Poslovni broj: 14 UsI-2118/21-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje Anđe Klišanin kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: J. D. iz Z., G.

N…, OIB: ……, protiv tuženika: Općina Vrsi, Dr. Franje Tuđmana 6,

Vrsi, OIB: 75575288881, zastupana po zakonskom zastupniku L. P., načelniku, radi prestanka službe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2022. u prisutnosti tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 18. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Općine Vrsi KLASA: UP/I-113-03/20-01/01, URBROJ: 2198/34-03/01-21-5 od dana 29. travnja 2021.

i

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati u službu na dužnost „vršitelja dužnosti pročelnika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine V.“, a koje poslove je tužitelj obavljao prije otkazivanja službe, sukladno rješenju o raspoređivanju.“.

Obrazloženje

1. U tužbi (koju je ovaj Sud tretirao pravovremenom budući da spisu tuženog tijela nije priložena dostavnica iz koje bi bilo vidljivo kada je tužitelj zaprimio osporeno rješenje) podnesenoj protiv rješenja tuženika Općine V. KLASA: UP/I-113-03/20- 01/01, URBROJ: 2198/34-03/01-21-5 od dana 29. travnja 2021., tužitelj je naveo kako mu je tuženik već u nekoliko navrata podijelio odluke o otkazu te detaljno opisuje postupke koji su uslijedili nakon istih. Dana 29. travnja 2021. da tužitelj tuženiku daje i peti otkaz službe. U međuvremenu da ga ne poziva na posao, ali da mu daje otkaze. Citirajući odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi naveo je da nije mogao dolaziti na posao ako mu je tuženik otkazao službu i odjavio sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja pa tako da nije mogao doći na posao niti dana 28. kolovoza 2017. Ukoliko je tužitelj i počinio tešku povredu službene dužnosti, da pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od dvije godine od dana kad je povreda počinjena (čl. 63 st. 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Nadalje, da je zbog iste radnje tuženik već jednom otkazao službu tužitelju i to rješenjem načelnika općine Vrsi KLASA: UP/I-113-03/20-01/01, URBROJ: 2198/34-01-20-1 od dana 17. veljače 2020. Zbog svega navedenog da predlaže da sud donese presudu kojom se poništava rješenje tuženika.

2. U podnesku od dana 24. srpnja 2021. tužitelj je naveo kako sređuje tužbeni zahtjev tako da pored poništenja osporenog rješenja predlaže Sudu da donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelja vrati u službu na dužnost „vršitelja dužnosti pročelnika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine V.“, a koje poslove da je tužitelj obavljao prije otkazivanja službe, sukladno rješenju o raspoređivanju te da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora.

