REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 6 Us I-829/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja F. j.d.o.o., R., kojeg zastupa opunomoćenik S. I., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Z., kojeg zastupa opunomoćenica M. K., radi minimalnih tehničkih uvjeta, 18. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/II-330-01/21-01/02, URBROJ: 517-08-01-21-2 od 19. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, KLASA: UP/I-330-04/20-02/20, URBROJ: 2170/1-08- 02/22-21-7 od 22. veljače 2021., utvrđen je prestanak važenja rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Krk, KLASA: UP/I-330-04/13-01/17, URBROJ: 2170-10-02/2-13-3 od 6. lipnja 2013. (nastavno: rješenja od 6. lipnja 2013.), u dijelu u kojem je utvrđeno ispunjavanje minimalno tehničkih, općih sanitarnih, zdravstvenih i drugih uvjeta za obavljanje djelatnosti sukladno NKD 2007: 47.99 - ostala trgovina na malo izvan prodavaonica, štandova i tržnica: rashladne škrinje i vitrine - prodaja pića, napitaka, mliječnih proizvoda i sladoleda u konfekcioniranom obliku na adresi P., Š. I. B., lokacija B., izdano trgovačkom društvu F. j.d.o.o., sa sjedištem u R., P., MBS: … (tužitelju).

2. Pobijanim rješenjem tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/II-330-01/21-01/02, URBROJ: 517-08-01-21-2 od 19. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku upravnog spora (na ročištu za raspravu održanom 10. ožujka 2022.) ističe da on svoju djelatnost ne obavlja u kiosku, štandu i klupi, automatu odnosno proizvodnom objektu obiteljskog gospodarstva u smislu članka 10. stavka 1. Zakona o trgovini, već u poslovnoj zgradi u kojoj obavlja djelatnost već duži niz godina, te koja je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 19. ožujka 2016. Ističe da se u konkretnom slučaju prodaja sladoleda u konfekcioniranom obliku obavlja putem zamrzivača (škrinje) koji se nalazi neposredno uz ulaz u taj poslovni prostor (pekaru) odnosno pored ulaznih vrata, pa s obzirom da se navedena roba prodaje u sklopu poslovnog prostora koji je u zakupu trgovačkog društva F. j.d.o.o., smatra da nema uvjeta za primjenu odredbe članka 10. Zakona o trgovini. Posljedično smatra neosnovanim zaključak tuženika glede toga da tužitelj nije dostavio dokaz o pravu korištenja poslovnog prostora, a budući da je u odnosu na predmetni poslovni prostor (poslovnu zgradu - pekaru) tužitelj dostavio ugovor o zakupu poslovnog prostora od 10. veljače 2021., o čemu upravna tijela nisu vodila računa. Smatra da se pobijanim rješenjima dira u stečena prava koja je tužitelj ostvario temeljem pravomoćnih rješenja od 6. lipnja 2013. i od 30. lipnja 2019. u dijelu kojim je utvrđeno ispunjavanje minimalno tehničkih, općih sanitarnih, zdravstvenih i drugih uvjeta za obavljanje djelatnosti, a kojim rješenjima se utvrđuje da tužitelj ispunjava sve minimalno tehničke uvjete, kao i predmetne rashladne vitrine. Također ističe da se Odlukom o postavi urbane opreme O. P., na koji se pozivaju upravna tijela donoseći pobijano rješenje, diskriminiraju trgovci u odnosu na ugostiteljske objekte, budući da se trgovinama zabranjuje postavljanje opreme i uređaja te prodaja konfekcijskog sladoleda izvan prodavaonice, dok se ugostiteljskim objektima to dozvoljava, pri čemu također ukazuje da je na području G. R. trgovinama dozvoljeno da prodaju konfekcijski sladoled neposredno ispred ulaza u trgovinu, kao što to čini i tužitelj.

4. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku upravnog spora (na ročištu za raspravu održanom 10. ožujka 2022.) ističe da pobijano rješenje se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni materijalnog prava, sve u zakonito provedenom postupku. Citirajući odredbe članka 10. stavka 3. i 5., članka 12. stavaka 1. te članka 13. stavka 1. Zakona o trgovini, ističe da se prodaja robe na javno prometnim površinama, štandovima i klupama izvan tržnica na malo, prodaja putem kioska, prodaja putem automata i prigodna prodaja, može obavljati samo na mjestima koje svojom odlukom odredi predstavničko tijelo grada ili općine, a prodaja robe na štandovima i klupama izvan tržnica na malo, prodaja putem kioska, prodaja putem automata i prigodna prodajna na površinama koje imaju pristup javno prometne površine, može se obavljati samo na mjestima za koje predstavničko tijelo grada ili općine dalo odobrenje, pri čemu se uz zahtjev za izdavanje rješenja o ispunjenju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine moraju navesti i dostaviti podaci i dokazi o pravu korištenja poslovnog prostora, kao i da prodajni objekt ispunjava uvjete propisane tim zakonom i propisima donesenim na temelju tog zakona te druge uvjete propisane posebnim propisima. Ističe da je Odlukom o trgovini na malo izvan prodavaonica O. P. („Službene novine Primorsko-goranske županije broj 2/19 i 24/19, nastavno: Odluka) koju je donijelo Općinsko vijeće O. P. na 17. sjednici održanoj 29. siječnja 2019., člankom 5. stavkom 3. propisano da se prodaja konfekcioniranog pića putem rashladnih uređaja mora obavljati isključivo unutar objekta, dok se člankom 5. stavkom 5. navedene odluke propisano da se zabranjuje izlaganje robe izvan kioska i objekta. Ističe da je u postupku 3. veljače 2021. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja Š. Š. proveden očevid, kojim je utvrđeno da predmetni objekt u kojem se obavlja djelatnost trgovine ima pristup sa šetnice (javne površine), a zakonski zastupnik tužitelja izjavio je da se konfekcionirani sladoledi izlažu u škrinji koja je postavljena sa strane uz objekt. Stoga je takvo postupanje tužitelja suprotno članku 5. stavku 2. Odluke prema kojoj se prodaja konfekcioniranog pića putem rashladnih uređaja mora obavljati isključivo unutar objekta. Smatra neosnovanim navode tužitelja glede povrede njegovih stečenih prava, ostvarenih temeljem pravomoćnog rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta, budući da iz rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Krk, KLASA: UP/I-330-04/09-02/37, URBROJ: 2170-10-02-09- 04 od 30. lipnja 2009. (nastavno: rješenje od 30. lipnja 2009.) razvidno da je preduvjet za ispunjavanje minimalno tehničkih uvjeta u dijelu u kojem se odnosi na prodaju robe izvan prodavaonica i prilikom donošenja tog rješenja bila tada važeća odluka predstavničkog tijela ili općine, budući da se u tom rješenju navodi da je korištenje javnih i privatnih površina na području predmetne lokalne samouprave definirano odlukama Općinskog vijeća O. P., KLASA: 021-05/09-01/1, URBROJ: 2142-02-01-09-8 te KLASA: 021-05/09-01/1, URBROJ: 2142-02-01-09 od 16. ožujka 2009. Ističe da institut pravomoćnosti odnosno načelo zaštite stečenih prava prema Zakonu o općem upravnom postupku ne jamči apsolutnu neizmjenjivost pravomoćnih rješenja, budući da se sukladno članku 13. stavku 1. podstavku 2. Zakona o trgovini i članku 13. stavku 7. u svezi članka 10. stavka 3. i 5. Zakona o trgovini, pravomoćno rješenje može izmijeniti, poništiti ili ukinuti, u slučaju kad predmetni prostor prestane ispunjavati jedan od bitnih uvjeta propisanih odredbom citiranih članaka. Budući da je odluka predstavničkog tijela grada ili općine akt koji se donosi na temelju odredbe članka 13. stavka 2. Zakona o trgovini, a prema trenutnoj važećoj Odluci O. P. tužitelj ne ispunjava uvjete, proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane propisima donesenim na temelju Zakona o trgovini, proizlazi da je pobijano rješenje zakonito. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 10. ožujka 2022., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te opunomoćenice tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

