REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

OIB: 69370038985

Poslovni broj: 6 Povrv-112/2020-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., OIB: … , V.,

zastupan po punomoćniku S. K., odvjetniku iz V.,

protiv tužene S. W. Đ., OIB: … , D. r.,

V., koju zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., Dr. F., radi prigovora protiv rješenja o ovrsi, nakon zaključene glavne i javne

rasprave održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tužene 1. ožujka 2022., koja presuda je donesena i objavljena 18. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-880/2020 od 23. studenoga 2020., a kojim rješenjem je naloženo sada tuženoj S. W. Đ., OIB:…,

D. r., V., da sada tužitelju T. d.o.o., OIB: …, V., namiri tražbinu u ukupnom iznosu od

1.938,48 kn (slovima: tisuću devetsto trideset osam kuna i četrdeset osam lipa), sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče:

- na iznos od 161,54 kuna od 31. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 161,54 kuna od 31. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 161,54 kuna od 30. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 161,54 kuna od 31. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 161,54 kuna od 30. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos od 161,54 kuna od 31. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 161,54 kuna od 31. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 161,54 kuna od 29. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 161,54 kuna od 31. ožujka 2020. do isplate, -

na iznos od 161,54 kuna od 30. travnja 2020. do isplate, -

na iznos od 161,54 kuna od 31. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 161,54 kuna od 30. lipnja 2020. do isplate, kao i kojim je naloženo sada tuženoj S. W. Đ., OIB:…,, D. r., V.,

da sada tužitelju T. d.o.o. OIB: … V., Dr. F.

naknadi iznos od 487,50 kn (slovima: četiristo osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) na ime nastalih i predvidivih troškova ovršnoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju T. d.o.o. OIB: … , V. naknaditi tuženoj S. W. Đ., OIB:…,, , V., trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.037,50

kn (slovima: tisuću trideset sedam kuna i pedeset lipa) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužene za isplatu troškova parničnoga postupka u iznosu od 468,75 kn (slovima: četiristo šezdeset osam kuna i sedamdeset pet lipa).

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-880/2020 od 23. studenoga 2020. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.938,48 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i radi naplate troškova ovršnoga postupka.

2. Protiv rješenja o ovrsi pravodoban prigovor izjavila je tužena kao ovršenik u kojemu navodi kako s ovrhovoditeljem nema sklopljen nikakav ugovor o isporuci toplinske energije, niti je u bilo kakvom poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, uslijed čega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Obzirom da u utuženom razdoblju ovršenik nije koristio usluge ovrhovoditelja, odnosno nije mu isporučena nikakva toplinska energija od strane ovrhovoditelja, isti nije ni dužan platiti račune za usluge koje nije primio, jer nije korisnik odnosno potrošač toplinske energije ovrhovoditelja.

3. Povodom prigovora ovršenika rješenjem ovoga suda broj gornji od 6. listopada 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnoga bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U postupku koji je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, podneskom od 5. studenoga 2021., sada tužitelj navodi kako sudu dostavlja relevantnu dokumentaciju te predlaže održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi od 23. studenoga 2020. Ukazuje kako obveza tužene proizlazi iz odredbi Zakona o tržištu toplinske energije i iz vezanih podzakonskih akata.

5. Podneskom od 16. prosinca 2021. tužena je navela kako ne koristi nikakve usluge tužitelja te da sa istim nikada nije sklopila ugovor kojim bi uredili međusobna prava i obveze. Shodno navedenome, tužena od tužitelja nije primila nikakvu robu ili uslugu pa iz toga razloga nije obvezna ništa tužitelju niti platiti. Ovo predstavljaju osnovna načela Zakona o obveznim odnosima kao i Zakona o zaštiti potrošača. Da je tome doista tako proizlazi iz rješenja tužitelja kojim je dana suglasnost tarifnom kupcu toplinske energije za izdvajanje iz toplinskoga sustava i prekid isporuke toplinske energije za predmetnu samostalnu uporabnu cjelinu – stan, a istim rješenjem je određeno je da će tarifni kupac biti isknjižen iz poslovnih knjiga tužitelja. Kako je tužena prestala biti tarifni kupac, a dostavljeni ugovori su sklopljeni kasnije, isti se ne primjenjuju na tuženu. Na temelju toga rješenja, tužitelj nije ispostavljao nikakve račune za uslugu ili snagu, da bi nakon više godina, iz tuženiku nepoznatoga razloga počeo ispostavljati račune za uslugu koju nije izvršio. Navedene račune tužena je osporavala prigovorima, ali to tužitelj nije prihvaćao, pa je tužena bila primorana obratiti se regulatoru Hrvatskoj … . , koja se

dopisom od 11. veljače 2019. KLASA: … , URBROJ: … očitovala tužitelju te iznijela: „uzimajući u obzir odredbe mjerodavnih propisa, H.

