REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 142 P-3004/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr.sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnica S. K. i drugi odvjetnici u O. d. L. i p. u Z., radi isplate, nakon održane glavne I javne rasprave zaključene 2. veljače 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika M. H. i punomoćnika tuženika, odvjetnice S. K., dana 18. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže s tuženiku P. b. Z. d.d., Z., OIB: … da tužitelju A. P., Z., OIB: …, isplati iznos od 16.724,25 kuna, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

– HRK 9,32 od dana 24.8.2007. do isplate

– HRK 11,68 od dana 22.11.2007. do isplate

– HRK 10,71 od dana 5.1.2008. do isplate

– HRK 15,46 od dana 4.2.2008. do isplate

– HRK 33,32 od dana 7.3.2008. do isplate

– HRK 38,89 od dana 31.3.2008. do isplate

– HRK 81,84 od dana 21.5.2008. do isplate

– HRK 78,65 od dana 29.5.2008. do isplate

– HRK 11,46 od dana 23.6.2008. do isplate

– HRK 0,41 od dana 1.8.2008. do isplate

– HRK 1,86 od dana 25.8.2008. do isplate

– HRK 31,35 od dana 7.10.2008. do isplate

– HRK 62,06 od dana 10.11.2008. do isplate

– HRK 45,98 od dana 2.12.2008. do isplate

– HRK 73,45 od dana 27.12.2008. do isplate

– HRK 99,00 od dana 2.2.2009. do isplate

– HRK 77,86 od dana 18.3.2009. do isplate

– HRK 89,50 od dana 27.4.2009. do isplate

– HRK 71,61 od dana 25.5.2009. do isplate

– HRK 79,44 od dana 10.7.2009. do isplate

– HRK 68,73 od dana 10.8.2009. do isplate

– HRK 76,59 od dana 12.9.2009. do isplate

– HRK 69,39 od dana 24.9.2009. do isplate

– HRK 65,79 od dana 13.10.2009. do isplate

– HRK 73,03 od dana 12.11.2009. do isplate

– HRK 70,50 od dana 12.11.2009. do isplate

– HRK 93,08 od dana 11.12.2009. do isplate

– HRK 103,53 od dana 16.1.2010. do isplate

– HRK 104,41 od dana 12.2.2010. do isplate

– HRK 113,30 od dana 17.3.2010. do isplate

– HRK 121,90 od dana 13.4.2010. do isplate

– HRK 175,73 od dana 11.5.2010. do isplate

– HRK 142,61 od dana 12.7.2010. do isplate

– HRK 224,11 od dana 11.8.2010. do isplate

– HRK 185,29 od dana 10.9.2010. do isplate

– HRK 202,09 od dana 12.10.2010. do isplate

– HRK 198,40 od dana 12.11.2010. do isplate

– HRK 92,90 od dana 13.11.2010. do isplate

– HRK 220,29 od dana 12.1.2011. do isplate

– HRK 217,69 od dana 14.2.2011. do isplate

– HRK 239,67 od dana 14.3.2011. do isplate

– HRK 217,87 od dana 8.4.2011. do isplate

– HRK 259,61 od dana 13.5.2011. do isplate

– HRK 296,66 od dana 13.6.2011. do isplate

– HRK 309,70 od dana 8.7.2011. do isplate

– HRK 472,40 od dana 10.8.2011. do isplate

– HRK 315,33 od dana 9.9.2011. do isplate

– HRK 295,87 od dana 10.10.2011. do isplate

– HRK 299,19 od dana 10.11.2011. do isplate

– HRK 298,07 od dana 12.12.2011. do isplate

– HRK 323,51 od dana 12.1.2012. do isplate

– HRK 333,22 od dana 13.2.2012. do isplate

– HRK 330,15 od dana 14.3.2012. do isplate

– HRK 324,63 od dana 12.4.2012. do isplate

– HRK 329,75 od dana 11.5.2012. do isplate –

HRK 336,78 od dana 11.6.2012. do isplate

– HRK 328,07 od dana 13.7.2012. do isplate

– HRK 326,99 od dana 13.8.2012. do isplate

– HRK 307,98 od dana 13.9.2012. do isplate

– HRK 323,08 od dana 12.10.2012. do isplate

– HRK 330,02 od dana 13.11.2012. do isplate

– HRK 323,84 od dana 13.12.2012. do isplate

– HRK 332,38 od dana 11.1.2013. do isplate

– HRK 307,27 od dana 14.2.2013. do isplate

– HRK 314,45 od dana 14.3.2013. do isplate

– HRK 327,59 od dana 29.3.2013. do isplate

– HRK 4,976,96 od dana 29.3.2013. do isplate

prema stopi po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., OIB: … da tužitelju A. P., Z., OIB: …, naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 11.026,04 kn sa zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 29. lipnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj …, kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 11.768,62 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Tužitelj dalje ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17, i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18, kojima je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 16.807,13 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na mjesečne preplaćene iznose teku od dana uplata pojedinih anuiteta, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je kredit u cijelosti otplaćen što znači da je Ugovor o kreditu ispunjen u cijelosti i tome prestao, pa tužiteljne može isticati ništavost ugovora koji je ispunjen. Nadalje navodi da se tužitelj neosnovano poziva na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 jer predmet ovog spora nije naknada štete. Ističe kako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno temeljem zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima te da je navedeni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati da mu sporne odredbe ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, a ako to uspije dokazati tada mora dokazati i da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Tvrdi da je tužitelju dao sve potrebne informacije, tužitelj je mogao birati valutu kredita, a tužitelj je sam izabrao kredit uz valutnu klauzulu u CHF. Također tuženik ističe prigovor zastare i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 18. travnja 2021. tužitelj je zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka te predložio da sud naloži tuženiku isplatiti mu iznos 16.724,25 kn sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 82 -83 spisa).

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 7-11 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (listovi 15-29), otplatni plan (listovi 13-14) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem (listovi 68-75 spisa).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa koji predstavlja razliku između anuiteta po valutnom tečaju na dan isplate kredita te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjivom tečaju CHF temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu od 29. lipnja 2007. sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita.

7. Tužitelj je s tuženikom 29. lipnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj …, kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 11.768,62 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita.

8. U ovom je postupku sporna valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

9. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, za CHF važećem na dan plaćanja.

10. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Pema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a

13. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

14. Stoga ovaj sud nije utvrđivao je li se pojedinačno pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli te uzrokuje li ista znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja (tako i VSRH u Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr.).

15. U konkretnom postupku svojstvo potrošača tužitelja nije osporeno, a Ugovorom o kreditu odobren je i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 11.768,62 CHF, radi kupnje vozila (čl. 2. Ugovora). Iz navedenoga slijedi da ne postoje iznimke iz čl. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje ZPK) zbog kojih predmetni Ugovor ne bi bio potrošački Ugovor, zbog čega je ovaj sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Stoga je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka osobnog bankara tuženika.

16. Prema tome, kako odluka o tome je li ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP- a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 7. spornog Ugovora o kreditu.

17. Kako je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

18. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 14. lipnja 2018. Naime, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je člankom 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 17. lipnja 2020. (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.)

.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku P. B., C. z. f. v., Z..

20. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni srednji tečaj HNB-a za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat srednji tečaj HNB-a za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđeni tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka, utvrđenim (tako i VSRH Revt 249/14).

21. U svom je nalazu i mišljenju vještak izračunao da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana otplate posljednje obveze, koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate kredita i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 4.388,31 kn, te da razlika u iznosu prijevremene otplate zbog promjene tečaja i kamatne stope iznosi 8.583,01 kn, odnosno ukupno na ime pretplate 16.724,25 kn.

22. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik istaknuo da nema primjedbi na matematički izračun, već da je riječ o primjedbama pravne naravi jer je zadatak vještaka postavljen vodeći se pogrešnom premisom da je između stranaka fiksirana promjena tečaja CHF.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima. S obzirom na to da je u ovom postupku predmet spora kondemnatorni zahtjev tužitelja na povrat stečenog bez osnove temeljem ništetne odredbe o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak valjalo je utvrditi visinu razlike između onoga što je tužitelj platio na temelju Ugovora o kreditu i onoga što bi platio da se odredba koje je utvrđena ništetnim ne uzme u obzir.

24. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju CHF u ukupnom iznosu od 16.724,25 kn, prema nalazu i mišljenju vještaka. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, br. 153/04, 35/05) te čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem isplate anuiteta prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim.

27. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 1. veljače 2022., i vrijednosti predmeta spora (16.724,25 kn), i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, podnesaka od 18. kolovoza 2020., 26. listopada 2020., 18. travnja 2021. i 9. svibnja 2021., svaki u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), te za zastupanje po punomoćniku na ročištu 2. veljače 2021. i 2. veljače 2022., svaki u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.9.1. Tarife), ukupno 7.000,00 kn, uvećano za PDV (25%), odnosno ukupno 8.750,00 kn. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18) tužitelj ima pravo na trošak sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 259,04 kn te na presudu u iznosu od 517,00 kn, te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 1.500,00 kuna. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 11.026,04 kn.

28. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 11.026,04 kn, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 30. st. 2. i 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 18. ožujka 2022.

Sutkinja:

dr.sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu. Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.