REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3693/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja I. N.-A. iz S., OIB …, kojeg

zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda L.-V. & P. u S.,

protiv tužene A. b. d.d. iz Z., OIB …,

koju zastupa punomoćnik H.M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. L., odvjetnika u S. i zamjenice punomoćnika tužene T. Ć., odvjetnice u S., na ročištu radi objave, dana 18. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su nepoštene, ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dana 29. lipnja 2005. koji je ugovor solemniziran kod A. K. Z. pod br. … dana 12. srpnja 2005.,

sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i H. A.-A. b. d.d.,

prednika tužene, kao banke-kreditora, u dijelu kojim je ugovoren povrat obveza iz ugovora u švicarskim francima, odnosno u kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (kojima je ugovoren povrat obveza iz ugovora uz valutnu klauzulu u švicarskim francima) te kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci i drugim internim aktima banke (kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama) pa te odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne stranke, kao ni za sudužnike i založne dužnike.

II Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 298.098,06 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

-1,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.7.2005.godine pa do isplate

-245,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.8.2005.godine pa do isplate -272,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.9.2005.godine pa do isplate -273,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.10.2005. godine pa do isplate -298,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.11.2005.godine pa do isplate

-219,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.12.2005.godine pa do isplate

-140,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.1.2006.godine pa do isplate

-23,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.2.2006.godine pa do isplate

-1.240,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.11.2008.godine pa do isplate -462,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.12.2008.godine pa do isplate

-1.396,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.1.2009.godine pa do isplate

-3.209,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.3.2009.godine pa do isplate

-1.276,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.4.2009.godine pa do isplate

-1.091,74 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.5.2009.godine pa do isplate

-1.095,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.6.2009.godine pa do isplate

-1.052,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.7.2009.godine pa do isplate

-987,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.8.2009.godine pa do isplate

-1.097,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.9.2009.godine pa do isplate

-987,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.10.2009.godine pa do isplate

-852,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.11.2009.godine pa do isplate

-1.124,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.12.2009.godine pa do isplate -1.267,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.1.2010.godine pa do isplate

-1.466,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.2.2010.godine pa do isplate

-1.466,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.3.2010.godine pa do isplate

-1.683,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.4.2010.godine pa do isplate

-1.710,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.5.2010.godine pa do isplate

-1.800,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.6.2010.godine pa do isplate -2.604,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.7.2010.godine pa do isplate

-2.321,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.8.2010.godine pa do isplate

-3.035,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.9.2010.godine pa do isplate

-2.773,74 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.10.2010.godine pa do isplate -2.538,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.11.2010.godine pa do isplate -3.166,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.12.2010.godine pa do isplate -3.603,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.1.2011.godine pa do isplate

-3.322,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.2.2011.godine pa do isplate

-3.247,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.3.2011.godine pa do isplate

-3.001,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.4.2011.godine pa do isplate

-3.344,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.5.2011.godine pa do isplate

-4.459,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.6.2011.godine pa do isplate

-4.589,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.7.2011.godine pa do isplate

-5.369,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.8.2011.godine pa do isplate

-4.721,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.9.2011.godine pa do isplate

-4.152,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.10.2011.godine pa do isplate -4.321,57 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.11.2011.godine pa do isplate -4.086,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.12.2011.godine pa do isplate -4.444,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.1.2012.godine pa do isplate

-4.469,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29.2.2012.godine pa do isplate

-4.591,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.3.2012.godine pa do isplate

-4.507,49 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.4.2012.godine pa do isplate

-4.593,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.5.2012.godine pa do isplate

-4.699,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.6.2012.godine pa do isplate

-4.550,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.7.2012.godine pa do isplate -4.608,49 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.8.2012.godine pa do isplate

-4.450,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.9.2012.godine pa do isplate -4.347,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.10.2012.godine pa do isplate -4.592,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.11.2012.godine pa do isplate -4.541,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.12.2012.godine pa do isplate

-4.621,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.1.2013.godine pa do isplate

-4.250,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.2.2013.godine pa do isplate

-4.439,47 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.3.2013.godine pa do isplate

