Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj 15 Povrv-268/2021.-17.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., , protiv tuženice V. P. iz M., OIB: … koju zastupa punomoćnica N. Đ. T., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon 25. veljače 2022. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. B., odvjetnika u Z., tuženice i punomoćnice tuženice, 18. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I.

Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Đ. P. iz Z., poslovni broj Ovrv- 2045/2021 od 15. lipnja 2021. u kojem je naloženo tuženici da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 4.291,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od  17. travnja 2020. pa do isplate kao i tražbinu po osnovi obračunate zakonske zatezne kamate u iznosu od 2,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim  od 17. veljače 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja  kredita  odobrenih  za  razdoblje  dulje  od  godine  dana nefinancijskim  trgovačkim  društvima  izračunate  za  referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u kojem dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan te se ukida i u dijelu u kojem je tužitelju odmjeren nastali trošak ovršnog postupka  u  iznosu  od  1.537,50  kn  sa  istovjetnom  zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

II.

Održava se na snazi djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Đ. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-2045/2021 od 15. lipnja 2021. u kojem je naloženo tuženici da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 10.655,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4.319,71 kn od 18. kolovoza 2020. pa do isplate,

- 378,00 kn od 17. rujna 2020. pa do isplate,

- 358,00 kn od 17. studenoga 2020. pa do isplate,

- 378,00 kn od 17. prosinca 2020. pa do isplate,

- 378,00 kn od 19. siječnja 2021. pa do isplate,

- 358,00 kn od 17. veljače 2021. pa do isplate,

- 3.826,00 kn od 6. svibnja 2021. pa do isplate,

- 660,00 kn od 6. svibnja 2021. pa do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.739,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, prethodno ovrhovoditelj, je u tužbi naveo da mu tuženica, prethodno ovršenica, duguje novčani iznos od 14.950,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Javni bilježnik je po prijedlogu ovrhovoditelja donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

2. Tuženica, prethodno ovršenica, osporila je predmetno rješenje o ovrsi navodeći da joj nije dostavljen ugovor o cesiji te nema saznanja da bi tražbina prešla na ovrhovoditelja. Ugovor je sklopljen kao posljedica prijetnje i kaznenoga djela na štetu ovršenice. Ovršenica ističe kako se radi o ništetnom ugovoru. Predložila je odrediti prekid postupka do završetka kaznenog postupka koji se vodi vezano uz zaključenje ugovora ovršenice s H. t. d.d. Kako ovršenica nije sklopila ugovore slobodnom voljom, već pod prisilom i u zabludi smatra da su ugovori protivni moralu društva kao i pravoj volji stranaka. Osporila je osnovanost i visinu tražbine.

3. Povodom prigovora tuženika, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u skladu s člankom 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

4. Podneskom od 25. kolovoza 2021. tužitelj je naveo da je temeljem ugovora o cesiji br. F3-08/2015 s društvom H. t. d.d. Zagreb od 20. listopada 2015. postao vlasnik predmetne tražbine. Prilikom ustupa je sukladno čl. 80. Zakona o obveznim odnosima obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora, no sukladno zakonskim odredbama obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Radi se o dugovanju tuženice prema predniku tužitelja H. t. d.d., koje je tužitelj otkupio temeljem ugovora o cesiji. Tuženica je 2. srpnja 2020. zasnovala ugovorni odnos uz obvezno trajanje ugovornog odnosa od 24 mjeseca unutar tarifnog paketa Najbolja tarifa za obitelj za tri telefonska broja te je pri tom sukladno ugovoru o kupnji uređaja i otplatnom planu koji čini sastavni dio naprijed označenog zahtjeva kupila i uređaj HUAWEI P40 PRO 5G (8+256 GB) Black u ukupnoj vrijednosti od 8.998,00 kn. Kako je tuženica zasnovala ugovor s obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa, prednik tužitelja je istoj odobrio popust prilikom kupnje predmetnog uređaja u iznosu od 2.750,00 kn. Tuženica je prilikom preuzimanja uređaja izvršila inicijalnu uplatu u iznosu od 2.400,00 kn te se preostali iznos od 3.848,00 kn obvezala otplaćivati u 24 mjesečna obroka od po 160,33 kn. H. t. je tuženici prilikom kupoprodaje označenog uređaja s otplatnim planom izdao račun, a kako tuženica nije podmirivala preuzete ugovorne obveze na naplatu je 5. svibnja 2021. jednokratno dospio iznos od 3.826,00 kn.

