REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac
Poslovni broj: P-337/2018-36
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mislavu Poliću, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) D. M., R. S., O.:
…, 2) D. M., R. S., O.:
…, 3) R. M., R. S., O.:
…, 4) D. M., R. S., O.:
…, zastupani po punomoćniku T. G., odvjetniku u T.,
protiv tuženika 1) T. M., S., O.: …, 2) C.
R., S., O.: …, zastupan po punomoćniku E.
S., odvjetniku u S., radi utvrđenja ništavosti i uspostave zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 31. siječnja 2022., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 18. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o zajmu sklopljen između tuženika T. M. i C. R. dana
20.12.2011. te ovjeren kod JB Z. M.- Š. istog dana
pod brojem OV-17622/11.
II. Nalaže se Zk odjelu Općinskog suda u Splitu uspostava
zk stanja kakvo je postojalo prije upisa knjižnih prava koja su
upisana temeljem ništetnog ugovora o zajmu navedenog u točki I. petita tužbe pod poslovnim brojem Z-13776/11, na nekretnini označenoj kao k.č.br. 6032/1, dvor, kuća, upisana zk. ul. br. 4478, k.o., i to suvlasnički dio 46/589 etažno vlasništvo (E-1) 1. dijela koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom nekretnine, a u naravi predstavlja stan u prizemlju, označen br. 1, orijentacije sjever-istok-jug, a koji se sastoji od ulaznog prostora, male sobe, kuhinje i blagovaone, kupatila, velike sobe, terase i špajze, ukupne neto površine 45,43 m2.
III. Tuženi su dužni tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.150,00 kn sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su ustali tužbom radi utvrđenja ništavosti te uspostave zemljišnoknjižnog stanja zaprimljenom 22. siječnja 2018. pred ovim sudom. Tvrde da su na osnovu
Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između M. M., njihova pravnog
prednika, kao kupca i I. M., M. M., M. M. i
P. M. kao neuknjiženih vlasnika, stekli valjanu pravnu osnovu za
stjecanje prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama stana u S. položenog u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem.
6032/1 zk. ul. 4478 k.o. S., orijentacije sjever-istok-jug, označenog brojem 1,
a da je to i utvrđeno presudom Općinskog suda u Splitu, posl. br. II P-2469/03,
od 16. travnja 2009. koja je i postala pravomoćna 29. lipnja 2011., a ovršna dana
18. siječnja 2012. Tužitelji navode da je potom tužena C. R. da izbjegne ovršni postupak radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine u posjed,
sklopila sa svojim zetom T. M., ovdje tuženikom, Ugovor o
zajmu kojim od njega pozajmljuje iznos od 70.000,00 eura, a povrat zajma osigurava hipotekom na nekretnini oznake čest. zem. 6032/1 zk. ul. 4478 k.o. S., gdje je tada još uvijek upisana kao knjižni vlasnik. Tužitelji zaključno tvrde da je taj sklopljeni ugovor o zajmu fiktivan, a to iz razloga jer su ugovaratelji u srodničkom odnosu, zajmodavac bio skromnih materijalnih primanja, nikad nije isplaćen novac s osnove tog ugovora, ugovoren kratki rok povrat, a sve iz razloga da tužiteljima opterete nekretninu i domognu se protupravne imovinske koristi.
Temeljem tog ugovora, izvršena je uknjižba u zemljišnim knjigama, a što je i predmet drugog tužbenog zahtjeva, te tužitelji na temelju gore navedenog historijata tužbe predlažu sudu da usvoji tužbu i postavljene tužbena
potraživanja.
2. U odgovoru na tužbu tuženi tvrde da nije točno da su sklopili Ugovor o zajmu isključivo radi opterećenja predmetne nekretnine, kao i tvrdnja da pozajmljeni novac nije nikada isplaćen, već da je upravo tim iznosom izvršeno ulaganje u predmetni stan i to u visini od 121.672,45 kuna. Poriču tvrdnju da je tuženik pod 1) bio skromnih materijalnih primanja u tom trenutku te da zbog toga nije bio u mogućnosti izvršiti svoju obvezu iz ugovora o zajmu i tome u prilog navode činjenicu da je isti radio u inozemstvu. Stoga, tuženici zaključno iznose da je tužbeni zahtjev neosnovan i predlaže sudu da ga odbaci.
3. Na ročištu od 3. veljače 2020. izveden je dokaz saslušanja svjedoka N.
P. koja iskazuje da je njezin pokojni otac I. M. prodao svoj stan
u S. negdje 1992., sada pokojnom M. M.. Od
svoga strica saznala je njezin brat D. M. ponovno prodao isti stan,
sada tuženoj pod 2) koja je nju telefonski kontaktirala i tražila da joj vrati 70.000,00 EUR-a jer da ju je njezin brat prevario, a isto je potraživala i putem suda i pravomoćno izgubila taj spor. Isto tako da je tužena pod 2) tužbu protiv nje podnijela 16.12.2011., a da je 21.12.2011. uknjižila na taj stan hipoteku svoga zeta. Nadalje iskazuje da je saznala da tuženi pod 1) nije imao toliko sredstava koja su predmet ugovora o zajmu kao i da je taj ugovor lažan i neistinit.
