Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
P-4510/2020-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. K., OIB:…, iz S.,
koju zastupa opunomoćenik S. K., odvjetnik u S., . protiv tuženika R. A. d.d. d.d., OIB:…, iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik B. I.,
odvjetniku Z., radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i
javne rasprave, održane 27. siječnja 2022., u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i zamjenika opunomoćenika tuženika, na ročištu za objavu održanom 18. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 168-50-3198125 od 20. prosinca 2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 17.460,00 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, kao kreditora, za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 11.327,61 HRK, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate kako slijedi:
- na iznos od 9,85 kn 14. siječnja 2006.
- na iznos od 7,00 kn 15. veljače 2006.
- na iznos od 10,94 kn 8. ožujka 2006.
- na iznos od 1,20 kn 12. travnja 2006.
- na iznos od 0,01 kn 20. srpnja 2006.
- na iznos od 0,14 kn 30. rujna 2006.
- na iznos od 0,55 kn 31. kolovoza 2006.
- na iznos od 1,42 kn 14. prosinca 2006.
- na iznos od 1,47 kn 16. siječnja 2007.
- na iznos od 1,85 kn 16. ožujka 2007.
- na iznos od 2,43 kn 12. travnja 2007.
- na iznos od 2,63 kn 15. lipnja 2007.
- na iznos od 11,25 kn 14. rujna 2007.
- na iznos od 7,67 kn 14. studenog 2007.
- na iznos od 7,04 kn 15. siječnja 2008.
- na iznos od 18,33 kn 18. ožujka 2008.
- na iznos od 26,26 kn 15. travnja 2008.
- na iznos od 7,82 kn 14. svibnja 2008.
- na iznos od 11,58 kn 14. srpnja 2008.
- na iznos od 2,23 kn 13. kolovoza 2008.
- na iznos od 20,22 kn 31. listopada 2008.
- na iznos od 47,80 kn 17. studenog 2008.
- na iznos od 37,36 kn 31. prosinca 2008.
- na iznos od 49,70 kn 31. siječnja 2009.
- na iznos od 13,06 kn 18. veljače 2009.
- na iznos od 55,28 kn 28. veljače 2009.
- na iznos od 40,66 kn 31. ožujka 2009.
- na iznos od 43,65 kn 30. travnja 2009.
- na iznos od 10,25 kn 13. svibnja 2009.
- na iznos od 19,17 kn 31. svibnja 2009.
- na iznos od 6,67 kn 16. lipnja 2009.
- na iznos od 1,90 kn 30. lipnja 2009.
- na iznos od 8,63 kn 16. srpnja 2009.
- na iznos od 5,88 kn 31. srpnja 2009.
- na iznos od 0,87 kn 14. kolovoza 2009.
- na iznos od 13,02 kn 31. kolovoza 2009.
- na iznos od 7,30 kn 15. rujna 2009.
- na iznos od 11,69 kn 30. rujna 2009.
- na iznos od 3,54 kn 15. listopada 2009.
- na iznos od 4,18 kn 31. listopada 2009.
- na iznos od 1,66 kn 16. studenog 2009.
- na iznos od 15,49 kn 30. studenog 2009.
- na iznos od 7,98 kn 15. prosinca 2009.
- na iznos od 22,46 kn 31. prosinca 2009.
- na iznos od 15,16 kn 15. siječnja 2010.
- na iznos od 30,54 kn 31. siječnja 2010.
- na iznos od 30,35 kn 15. veljače 2010.
- na iznos od 23,97 kn 28. ožujka 2010.
- na iznos od 29,15 kn 15. ožujka 2010.
- na iznos od 28,80 kn 31. ožujka 2010.
- na iznos od 55,30 kn 15. travnja 2010.
- na iznos od 19,82 kn 30. travnja 2010.
- na iznos od 55,41 kn 14. svibnja 2010.
- na iznos od 13,93 kn 31. svibnja 2010.
- na iznos od 71,39 kn 15. lipnja 2010.
- na iznos od 8,69 kn 30. lipnja 2010.
- na iznos od 145,97 kn 16. srpnja 2010.
- na iznos od 18,02 kn 20. srpnja 2010.
- na iznos od 0,05 kn 29. srpnja 2010.
- na iznos od 128,89 kn 15. kolovoza 2010.
- na iznos od 25,84 kn 24. kolovoza 2010.
- na iznos od 70,19 kn 2. rujna 2010.
- na iznos od 146,21 kn 15. rujna 2010.
- na iznos od 29,54 kn 30. rujna 2010.
- na iznos od 65,90 kn 6. listopada 2010.
- na iznos od 104,03 kn 15. listopada 2010.
- na iznos od 53,13 kn 31. listopada 2010.
- na iznos od 56,54 kn 10. studenog 2010.
