J. J. kbr… za radnike nije vodila Evidenciju o radnicama i radnom vremenu na propisani način u skladu s člankom 8. st. 6. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 32/15, 97/15) za mjesec lipanj 2018. godine i to za radnika D. G. i S. G. koji su radili u radnom vremenu od 19:00 do 07:00 sati, 7 (sedam) dana u tjednu,
dakle, okrivljena kao poslodavac nije vodila evidenciju o radnicima i o radnom vremenu na propisani način,
time bi počinila prekršaj iz članka 5. st. 2. Zakona o radu, a u svezi sa člankom 8. st. 6. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN RH 73/17) a kažnjivo po članku 229. st. 2. t. 1., a u svezi sa st. 1. istoga Zakona,
Temeljem članka 139. st. 3. u svezi s člankom 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna na ime TROŠKOVA PREKRŠAJNOG POSTUPKA platiti iznos od 840,00 (osamsto četrdeset) kuna, od toga 400,00 kuna za paušalne troškove suda i 440,00 kuna za putne troškove svjedoka D. G. i S. G., u
roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.
26. Pp G-1375/2018-42
Obrazloženje
Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa, Split, Mike Tripala 6, pod gornjim brojem podnijeli su optužni prijedlog protiv okrivljenice radi prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci presude.
Okrivljenica F. K. ispitana pred ovim sudom na glavnoj raspravi nakon što je upoznata s navodima iz optužnog prijedloga i svojim zakonskim pravima izjavila je da je vlasnica obrta Pekarnica „P“ te u potpunosti negirala počine prekršaja navodeći da nije točno da su D. G. i S. G. započeli s radom u njenom obrtu 3. svibnja 2018., to nikako nije točno jer je ona tražila radnu dozvolu od MUP-a pa joj je zahtjev odbijen, pa je ponovno zatražila zahtjev, koji je odbijen, pa je treći put kada je podnijela zahtjev za radnu dozvolu te istu ishodila za rad za mjesec lipanj I srpanj 2018., a ona radnu dozvolu nikada nije dobila jer su je najvjerojatnije D. G. i supruga S. G. preuzeli osobno. Isti su započeli s radom 4. lipnja 2018. i kada im je dala plaću za mjesec lipanj u srpnju isti su napustili radno mjesto. Od dana kada su isti započeli s radom prijavljeni su na HZMO i HZZO. Nije točno da su isti radili u radnom vremenu od 19,00 do 07,00 sati sedam dana u tjednu. Točno je da je minimalnu plaću za mjesec srpanj 2018. isplatila 2. listopada 2018. Predložila je saslušanje svjedoka J. Š., N. S. i M. Č. svi djelatnici Pekarnice „P.“ J. J. kbr…
U daljnjem dokaznom postupku sud je prihvatio prijedlog okrivljenice F. K. te pozvao na saslušanje svjedoke M. Č. i J. Š. te svjedok M. Č. je izjavio da radi u obrtu P. u S. od 2007.g. na poslovima pomoćni pekar. Sjeća se da su D. G. i S. G. započeli sa radom u obrtu P. na poslovima kuhara i kuharice, ali nije znao reći točno kada su započeli s radom, te su radili jako malo, a dokle su radili isto nije znao reći.
Svjedok J. Š. je izjavio kako radi na poslovima pomoćnog radnika u obrtu P. od 2001.g. Poznato mu je da su D. G. i S. G. započeli sa radom u obrtu P. u lipnju 2018.g. te radili u mjesecu lipnju i negdje početkom srpnja su napustili posao. Što se tiče radnog vremena rade u smjenama i kada radi prvu smjenu radi od 07:00 do 15:00 sati, šest dana u tjednu, a nedjelja je neradna, a u drugoj smjeni od 15:00 do 22:00 sati. Što se tiče D. G. i S. G. oni su isto tako radili u smjenama i nekada su radili zajedno. Jesu li isti bili prijavljeni HZZO i HZMO nije znao reći.