4.1. Nadalje je kupila i uređaj marke Huawei P40 Lite 4G (6+128 GB) Black u ukupnoj vrijednosti od 2.698,00 kn. S obzirom da je tuženica zasnovala ugovor s obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa, prednik tužitelja je istoj odobrio popust prilikom kupnje predmetnog uređaja u iznosu od 1.538,00 kn. Izvršila je prilikom preuzimanja predmetnog uređaja inicijalnu uplatu u iznosu od 500,00 kn te se preostali iznos od 660,00 kn obvezala otplaćivati u 24 mjesečna obroka od po 27,50 kn. I za ovu uslugu je izdan račun. S obzirom da tuženica nije podmirivala preuzete ugovorne obveze na naplatu je 5. svibnja 2021. jednokratno dospio iznos od 660,00 kn za sve nepodmirene mjesečne obroke u iznosu od 660,00 kn.

4.2. Slijedom navedenog, tražbina tužitelja temelji se na računima koji se sastoje od dvije stavke – naknade za uslugu unutar tarife i naknade za rate za kupljeni uređaj. Kako je tuženica prilikom zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa i kupoprodaje mobilnih uređaja ostvarila popust od strane H. t. d.d. te da je predmetni pretplatnički odnos raskinut krivnjom tuženice zbog neplaćanja, tuženici je obračunata naknada za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 4.291,71 kn koji se temelji na ostvarenom popustu, sukladno čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Radi se o naknadi koja predstavlja iznos popusta na proizvode i usluge koje je tuženica ostvarila zasnivanjem pretplatničkog odnosa u obveznom trajanju od 24 mjeseca, u smislu čl. 18. Općih uvjeta poslovanja H. t.. Predmetni ugovorni odnosi stranaka nisu raskinuti jednostranom odlukom tužitelja kao pružatelja telekomunikacijskih usluga, već je do raskida ugovora došlo zbog ponašanja tuženice kao pretplatnika odnosno nepodmirivanja preuzetih ugovornih obveza. Imajući u vidu odredbe čl. 41. st. 1., 42. i 42. a Zakona o elektroničkim komunikacijama, prednik tužitelja je kao pružatelj telekomunikacijskih usluga bio ovlašten svojim općim uvjetima poslovanja utvrditi, između ostalog, i pravo na naknadu za slučaj raskida ugovora krivnjom pretplatnika. Radi se i o obvezi na koju tužitelj ima pravo i temeljem izričitih zakonskih odredbi važećih u vrijeme nastanka ugovornog odnosa.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka dužnika, u potvrdu Policijske postaje Z. od 21. srpnja 2021. na listu broj 15 spisa, u okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 od 20. listopada 2015. na listu broj 24 do 32 spisa, u aneks broj 1 i aneks broj 2 navedenom ugovoru na listu broj 33 do 41 spisa, u 63. dodatak okvirnom ugovoru sa specifikacijom prodanih i ustupljenih potraživanja na listu broj 42 do 45 spisa, u zahtjev za mobilnim uslugama na listu broj 46 do 55 spisa, u Opće uvjete poslovanja H. T. d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži na listu broj 56 do 75 spisa, u račune i specifikacije na listu broj 76 do 112 spisa, u obavijest o ustupanju potraživanja na listu broj 113 spisa, u potvrde o plaćanju na listu broj 219 do 221 spisa, u odgovor na prigovor na aktivaciju usluge na listu broj 222 do 223 spisa, u email korespondenciju na listu broj 224 spisa, u dopis H. t. na listu broj 234 spisa, u dopis Općinskog državnog odvjetništva N. Z. na listu broj 236 spisa te saslušao tuženicu u svrhu dokazivanja.