- na iznos od 50,45 kn 15. studenog 2010.
- na iznos od 115,05 kn 30. studenog 2010.
- na iznos od 09,49 kn 15. prosinca 2010.
- na iznos od 97,43 kn 31. prosinca 2010.
- na iznos od 117,70 kn 12. siječnja 2011.
- na iznos od 101,85 kn 14. siječnja 2011.
- na iznos od 121,12 kn 31. siječnja 2011.
- na iznos od 99,10 kn 2. veljače 2011.
- na iznos od 28,25 kn 15. veljače 2011.
- na iznos od 256,74 kn 28. veljače 2011.
- na iznos od 12,07 kn 10. ožujka 2011.
- na iznos od 21,00 kn 16. ožujka 2011.
- na iznos od 242,93 kn 31. ožujka 2011.
- na iznos od 247,58 kn 30. travnja 2011.
- na iznos od 357,44 kn 31. svibnja 2011.
- na iznos od 368,15 kn 30. lipnja 2011.
- na iznos od 127,43 kn 26. kolovoza 2011.
- na iznos od 411,98 kn 31. kolovoza 2011.
- na iznos od 56,32 kn 15. rujna 2011.
- na iznos od 360,47 kn 30. rujna 2011.
- na iznos od 354,94 kn 31. listopada 2011.
- na iznos od 349,37 kn 30. studenog 2011.
- na iznos od 373,83 kn 31. prosinca 2011.
- na iznos od 395,16 kn 31. siječnja 2012.
- na iznos od 358,06 kn 29. veljače 2012.
- na iznos od 39,96 kn 15. ožujka 2012.
- na iznos od 244,21 kn 31. ožujka 2012.
- na iznos od 139,05 kn 13. travnja 2012.
- na iznos od 389,07 kn 30. travnja 2012.
- na iznos od 4,15 kn 15. svibnja 2012.
- na iznos od 400,04 kn 31. svibnja 2012.
- na iznos od 10,66 kn 27. lipnja 2012.
- na iznos od 388,57 kn 30. lipnja 2012.
- na iznos od 391,59 kn 31. srpnja 2012.
- na iznos od 7,44 kn 14. kolovoza 2012.
- na iznos od 382,99 kn 31. kolovoza 2012.
- na iznos od 0,60 kn 14. rujna 2012.
- na iznos od 364,42 kn 30. rujna 2012.
- na iznos od 367,47 kn 31. listopada 2012.
- na iznos od 16,75 kn 14. studenog 2012.
- na iznos od 272,64 kn 30. studenog 2012.
- na iznos od 121,08 kn 14. prosinca 2012.
- na iznos od 165,69 kn 31. prosinca 2012.
- na iznos od 221,37 kn 4. veljače 2013.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 10.600,00 HRK, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 23. prosinca 2020. podnijela tužbu protiv tuženika a radi isplate iznosa po Ugovora o kreditu broj 168-50-3198125, na temelju kojeg joj je tuženik stavi na raspolaganje kredit iskazan kao 17.460,00 CHF, koji je sklopljen između stranaka ovoga postupka 20. prosinca 2005., kojim je tuženik odobrio kredit tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika.
1.2. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužiteljica ističe da je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 7. Ugovora, vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,50 % godišnje ugovorivši u istom da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („odlukom o kamatnim stopama Kreditora“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu EU ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima
i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvoga protupravnog postupanja tuženika protiv tuženika je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku VTS RH je 13. lipnja 2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod
poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik R. A. d.d. (kao četvrtotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik R. A. d.d. (kao četvrtotuženik u tom postupku) u razdoblju u
razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („NN“ broj 96/03) i to člancima 81.,
82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („NN“ broj: 79/07, 125/07, 75/09,
79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502. c ZPP-a te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes pa predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice.
1.3. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 10. siječnja 2022. na način kako je to navedeno pod točkom II. izreke presude, a prema rezultatima nalaza i mišljenja sudskog vještaka.