4. Na istom je ročištu izveden dokaz saslušanja svjedoka A. M. koja
iskazuje da je njezina majka C. R. sklopila ugovor o zajmu s njezinim
suprugom jer da joj je bilo potrebno radi uređenja stana u S., ali se pritom ne može sjetiti na koji je rok novac bio pozajmljen. Navodi da isti
novac njezina majka nije nikada vratila njezinom suprugu, a koji je on zaradio u toku dugogodišnjeg rada u S. A. D., ali i kao pomorac.
Iskazuje da je njezina majka novac uložila u renoviranje stana, životnu egzistenciju, ali i za razne parnice i troškove suđenja, a da ga je posudila iz razloga što joj je život postajao ekonomski sve teži.
5. Na istom je ročištu izveden dokaz saslušanja svjedoka M. D. kojoj je tuženik pod 1) sin, a tuženica pod 2) majka njezine nevjeste te joj nije poznato da bi njezin sin sklopio ugovor o zajmu, a ista ne živi s njim niti je ikada ulazila u njihove poslovne i životne odluke.
6. Na ročištu od 13. travnja 2021. je izveden dokaz saslušanja stranke T.
M. koji iskazuje da je tuženoj pod 2) u nekoliko navrata posuđivao novac
i to prije sklapanja ugovora o zajmu, a obzirom da su se u međuvremenu narušili njegovi odnosi sa suprugom, htio je da sklope jedinstveni ugovor o zajmu kojim
mu je u ukupnosti dugovala 70.000,00 EUR-a, a kojim je inzistirao da u ugovor
uđe i hipoteka na njezin stan u S.. Kao razlog zašto je tužena
pod 2) tražila pozajmice, bile su što je željela renovirati stan, što je ona i učinila.
Ističe da s obzirom da je u dužem periodu pozajmljivao novac, stavio kratki rok za povrat cjelokupno posuđenog novca. Nije mu poznato da je M. M. kupio
stan 1986., kao ni da je tuženu netko ometao u posjedu njezina stana, ali nije imao ni saznanja da postoji tužba radi iseljenja iz istog. Tvrdi da joj je tužena pod 2) nije govorila o pravnoj situaciji u odnosu na njezin stan, ali da je imao ta saznanja sigurno da joj ne bi posuđivao novac. Ističe da joj je novac dao prilikom sklapanja ugovora, i to u velikim apoenima, ali da joj je sveukupno u tri navrata posuđivao novac i to iznos od 30.000,00 EUR-a, drugi put iznos od 20.000,00
EUR-a, a ostatak prilikom sklapanja ugovora 20.12.2011. Nije mu poznato je li cijeli pozajmljeni novac bio uložen u spomenuti stan, kao ni koliko je trajala adaptacija, a ni gdje je živjela za vrijeme izvođenja radova. No, da je riječ o starijoj ženi koja je imala zdravstvenih problema, a i da je cijela situacija oko nevraćanja pozajmljenog novca utjecala na odnos s njegovom ženom odnosno kćeri od tužene pod 2), zbog čega je i stavio kratak rok povrata novca, ali i hipoteku. Nadalje iskazuje o svojim radnim odnosima kao najčešće nestalnima,
ali dobro plaćenima i u pravilu bez ugovora.
7. Na ročištu od 30. rujna 2021. je izveden dokaz saslušanja stranke i to: D.
M., tužitelja pod 2) koji iskazuje da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i tužbenom zahtjevu. Također da je tužena pod 2) nazvala njegovu majku
s ciljem da od nje sazna cijenu stana i sa željom da stan kupi, a da su oni njoj potom ponudili cijenu od 70.000,00 EUR-a koju je ona potom odbila kao previsoku.
8. Na istom je ročištu izveden dokaz saslušanja stranke i to: D. M., tužiteljice pod 1), koja također ostaje kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva te da je stan u M. bio uređen za stanovanje, a da je tužena pod 2) nešto uložila u adaptaciju stana, ali da je pri izlasku iz stana poprilično devastirala.
9. Na ročištu od 23. studenog 2021. je izveden dokaz saslušanja stranke i to C.
R., tužene pod 2), koja iskazuje da ostaje u cijelosti kod navoda iz
odgovora na tužbu te da nije uspjela vratiti iznos iz ugovor o zajmu iz razloga što nije uspjela prodati jednu svoju nekretninu koja se nalazi na predjelu O. M..