7. Na održanom ročištu za raspravu stranke su u bitnome ustrajale kod dotadašnjih navoda pri čemu je opunomoćenica tuženika dodatno istaknula da su odredbom članka 4. Odluke O. P. izrijekom navedene lokacije odnosno površine koje imaju pristup s javno prometne površine, a na kojima se može obavljati prodaja, među kojima nije navedena i lokacija tužiteljevog objekta, a tužitelj nije ni dostavio odobrenje općine za obavljanje trgovine na toj lokaciji.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko upravno tijelo, dana 15. srpnja 2020. zaprimilo prijedlogu Jedinstvenog upravnog odjela O. P. za ukidanje minimalno tehničkih uvjeta izdanih tužitelju rješenjem od 6. lipnja 2013. (u kojem je s prijedlogu istaknuto da je citirano rješenje donijeto u skladu sa Odlukom Općinskog vijeća O. P. o trgovini na malo izvan prodavaonica od 13. kolovoza 2010. („Službene novine Primorsko-goranske županije broj 33/10, nastavno: Odluka/10) te Odlukama Općinskog vijeća O. P. KLASA: 021-05/09-01/1, URBROJ: 2142-02-01-09-8 te KLASA: 021-05/09-01/1, URBROJ: 2142-02-01-09-7 od 16. ožujka 2009. (nastavno: Odluka/09), no da je sada važećom Odlukom o trgovini na malo izvan prodavaonica („Službene novine Primorsko-goranske županije" broj 2/19 i 24/19) propisano da je uslugu trgovine moguće pružati isključivo unutar objekata te je s tim u svezi zatraženo ukidanje minimalnih tehničkih uvjeta. U provedenom postupku prvostupanjsko je tijelo pribavilo očitovanje tužitelja od 14. prosinca 2020., te također provelo očevid na licu mjesta 3. veljače 2021. (u prisutnosti opunomoćenika O. P. te zakonskog zastupnika tužitelja) te je tako provedenim postupkom utvrdilo da tužitelj obavlja djelatnost trgovine – prodajom konfekcioniranog sladoleda u rashodnoj škrinji koja se nalazi uz poslovnu zgradu (u kojoj tužitelj obavlja djelatnost temeljem ugovora o zakupu, te koja lokacija ima pristup s javno prometne površine – Š. I. B.), a za koju lokaciju tužitelj ne posjeduje odobrenje općine P., a niti je navedena lokacija navedena u Odluci, već dapače, da je sukladno članku 5. stavku 3. i 5. Odluke propisano je da se prodaja konfekcioniranog pića putem rashladnih uređaja mora obavljati isključivo unutar objekta te se zabranjuje izlaganje robe izvan kioska i objekta osim u slučaju iz članka 3. navedene odluke (o kojoj se u konkretnom slučaju ne radi).

11. Uz navedeno obrazloženje, te temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeto je rješenje prvostupanjskog tijela, kojim je utvrđen prestanak važenja rješenja od 6. lipnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno ispunjavanje minimalno tehničkih, općih sanitarnih, zdravstvenih i drugih uvjeta za obavljanje djelatnosti sukladno NKD 2007: 47.99 - ostala trgovina na malo izvan prodavaonica, štandova i tržnica: rashladne škrinje i vitrine - prodaja pića, napitaka, mliječnih proizvoda i sladoleda u konfekcioniranom obliku na adresi P., Š. I. B., lokacija B., izdano tužitelju.

12. Sukladno članku 10. Zakona o trgovini ("Narodne novine" br. 87/08, 96/08, 116/08, 116/08), trgovina na malo izvan prodavaonica je oblik trgovine na malo kada se prodaja roba i/ili usluga obavlja na neki od sljedećih načina: na štandovima i klupama na tržnicama na malo, na štandovima i klupama izvan tržnica na malo, na štandovima i klupama unutar trgovačkih centara, ustanova i sl., putem kioska, pokretnom prodajom, prodajom na daljinu (prodaja putem kataloga, TV prodaja, prodaja putem interneta, prodaja putem telefona), prodaja putem automata, prigodnom prodajom (sajmovi, izložbe i sl.), u proizvodnim objektima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, u proizvodnim objektima pravnih ili fizičkih osoba koje posjeduju povlasticu za akvakulturu ili povlasticu za uzgoj riba i drugih morskih organizama, u spremištima, trapilištima i sl. koja prodaju poljoprivredni sadni materijal, u prostorima kulturnih, sakralnih, obrazovno- pedagoških, sportskih, znanstvenih i drugih javnih ustanova te prostorima koji su proglašeni zaštićenim područjem prirode u skladu s posebnim propisima (stavak 1.). Prodaja robe na javno-prometnim površinama na štandovima i klupama izvan tržnica na malo, prodaja putem kioska, prodaja putem automata i prigodna prodaja, može se obavljati samo na mjestima koja svojom odlukom odredi predstavničko tijelo grada ili općine (stavak 3.). Prodaja robe na štandovima i klupama izvan tržnica na malo, prodaja putem kioska, prodaja putem automata i prigodna prodaja na površinama koje imaju pristup s javno-prometne površine može se obavljati samo na mjestima za koja je predstavničko tijelo grada ili općine dalo odobrenje (stavak 5.).