Također u daljnjem dokaznom postupku ispitani su D. G. i S. G. koji su dali skoro identične izjave navodeći kako je putem natječaja u mjesecu travnju 2018. putem telefona razgovarao s mužem vlasnice obrta M. K. u vezi zasnivanja radnog odnosa za radno mjesto pekara, te u razgovoru s djelatnicom MUP-a prvo je vlasnica obrta htjela da zasnuje radni odnos na tri mjeseca, a ona je rekla da se radna dozvola ne može dobiti ispod šest mjeseci i jedan dan, te su zatražili radnu dozvolu za rad u obrtu „P.“ u S. i u mjesecu travnju 2018. je sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od šest mjeseci i jedan dan, jer da nije bio sklopljen takav Ugovor ne bi mogli dobiti radnu i boravišnu dozvolu. Zatim je naveo
26. Pp G-1375/2018-42
da kada su ishodili radnu dozvolu te je započeo s radom u obrtu „P“ na poslovima kuhara 3. svibnja 2018. te da je radio cijeli mjesec svibanj, te 4. lipnja 2018. poslodavac mu je ponudio Ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. srpnja 2018., a on je pitao zašto je takav Ugovor kada su ishodili Ugovor na šest mjeseci i jedan dan, pa je i taj Ugovor potpisao. Radni odnos mu je prestao 31. srpnja 2018. Zatim je naveo da je radio samo noćnu smjenu i to od 19,00 sati do 5 ili 6 sati ujutro, te je bilo dogovoreno da će preko računa dobiti plaću u iznosu od 3.500,00 kuna, a ostatak od 4.000,00 kuna na ruke, koje nikada nije dobio. Nadalje je naveo da je bio prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje u razdoblju od 4. lipnja 2018. do 31. srpnja 2018., a za mjesec svibanj nije bio prijavljen za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Kada je dolazio na posao nigdje se nije upisivao da je došao na radno mjesto ili otišao s radnog mjesta. Što se tiče isplate minimalne plaće za mjesec srpanj 2018. ona mu je isplaćena 2. listopada 2018. Na kraju je naveo da je dobio privremeni boravak na ime M.K., S., J. J. kbr…., ali nikada nije živio kod vlasnice obrta ili bio podstanar, već su on i supruga živjeli u S., V. kbr… kod M. G., koja može potvrditi njegove navode da je od 3.svibnja 2018. do 31. srpnja 2018. živio kod nje kao podstanar i plaćao naknadu od 300 eura. Na kraju je potražio trošak puta od 55 DEM-a.
Također u daljnjem dokaznom postupku saslušana je inspektorica rada I. G. koja je izjavila kako su supružnici G. bili su saslušani u sjedištu inspektorata, te su oboje izjavili da su započeli s radom u obrtu „P“ 3. s vibnja 2018. do 31. srpnja 2018., a da su na mirovinsko i zdravstveno prijavljeni 4. l ipnja 2018. te da za čitavo vrijeme rada da su radili od ponedjeljka do nedjelje noćni rad od 09,00 do ujutro do 7 sati, a poslodavac je rad evidentirao od 20,00 sati do 03 ili do 04 sata. Plaća za mjesec srpanj 2018. im je isplaćena 2. listopada 2018.
U daljnjem dokaznom postupku čita se podnesak MUP-a, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova od 21. ožujka 2019., dozvole za boravak i rad od 16. travnja 2018. za G. S. i G. D. od 3. svibnja 2018.
U daljnjem dokaznom postupku izvršen je uvid u evidenciju Ministarstva iz koje je vidljivo da okrivljenica nije pravomoćno kažnjavana po Zakonu o radu, Zakonu o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, Ugovor o radu na određeno vrijeme za G. D. i S. G., prijava na mirovinsko osiguranje za D. G. i S. G. kao i na zdravstveno osiguranje, zapisnik o glavnoj raspravi od 8. siječnja 2019., zapisnik o glavnoj raspravi od 8. ožujka 2019., rješenje Općinskog prekršajnog suda u Splitu pod brojem 26. Pp G-1375/18 od 8. ožujka 2019.