Također da je primila iznos od 70.000,00 EUR-a u 4 ili 5 obroka od 2007. Iskazuje da je novac uzimala radi svojih životnih potreba, a nešto je i odvojila za sudske troškove i uređenje stana koji je u potpunosti izvršila renoviranje jer je isti bio u trošnom stanju. Radovi su se sastoji od provođenja struje, uređenje sobe koja je bila nedovršena, uređenje terase, a unutra su postavljene nove pločice i parketi.
Sudski vještak koji je popisivao troškove radova na uređenju nije iste u potpunosti popisao, ali i nekoliko radnika koji su radili na stanu su u međuvremenu i umrli. Tvrdi da nije davala tuženiku pod 1) nikakvu potvrdu da je od njega primila novac, a ne sjeća se da je on od nje to i tražio.
10.Odlučujući o predmetu postupka koji je pokrenut podnošenjem tužbe radi isplate,
sud je vrednovao svaki izvedeni dokaz pojedinačno, ali i sve u cjelini kako bi pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno i na zakonu utemeljio svoju odluku, a sve u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP).
11. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom Rješenja o nasljeđivanju od
15. rujna 2011. iza M. M. (10-12), Presuda i rješenje Općinskog suda u
Splitu pod poslovnim brojem: II. P-2469/03 od 16. travnja 2009. (15-27), Izvadak iz ZK, zk odjela S., Općinskog suda u Splitu, ZK UL. 4478,
čest. zem. 6032/1 od 28. ožujka 2017. (28-29), Rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-6176/13 (30), Ugovor o zajmu između T.
M. i C. R. od 20. studenog 2011. (31-33), Presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja Pi-46/14 (34-35), Izvadak iz ZK, zk odjela S., Općinskog suda u Splitu, ZK UL. 4478, čest. zem. 6032/1 od 28. travnja 2019. (47), radna dokumentacija tuženika pod 1) (52- 60), saslušanje svjedoka N. P. (78-79), saslušanje svjedoka A.
M. (79-80), saslušanje svjedoka M. D. (80), saslušanje stranke
T. M. (96-99), saslušanje stranke D. M. (108), saslušanje
stranke D. M. (108) i saslušanje stranke C. R. (112-114).
12.Između parničnih stranaka nije sporno, a tako proizlazi i iz materijalnih dokaza priloženih u spis slijedeće:
- da postoji pravomoćna presuda u predmetu pod poslovnim brojem P-2569/03 od
29. lipnja 2011., a ovršna od 18. siječnja 2012. kojom je utvrđeno pravo vlasništva prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini oznake čest. zem. 6032/1, zk. ul. 4478,
k.o. S.
- da je tužena predala u posjed tužiteljima predmetnu nekretninu prilikom provedbe ovršnom postupku radi ispražnjenja i predaje u posjed, 17. lipnja 2015.
13.Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenog između tuženika pod 1 i pod 2), kao i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini kakvo je postojalo prije uknjižbe učinaka sklopljenog ugovora o zajmu.
14.Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
15.U ovoj pravnoj stvari prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, a u nedostatku materijalnih dokaza, sud je izveo personalne dokaze kako bi razjasnio predmet spora i pravilno i zakonito primijenio materijalno pravo. Izvođenjem dokaza saslušanja svjedoka, sud je pokušao doći do svjedoka koji neće biti izravno zainteresirani za razrješenje predmeta spora, te to kod svjedokinje M.
D. nije uspio obzirom da ista nije upoznata s radnja koje su prema tuženima prethodile sklapanju ugovora o zajmu. Svjedočenjem N. P. sud je došao
do određenih saznanja, no koja su se odnosila na ranija događanja koja nisu predmet ovog spora, a ona koja se odnose na predmet spora nisu se odnosila
na saznanja koja su bila neposredna već posredna, preko njezina strica pa ni taj iskaz nije bio presudan za odlučivanje u ovom predmetu osim u dijelu da je tužena pod 2) pokrenula parnični postupak protiv svjedokinje 16. prosinca 2011.,
što je suprotno iskazu tuženice pod 2) da prilikom sklapanja ugovora o zajmu 20.
prosinca 2011. nije imala saznanja pravomoćnoj presudi u tom predmetu.
