Poslovni broj: 10 UsI-2955/2021-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice V. J., K.,

U. b. S. B. .., zastupana po opunomoćeniku I. F.,

odvjetniku u Z., B. .., protiv tuženika I. Povjerenstva za žalbe, Zagreb,

Ulica grada Vukovara 33, radi prestanka privremenog boravka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2022. u nazočnosti tužiteljice osobno i opunomoćenika tužiteljice, 18. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika I. Povjerenstva za žalbe, Klasa: UP/II-217-02/20-06/173, Urbroj: 317-20-2 od 27. srpnja 2021. i rješenja Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin, broj: 511- 13-10-UP/I-167-2020 od 25. rujna 2020. i vraćanja predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa:

UP/II-217-02/20-06/173, Urbroj: 317-20-2 od 27. srpnja 2021. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin, broj: 511-13-10-UP/I-167-2020 od 25. rujna 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena na prvostupanjsko rješenje.

3. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. izreke određeno je da tužiteljici, državljanki Republike Srbije, prestaje važiti privremeni boravak u Republici Hrvatskoj; pod točkom 2. izreke određeno je da je tužiteljica dužna napustiti područje Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti tog rješenja; točkom 3. izreke određeno je da je tužiteljica dužna predati to rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske; točkom 4. izreke je određeno ako po izvršnosti tog rješenja ne postupi, tužiteljica će se prisilno udaljiti.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužiteljica je u bitnom nakon iznošenja sadržaja obrazloženja osporenog drugostupanjskog rješenja navela da takva odluka nije na zakonu utemeljena. Navodi da su osporena rješenja donesena na temelju odredaba Zakona o strancima (Narodne novine br. 130/2011, 74/2013, 69/2017, 46/2018), točnije zbog ne ispunjavanja uvjeta iz članka 54. stavka 1. točke 6. navedenog Zakona koji propisuje da će se strancu odobriti privremeni boravak ako ne predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost. Odluka o postojanju opasnosti za nacionalnu sigurnost, prema relevantnim zakonskim odredbama, se donosi na temelju mišljena Sigurnosno obavještajne agencije koja daje svoju ocjenu o postojanju sigurnosnog rizika u odnosu na određenu osobu, a koje se izrađuje na zahtjev predlagatelja. Glede navedenog tužiteljica ističe da postojanje sigurnosnog rizika nije isto što i postojanje realne opasnosti za nacionalnu sigurnost, te se ti pojmovi ne bi trebali miješati, niti su istoznačni. Mišljene o postojanu sigurnosnog rizika izrađuje SOA, te ono nije obvezujuće za predlagatelja budući da je člankom 40. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine br. 85/08, 86/12) propisano da konačnu ocjenu o postojanju sigurnosne zapreke donosi predlagatelj, dakle tijelo koje je tu provjeru tražilo, a ne sama SOA. Dakle prvostupanjsko upravno tijelo je u provedenom upravnom postupku trebalo cijenit da li je sigurnosni rizik naveden u izvješću SOA-e ujedno predstavlja i opasnost za nacionalnu sigurnost. Osim toga, prema Zakonu o općem upravnom postupku takva odluka je trebala biti obrazložena, odnosno prvostupanjsko tijelo je trebalo navesti zašto smatra da sigurnosni rizik koji je o kojemu SOA-a govori u svome mišljenu predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, dok u osporavanim odlukama takvo obrazloženje izostaje. Ono što je SOA u svome izvješću navela kao relevantno jesu činjenice da je tužiteljica počinila dva kaznena djela iz članka 33. Zakona o energiji jer se priključila na električnu mrežu bez odobrenja nadležnog tijela, dva kaznena dijela povrede prava djeteta koje prijave su odbačene,