Za prekršaj pod točkom 1) izreke presude sud je okrivljenicu proglasio krivom i odgovornom jer je našao da se u njenom ponašanju ostvarila obilježja prekršaja iz članka 14. st. 3. Zakona o radu, a kažnjivo po članku 229. st. 2. t. 3. a u svezi sa st. 1. istoga Zakona.
Sud nije prihvatio obranu okrivljenice F. K. da radnici D. G. I S. G. nisu započeli sa radom u njezinom obrtu dana 3. svibnja 2018. na poslovima kuhara i kuharice već je sud prihvatio izjave radnika D. G. I S. G. te njihovu izjavu uzeo kao vjerodostojnu, a sve iz razloga što uvidom u
26. Pp G-1375/2018-42
dozvole za boravak i rad koje je izdao MUP PU SD, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova pod br. 511-12-19-UP/I-21/501-18 od 3. svibnja 2018. i br. 511-12-19-UP/I- 21/502-18 od 16. travnja 2018. proizlazi da se D. G. i S. G. izdaje dozvola za boravak i rad u razdoblju od 3. svibnja 2018. i vrijedi do 3. svibnja 2019. kao i iz podneska MUP- a od 21. ožujka 2019. u kojem su obrazložili da je navedene dozvole za boravak i rad preuzeo punomoćnik poslodavca 7. svibnja 2018., pa zbog toga nije točna obrana okrivljenice da ona nikada nije dobila dozvolu za boravak i rad za navedene strance, pa sud nije imao razloga ne prihvatiti izjave radnika D. G. i S. G. da su isti započeli sa radom u obrtu "P." dana 3. svibnja 2018. kako su izjavili na zapisniku o glavnoj raspravi kod ovog suda.
Također sud nije prihvatio izjave svjedoka M. Č. i J. Š. da su navedeni radnici započeli s radom u mjesecu lipnju 2018., a njihove izjave nije uzeo kao vjerodostojne jer su isti i dalje zaposlenici obrta "P" te bi davanjem drugačijih izjava doveli u pitanje svoj radnopravni status.
Slijedom gore obrazloženog sud je mišljenja da su se u ponašanju okrivljene za prekršaj pod točkom 1) izreke ove presude ostvarila obilježja prekršaja iz čl. 14. st. 3. Zakona o radu, a kažnjivo po čl. 229. st. 2. točka 3., a u svezi sa stavkom 1. Istoga Zakona jer okrivljena kao poslodavac u slučaju kad ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku nije prije početka rada uručila pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.
Kaznena odredba članka 229. st. 2. Zakona o radu glasi, da će se novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna kazniti za prekršaj poslodavac fizička osoba obrtnik, ako u slučaju kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, prije početka rada ne izda radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru.
Za prekršaj pod točkom 2) izreke presude sud je okrivljenicu proglasio krivom i odgovornom jer je postupila suprotno odredbi čl. 112. st. 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. točka 4. istoga Zakona.
Kaznena odredba čl. 172. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje, poslodavac, odnosno obveznik doprinosa kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, ako ne prijavi početak ili prestanak poslovanja ili promjene u poslovanju ili to učini nakon isteka propisanog roka, a nesporno je da okrivljenica radnike nije prijavila od dana zasnivanja radnog odnosa tj. od 3. svibnja 2018. već je to učinila 4. lipnja 2018.
Za prekršaj pod točkom 3) izreke presude sud je okrivljenicu proglasio krivom i odgovornom.
Kaznena odredba članka 150. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje novčanu kaznu u iznosu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba obrtnik koja zavodu u propisanom roku ne dostavi Prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje (članak 120. st. 3.).