6. Tuženica V. P. iskazala je da je njezin zaručnik ostao bez posla zbog corone te su morali potražiti novi stan odnosno prethodno su trebali izaći iz starog stana. Za novi stan je trebalo unaprijed platiti najamninu za tekući mjesec i za sljedeći mjesec. Oni to nikako nisu mogli isfinancirati te je po oglasima tražila mogućnost dobivanja bilo kakve pozajmice. U Plavom oglasniku pronašla je mogućnost dobivanja pozajmice od 10.0000 do 20.000 kn uz uvjet da kupi mobitel na svoje ime. Naime, taj uvjet nije pisao u oglasu, već je to saznala od muške osobe kad je nazvala taj broj iz oglasa za pozajmice. Rečeno joj je da su oni ozbiljna firma, time da nitko nije spominjao ime firme te da će odmah po kupnji mobitela izvršiti kod javnog bilježnika prijenos tog ugovora na njihovo ime. Rekao je da će se sve to riješiti kad kupi mobitele. Radilo se o dva mobitela na pretplatu time da su marke mobitela i vrste mobitele bile točno zatražene od strane te muške osobe. Otišla je u West gate u T.c. i kupila navedena dva mobitela na svoje ime i to na pretplatu, a tamo je došla i gospođa koja je rekla da je došla u ime gospodina s kojim je tuženica telefonom kontaktirala na broj iz oglasa. Ta ženska osoba nije bila s njim u T.c., a kasnije joj je u policiji rečeno da to tako i rade kako ih ne bi snimile kamere. U jednom trenutku joj je sve to počelo biti sumnjivo te je ženskoj osobi rekla da bi ipak od toga odustala nakon čega je ta ženska osoba nazvala mušku osobu s kojom je prethodno kontaktirala telefonom i koji joj je rekao da imaju sve njezine osobne podatke i neka dobro razmisli hoće li odustati. Nakon toga je mobitele predala ženskoj osobi kojoj ne zna ime koja je potom nestala. Sljedećeg dana je sve prijavila Policijskoj postaji Z. gdje je saznala da su imali više takvih slučajeva, a "screen shot" prepiske nalaze se u Policijskoj postaji Z.. Pod prijetnjom je shvatila upozorenje muške osobe preko telefona koji je rekao da imaju sve njene osobne podatke i da dobro razmisli prije nego odustane. Ne sjeća se koje su marke i tipovi mobitela bili u pitanju. Ona se istog dana kad je bila u policiji obratila i T.c., gdje je dobila obavijest da će pretplata ići dalje jer je ugovor zaključen na njezino ime, a njezinu opasku su dostavili u Z. u njihovo povjerenstvo za pritužbe. Ne zna je li joj pismeno ili samo usmeno telefonom došla obavijest da nažalost pretplatnički odnos ide dalje. Najprije joj je došao jako veliki račun od oko 4.000,00 kn na koji račun se je žalila, ali T.c. njezinu žalbu nije uvažio, već su ju obavijestili da je to nešto što je odnos nje, osobe koja ju je prevarila i policije, a da su oni sve napravili kako treba. Također su joj rekli da bi joj penali za slučaj raskida ugovora iznosili oko 10.000,00 kn, koji novac nije imala te nije ni raskidala ugovor. Nakon poziva prvog kreditnog ureda odnosno agencije za otkup tražbine dogovoreno je da bi mogla plaćati predmetni dug po 200,00 kn mjesečno. Zato je tri puta prije raskida ugovora i obavijesti o prodaji duga E. M. u platila iznos od po 200,00 kn, ali misli da taj iznos nije uračunat prije prodaje duga. Ta agencija za otkup tražbine samo upozorava korisnike na iznos duga, a njezin dug je u tom trenutku iznosio oko 8.000,00 kn.