16. U iskazima tuženika pod 1) i pod 2) sud je naišao na niz nelogičnosti koja će ovdje izložiti. Pregledom postupka radi osiguranja dokaza koji je priložen ovom spisu pod poslovnim brojem R1-753/2015 proizlazi da je utvrđen iznos koji je procjenom vještaka utvrđen kao onaj koji je uložen u adaptaciju stana, a riječ je o iznosu od 121.674,45 kn. Samim time ne stoji tvrdnja u tom dijelu tuženice pod 2), ali i tuženika pod 1) u njegovu iskazu da je predmetom ugovora uglavnom uglavljen novac koji je pretežito posuđivan u svrhu adaptacije predmetnog stana,
obzirom da je 70.000,00 EUR-a i više nego četverostruki veći iznos od onog koji je prema procjeni vještaka uložen u adaptaciju stana. Također, što je jasno iz iskaza svjedokinje N. P., tužena pod 2) nije mogla biti u neznanju
prilikom sklapanja ugovora o zajmu o pravomoćnosti presude o utvrđenju prava vlasništva predmetne nekretnine, obzirom da je iste proteklo više od 5 mjeseci
(29. lipnja 2011.), a u međuvremenu je i pokrenula postupak radi naknade štete protiv N. P. (16. prosinca 2011.). Nadalje, iz iskaza tužene pod 2)
saznajemo da je trebala prodajom nekretnine u O. M. vratiti pozajmljeni
novac iz ugovora o zajmu, no da su neriješeni vlasnički odnosi spriječili realizaciju toga posla. Ne uzimajući u obzir eventualnu neukost stranke i njezino neznanje o lokaciji čestice zemlje, jer to i ne bi trebala znati, notorno je i svakom laiku poznato da zemlja na tom području ne može postići tu vrijednost pa je ta verzija zajmovnog pokrića neutemeljena. Kao posljednje, sud ističe rok u kojem je tužena trebala vratiti iznos od 70.000,00 EUR-a, a isti je postavljen u trajanju od 11 dana, uz ranije navedeno, očigledno ide u prilog zaključku da je ovdje riječ o prividnom ugovoru između tuženika koji nema učinka među ugovornim stranama i to pritom ne ulazeći u visinu imovine stečene od tuženika pod 1), jer to unatoč podatcima o dosadašnjim zaposlenjima ne odgovaraju gore navedenom iznosu od 70.000,00 EUR-a, ipak nije predmet ovog postupka, već utvrđivanje je li ovdje osporavani ugovor bio stvarni ili pak prividan.
17.Odredbom članka 186. stavkom 3. ZPP-a je određeno da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan. Člankom 285. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO)
je predviđeno da prividan ugovor nema učinka među strankama. Slijedom toga,
a prenoseći zaključak prilikom utvrđivanja predmetnog činjeničnog stanja iz prethodne točke gdje je ovaj sud na temelju nelogičnosti iskaza tuženika u tijeku postupka, a posebice izraženih u nekoliko aspekata, (iznos zajma, rok vraćanja,
navodna nekretnina u službi osiguranja tog zajma, pa i navodno neznanje postojanja pravomoćne presude), ali i podataka o datumima dotadašnjih sudskih odluka glede predmetne nekretnine u odnosu na navodno sklapanje ugovora o
zajmu, utvrdio da je riječ o prividnom ugovoru, a koji tuženici nisu stvarno sklopili, već s namjerom da dovedu u zabludu ovdje tužitelje i ostale treće osobe te zbog toga isti nema učinka među strankama, stoga je odlučeno kao u točki I izreke presude.
18.Naime, iz razloga što je utvrđeno da je ugovor o zajmu između tuženika bio faktički i pravno prividan ugovor, ovaj sud usvaja i tužbeni zahtjev s nalogom zemljišnoknjižnom sudu da uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je postojalo prije upisa knjižnih prava koja su upisana temeljem prividnog ugovora o zajmu koji nema učinaka među strankama, a naveden je u točki I. petita tužbe pod poslovnim brojem Z-13776/11, stoga je odlučeno kao u točki II. Izreke presude.
19.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje
ZPP), budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu pa je tužene trebalo obvezati na naknadu parničnog troška tužiteljima.
20.Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe od 22. siječnja 2018. (100 bodova), sastav podneska od 29. studenog 2021. (100 bodova), trošak pristupa ročištu od 30. travnja 2019. (50 bodova), 13. lipnja 2019. (50 bodova), 17. listopada 2019. (50 bodova), 20. studenog 2019. (50 bodova), 3. veljače 2020.
(100 bodova), 25. lipnja 2020. (50 bodova), 13. travnja 2021. (100 bodova), 30. rujna 2021. (100 bodova), 23. studenog 2021. (100 bodova), 31. siječnja 2021.
(100 bodova). Ukupan broj bodova od 950 bodova trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12; Tarifa) te u skladu s Tbr. 36.1. pomnožiti
s 30% jer je zastupao 4 osobe (2.850,00 kn) se tako dobio iznos od 12.350,00
kn i trošak sudske pristojbe za tužbu (800,00 kn) i tako dobiti ukupan iznos od 13.150,00 kn, kako glasi odluka o troškovima izrađena u ovoj presudi pod točkom
III.
U Splitu, 18. ožujka 2022.
S U D A C :
Mislav Polić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