smatra da je u konkretnom slučaju T. d.o.o., izdavanjem naprijed spomenutih računa, postupio protivno načelu zaštite stečenih prava stranaka koje je regulirano čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku.“. Dakle, stav regulatorne agencije je da je tužitelj ispostavljanjem računa postupao retroaktivno i protivno načelu zaštite stečenih prava. Vezano za navode tužitelja iz podneska od 30. rujna 2019., tužena ističe kako prije svega stan tužene nije negrijana površina, već upravo suprotno grijana površina, međutim ne putem sustava distribucije tužitelja, već električnom energijom. Dakle radi se o grijanoj površini i tužena ne preuzima toplinsku energiju ostalih suvlasnika koji se griju putem tužitelja. Opći uvjeti tužitelja se ne primjenjuju na tuženu, jer iste nije prihvatila, nije krajnji kupac, niti su isti bili na snazi u vrijeme izdvajanja iz sustava rješenjem tužitelja. Nadalje, tužena ne zna što je tzv. snaga i zašto bi ju uopće trebao plaćati. Ističe da Zakon o tržištu toplinske energije ne poznaje koncepciju tzv. snage, već svih ostalih troškova osim troškova toplinske energije. Da bi tužena kao izdvojeni korisnik bi dužna plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije, to je tužitelj o istome dužan donijeti rješenje u kojem će odrediti koji su to troškovi i na čega se konkretno odnose. Ovakav je i stav sudske prakse izražen u presudi Visokoga upravnog suda RH. Stav tužitelja je da su eventualni troškovi (svi troškovi osim troškova toplinske energije) trošak tužitelja kao distributera do toplinske podstanice, a od podstanice, tj. priključka na zgradu, navedeni troškove su zajednički troškovi suvlasnika koji se naplaćuju iz sredstava zajedničke pričuve koja su namijenjena upravo za takve i slične troškove. Ukazuje da je tužitelj ispostavljao račune u kojima je obračunao nekakvu snagu, dok iz same uplatnice koje su priložene uz račun proizlazi da je svrha plaćanja toplinska energija za mjesec. Dakle, tužitelj fakturira snagu, a naplaćuje toplinsku energiju. Što se tiče ugovora koji je priložen uz podnesak, smatra kako je taj ugovor ništetan. Prije svega radi se o poslovima izvanrednoga upravljanja koji zahtijevaju 100 % suglasnost svih suvlasnika stambene zgrade. S druge strane nadstojnik zgrade ne predstavlja zgradu već upravitelj stambene zgrade, zbog čega predstavnik zgrade (nadstojnik) nije ovlašten na zastupanje suvlasnika i potpisivanje ovoga ugovora. Nije jasno na temelju čega je naznačena osoba predstavnik suvlasnika i tko ga je na to mjesto izabrao. Također, stranke ugovora su suvlasnici, a nejasno je koji su to konkretno suvlasnici stambene zgrade. Konačno, tužena ulaže i prigovor promašene pasivne legitimacije jer nije vlasnik niti posjednik stana na adresi zaduženja.

6. Podneskom od 16. siječnja 2022. tužena je u spis dostavila presudu Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-803/15-2 od 16. srpnja 2015.

7. Dana 1. ožujka 2022. održano je pripremno ročište u ovom sporu male vrijednosti, kojom prilikom je tužitelj istaknuo kako tuženoj isporuka toplinske energije obustavljena zbog neplaćanja te ista nije izdvojena iz toplinskoga sustava, kako obveza tužene proizlazi iz odredbe članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije, kako Zakon o obveznim odnosima i Zakon o zaštiti potrošača nisu primjenjivi u ovom slučaju, iz razloga što poseban zakon u ovom slučaju predstavlja Zakon o tržištu toplinske energije, kako je ugovor o potrošnji toplinske energije potpisan po ovlaštenom predstavniku suvlasnika predmetne stambene zgrade te je stoga u cijelosti valjan i obvezujući te je ukazao na ranije presude Općinskog suda u Vukovaru koje idu tužitelju u korist, a koje su donesene između istih stranaka, ali za ranije razdoblje. Nadalje navodi kako predlaže saslušanje rukovoditelja odjela toplinarstva kod tužitelja Ž. B., na sporne okolnosti između stranaka. Tužena je istaknula kako navodi kako ostaje pri svim dokaznim prijedlozima predloženim tijekom parnice te predlaže da se isti usvoje. Nadalje navodi kako nema ništa novoga za dodati.