7. U odnosu na prigovor tuženice da je na sklapanje ugovora bila navedena prijetnjom od strane dvije nepoznate osobe, odnosno iz činjeničnih navoda prigovora – prijevarom, od kojih je jedna i preuzela predmetne mobilne uređaje, odnosno zabludom, valja reći da je člankom 284. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) propisano da u slučaju kada je prijevaru učinila treća osoba, ista utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru, a tuženica tijekom postupka niti nije tvrdila da je tužitelj znao ili morao znati za prijevaru tuženice od strane nepoznatih osoba, slijedom čega ista ne bi imala utjecaja na predmetne ugovore, odnosno obvezu tuženice da ispuni ugovornu obvezu. Također, prema čl. 284. st. 1. ZOO-a ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna. Prema tome, i ova odredba odnosi se na ugovorne strane, a ne na treće osobe.

7.1. Po čl. 331. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi. Pobojan pravni posao poništava se konstitutivnom presudom pa osoba koja ima pravo pobijati pravni posao mora podići konstitutivnu tužbu. Stoga, tuženica nije mogla prigovorom isticati pobojnost predmetnog pravnog posla.

8. Tuženica je istaknula također i prigovor ništetnosti predmetnog ugovora navodeći kao razlog prisilu te da su isti ugovori protivni moralu društva i pravoj volji stranke. Pretplatnički odnos zaključili su tuženica i pravni prednik tužitelja, a ne i treće osobe. Ugovori koji su zaključeni nisu protivni posebnim propisima, a pobude stranaka ne predstavljaju element koji bi bio protivan moralu društva.

9. Uvidom u dopis Općinskog državnog odvjetništva u N. Z. utvrđeno je da je povodom zaprimljene kaznene prijave tuženice zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona izdan nalog za provođenje izvida te je 16. srpnja 2021. zaprimljena obavijest Policijske postaje Z. da policijski službenici nastavljaju s radom na utvrđivanju identiteta nepoznatog počinitelja.

9.1. Prema tome, iz istog proizlazi da kazneni postupak povodom ovog događaja još uvijek nije u tijeku te je prijedlog za određivanjem prekida ovog postupka neosnovan, a ovaj je postupak nastavljen. Tuženica će moći eventualno zasebnom tužbom ili isticanjem imovinskopravnog zahtjeva od trećih osoba zatražiti isplatu predmetnih iznosa tražbine.

10. Uvidom u okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada 2015. i 63. dodatak okvirnom ugovoru od 20. svibnja 2021. utvrđeno je da je isti zaključen između tužitelja i H. T. d.d. te da su istim tužitelju ustupljene dospjele, a neplaćene tražbine koje ima prema svojim dužnicima pa tako i predmetna tražbina prema tuženici, kao i sva zakonska prava nad dospjelim, a neplaćenim dugovanjima. Slijedom ugovora o cesiji, tužitelj je temeljem članka 84. st. 1. i čl. 360. ZOO-a i temeljem preuzetih ugovornih obveza ovlašten, između ostalog, zahtijevati ispunjenje obveze tuženika.

11. Iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je upravo tuženica s tužiteljem sklopila ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa za pretplatničke brojeve …, … i … te potpisom ugovora preuzela obvezu plaćanja pruženih telekomunikacijskih usluga po tim ugovorima. Prema čl. 9. ZOO-a osnovan je zahtjev tužitelja za isplatom novčanih iznosa na ime naknade po ugovorenoj tarifi, potrošnje i na ime rata za kupljeni uređaj sa zakonskom zateznom kamatom te je sud u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi javnog bilježnika u tom dijelu, kao pod točkom II. izreke.

12. Prema čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 73/08, 99/11, 133/12, 80/13 i 71/14, u daljnjem tekstu: ZEK) kojim je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da pretplatnik koji raskine ugovor prije isteka obveznog trajanja ugovora mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Prema čl. 19. Općih uvjeta poslovanja H. T. d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj mreži (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) određeno je da je u slučaju kada je pretplatnički ugovor sklopljen s posebnom odredbom o obveznom trajanju raskinut krivnjom pretplatnika, pretplatnik dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije.