13. Sukladno članku 12. stavku 1. Zakona o trgovini, za obavljanje trgovine moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

– minimalni tehnički uvjeti kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina te drugi uvjeti propisani posebnim propisom s obzirom na oblik i način obavljanja trgovine,

– opći sanitarni i zdravstveni uvjeti i uvjeti sukladni propisima o hrani kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema, sredstva i osobe koje neposredno posluju s robom, koja može utjecati na zdravlje ljudi, sukladno posebnim propisima.

14. Sukladno članku 13. Zakona o trgovini, zahtjev za izdavanje rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona podnosi se nadležnom upravnom tijelu županije, odnosno G. Z., u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo prema mjestu gdje se nalazi prodajni objekt i mora sadržavati sljedeće podatke i dokaze:

– o pravu korištenja poslovnog prostora,

– da prodajni objekt ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te druge uvjete propisane posebnim propisima (stavak 1.).

15. Sukladno članku 13. stavku 3. Zakona o trgovini, ako nadležno upravno tijelo utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka donijet će, u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva, rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina udovoljavaju minimalnim tehničkim, općim sanitarnim i zdravstvenim uvjetima i uvjetima sukladno propisima o hrani za obavljanje registrirane djelatnosti trgovine te drugim uvjetima propisanim posebnim propisima, a sukladno ovom Zakonu i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

16. Sukladno članku 13. stavku 7. Zakona o trgovini, ako se utvrdi da je prodajni objekt prestao ispunjavati neki od uvjeta navedenih u stavku 1. ovoga članka, nadležno upravno tijelo donijet će rješenje o prestanku važenja rješenja iz stavka 3. ovoga članka.

17. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, kao i primjenjive odredbe materijalnog prava, sud smatra tužiteljeve prigovore u pogledu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja neosnovanim.

18. Ne mogu se prihvatiti kao osnovani prigovori tužitelja da se u konkretnom slučaju ne radi o obavljanju trgovine na malo izvan prodavaonica, štandova i tržnica, te da stoga ne bi bile primjenjive citirane odredbe Zakona o trgovini koji uređuju tu materiju, a imajući u vidu da nije sporno da tužitelj obavlja djelatnost trgovine putem rashladnog uređaja, putem koje prodaje konfekcionirani sladoled, a koji je uređaj smješten odmah uz poslovni objekt tužitelja (pekaru), do kojeg je rashladnog uređaja pristup omogućen sa javno prometne površine. Dapače upravo je citiranim rješenjem od 6. lipnja 2013. (u odnosu na koje se pobijanim rješenjima u ovom sporu utvrđuje prestanak važenja) definirano da tužitelj ispunjava minimalno tehničke, opće sanitarne, zdravstvene i druge uvjete za obavljanje djelatnosti sukladno NKD 2007: 47.99 - ostala trgovina na malo izvan prodavaonica, štandova i tržnica: rashladne škrinje i vitrine - prodaja pića, napitaka, mliječnih proizvoda i sladoleda u konfekcioniranom obliku na adresi P. – Š.

19. Nastavno, neosnovanim sud smatra i navode tužitelja glede toga da je dostatan dokaz o pravu korištenja predmetnog prostora ugovor o zakupu poslovne zgrade (dostavljen tijekom postupka), budući da se ovdje ne radi o ukidanju minimalnih uvjeta za obavljanje prodaje unutar prodavaonice, već izvan prodavaonice putem rashladne škrinje, na prostoru koji je dostupan sa javno prometne površine, u kojem je slučaju sukladno odredbi članka 13. stavka 1. alineja 2. Zakona o trgovini potrebno da takav prodajni objekt ispunjava ne samo uvjete propisane tim zakonom i propisima donesenim na temelju zakona, već i druge uvjete propisane posebnim propisima, a koji posebni propis predstavlja upravo Odluka o trgovini na malo izvan prodavaonica O. P. Pritom je pravilno upravno tijelo utvrdilo da je prilikom donošenja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta od 6. lipnja 2013. utvrđivano da li predmetni objekt ispunjava uvjete definirane odlukom tada važećom Odlukom/10. Stoga je pravilan zaključak upravnih tijela da utvrđenje u pogledu (ne)ispunjavanja minimalnih uvjeta izravno ovisi o trenutnoj važećoj odluci o trgovini na malo izvan prodavaonice, pa budući da je u međuvremenu ta odluka izmijenjena (donijeta je Odluka/19), na način da je odredbom članka 5. stavka 3. i 5. navedene Odluke propisano da se prodaja konfekcioniranog pića putem rashladnih uređaja mora obavljati isključivo unutar objekta, te nastavno da je zabranjeno izlaganje robe izvan kioska i objekta (osim u slučaju članka 3. stavak 3. te odluke koje u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene), to su pravilno upravna tijela utvrdila da u konkretnom slučaju tužitelj za navedenu vrstu prodaje prestao ispunjavati uvjete iz članka 10. stavka 3. i stavka 5. Zakona o trgovini.