3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 11. ožujka 2022. tužitelj je naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je pobijano rješenje na zakonu osnovano, činjenice da su potpuno i ispravno utvrđene te da je primijenjeno ispravno materijalno pravo. Pobijano rješenje da je po svojoj pravnoj prirodi deklaratorne naravi obzirom da je prestanak službe nastupio po sili zakona i da je doneseno za konkretan slučaj u skladu i prema shvaćanjima iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Usž-4637/20 od dana 11. veljače 2021. Posebno da skreće pažnju Sudu kako je jedini ratio pokretanja i vođenja ovog upravnog spora od strane tužitelja ostvarenje novčanog zahtjeva za isplatu, koji je tužitelj postavio prema tuženiku, i koji postupak da se vodi pred Općinskim sudom u Z. pod poslovnim brojem: Pr-1144/2021 (ranije posl. br. Pr-167/2019). Dakle, kako je jasno iz izjava, radnji i držanja samog tužitelja, da on nema niti je ikada od dana 28. kolovoza 2017. nadalje imao namjeru obavljati posao v.d. pročelnika kod tuženika, stoga da je faktično tada napustio službu pa da mu je ista u smislu čl. 115. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi prestala po sili zakona kao što je to utvrđeno i obrazloženo pobijanim rješenjem. Dakle, nesporne činjenice da su: da od dana 28. kolovoza 2017. u svojim tužbama tužitelj od suda kao niti od tuženika nikada ne traži vraćanje na posao, unatoč prethodno pravomoćno okončanom upravnom postupku kojim se poništava prethodna odluka tuženika o prestanku službe po sili zakona, da tužitelj ne traži od tuženika niti pokreće bilo kakav ovršni postupak za vraćanje na posao, tuženiku da nije niti jednom sudskom odlukom naloženo vratiti tužitelja na posao niti je imao ikakvu zakonsku obavezu pozvati tužitelja na posao, a ujedno da se tužitelj u niti jednom trenutku ne obraća tuženiku po tom pitanju, štoviše da isti ostaje zaposlen kod drugog poslodavca. Sam tužitelj da je pred Općinskim sudom u Z. u postupku pod posl. br. Pr-1144/2021 (ranije posl. br. Pr-167/2019) izjavio da nije tražio vraćanje na posao. Tužitelj da uslijed promjene političke vlasti 2017. opstruira normalno funkcioniranje tuženika kao jedinice lokalne samouprave, tada kao v.d. pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine V. i kao važna osoba za zakonito funkcioniranje Općine, da ignorira i da se ne odaziva pozivima i odlukama tuženika da pristupi na radno mjesto radi uspostave kontinuiteta djelovanja uslijed promjene vlasti. Naravno da je tuženik po donošenju rješenja o prestanku službe u jedinici lokalne samouprave odjavio tužitelja sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja jer je tuženiku takva odjava tužitelja bila zakonska obaveza, dok ujedno za prijavu tužitelja na mirovinsko i zdravstveno osiguranje nema zakonske osnove obzirom da je tužitelj prijavljen kod drugog poslodavca te obzirom da je tužitelju služba prestala po sili zakona radi napuštanja službe. Nakon pravomoćnosti odluke da nitko nikada ni na koji način nije priječio tužitelja da se obrati tuženiku ili da pokrene ovršni postupak radi povratka u službu. Očito je dakle da, nakon promjene političke vlasti, tužitelj nikada nije niti imao namjeru raditi kod tuženika, već kod drugog poslodavca. Slijedom svega naprijed iznijetog, da se naslovnom Sudu predlaže da odbije u cijelosti kao neosnovanu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te da obaveže tužitelja na naknadu tuženiku troškova ovog postupka.

5. Tuženik je u podnesku od dana 27. rujna 2021. naveo da se prije svega protivi preinačenju tužbenog zahtjeva, jer da isto predstavlja podnošenje novog tužbenog zahtjeva izvan zakonskog roka. Tužitelj da je, kao službenik i pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela u jedinici lokalne samouprave znao i morao znati da službu od dana 1. srpnja 2013. obavlja temeljem rješenja tuženika od dana 1. srpnja 2013. KLASA: 112-01/13-01/2, a ne temeljem rješenja tuženika od dana 28. kolovoza 2009. KLASA: 112-01/09-01/01. Dakle, da je tužitelj trebao i morao bez obzira na rješenje tuženika od dana 17. srpnja 2017. KLASA: UP/l-113-06/17-01/1 obavljati službu v.d. pročelnika temeljem kasnijeg i tada važećeg rješenja od dana 1. srpnja 2013. KLASA: 112-01/13-01/2. Tužitelj da to ne čini, da ne dolazi na posao, da ne traži niti ističe u niti jednom trenutku da ima pravo na obavljanje službe temeljem rješenja od dana 1. srpnja 2013. KLASA: 112-01/13-01/2, štoviše da ne dolazi na posao u ključnim trenutcima primopredaje političke vlasti 2017. već da isto opstruira te da se potom oportunistički tuži sa Općinom V. bez namjere obavljanja posla odnosno vraćanja u službu. Čak niti nakon pravomoćnosti (dana 24. studenog 2018.) ovosudnog postupka pod posl. br. Uslrs-156/17 da tužitelj ne traži vraćanje na rad u Općinu V. već da ostaje raditi kod drugog poslodavca A. Z. N. do dana 28. veljače 2019. gdje da ujedno ostaje prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Zaključno, da je ispravno i zakonito tuženik u pobijanom rješenju utvrdio da je tužitelj J. D. izostao sa službe "v.d. pročelnika" neopravdano uzastopce pet radnih dana, i to nesporno od dana 28. kolovoza 2017. s kojim danom mu je potom i određen prestanak službe po sili zakona sve sukladno čl. 115. st. 1 toč. f) Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne Novine br. 86/08, 61/11, 04/18, 112/19). Slijedom svega naprijed iznijetog, da se naslovnom Sudu predlaže da odbije u cijelosti kao neosnovanu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te da obveže tužitelja na naknadu tuženiku troškova ovog postupka.

6. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 11. ožujka 2022. zakonski zastupnik tuženika je naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja.