26. Pp G-1375/2018-42
Materijalna odredba članka 120.s t. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje Prijava na obvezno zdravstveno osiguranje podnosi se u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe.
Također, je nesporno da okrivljenica nije radnike D. G. i S. G. u
roku od osam dana od dana nastanka kada su trebali steći status osigurane osobe prijavila na obvezno zdravstveno osiguranje, već je to učinila 14. lipnja 2018., a ista je bila u obvezi to učiniti 15. svibnja 2018.
Za prekršaj pod točkom 4) izreke presude sud je okrivljenicu proglasio krivom i odgovornom jer su se u njezinom ponašanju ostvarila obilježja prekršaja iz čl. 2. Zakona o minimalnoj plaći, a kažnjivo po čl. 10. st. 2., a u svezi sa stavkom 1. istoga Zakona. Nesporno je da radnicima D. G. i S. G. za mjesec srpanj 2018. nije isplaćena plaća 15. kolovoza 2018., već je ista isplaćena 2. listopada 2018., a što proizlazi iz samog činjeničnog opisa djela.
Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost okrivljenice za počinjene prekršaje, valjalo je odlučiti o kazni, koja se istoj ima izreći vodeći pri tom računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima, koji su smislu članka 36. Prekršajnog zakona utječu na vrstu i visinu kazne.
Uzimajući u obzir da okrivljenica nije do sada prekršajno kažnjavana, te aktualno gospodarsku situaciju u Republici Hrvatskoj u kojoj je gospodarstvo upalo u krizu, te da se poslodavci nalaze u teškoj materijalnoj situaciji, to je sud uzeo kao olakotne okolnosti, dok otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenice, pa se sud pozvao na članak 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona i okrivljenici za djelo pod 1), 2) i 3) ublažio novčanu kaznu ispod propisanog zakonskog minimuma novčane kazne, smatrajući da će se na ovaj način postići svrha kažnjavanja tj. da okrivljenik neće činiti prekršaje ovakve ili slične vrste, te na temelju članka 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu, a za prekršaj pod točkom 4) izreke presude pozvao se na čl. 38. st. 2. točka 2. Prekršajnog zakona i okrivljenicu oslobodio od kazne jer je ista otklonila posljedice prekršaja tj. ispunila propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak. Temeljem članka 152. st. 3. Prekršajnog zakona (NN RH 39/13) ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
Za prekršaj pod točkom 5) izreke sud je okrivljenicu oslobodio od optužbe jer tokom postupka nije dokazano da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila obilježja prekršaja iz čl. 5. Zakona o radu, a kažnjivo po čl. 229. st. 2. točka 1., a u svezi sa stavkom 1. istoga Zakona. Uzimajući u obzir da je okrivljenica negirala počin prekršaja, a da saslušani radnici D. G. i S. G. izjavili da su radili u radnom vremenu od 19:00 do 03:00 ili 04:00 sata, a ovlaštena inspektorica I. G. je izjavila da su joj radnici izjavili da su radili od ponedjeljka do nedjelje noćni rad od 19:00 do 07:00 sati, a da im je poslodavac evidentirao rad od 20:00 do 03:00 I ili 04:00 sata, pa su njihove izjave u kontradikciji, pa je slijedom gore obrazloženog
26. Pp G-1375/2018-42
sud u nedostatku dokaza na temelju čl. 182. st. 1. točka 3. Prekršajnog zakona okrivljenicu za prekršaj pod točkom 5) izreke presude oslobodio od optužbe.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. st. 3. a u svezi sa člankom 138. st. 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalne troškove suda i troškove svjedoka u vezi dolaska i odlaska na glavnu raspravu, a isti su odmjereni s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka za okrivljenicu.
Split, 18. ožujka 2022.
Zapisničarka
SUTKINJA
Martina Šušnjara,v.r.
Željka Matkov,v.r.