13. Kako je između pravnog prednika tužitelja i tuženice sklopljen pretplatnički ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe, potrošača, u primjeni su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19 - dalje ZZP).

14. U odnosu na dio tražbine koja se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora obračunatu do isteka obveznog trajanja ugovora koji zahtjev tužitelj temelji na čl. 19. Općih uvjeta valja reći da bi primjena te odredbe Općih uvjeta dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao potrošača zbog čega je ta odredba ništetna u smislu čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) i u suprotnosti s čl. 49. ZZP-a jer se radi potrošačkom ugovoru sa od strane tužitelja unaprijed formuliranom odredbom o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo.

15. Člankom 49. st. 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Imajući u vidu da se o odabiru tuženika da zbog raskida ugovora u smislu odredbe čl. 19. Općih uvjeta tužitelju plati mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na pružene mu telekomunikacijske usluge nije pregovaralo, već se tužitelj jednostrano odlučio zahtijevati od tuženika naknadu za ostatak obveznog trajanja ugovora to se po ocjeni ovog suda radi o nepoštenoj odredbi u smislu čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a, odnosno ništetnoj ugovornoj odredbi po čl. 55. st. 1. ZZP-a te je sud u odnosu na iznos tražbine od 4.319,71 kn (3.430,40 kn + PDV od 25% + zatezna kamata) ukinuo predmetni platni nalog jer isti iznos tužitelj očito nije zatražio kao naknadu štete, sa svim pretpostavkama odgovornosti za štetu, već kao naknadu za usluge – naknada za prijevremeni raskid kako to jasno proizlazi iz priloženog računa odnosno specifikacije računa broj ….. Iznos obračunate kamate po ovom računu tužitelju također nije priznat jer ničim nije dokazano na koji iznos i za koje razdoblje se odnosi.

16.1. Sud smatra ovakvu odredbu ugovora ništetnom prvenstveno zbog njezina sadržaja. Propisivanje obveze pretplatnika da isplati preostale mjesečne naknade do kraja obveznog trajanja ugovora u slučaju kada tužitelj, zbog činjenice raskida ugovora, svoje obveze više ne ispunjava i to unaprijed formuliranom ugovornom odredbom od strane tužitelja, dovodi do očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama stranaka na štetu korisnika usluga. Ugovorena naknada za prijevremeni raskid ne može se smatrati pojmom predmeta ugovora jer ista ne definira bit ugovornog odnosa između stranaka ugovora i može predstavljati tek sporedni ugovorni uglavak.

16.2. U slučaju krivnje pretplatnika za raskid ugovora, propisana je obveza pretplatnika platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada, a taj ukupan iznos, predstavlja iznos naknade za prijevremeni raskid ugovora. Utuženi račun koji se odnosi na iznos naknade za prijevremeni otkaz ugovora, ne može predstavljati štetu za tužitelja jer je nakon raskida ugovora takva obveza plaćanja mjesečne naknade prestala i stranke su se raskidom ugovora oslobodile svojih obveza iz ugovora (čl. 368. st. 1. ZOO-a).

17. U skladu s čl. 31. st. 1. i st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo uglavničiti zakonsku zateznu kamatu onda kada je dužnik podmirio novčanu obvezu pa vjerovniku i u tom slučaju, pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine, pripada i pravo uglavničiti iznos dospjele kamate obračunate na plaćeni dio glavne tražbine i na tako uglavničenu kamatu eventualno zahtijevati daljnju procesnu kamatu od dana podnošenja zahtjeva za njenu isplatu. Kako tražbina po računu broj …. s dospijećem 16. veljače 2021. nije podmirena, to tužitelj ne može osnovano tražiti od tuženice ni uglavničenu zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 2,76 kn.

18. Dospijeće obveze po računima utvrđeno je uvidom u račune, izvod iz otvorenih stavaka dužnika te u Opće uvjete.

19. Uvidom u podatke Hrvatskog telekoma d.d. na listu br. 234 spisa utvrđeno je da je uplata tuženice V. P. iz 2021. godine knjižena na račun za studeni 2020. i na rate s referencom 198670403481 i na račun …, a što nije ni jedan od predmetnih računa, niti je na njezinim uplatama naznačen bilo koji od predmetnih računa kao svrha (opis) uplate.

20. Uvidom u ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan za kupljene uređaje utvrđen je iznos mjesečnih obroka, dospijeće plaćanja i broj obroka te je utvrđeno da tužitelj tereti tuženicu za troškove kupnje uređaja u iznosima od 3.826,00 kn i 660,00 kn.5. svibnja 2021. Prema točci 3. ugovora o kupnji uređaja i otplatnom planu ugovoreno je da u slučaju neplaćanja obroka u skladu s rokovima dospijeća navedenima u tom dokumentu, teleoperater može zatražiti od korisnika isplatu svih preostalih obroka cijene ako korisnik ne plati najmanje dva uzastopna obroka koja čine najmanje 1/8 cijene uređaja ili ako ne plati jedan obrok, pod uvjetom da za isplatu cijelog ostatka cijene nisu predviđena više od četiri obroka. U tom slučaju korisnik će dobiti obavijest o dospijeću svih preostalih obroka na sljedećem računu za elektroničke komunikacijske usluge na kojem će ujedno biti definiran i točan dan dospijeća tih preostalih rata koji u svakom slučaju neće biti raniji od 15 dana od stjecanja ovdje navedenih uvjeta. Kako je naznačeno na zahtjevu za zasnivanjem pretplatničkog odnosa, potpisivanjem istog zahtjeva prihvaćene su odredbe ugovora o kupnji uređaja. Tuženica nije dokazala da bi bilo koji dio utuženih iznosa na ime rata za otplatu uređaja platila.

21. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao pod točkom I. izreke, u skladu s čl. 451. st. 3. ZPP-a.

22. Kako je rješenjem suda u ovom predmetu stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to se o cjelokupnim troškovima ovog postupka za koji se ima smatrati da je započeo podnošenjem zahtjeva za izdavanjem platnog naloga sukladno čl. 164. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a) odlučuje tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom te ni zatezna kamata na odmjereni trošak javnog bilježnika ne može teći prije donošenja odluke o tim troškovima. Zbog toga je valjalo prvenstveno ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u pogledu troškova postupka.

22.1. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

23. Tužitelju po čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a pripada naknada parničnog troška u visini utvrđenoj po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je uspio s 71,28% tužbenog zahtjeva, a tuženica s 28,72% (4.294,47 kn/14.950,18 kn). Oduzimanjem istih iznosa dobiven je uspjeh tužitelja od 42,56%.

24. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu prema tbr. 11/1 u iznosu od 100 bodova, što uz PDV iznosi 1.250,00 kn te javnobilježničke naknade u iznosu od 150,00 kn (tbr. 7/1 i 2 Pravilnika), što uz PDV iznosi 187,50 kn. Preostali trošak nije dokazan u visini.

25. Parnični trošak tužitelja obuhvaća trošak zastupanja na ročištima 8. studenoga i 8. prosinca 2021. te 25. veljače 2022. (tbr. 9/1-100 bodova), trošak sastava podneska od 24. kolovoza 2021. (tbr. 8/1-100 bodova) odnosno 400 bodova, uključujući i sastav prijedloga za ovrhu odnosno 4.000,00 kn ili 5.000,00 kn uključujući PDV. Kad se tome doda trošak sastava prijedloga za ovrhu i javnobilježničke nagrade (1.437,50 kn), isti trošak iznosi 6.437,50 kn.

25.1. No, kako je tužitelj uspio s 42,56% tužbenog zahtjeva, to mu pripada razmjerno umanjeni parnični trošak u iznosu od 2.739,80 kn.

26. Na tako dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana podnošenja presude pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 30. OZ-a.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 18. ožujka 2022.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

Dostaviti:

1. Odvj. M.G., Z., uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvj. N. Đ. T., Z.

3. eOglasna ploča suda