7. Osporenim rješenjem tuženika Općine V. KLASA: UP/I-113-03/20-01/01, URBROJ: 2198/34-03/01-21-5 od dana 29. travnja 2021. pod točkom 1. utvrđeno je da je J. D., ovdje tužitelju, raspoređenom na radno mjesto ,,v.d. pročelnika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine V.", dana 28. kolovoza 2017. prestala služba po sili zakona. Pod točkom 2. određeno je da se protiv tog rješenja ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od trideset dana od dana dostave rješenja.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora kao i spisima ovog Suda pod poslovnim brojem Uslrs-59/20 i Uslrsl 56/17, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se saslušaju stranke ovog upravnoga spora te dokazni prijedlozi tuženika da se saslušaju svjedoci I. N. i A. M. kao i da se pribavi spis Općinskog suda u Z. pod poslovnim brojem Pr-…../21 (ranije Pr-167/19), cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

9. U sporu je održana rasprava dana 11. ožujka 2022. u nazočnosti tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, a koja je bila zakazana da bi se dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

10. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

12. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. f) Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne Novine“, br. 86/08, 61/11, 04/18 i 112/19, dalje: Zakona) propisano je da službeniku prestaje služba po sili zakona kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe, odnosno prvoga dana odsutnosti s rada.

13. Uvidom u spis tuženog tijela utvrđeno je: da je osporeno rješenje doneseno nakon presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem:

Usž-4637/20-2 od dana 11. veljače 2021. kojom se potvrđuje presuda Upravnog suda u S. pod posl. brojem: 16 Uslrs-59/20-12 od dana 8. rujna 2020., a kojom je oglašeno ništavim rješenje tuženika KLASA: UP/1113-03/20-01/01, URBROJ: 2198/34-01-20-1 od dana 17. siječnja 2020.; da je J. D., ovdje tužitelj, rješenjem o rasporedu na radno mjesto KLASA: 112-01/13-01/2, URBROJ: 2198/34- 01-13-1 od dana 1. srpnja 2013., raspoređen na radno mjesto „v.d. pročelnik u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine V.; da je tužitelju rješenjem KLASA: UP/I- 113-06/17-01/01, URBROJ: 2198/34-01-17-1 od dana 17. srpnja 2017. utvrđen prestanak službe, a koje rješenje je poništeno odlukom Upravnog suda u S. posl. br. Uslrs-156/17 od dana 2. ožujka 2018.; da je navedena odluka Upravnog suda donesena povodom tužbe J. D. od dana 28. kolovoza 2017., a kojom tužbom tužitelj nije zatražio povratak u službu niti se u periodu koji je prethodio podizanju tužbe pojavljivao na radnom mjestu; da tužitelj nije zatražio povratak u službu sve dok to nije istaknuo u ovom sporu i to tek u podnesku od dana 27. srpnja 2021.; da je J. D., ovdje tužitelj, u trenutku pravomoćnosti (dana 24. studenoga 2018.) odluke Upravnog suda u S. pod posl. br. Uslrs-156/17 od dana 2. ožujka 2018. bio zaposlen na puno radno vrijeme kod drugog poslodavca, A. z. r. Z. ž. Z. N. i to od 3. travnja 2018. te da nije

pokretao ovršni postupak radi povratka u službu.

14. U obrazloženju osporenog rješenja tuženika navedeno je da se posebno ukazuje kako napuštanje službe od strane osobe koja obavlja poslove pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela u vrijeme primopredaje vlasti nakon održanih lokalnih izbora u potpunoj suprotnosti sa prirodom tog posla. To da je razdoblje uspostave novog sastava Općinskog vijeća i obavljanja dužnosti novog Općinskog načelnika. Napuštanje službe, nedolazak na posao, neodazivanje na telefonske pozive, neodazivanje na rješenje KLASA: 113-03/17-01/03, URBROJ: 2198/34-01-17-1 od dana 14. lipnja 2017. kojim se zbog neodgodivih službenih poslova nalaže J. D. povratak na posao s danom 19. lipnja 2017., sve u razdoblju u kojemu od tri općinske grane vlasti jedino Jedinstveni upravni odjel, a posebno pročelnik može i mora osigurati redovito funkcioniranje javnih funkcija lokalne samouprave da je i krajnje neodgovorno prema lokalnoj zajednici i suprotno smislu postojanja profesionalnih upravnih tijela u lokalnoj samoupravi, a sve to obzirom da je J. D. rješenjem o rasporedu na radno mjesto KLASA: 112-01/13-01/2, URBROJ: 2198/34-01-13-1 od dana 1. srpnja 2013., bio raspoređen na radno mjesto „v.d. pročelnika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine V.“, a s kojim se obrazloženjem u potpunosti slaže i ovaj Sud.