1.4. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor neurednosti tužbe, i prigovor zastare. Tuženik ističe da je potpuno neosnovana tvrdnja tužiteljice kako se presuda P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu dijela koji se odnosi na ništetnost valutne klauzule sama po sebi ima primijeniti na sve ugovore koji su sklapani od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. Štoviše, takav stav tužiteljice da je u najmanju ruku apsurdan, budući da je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi pojedinosti u svrhu utvrđivanja je li strankama bilo poznato značenje valutne klauzule i njenih učinaka. Tužiteljica da je u potpunosti svjesno odabrala kredit denominiran u CHF, te da joj je u svakom slučaju moralo biti jasno da se će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući da se radi o u cijelosti jasnoj i odredbi koja sama po sebi ne može biti preciznija. Tužiteljica da je mogla odabrati i druge valute, pa i fiksnu kamatnu stopu, ali da je odabrala predmetni kreditno aranžman upravo iz razloga jer je bio za nju najpovoljniji. Ujedno, predlaže da se prilikom izrade vještačkog nalaza i mišljena, vještaku naloži da uzme u obzir i eventualna razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od onog u trenutku isplate kreditnog iznosa pa opreza radi ističe uvjetni prijeboj eventualne gore navedene razlike s zahtjevom koji u ovom postupku ističe tužiteljica. Konačno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
2. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 168-50-3198125 od 20. prosinca 2005., preslike osobne iskaznice tužiteljice, pregledom otplatnog plana za kredit, dopisa od 19. studenog 2007., pregledom otplatnog plana s prilozima (list 10-34 spisa), promotivnih uvjeta za odobravanje kredita građanima za kupnju novih automobila (list 170-173 spisa), knjigovodstvene kartice, te redovnog i početnog otplatnog plana (list 175-187 spisa), računovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku A. B., (list 191-205 spisa). Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
3. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. 4.
Među parničnim strankama nije sporno:
- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornih vozila broj 168-50-3198125 od 20. prosinca 2005. i to tužiteljica kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor.
- da je predmetni ugovorni odnos prestao isplatom cijelog kredita 4. prosinca 2013.
4.1. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj HSUZP ishodio,
između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
4.2. Presudom VTS R. H. poslovni broj
Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
4.3. Presudom pak istog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
4.4. U odnosu na tvrdnju tuženika da se postupanje tuženika mora u svakom konkretnom slučaju individualizirati odnosno od slučaja do slučaja utvrđivati prava volja ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku treba reći da se prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi. Kako je predmetnim odredbama članka 1. i 7. Ugovora o kreditu ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, ovaj sud je zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.
4.5. Također, u cijelosti su neosnovani i navodi tuženika da tužiteljica ne bi imala pravni interes ustati ovom tužbom jer da je kredit plaćen u cijelosti, međutim, po stavu ovog suda činjenica da je tužiteljica u cijelosti platila predmetni kredit ne znači da je tužiteljica kao korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a to iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18, dalje: ZOO)), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), pa tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i pripadajuću isplatu kako bi na temelju toga ostvarila prava za koja smatra da joj pripadaju.
5. U odnosu na prigovor zastare ističe se kako slijedi:
5.1. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove iznosi 5 godina. Međutim, tužiteljica se poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, pa je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014. U odnosu na ovaj tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom VTS RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., tako
da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe.
5.2. Stoga, istaknuti prigovor zastare je u cijelosti neosnovan.
6. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B., dipl. oec., proizlazi da je zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužiteljica kao korisnica kredita (iskazano u kunama) platila je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u HRK u iznosu od 11.327,61 HRK (ukupan zbroj stupca 15. tablice 3.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa.
6.1. Na tako dani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi a tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 10. siječnja 2022. na način da umjesto utuženog iznosa od 11.327,62 HRK, zatražila isplatu iznosa od 11.327,61 HRK, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka bez kojeg dokaza ni ovaj sud ne može donijeti meritornu odluku.
6.2. Naime, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. razvidno je da je vještak upravo na temelju Ugovora o kreditu ocijenio potraživanje tužiteljice. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. B. kao logično i napravljeno po pravilima struke, u kojem nalazu i mišljenju je vještak precizno naveo sve iznose koje je tužiteljica platila po predmetnom kreditu te napravio izračun sukladno prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju CHF.
6.3. Imajući u vidu citirane presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer su se nedvojbeno da se tuženi mijenjao anuitet primjenom tečaja CHF u odnosu na kunu. Stoga, sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje ni stranke nisu imale primjedbi.
7. Slijedom svega navedenoga valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
7.1. Dakle, tuženik je bez pravne osnove naplatio iznose kredita, a sve s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovornog odnosa o valutnoj klauzuli, pa je valjalo tužiteljici dosuditi zatraženi iznos.
7.2. Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, te obvezati tuženika na isplatu kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.
8. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja valja kazati kako je istaknuti prigovor paušalan i neodređen pa u tom smislu ovaj sud drži da je riječ o navodima koji su istaknuti u cilju odugovlačenja ovog postupka.
8.1. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
9. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava dvaju obrazloženih podnesaka (14. rujna 2021. i 10. siječnja 2022.) i zastupanja na dva ročišta u iznos od po 1.000,00 HRK (5. listopada 2021. i 27. siječnja 2022.) što sve uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 1.500,00 kuna. Zatim je tužiteljici priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn i trošak pristojbe tužbe u iznosu od 200,00 kn i presude u iznosu od 400,00 kn, što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 10.600,00 HRK, koliko je tužiteljica i zatražila, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Split, 18. ožujka 2022.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović,v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