8. Na pripremnom ročištu sud je, u smislu odredbe čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP), odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem rukovoditelja odjela toplinarstva kod tužitelja Ž. B., dipl. ing., iz razloga što je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje ove presude, kako je to nastavno izloženo, dok je sud prilikom odlučivanja o navedenom dokaznom prijedlogu imao u vidu i odredbu čl. 10. st. 1. ZPP-a o provođenju postupka bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

9. Također, sud je primjenom iste odredbe ZPP-a na pripremnom ročištu odbio dokazni prijedlog tužene za obvezivanje tužitelja na dostavu rješenja, kojim je tuženoj dana suglasnost za izdvajanje iz toplinskoga sustava i prekid isporuke toplinske energije za predmetni stan, jer je odlučna činjenica obustave isporuke toplinske energije tuženoj nesporno utvrđena iz kasnije spomenutih naloga za obustavu i zapisnika provedbe naloga obustave, kao i dokazni prijedlog za saslušanje parničnih stranaka, na okolnost da tužitelj tuženoj nije ispostavljao račune jedno vrijeme, a zatim da ih je ponovno počeo ispostavljati, jer ta okolnost nije odlučna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, koja se odnosi na razdoblje od mjeseca lipnja 2019. do mjeseca svibnja 2020.

10. Na pripremnom ročištu zaključen je prethodni postupak i održana je glavna rasprava u smislu odredbe članka 292. stavka 8. ZPP-a, na kojoj su se izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

11. U dokaznom postupku provedeni su dokazi i to uvidom i čitanjem ispisa dugovanja otvorenih stavki za toplinsku energiju, odnosno druge troškove za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. svibnja 2020., potvrde MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu od 23. studenoga 2020., naloga za obustavu broj: … od 18. kolovoza 2015., zapisnika provedbe naloga obustave (nečitkoga dana i mjeseca) iz 2015. godine, ugovora o potrošnji toplinske energije broj: … . od 19. siječnja 2016., priloženih računa za toplinsku energiju za razdoblje od mjeseca lipnja 2019. do mjeseca svibnja 2020. te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

12. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako su ispunjeni uvjeti za ukidanje platnoga naloga sadržanoga u označenom rješenju o ovrsi od 16. srpnja 2019. (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

13. Iz ugovora o potrošnji toplinske energije br. … od 19. siječnja 2016. utvrđeno je da je tužitelj kao kupac s krajnjim kupcima toplinske energije suvlasnicima višestambene zgrade na adresi V., koji su bili zastupani po ovlaštenom predstavniku suvlasnika Lj.

R., utvrdio međusobna prava i obveze u pogledu opskrbe toplinskom energijom navedene zgrade iz centralnoga toplinskog sustava koja je priključena na zajedničko mjerilo toplinske energije u toplinskoj podstanici, koji je ugovor u smislu čl. 25. toga ugovora, sklopljen na neodređeno vrijeme.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.938,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama za tzv. fiksne troškove toplinske energije u razdoblju od mjeseca lipnja 2019. do mjeseca svibnja 2020., za stan na adresi …, stan

broj 5, V..

15. U predmetnom je postupku utvrđeno da je tuženoj od strane tužitelja obustavljena isporuka toplinske energije 2015. godine na zajedničkoj instalaciji grijanja (što proizlazi iz naloga tužitelja za obustavu isporuke toplinske energije broj: … od 18. kolovoza 2015. i zapisnika provedbe naloga obustave

(nečitkoga dana i mjeseca) iz 2015. godine, za objekt na adresi … , koja dokumentacija se nalazi na str. 49 i 50 spisa, a ta činjenica

među strankama niti nije sporna), odnosno, da joj tužitelj, nakon obustave isporuke, više ne isporučuje toplinsku energiju, no tužitelj smatra kako je tužena obvezna plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije, sve prema odredbi članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj: 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19. i 118/19.).

16. U skladu s odredbom članka 3. stavka 2. točke 14. Zakona o tržištu toplinske energije krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije.

17. Prema odredbi članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije regulirano je postupanje krajnjih kupaca toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije prigodom izdvajanja iz toplinskog sustava, te je u stavku 1. određeno da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije, iznimno od odredbi članaka toga zakona, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje uvjeta koji su navedeni pod točkama 1. - 8. toga članka, a dalje postupanje propisano je u stavku 2. istoga članka Zakona o tržištu toplinske energije.