15. U cijelosti su neosnovani navodi tužitelja kako on nikad nije bio pozivan na radno mjesto obzirom da spisu tuženog tijela prileži rješenje tuženika KLASA: 113- 03/17-01/03, URBROJ: 2198/34-01-17-1 od dana 14. lipnja 2017. kojim se zbog neodgodivih službenih poslova nalaže J. D., ovdje tužitelju, povratak na posao s danom 19. lipnja 2017. pa kako je u cijelosti nesporno da isti nikad nije postupio po navedenom rješenju niti se dobrovoljno vratio niti tražio putem nadležnog suda vraćanje na radno mjesto to je u cijelosti pravilno postupio tuženik kad je tužitelju utvrdio prestanak službe zbog napuštanja iste pozivom na gore citiranu odredbu čl. 115. st. 1. toč. f) Zakona.

16. U odnosu na prigovor zastare valja istaći kako tuženik nikako nije mogao biti u zastari obzirom da, kako to ističe i sam tužitelj, već duže vremena i s nekoliko različitih rješenja pokušava utvrditi da je tužitelju prestala služba po sili zakona i to upravo zbog toga što tužitelj ne dolazi na posao, odnosno cijelo to vrijeme poduzima odgovarajuće pravne radnje kojima se prekida tijek zastarnog roka pa se prigovori tužitelja izneseni u tom smislu ukazuju u cijelosti neosnovanima.

17. Što se tiče prigovora tužitelja koji se odnose na dan s kojim je tužitelju utvrđen prestanak službe, valja istaći da je gore citiranom odredbom čl. 115. st. 1. toč. f) Zakona propisano da službeniku prestaje služba po sili zakona danom napuštanja službe, odnosno prvoga dana odsutnosti s rada, međutim ukoliko je tuženik kao dan prestanka službe utvrdio dan 28. kolovoza 2017., čime je po ocjeni ovog Suda isto učinio in favorem službenika, time nije povrijedio zakon na njegovu štetu obzirom da spisu, kako je to već i navedeno, prileži rješenje tuženika KLASA: 113-03/17-01/03, URBROJ: 2198/34-01-17-1 od dana 14. lipnja 2017. kojim se zbog neodgodivih službenih poslova nalaže J. D., ovdje tužitelju, povratak na posao s danom 19. lipnja 2017. pa je već i s tim danom tužitelju trebalo utvrditi prestanak službe.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, ni ostali prigovori tužitelja izneseni u tužbi nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

19. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženikaje zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

20. Ovdje valja napomenuti da se uputa o pravnom lijeku ne navodi u izreci rješenja kako je to učinjeno u osporenom rješenju pod točkom 2., jer sukladno odredbi čl. 98. st. 3. ZUP-a izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena. Kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj ukidanja ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci, dok se sukladno stavku 4. istog članka izreka može podijeliti u više točaka. Troškovi postupka utvrđuju se u posebnoj točki izreke, kao i to da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

21. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 2. ZUS-a, obzirom da pogrešno navođenje upute o pravnom lijeku u izreci nije utjecalo na zakonitost osporenog rješenja tuženika, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

22. Odredbom čl. 22. st. 2. ZUS-a propisano je da se tužbom može zahtijevati: 1. poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke, 2. donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, 3. postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti, 4. oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora. Stavkom 3. istog članka propisano je da se u slučaju propisanom stavkom 2. točkom 1. i 2. ovoga članka, tužbom može zahtijevati da sud odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke.

23. Slijedom prethodno navedenog, budući da je odredbom čl. 30. st. 1. toč. 4. ZUS-a propisano da će Sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, a kako je tužitelj, između ostalog, tijekom ovog upravnog spora zatražio i vraćanje na posao, a što je u nadležnosti redovnog Općinskog suda, valjalo je u tom dijelu tužbu odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 18. ožujka 2021.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju J. D. iz Z., G. N… uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Općini Vrsi, Dr. Franje Tuđmana 6, Vrsi uz zapisnik o objavi,

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.

Broj zapisa: eb308-ed1da

Kontrolni broj: 06eac-f5fa1-6f68b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SANDRA ĆORAŠ GEGA, L=SPLIT, O=UPRAVNI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Upravni sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.