da nije plaćala doprinose za zdravstveno osiguranje, te naj apsurdnije od svih da postoje razmirice u braku sa njezinim suprugom. Glede navedenog, tužiteljica ističe da neovlašteno priključenje na sustav električne energije nije kazneno djelo u Republici Hrvatskoj još od 8. studenog 2012. kada je donesen novi Zakon o energiji (Narodne novine broj 120/12) i kada su takvi postupci smješteni u prekršajno postupanje. Iako je u vrijeme počinjenja toga djela postojala kaznena odgovornost tužiteljice, obzirom na naknadnu dekriminalizaciju takvih postupaka, ona nemaju onakvu težinu kako je to prikazano osporavanim odlukama. Osim toga da je vidljivo da su ta djela počinjena prije 2013. pa zašto su odjednom relevantna tek 8 godina poslije. Drugo što se navodi kao relevantna činjenica su prijave za dva kaznena djela koju su odbačene, pa s obzirom na ustavno načelo iz članak 28. takve navode bi trebalo u potpunosti zanemariti. Nadalje, činjenica da ima dugovanje za zdravstveno osiguranje je nesporna, ali sama po sebi ne predstavlja nikakvu opasnost za nacionalni poredak niti je rezultat malicioznog postupanja, nego posljedica neimaštine do koje je došlo radi prestanka primanja na strani supruga koji je hrvatski državljanin. Osim toga upravna tijela su izostavila uzeti u obzir da je dugovanje posljedica zakonske obveze tužiteljice da skrbi o hrvatskim državljanima. Štoviše nije jasno ni zašto upravna tijela zanemaruju da je tužiteljica u međuvremenu poduzela sve potrebne radnje da se njezini prijašnji propusti isprave, da se u međuvremenu zaposlila i riješila stambeno pitanje za svoju obitelj, o čemu su dostavljeni dokazi tijekom provedenog upravnog postupka. Osim toga SOA u svome izvješću navodi i postojanje drugih zapreka čije otkrivanje bi moglo naštetiti interesima nacionalne sigurnosti. Pa iako je donošenje takovog izvješća SOA-

i dopušteno Zakona o sigurnosnim provjerama, donošenjem odluke na temelju činjenica koje uopće nisu iznesene tužiteljici, te se ona posljedično na navedeno ne može očitovati, bi predstavljalo povredu Ustavom propisanog prava na pravično suđenje. Konačno, nesporazumi koje tužiteljica ima u braku sa suprugom su vrlo učestala pojava i ne mogu se koristiti protiv interesa stranke, njene obitelji i djece. Ekstenzivnim tumačenjem svojih ovlasti upravo tijelo zadire u sferu privatnog obiteljskog života tužiteljice, što nije u granicama njegovi ovlasti, niti je relevantna činjenica za ocjenu ugroze nacionalne sigurnosti. Sa druge strane, relevantna je činjenica da osim supruga na teritoriju Republike Hrvatske tužiteljica ima i dvoje djece i to kćer K. J. i sina N. J., pa stoga odnos tužiteljice sa suprugom nije

jedina okolnost koja se trebala uzeti u obzir prilikom odlučivanja o pravu na privremeni boravak za tužiteljicu, budući da upravno tijelo mora uzeti u obzir sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje pravilne odluke sukladno načelu utvrđivanja materijalne istine. Selektivni pristup takvim činjenicama predstavlja povredu temeljnog načela svakog upravnog postupka. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na tužbi tuženik nakon iznošenja u bitnom sadržaja tužbe tužiteljice navodi kako je negativno mišljenje Sigurnosno obavještajne agencije od 7.

rujna 2020. doneseno temeljem postupanja SOA-e, kao tijela nadležnog za provođenje sigurnosne provjere, u smislu Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine,

broj: 85/08 i 86/12). Povjerenstvo da je 7. srpnja 2021. ostvarilo uvid u konkretne razloge zbog kojih je Sigurnosno-obavještajna agencija dala negativno mišljenje tužiteljici, na temelju čega je utvrdilo da u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima.

Slijedom navedenog, predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

6. U podnesku od 8. ožujka 2022. kojim se tužiteljica očituje u odnosu na odgovor na tužbu ista navodi kako u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te se protivi navodima iz odgovora na tužbu koji su suprotni navodima tužbe. Posebno se protivi navodima kojima tuženik ne želi predočiti razloge na kojim temelji svoju odluku o osnovanosti odbijanja odobravanja daljnjeg privremenog boravka, a kao razlog toga navodi tajnost podataka i to očito u takovom stupnju, da se niti tužiteljica sa istim ne bi mogla upoznati. Tužiteljica smatra da je takav postupak procesno nedopušten, jer je jedna situacija zaštita podataka koje državne službe moraju provoditi u svojem radu, a posve druga rješavanje sudskog postupka u skladu sa zakonskim odredbama, konvencijskim odredbama koje su sudovi dužni direktno primjenjivati u vođenju postupaka te, konačno, ustavnim odredbama. U postupku se,

naime, mora utvrditi materijalna istina i konačni zaključci suda ne bi se smjeli svoditi na prihvaćanje tuženikovih formalističkih floskula prema kojima je tužiteljica iz razloga tajnosti ne može biti upoznata sa razlozima donošenja neke odluke. Kada se u sudskom postupku razjašnjavaju sporne okolnosti u vezi s navodnim sigurnosnim rizikom tužiteljice o kojem ovisi zakonitost osporenog upravnog akta, stvar se ne bi smjela prelamati po osnovi tajnosti podataka a pogotovo ako tužiteljica sudu upire na konkretne relevantne dokaze i indicije kojima se može razumno utvrditi stvarno stanje odlučnih činjenica, kao što je to učinila tijekom žalbenog postupka i u tužbi. Slijedom toga predlaže se izvršiti uvid u dokaze koje je predočila u prethodnom postupku i to Ugovor u najmu kuće od 4.08.2020., Rješenje o pravu na stambeno zbrinjavanje,

domovnice za N. J., rođen ……... i K. J., rođena ………..,

izjavu o zajedničkom kućanstvu i izjavu djece o zajedničkom životu. Postupanje tuženika da je u suprotnosti sa jamstvom jednakosti pred zakonom iz članka 14. stavak

2. i jamstvom sudske kontrole pojedinačnih akata iz članka 19. st. 2. Ustava. Ustav određuje javnost zakona i drugih propisa u članku 90. Stoga se u obavljanju zadaće suda iz članka 117. Ustava predlaže da sud pribavi spis SOA-e na koji se poziva tuženik i isti priklopi. U suprotnom bi tužitelju bilo onemogućeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari što predstavlja prvenstveno povredu odredbe članka 29. Ustava, koja regulira pravo na pravično suđenje. Istovremeno, obzirom na obvezu suda izčlanka 115. st. 3. Ustava, da direktno primjenjuje konvencijsko pravo, povrijeđeno bi bilo i pravo na pošteno suđenje iz članka 6. stavka 1. Europske konvencije o ljudskim pravima. Slijedom navedenog predlaže da sud udovolji tužbenom zahtjevu a tuženika obveže na snošenje troškova postupka.

7. U sporu je održana rasprava 10. ožujka 2022., a čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava u skladu s odredbom članka 39.

stavka 2. u svezi članka 37. stavka 4. ZUS-a održana u odsutnosti tuženika, a na kojoj je opunomoćenik tužiteljice naveo da tužiteljica ostaje kod dosadašnje argumentacije i smatra da načelo pravičnog suđenja nije ispoštovano samim uvidom u klasificirane dokumente od strane suda, već da je svrha postupka i jednakost oružja usmjereno na materijalno pravnu istinu i činjenica u kontradiktoornom postupku, te je bez punog saznanja i mogućnosti očitovanja stranke o stvarima koje joj se stavljaju na teret povrijeđeno konvencijsko i ustavno načelo pravičnosti suđenja.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je izvanraspravno izvršio uvid u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA).

9. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice kao stranke, kao suvišno i nepotrebno, pored prethodno izvedenih dokaza, osobito jer je tužiteljica i tijekom upravnog postupka dala svoj iskaz pred prvostupanjskim tijelom, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u spisu predmeta.

10. Glede prijedloga tužiteljice da joj se omogući uvid u klasificirane dokumente SOA-e i da se priklopi predmetni spis SOA-e, za navesti je da kako se radi o klasificiranim podacima SOA-e pod oznakom tajnosti „Povjerljivo“, tužiteljici se nisu mogli dati na uvid, niti su isti mogli biti sadržajno navedeni u obrazloženju odluke iz razloga što uvid u klasificirane podatke mogu izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja s klasificiranim podacima.

11. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

12. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

14. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je u postupku pokrenutom po službenom dužnosti određeno da tužiteljici prestaje važiti privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, te je određeno da je tužiteljica dužna napustiti područje Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti tog rješenja,

s obrazloženjem da tužiteljica ne ispunjava uvjete iz članka 54. stavka 1. točke 6.

Zakona o strancima (Narodne novine, broj 130/11, 74/13, 69/17, 46/18 i 53/20; dalje:

Zakon o strancima).

15. Odredbom članka 54. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobrit privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj i 6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost i javno zdravlje.

16. Odredbom članka 55. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima propisuje se da se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 54. ovoga Zakona i koji je član uže obitelji hrvatskog državljanina.

17. Prema odredbi članka 56. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima članovi uže obitelji u smislu ovog Zakona su bračni drugovi.

18. Odredbom članka 56. stavka 4. Zakona o strancima propisano je da se spajanje obitelji neće se odobriti ako je bračni ili izvanbračni drug oženjen ili je u dugotrajnoj vezi s drugom osobom.

19. Prema članku 56.a Zakona o strancima, član uže obitelji hrvatskog državljanina iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora ispunjavati uvjet iz članka 54. točke 3. ovog Zakona.

20. Člankom 5. Zakona o strancima propisano je da sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno- obavještajna agencija. U odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak strancu ili se stranac protjeruje, navest će se zakonska odredba bez obrazlaganja razloga koji su bili odlučujući za donošenje odluke.

21. Odredbom članka 72. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima propisano je da privremeni boravak prestaje državljaninu treće zemlje prestankom postojanja uvjeta za odobrenje privremenog boravka.

22. Odredbom članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine, broj: 85/08 i 86/12) propisano je da, kada je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

23. Člankom 105. stavkom 2. Zakona o strancima propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje Ministarstva kojim mu prestaje zakoniti boravak, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz čl.103.st.2. ovoga čl. će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

24. Člankom 103. stavkom 1. Zakona propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojim rješenjem državnog tijela prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se rješenjem o povratku utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP, te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Stavkom

3. navedenog članka Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak osim okolnosti iz čl.101. ovog Zakona uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

25. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužiteljica dana 12. kolovoza 2020. Policijskoj postaji K. podnijela zahtjev za produženje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji, te je kao osoba na temelju čijeg statusa se u Republici Hrvatskoj se traži odobrenje boravka navela M. J., rođenog …………., hrvatskog državljanina, supruga (brak sklopljen 18.9.2006.), te da je u povodu predmetnog zahtjeva Policijska postaja K. dana 7. rujna 2020. odobrila tužiteljici privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odnosno braka s M. J. hrvatskim državljaninom do 7. rujna 2021.

26. Nadalje, iz podataka spisa predmeta upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je SOA, Centar Z., dostavila tuženiku neklasificirani dokument (mišljenje) od 7. rujna 2020. iz kojeg u bitnom proizlazi da je za tužiteljicu dano negativno mišljenje jer raspolažu podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka temeljem neispunjavanja uvjeta iz članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Proizlazi da je tužiteljica priznala da sa suprugom ne živi osam godina i da je u braku radi rješavanja svog statusa, da je evidentirana kao počinitelj dva kaznena djela iz članka 33. Zakona o energiji, da su za dva kaznena djela povrede djetetovih prava prijave odbačene, da ima porezni dug u iznosu od 44.808,91 kn zbog neplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje kao i da raspolažu drugim podacima koji upućuju na to da imenovana i nadalje neće poštivati pravni poredak i institucije RH, a čije bi otkrivanje naštetilo interesima nacionalne sigurnosti.

27. Spisu predmeta upravnog tijela prileži i zapisnik o saslušanju tužiteljice od 23. rujna 2020. iz kojeg je razvidno da je tužiteljica upoznata s mišljenjem SOA-e, Centar Z. iz kojeg proizlazi da je u svezi zahtjeva tužiteljice za odobrenje privremenog boravka u RH dostavljeno negativno mišljenje, nakon čega je tužiteljica izjavila da joj je pročitano i detaljno preneseno negativno mišljenje SOA-e u svezi izdavanja odobrenja za privremeni boravak, te je u bitnom izjavila da je rođena u mjestu G., P., K. i da je tamo živjela sve do 2005. kada je došla u

Hrvatsku s tada nevjenčanim suprugom M. J. i dvoje djece, kćerkom

K. i sinom N.. Suprug da je kao hrvatski državljanin imao prijavljeno prebivalište u K., da su brak sklopili 2006., te da su nakon toga i djeca postala hrvatski državljani. Ona da je u Hrvatskoj živjela neprijavljeno sve do 2013. kada je prvi put podnijela zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s mužem i djecom. Navela je da nisu imali nikakvih sredstava za život, da suprug nije radio, da im je isključena struja i da su imali i drugih dugova, te da nije bila u mogućnosti plaćati zdravstveno za sebe pa da zbog toga ima velik dug po toj osnovi. Zbog takvog načina života da je došlo do nesuglasica u braku, da je muž odselio, da se ne sjeća točno koje godine, ali da se sjeća da su djeca bila mala i da su išla u školu u niže razrede. Ona da je ostala živjeti s djecom, a suprug da je odselio i nastavio živjeti u K..

Posljednjih par godina on da živi sa drugom ženom i da oni nemaju nikakvih problema,

te da iako muž ne živi s njima da održava kontakt s djecom i pomaže koliko može i navraća povremeno. Navodi da se službeno nikada nisu razveli jer imaju djecu, da njihovi odnosi nikada nisu bili loši, a da možda opet nastave živjeti zajedno. Kad je ostala sama s djecom, zbog loših uvjeta života, da nisu imali struje, vode, sredstava za osigurati normalan život i da se je ona neovlašteno i nezakonito priključila struju i zbog toga da je bila na sudu i dobila upozorenje. Nadalje, da je ona boravak ostvarivala ne samo na muža nego i na djecu koja su do ove godine bila maloljetna to jest ove godine da je sin postao punoljetan. Njena djeca da su sada punoljetna, kćerka radi sezonski, sin trenutno ne radi, a da ona povremeno isto sezonski brala smilje kako bi preživjeli. Što se tiče KD-a Povrede djetetovih prava koja su navedena u mišljenju,

o tome da ništa ne zna niti je bila na sudu niti joj je poznato da je poradi toga vođen postupak. Za svoju djecu da se brinula i nikad ih nije ostavila, oni održavaju kontakt i s ocem i s ostalim članovima muževe obitelji. Nije joj jasno zašto je mišljenje negativno, da ne poznaje osobu s kojom je obavila razgovor, da je ispitivao o njenom poslodavcu,

koji ima pogon za preradu smilja u K., je li s njim u vezi, a da ona s njim nemam nikav odnos. U Hrvatskoj da živi 16 godina i smatra da zbog svoje djece treba ostati živjeti u Hrvatskoj, da nema gdje drugo živjeti, nema kamo otići i napustiti obitelj. Iako su oni sada punoljetni da im je ona majka, da ih je odgojila, a da ne zna da je išta loše i protiv zakona Republike Hrvatske napravila. Ujedno je napomenula da su ona i djeca tek prije mjesec dana napokon dobili rješenje za korištenje kuće u kojoj žive od 2005.

28. Uvidom u obrazloženje prvostupanjskog rješenja razvidno je da je isto u bitnome utemeljeno na odredbi članka 54. stavak 1. točka 6. Zakona o strancima, izjavi tužiteljice, te gore navedenom neklasificiranom dokumentu (mišljenju) SOA-e.

29. Nadalje je uvidom u obrazloženje osporavanog drugostupanjskog rješenja utvrđeno da se tuženik u istom pozvao na mjerodavne odredbe Zakona o strancima,

Zakona o sigurnosnim provjerama kao i na utvrđeno činjenično stanje. Razvidno je i to da je Povjerenstvo izvršilo uvid u klasificirane podatke SOA-e te utvrdio da je za donošenje odluke o prestanku važenja privremenog boravka tužiteljice u Republici

Hrvatskoj i napuštanje područja Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora postojao opravdani razlog nacionalne sigurnosti.

30. Tijekom ovoga spora i uređujuća sutkinja (koja je upoznata s načinom postupanja s klasificiranim podacima) je po službenoj dužnosti izvršila uvid u klasificirane podatke SOA-e (na temelju kojeg su donesena osporena rješenja), o čemu je sastavljena i službena bilješka (list 21. spisa), kojom prilikom je utvrđeno kako u istima ima naznaka da bi tužiteljica predstavljala opasnost za nacionalnu sigurnost odnosno da postoje opravdani razlozi za zaključak da bi tužiteljica predstavljala opasnost za nacionalnu sigurnost, u smislu odredbe članka 54. stavka 1. točke 6.

Zakona o strancima.

31. Stoga, prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, jer je tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja naveo da je na temelju neklasificiranih podataka označenih stupnjem tajnosti utvrđeno da postoji sigurnosna zapreka za odobravanje privremenog boravka, te je i tuženik dana 7. srpnja 2021. izvršio uvid u klasificirani dokument, te su postojanje i vrsta klasificiranih podataka SOA-e provjereni i od strane ovog suda prije donošenja presude, a ovaj sud je uvidom u spis SOA-e ocijenio da u istima ima naznaka da bi tužiteljica predstavljala opasnost za nacionalnu sigurnost odnosno da postoje opravdani razlozi za zaključak da u konkretnom slučaju postoje sigurnosne zapreke za privremeni boravak tužiteljice u Republici Hrvatskoj. Isto tako, za istaći je i da u članku 12. stavku 1. podstavku 2. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 16. prosinca 2008. zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljanina trećih zemalja s nezakonitim boravkom ("Službeni listi Europske unije" L 348 od 16. prosinca 2008.), je propisano da u pisanoj odluci na temelju koje je stranac obvezan napustiti državu članicu ne moraju navesti informacije o razlozima za donošenje odluke ako se ta odluka donosi zbog očuvanja nacionalne sigurnosti, obrane, javne sigurnosti te zbog sprječavanja, istrage, otkrivanja i progona za kaznena djela. U konkretnom slučaju tužiteljici je pružena mogućnost očitovati se i osobno sudjelovati u postupku, koju mogućnost je tužiteljica iskoristila i iskazala kako je upoznata sa pisanom odgovorom

SOA-e, povodom njenog zahtjeva za produženjem privremenog boravka radi spajanja obitelji u Republici Hrvatskoj.

32. Obzirom na nedvojbeno utvrđeno činjenično stanje te sadržaj citiranih zakonskih odredbi, ovaj sud smatra da su osporena rješenja donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

33. Pored navedenog, za utvrditi je da iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužiteljica, pored neispunjavanja kumulativnog uvjeta za odobrenje privremenog boravka iz članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima, a kako je to naprijed obrazloženo, ne ispunjava niti uvjet propisan odredbom članka 54. stavka 1. točke 1. navedenog Zakona odnosno da ista nije dokazala svrhu privremenog boravka.

34. Ovo stoga, jer je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužiteljica podnijela zahtjev prvostupanjskom tijelu za produženje važenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji sa suprugom M. J. (zahtjev od 12. kolovoza 2020.

prileži spisu predmeta).

35. Naime, tužiteljica u svojoj izjavi danoj na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom dana 23. rujna 2020. jasno izjavila da sa suprugom ne živi već godinama, da se ne sjeća točno od kada, ali da su djeca bila mala i pohađala niže razrede osnovne škole (sada su djeca punoljetna), štoviše da isti već duže vrijeme živi s drugom ženom,

te da se samo nije razvela radi rješavanja statusnih pitanja i zbog djece i da nisu u lošim odnosima, a koja je izjava tužiteljice sadržana ujedno i u neklasificiranom dokumentu SOA-e, Centra Z. koji prileži spisu predmeta. Isto tako tužiteljica je tijekom ovog spora priložila rješenje Upravnog odjela za imovinsko-pravne i zajedničke poslove Šibensko-kninske županije, Odjela za stambeno zbrinjavanje, Klasa: UP/I- 019-06/20-03/18, Urbroj: 2182/1-20-02/2-20-20 od 24. lipnja 2020. kojim je utvrđeno da tužiteljica s članovima obiteljskog kućanstva kćeri K. J. (rođ. …………..) i sinom N. J. (rođ. ………...) ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam obiteljske kuće u državnom vlasništvu u K., a

u obrazloženju kojeg je sadržana i izjava tužiteljice od 9. lipnja 2020. u kojoj je ista, između ostalog, navela da je suprug M. J. napustio bračnu zajednicu 2012. i od tada da ne živi s njom i djecom u zajedničkom kućanstvu, a da formalno nisu razvedeni i da on živi s drugom ženom u kući koja je u njezinom posjedu. Nadalje, iz spisu priloženog ugovora o najmu kuće zaključenog između Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, kao najmodavca i tužiteljice, kao najmoprimca, razvidno je između ostalog da se najmoprimac (tužiteljica) obvezuje predmet najma koristiti isključivo za stanovanje i boraviti u njemu sa članovima zajedničkog kućanstva K. i N. J..

36. Slijedom navedenog, ovaj sud cijeni da tužiteljica nije dokazala niti svrhu privremenog boravka, obzirom da je tužiteljica zahtjev za produženje privremenog boravka podnijela u svrhu spajanja obitelji sa suprugom M. J., a iz gore navedenih dokaza nedvojbenim proizlazi da tužiteljica već duži niz godina ne živi sa suprugom M. J. i da je s istim samo formalno u braku, te je tako tužiteljica

i ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje zajedno sa članovima zajedničkog kućanstva u kojem su navedena samo djeca K. i N. J.. Štoviše, tužiteljica je u svojim izjavama danim tijekom upravnog postupka i izjavama sadržanim u priloženoj dokumentaciji izjavila da njezin suprug s kojim je samo formalno u braku, živi duži niz godine s drugom ženom. Stoga, ovaj sud javnoovjerovljenim izjavama tužiteljice, supruga i djece tužiteljice u kojima navode da svi žive u zajedničkom kućanstvu cijelo vrijeme od vjenčanja pa do danas, ne poklanja vjeru, obzirom da su iste u suprotnosti s ostalim gore navedenim dokazima, te drži da su isti dani isključivo u svrhu poboljšanja pozicije tužiteljice u predmetnom upravnom postupku.

37. U navedenom, po ocjeni ovog suda, tužiteljica nije niti dokazala svrhu privremenog boravka, te ne ispunjava niti uvjet iz članka 54. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima.

38. Slijedom svega navedenog, prigovori tužiteljice istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, te osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na njezinu štetu.

39. Stoga je sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučio kao u izreci presude.

U Splitu 18. ožujka 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi

- tuženiku, uz zapisnik o objavi i uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

I. Pozvati tužiteljicu na uplatu sudske pristojbe po pravomoćnosti. II. Spis u kalendar 30 dana.