-4.616,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.4.2013.godine pa do isplate

-4.072,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.5.2013.godine pa do isplate

-4.166,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.6.2013.godine pa do isplate

-4.105,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.7.2013.godine pa do isplate

-4.118,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.8.2013.godine pa do isplate

-4.328,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.9.2013.godine pa do isplate

-4.397,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.10.2013.godine pa do isplate -4.446,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.11.2013.godine pa do isplate -4.515,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.12.2013.godine pa do isplate -4.386,49 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.1.2014.godine pa do isplate

-4.227,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.2.2014.godine pa do isplate

-4.276,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.3.2014.godine pa do isplate

-4.209,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.4.2014.godine pa do isplate

-4.168,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.5.2014.godine pa do isplate

-4.145,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.6.2014.godine pa do isplate

-4.161,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.7.2014.godine pa do isplate

-4.281,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.8.2014.godine pa do isplate -4.372,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.9.2014.godine pa do isplate -4.327,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.10.2014.godine pa do isplate -4.457,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.11.2014.godine pa do isplate -4.517,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.12.2014.godine pa do isplate -17.026,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.1.2015.godine pa do isplate -16.070,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1.7.2015.godine pa do isplate -15.404,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10.8.2015.godine pa do isplate.

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 38.506,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 12. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi utvrđenja ništetnih i bez pravnog učinka nepoštenih odredbi Ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine

zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. lipnja 2005. te radi isplate iznosa od 55.000,00 kn, odnosno iznosa od 315.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na označene iznose teče od 29. lipnja 2005. do isplate, a sve kao posljedica ništetnosti tih odredbi. U bitnom navodi kako mu je označenim ugovorom odobren kredit koji se vezao uz valutu švicarski franak uz obvezu povrata tog iznosa uz kamatu ugovorenu u visini od 5,25%, a promjenjivu u skladu s jednostranom odlukom banke, bez navođenja točnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. S tim u vezi, smatra kako su u predmetni ugovor ugrađene nepoštene i ništetne odredbe o švicarskom franku uz koji je vezana glavnica i jednostrana promjena kamatnih stopa, čime je, zbog nemogućnosti posebnog pregovaranja i ugovaranja,

prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja, što znači da je tužena postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja, kao temeljenom načelu obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u pozitivne propise Republike Hrvatske. Pored iznesenog, navodi kako je zbog ovakvog postupanja tužene, a radi kolektivne zaštite interesa potrošača, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P- 1401/2012 u kojem je, odlučujući po žalbi, Visoki Trgovački sud RH presudom broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrdio da je i tužena u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i dalje, povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovita kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Osim toga, presudom broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. Visoki Trgovački sud RH potvrdio je presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je nepoštena i ništetna odredba kojom se povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak. S tim u vezi, tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetetnih odredbi u kojima su ugovorene valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa te isplatu preplaćenih novčanih iznosa po osnovi ovih ugovorenih odredbi i to 55.000,00 kn i 315.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na te iznose teče od 29. lipnja 2005. Pored svega, postavio je i podredni tuženi zahtjev koji se od glavnog sadržajno razlikuje isključivo u točki I u kojoj je precizirao ništetne odredbe u člancima 2., 3. i 6. Ugovora.

2. U svom odgovoru od 16. ožujka 2021. tužena je prigovorila mjesnoj nenadležnosti ovog suda, u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući pored toga prigovor zastare potraživanja. U bitnom navodi kako je tužitelj prilikom sklapanja ugovora postupao po slobodnoj volji i mogao birati više opcija ugovora o kreditu, stoga nema osnove tvrdnji o neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana. Dodaje kako je ugovorena početna kamatna stopa od 5,25% bila znatno niža od onih koje su se ugovarale u to vrijeme te kako je tužitelj samostalno izabrao upravo kredit s promjenjivom kamatnom stopom.