20. Pritom se ne mogu prihvatiti kao osnovan niti niti navodi tužitelja o povredi stečenih prava odnosno o nedopuštenom stavljanju van snage ranije pravomoćnog rješenja, budući da u konkretnom slučaju takva ovlast proizlazi iz odredbe članka 13. stavka 7. Zakona o trgovini, kojom je pripisano da će nadležno upravno tijelo, ukoliko se utvrdi da prodajni objekt prestao ispunjavati neke od uvjeta navedenih u stavku 1. toga članka, donijeti rješenje o prestanku važenja ranije važećeg rješenja kojim se utvrđivalo udovoljavanje minimalno tehničkim, općim sanitarnim i zdravstvenim uvjetima kao i drugim uvjetima propisanim posebnim propisima.

21. Slijedom navedenog, budući da sukladno trenutnoj važećoj Odluci o trgovini na malo izvan prodavaonice O. P. nije dopušten vid prodaje kakav vrši tužitelj (prodaja konfekcioniranog sladoleda putem rashladnih škrinja koja se nalazi izvan objekta), za razliku od ranije važeće Odluke te jedinice lokalne samouprave temeljem koje je tužitelju bilo izdano rješenje od 6. lipnja 2013. (Odluka/09 i Odluka/10), to je pravilno upravno tijelo na temelju članka 13. stavka 7. Zakona o trgovini utvrdilo da je predmetni objekt prestao ispunjavati određene uvjete, te donijelo rješenje o prestanku važenja rješenja od 6. lipnja 2013.

22. Nisu relevantni navodi tužitelja kojima se ukazuje na okolnost da je ugostiteljima dopušteno takvo postupanje, kao i da druge jedinice lokalne samouprave (G. R.) dopuštaju ovaj vid trgovine izvan prodavaonica, budući je upravo člankom 10. stavcima 3. i 5. Zakona o trgovini pojedinim jedinicama lokalne samouprave dana ovlast za donošenje odluke o modalitetima takve vrste prodaje.

23. Stoga proizlazi da je pobijano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela donijeto na temelju pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilne primjene materijalnog prava, sve u okviru zakonom provedenog postupka u kojem je tužitelju pružena mogućnost očitovanja i sudjelovanja.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao u izreci ove presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojem tužitelju, koji je u cijelosti izgubio ovaj spor, ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora.

26. Tužitelj je u okviru tužbe podnio na temelju članka 26. ZUS-a i prijedlog za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe ističući da tužitelj većinu svojih prihoda ostvaruju upravo prodajom sladoleda te da zbog ostavljeno na snazi ovakvoga pobijanog rješenja neće biti mogućnosti isplaćivati plaće djelatnicima niti podmirivati obveze prema dobavljačima, što bi za tužitelja uzrokovalo nenadoknadivu financijsku štetu. Tuženik se podneskom od 21. srpnja 2021. usprotivio prijedlogu tužitelja, ističući da tužitelj nije dokazao da bi mu izvršenjem prvostupanjskog rješenja nastala teško nadoknadiva šteta.

27. Odlučujući o podnesenom prijedlogu za odgodni učinak, sud također nalazi da isti nije osnovan, budući da nije ispunjen jedan od kumulativno navedenih uvjeta, odnosno tužitelj ničime nije dokazao osnovanost svojih navoda o nastanku financijski nenadoknadive štete kao posljedice izvršenja tog rješenja. Stoga je navedeni prijedlog odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 18. ožujka 2022.

Sutkinja

Daria Pugel, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena (čl. 67. st. 1. ZUS-a).