18. Odredbom članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. toga članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

19. Sukladno odredbi članka 18. stavka 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine, broj: 35/14. i 129/15., dalje: Opći uvjeti) za vrijeme obustave isporuke toplinske energije iz stavka 2. ovoga članka, krajnji kupac dužan je plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

20. Odredbom članka 2. stavka 2. točke 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine, broj: 99/14., 27/15. i 124/15., dalje: Pravilnik) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

21. Prethodno navedena odredba članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije ukazuje da tužena, u slučaju kada se izdvojila iz sustava centralnoga grijanja, nije dužna plaćati troškove toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, kao što odredba članka 18. stavka 3. Općih uvjeta ukazuje kako tužena, u slučaju kada joj je obustavljena isporuka toplinske energije, nije dužna plaćati troškove energije. O eventualnoj obvezi tužene da plaća fiksnu naknadu za utuženo razdoblje mogli bismo govoriti u slučaju kad ona ne bi činila sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije. Međutim, nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju fiksna naknada odnosi na troškove snage koji su prema gore citiranoj odredbi predmetnoga Pravilnika sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije. Upravo iz tog razloga ne postoji zakonska osnova za usvajanje tužbenoga zahtjeva i nalaganje isplate utuženoga iznosa.

22. Navedeni pravni stav izražen je i u presudi Županijskoga suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž-82/2019-2 od 24. srpnja 2019.

23. Pri tome, u presudi Županijskoga suda u Zagrebu poslovni broj: 62 Gž- 929/2020-3 od 22. travnja 2020. iznesen je pravni stav da kada je tuženik izdvojen iz zajedničkoga toplinskoga sustava, a potraživanje tužitelja se odnosi na razdoblje nakon izdvajanja, tuženik više nije krajnji kupac u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 14. Zakona o tržištu toplinske energije te nije u obvezi plaćati troškove priključne snage, jer mu tužitelj više ne isporučuje toplinsku energiju, koji pravni stav se analogno može primijeniti i u slučaju obustave isporuke toplinske energije, jer tuženoj i u tom slučaju tužitelj više ne isporučuje toplinsku energiju.

24. Prema tome, nije bilo potrebe odlučivati o ostalim prigovorima tužene, kada je već, slijedom iznesenoga, sud utvrdio navedene nepravilnosti u obvezivanju tužene predmetnom obvezom plaćanja toplinske energije.

25. Iz svega navedenoga proizlazi da je primjenom ranije navedenih odredbi materijalnoga prava valjalo temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

27. Tuženoj, koja je u cijelosti uspjela u sporu te je zastupana po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OTRH) i označenoj vrijednosti predmeta spora priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 1. ožujka 2022., trošak prigovora protiv rješenja o ovrsi u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 250,00 kn, trošak podneska od 15. prosinca 2021. – ostali podnesci u smislu Tbr. 8.3. OTRH u iznosu od 62,50 kn, trošak podneska od 16. siječnja 2022. – ostali podnesci u smislu Tbr. 8.3. OTRH u iznosu od 62,50 kn, trošak pristupa ročištu održanom 1. ožujka 2022. u smislu Tbr. 9.1. u iznosu od 250,00 kn, trošak pristupa ročištu za objavu presude u smislu Tbr. 9.3. OTRH u iznosu od 125,00 kn, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u smislu Tbr. 42. OTRH u iznosu od 187,50 kn te trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 100,00 kn u smislu Tbr. 1.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 53/19. i 92/21.), što ukupno čini iznos od 1.037,50 kn pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

28. Sud je odbio zahtjev tužene za naknadu 75 % iznosa glede zahtjeva za trošak podneska od 15. prosinca 2021. i od 16. siječnja 2022., jer se radi o ostalim podnescima iz Tbr. 8.3. OTRH pa tuženoj pripada 25 % naknade iz Tbr. 7.1. OTRH, a ne radi se o obrazloženom podnesku kojim se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka u smislu Tbr. 8.1. OTRH pa je stoga glede razlike zahtjeva po troškovniku postavljenom na glavnoj raspravi održanoj 24. veljače 2022. u iznosu od 468,75 kn odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

29. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, valjalo je, u smislu odredbe čl. 154. ZPP-a, odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom IV.

30. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 18. ožujka 2022.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu.

Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. i 4. – 14. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP- a).

U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženoj, putem punomoćnika

3. Kalendar 30 dana

Broj zapisa: eb308-0e600

Kontrolni broj: 02f8e-69b27-c4e62

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ĐURO DRUŠKO, L=VUKOVAR, O=OPĆINSKI SUD U VUKOVARU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Vukovaru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.