3. Podneskom od 30. srpnja 2021. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj …sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog

prava na nekretnini od 29. lipnja 2005., vlasničkog lista od 19. travnja 2005., prometa za klijenta od 12. rujna 2011., potvrda o plaćenim kamatama od 30. siječnja 2007., 30. siječnja 2008., 29. siječnja 2009., 25. siječnja 2010. i 27. siječnja 2011., obavijesti o promjeni kamatne stope od 27. listopada 2008., 5. studenog 2010. i 13. rujna 2011., početnog otplatnog plana od 29. srpnja 2005., specifikacije isplate kredita od 29. srpnja 2005., otplatnog plana od 7. prosinca 2011., izvoda po kreditu, opomena za plaćanje duga sudužniku i uplatnica priloženih tužbi, procjene vrijednosti nekretnine od 9. svibnja 2005. te pregledom nalaza sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C. od 6. lipnja 2021. i njegove dopune tog nalaza od

7. studenog 2021. s prilozima. Preostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li ovaj sud mjesno nadležan za postupanje te pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

8. Pregledom Ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. lipnja 2005. razvidno je kako je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s H. A.-A. b. d.d. Z., nespornom pravnom prednicom tužene, kao kreditorom, stambeni kredit koji mu je u skladu s člankom 2. odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 230.600,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora za devize važećem na dan korištenja, uz redovitu kamatu od 5,25%, kako je utvrđeno člankom 3., a člankom 6. sudionici ovog pravnog posla ugovorili su kako je kreditor ovlašten promijeniti kamatnu stopu u skladu sa svojom Odlukom o kamatnim stopama. Sudionici su ugovorili nadležnost suda u Z. za sve sporove iz ovog pravnog posla.

9. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 20. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost Općinskog suda u Z. Međutim, odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća

93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je da će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje,

suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

10. Uzimajući u obzir kako tužena uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ne tvrdi niti dokazuje da se o ugovornoj odredbi sadržanoj u članku 20. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, valjalo je primijeniti odredbu iz čl. 50. toč. 19. ZZP koja propisuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača ostvariti prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na teret potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu,

predstavlja ugovornu odredbu koja se može smatrati nepoštenom. Osim toga, odredbom iz čl. 55. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna zbog čega odredba Ugovora o kreditu gdje je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca, za tuženu predstavlja odredbu propisanu čl. 50. toč. 19. ZZP,

jer su ispunjene pretpostavke sadržane u citiranoj odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP, radi čega se u skladu s odredbom iz čl. 51. st. 1. ZZP takva odredba ima smatrati nepoštenom. Pored iznesenog, valjalo je uzeti u obzir kako je tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora imao prijavljeno prebivalište na području općine D., odnosno u K. G., dok je od 6. veljače 2007. prijavljenog prebivališta na području općine V., odnosno u S. te da je za zastupanje ovlastio odvjetnički ured u S. Dakle, tužitelj je smatrao kako mu je nakon promjene prebivališta jednostavnije i ekonomičnije ostvarivati prava i interese putem Općinskog suda u S., koji je stvarno nadležan u ovoj pravnoj stvari, pogotovo u situaciji što je sjedište tužene i njezinog punomoćnika u Z., a ovaj sud je pri tome cijenio kako bi oglašavanje mjesne nenadležnosti i dostava spisa drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu predstavljalo nepotrebno odugovlačenje postupka te kako se ne radi o bitnoj postupovnoj povredi.

11. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

12. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan,

kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

13. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog

prava na nekretnini od 29. lipnja 2005. nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske. Presudom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske utvrdio je kako je H. A.-A. b. d.d. (označena kao tužena pod 5), u razdoblju od 10.

rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ova presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Nadalje je valjalo cijeniti presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno kako je tužena u vremenu od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81.,

82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, Visoki trgovački sud RH naložio je svim tuženima u tom postupku pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora,

jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.

14. Nadalje, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu,

a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

15. U konkretnom slučaju, utvrđen je istovjetan način postupanja tužene, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala te tužitelju, kao budućem korisniku kredita, po službenim osobama dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacija o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene, čime je utjecala na neravnopravan odnos ugovornih strana. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu valutnog tečaja i kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene tečaja i kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduće ugovorne obveze nisu bile određene niti odredive. Nesporno je da je tužena dostavljala tužitelju podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne stope, ali korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene, niti je na njih imao kakvog utjecaja.

16. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj ugovornoj kamati, imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, odnosno potrošača, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim, tako da je odlučeno kao u točki I izreke presude, uz napomenu kako za ovo utvrđenje nije bilo neophodno označavanje pojedinih članaka koji sadrže ništetne odredbe, stoga je prihvaćen glavni zahtjev tužitelja, a nije bilo potrebe razmatrati osnovanost podrednog.

17. Na okolnost utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ugovora o kreditu i dospjelim mjesečnim anuitetima, u skladu s gore označenim ugovornim ništetnim odredbama, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po početno ugovorenim odredbama o tečaju i kamatnoj stopi, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C., koji je u tu svrhu imao na raspolaganju predmetni spis i njemu priloženu dokaznu građu.

18. U svom vještvu od 6. lipnja 2021. vještak je utvrdio kako je predmetnim ugovorom tužena odobrila tužitelju kredit u iznosu od 230.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju tužene za tu valutu na dan korištenja kredita, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,25% godišnje, a promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke te kako je u vrijeme ugovaranja mjesečni anuitet iznosio 2.474,15 CHF. Također je utvrdio kako je tužena za vrijeme otplate u šest navrata mijenjala početno ugovorenu kamatnu stopu, tako da je od 30. rujna 2007. iznosila 5,50% (anuitet 2.497,17 CHF), od 31. ožujka 2008. iznosila 6,20% (anuitet 2.558,50 CHF), od 31. listopada 2008. iznosila 6,75% (anuitet 2.603,80 CHF), od 31. prosinca 2010. iznosila 6,50% (anuitet 2.589,23 CHF), od 31. listopada 2011. iznosila 6,30% (anuitet 2.579,57 CHF), a od 31. siječnja 2014. iznosila 3,23% (anuitet 2.515,41 CHF). Uzimajući u obzir promjene koje su u tijeku otplate nastajale zbog odredbi o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, vještak je utvrdio kako je tužitelj u odnosu na početni otplatni plan pretplatio po osnovi izmijenjenih anuiteta iznos od 298.098,06 kn. U svom očitovanju od 7. studenog 2021. na primjedbe tužene sadržane u podnesku od 4. listopada 2021.,

vještak je ustrajao na prethodno iznesenim utvrđenjima i tome dodao kako je tužena prigovorila njegovom nalazu iz razloga što je prilikom izrade svog obračuna počinila metodološke pogreške zbog kojih su iskazane razlike u odnosu na njegov obračun. Ovom dopunom vještva otklonio je dvojbe u pogledu matematičkog izračuna, uz napomenu kako je u metodološkom smislu postupio u skladu s potrebama predmetnog spisa i naloga suda postavljenog radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. U svakom slučaju, nakon vještakovog očitovanja stranke nisu iskazale primjedbe kojima bi dokazale pogrešan nestručnost ili neobjektivnost nalaza i mišljenja, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz.

19. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je podneskom od 30. srpnja 2021. konačno postavio tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom vještaka, kako u odnosu na iznos glavnog potraživanja, tako i u odnosu na tijek kamata.

20. Što se tiče prigovora zastare potraživanja, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012, pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenih dana, što znači da u odnosu na predmetnu tužbu zaprimljenu 12.

lipnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.

21. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore utvrđenog pretplaćenog novčanog iznosa od 298.098,06 kn sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu

s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 12. lipnja 2019. i obrazloženog podneska od 30. srpnja 2021. kao i zastupanja na ročištima održanim 14. travnja 2021. i 25. siječnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također mu je priznat i trošak zastupanja na ročištu održanom 21. listopada 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev za ovu radnju ne drži osnovanim i nužnim za vođenje i okončanje parnice, jer se tom prilikom raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Dakle, priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 22.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 7.381,00 kn (sudske pristojbe tužbe 4.050,00 kn i ove presude u iznosu od 3.331,00 kn), dok se u odnosu na više zatraženi trošak sudske pristojbe zahtjev tužitelja drži neosnovanim.

23. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 38.506,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

Split, 18. ožujka 2022.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem

ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene