Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
P-2844/2019-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice N. M., O.:…, iz S., koju zastupa
opunomoćenik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika O.B. d.d., sa sjedištem u S., O.: …, iz S., kojeg zastupa opunomoćenik B. A., odvjetnik u
O. A. & A., odvjetnicima u S., radi isplate,
nakon glavne i javne rasprave, održane dana 25. siječnja 2022., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zamjenika opunomoćenika tuženika, na ročištu za objavu održanom 18. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 89183/05 od 7. listopada 2005., kojeg su zaključili N. M., O. …, iz S., i H.
S. B. d.d., O.:…, sada O.B. d.d.,
O. …, S., u dijelu u kojem je, u članku 2.,
ugovoreno kako se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti 32.700,00 CHF te se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 10., b), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama u valuti CHF, članak 10., c) 2. u dijelu u kojem će banka primijeniti ugovoreni prodajni devizni tečaj, članak 10., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako će u ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečne rate kreditor na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima, d), 2., u kojem je ugovoreno kako će se na prijevremene uplate primijeniti tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeća, d), 3., u dijelu u kojem kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih plaćanja/uplata.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 11. Ugovora o kreditu broj 89183/05 od 7. listopada 2005., kojeg su zaključili N. M., O. …, iz S., i H.
S. B. d.d., , O. …, sada O. B. d.d.,
O. …, S., u dijelu u kojem je, ugovoreno kako
je kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje aktom/odlukom kreditora.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku 15 dana, isplati iznos od 42.158,27 kuna, sve s pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakoga pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
- na iznos od 1,70 HRK 10. studenog 2005.
- na iznos od 15,43 HRK 12. prosinca 2005.
- na iznos od 3,75 HRK 10. studenog 2008.
- na iznos od 100,21 HRK 12. siječnja 2009.
- na iznos od 173,08 HRK 10. veljače 2009.
- na iznos od 213,06 HRK 10. ožujka 2009. -
na iznos od 142,86 HRK 10. travnja 2009. -
na iznos od 130,36 HRK 11. svibnja 2009.
- na iznos od 123,32 HRK 10. lipnja 2009.
- na iznos od 137,47 HRK 10. srpnja 2009.
- na iznos od 109,22 HRK 10. kolovoza 2009.
- na iznos od 122,05 HRK 10. rujna 2009.
- na iznos od 100,03 HRK 12. listopada 2009. -
na iznos od 119,61 HRK 10. studenog 2009. -
na iznos od 108,38 HRK 10. prosinca 2009.
- na iznos od 184,77 HRK 11. siječnja 2010.
- na iznos od 215,19 HRK 10. veljače 2010.
- na iznos od 208,78 HRK 10. ožujka 2010. -
na iznos od 234,66 HRK 12. travnja 2010. -
na iznos od 271,79 HRK 10. svibnja 2010.
- na iznos od 275,17 HRK 10. lipnja 2010.
- na iznos od 352,42 HRK 12. srpnja 2010.
- na iznos od 345,96 HRK 10. kolovoza 2010.
- na iznos od 455,05 HRK 10. rujna 2010.
- na iznos od 383,15 HRK 11. listopada 2010. -
na iznos od 401,31 HRK 10. studenog 2010. -
na iznos od 488,90 HRK 10. prosinca 2010. -
na iznos od 504,43 HRK 10. siječnja 2011.
- na iznos od 449,34 HRK 10. veljače 2011.
- na iznos od 477,71 HRK 10. ožujka 2011. -
na iznos od 468,41 HRK 11. travnja 2011. -
na iznos od 530,25 HRK 10. svibnja 2011. -
na iznos od 610,91 HRK 10. lipnja 2011.
- na iznos od 731,01 HRK 11. srpnja 2011.
- na iznos od 957,68 HRK 10. kolovoza 2011.
- na iznos od 664,67 HRK 12. rujna 2011.
- na iznos od 592,94 HRK 10. listopada 2011. -
na iznos od 602,13 HRK 10. studenog 2011. -
na iznos od 614,86 HRK 12. prosinca 2011.
- na iznos od 666,89 HRK 10. siječnja 2012.
- na iznos od 687,03 HRK 10. veljače 2012.
- na iznos od 670,35 HRK 12. ožujka 2012.
- na iznos od 670,69 HRK 10. travnja 2012.
- na iznos od 680,54 HRK 10. svibnja 2012.
- na iznos od 690,28 HRK 11. lipnja 2012.
- na iznos od 675,37 HRK 10. srpnja 2012.
- na iznos od 661,98 HRK 10. kolovoza 2012.
- na iznos od 625,56 HRK 10. rujna 2012.
- na iznos od 666,04 HRK 10. listopada 2012.
- na iznos od 676,41 HRK 12. studenog 2012.
- na iznos od 664,56 HRK 10. prosinca 2012.
- na iznos od 648,44 HRK 10. siječnja 2013.
- na iznos od 640,17 HRK 11. veljače 2013.
- na iznos od 630,98 HRK 11. ožujka 2013.
- na iznos od 675,45 HRK 10. travnja 2013.
- na iznos od 610,73 HRK 10. svibnja 2013.
- na iznos od 606,41 HRK 10. lipnja 2013.
- na iznos od 610,58 HRK 10. srpnja 2013.
- na iznos od 610,17 HRK 12. kolovoza 2013.
- na iznos od 636,63 HRK 10. rujna 2013.
- na iznos od 643,01 HRK 10. listopada 2013.
- na iznos od 658,77 HRK 11. studenog 2013.
- na iznos od 675,08 HRK 10. prosinca 2013.
- na iznos od 624,66 HRK 10.siječnja 2014.
- na iznos od 597,79 HRK 10. veljače 2014.
- na iznos od 617,79 HRK 10. ožujka 2014.
- na iznos od 598,15 HRK 10. travnja 2014.
- na iznos od 587,54 HRK 12. svibnja 2014.
- na iznos od 588,11 HRK 10. lipnja 2014.
- na iznos od 605,68 HRK 10. srpnja 2014.
- na iznos od 612,68 HRK 11. kolovoza 2014.
- na iznos od 625,96 HRK 10. rujna 2014.
- na iznos od 636,45 HRK 10. listopada 2014.
- na iznos od 642,56 HRK 10. studenog 2014.
- na iznos od 2,07 HRK 12. studenog 2014.
- na iznos od 7.114,69 HRK 12. studenog 2014.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 9.521,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatraženi trošak u iznosu od 388,00 zahtjev se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 6. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika a radi isplate iznosa po Ugovoru o kreditu broj 89183/05, kojim je tuženik odobrio kredit tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 32.700,00 CHF, a za koji ugovor tužiteljica ističe da sadrži ništetne odredbe glede kamate i valutne klauzule.
1.1. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 14. siječnja 2022. na način kako je to navedeno u izreci presude, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući prigovor zastare te da tužiteljica nema pravni interes budući je ugovorni odnos stranaka preostao ispunjenjem ugovora. Također, da ugovor o kreditu koji je sklopljen s tužiteljicom nije tipski ugovor već da se u svim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo te da je tužiteljica primila svaku obavijest tuženika o promjeni kamatne stope.
2. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 89183/2005 od 7. listopada 2005., rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći od 13. svibnja 2019. (list 6- 8 spisa), Izračuna preplaćenih iznosa u kreditu SB /O.B. broj 89183/05 s prilozima (list 9-12 spisa), Ugovora o kreditu broj 89183/05 s prilozima, otplatnim tablicama (list 12-69 spisa), pregledom reklamnih materijala tuženika i analize oglašavanja, financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, pregledom nalaza i mišljenja vještaka A. M. (list 180-186 spisa), dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice i na prijedlog stranaka zaključio raspravljanje.
3. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
4. Među parničnim strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu od 7. listopada 2005., broj kredita 89183/05 i da je kredit isplaćen u cijelosti 12. studenog 2014.
4.1. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj HSU za zaštitu potrošača ishodio,
između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
4.2. Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-
7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
4.3. Presudom pak istog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
4.4. U odnosu na tvrdnju tuženika da se postupanje tuženika mora u svakom konkretnom slučaju individualizirati odnosno od slučaja do slučaja utvrđivati prava volja ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku treba reći da se prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi. Kako je predmetnim odredbama članka 10. i 11. Ugovora o kreditu ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, ovaj sud je zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.
4.5. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. M., dipl. oec., proizlazi da je na temelju dokumentacije i podataka navedenih u tablici, iskazao razlike anuiteta, ugovornih kamata, glavnice i tečaja po osnovi promjena CHF od 10. studenog 2005. do 12. studenog 2014. odnosno do otplate predmetnog kredita u cijelosti i to kako slijedi:
a) U stupcu 12., red ukupno, iskazane su razlike ugovornih kamata i glavnice u kunama u iznosu od 7.128,60 HRK.
b) U stupcu 13., red ukupno, iskazane su razlike samo po osnovi promjena tečaja CHF iskazanog u kunama u iznosu od 35.029,65 HRK. c) Sveukupno, po obje osnove, iskazane su razlike anuiteta u kunama u iznosu od 42.158,25 HRK (stupac 11).
4.6. Na tako dani nalaz i mišljenje tuženik je prigovorio izračunu vještaka zbog pogrešaka koje su dovele do znatno veće preplate od stvarno preplaćenog iznosa iz razloga jer da vještak nije primijenio ispravni početni otplatni plan. Naime, vještak da se nije držao početnoga otplatnog plana već da je u početnom otplatnom planu računao neke svoje anuitete. Također, da je vještak u svom vještvu uzimao u obzir činjenice koje idu u korist tužiteljice jer da vještak nije iskazao negativne razlike a niti ih je uzeo u obzir (negativne razlike tj. manje uplate od početnog anuiteta).
4.7. Očitujući se na tuženikove navode vještak A. M. je naveo je predmetno vještvo proveo na temelju naloga Suda, vjerodostojne dokumentacije, te pravila struke, sve kako je to opisao na stranici 2. navedenog vještva te da zadatak vještva nije bilo vršenje prebijanja, odnosno kompenzacije više i manje plaćenih mjesečnih iznosa tužiteljice tuženiku u utuženom razdoblju.
4.8. Imajući u vidu citirane presude, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer su se nedvojbeno i kamatna stopa prema odluci tuženika povećale, a jednako tako i tečaj CHF u odnosu na kunu. Stoga, sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, kao i dodatno obrazloženje vještaka po prigovorima tuženika.
4.9. Dakle, tuženik je bez pravne osnove naplatio iznose kredita, a sve s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovornog odnosa o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, pa je valjalo tužiteljici dosuditi zatraženi iznos više plaćene kamate i promijene tečaja valute.
5. Također je za naglasiti da po stavu ovog suda ništetnost samih odredbi glede kamatne stope i valutne klauzule ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samoga Zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi, kako je ovaj sud i odlučio pod točkom I. izreke ove presude.
5.1. Također, u cijelosti su neosnovani i navodi tuženika da tužiteljica ne bi imala pravni interes ustati ovom tužbom jer da je kredit plaćen u cijelosti, međutim, po stavu ovog suda činjenica da je tužiteljica u cijelosti platila predmetni kredit ne znači da je tužiteljica kao korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a to iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18, dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), pa tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i pripadajuću isplatu kako bi na temelju toga ostvarila prava za koja smatra da joj pripadaju.
6. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužiteljica poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 6. lipnja 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe.
7. Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je usvojit tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na isplatu kako je to navedeno pod točkama II. i III. izreke ove presude.
8. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a.
9. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1., 155. i 164. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) pri čemu je tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku trošak obračunat tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/94, 37/05,
59/07, 148/09 i 142/12, dalje: Tarifa) i priloženi popis za slijedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, pristup na ročišta od 28. rujna 2021. i 25. veljače 2022., zatim za sastav podneska od 24. lipnja 2021. i podnesak od 4. siječnja 2022., sve po 100 bodova, što zbrojeno i pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 HRK, daje iznos od 5.000,00 HRK. Navedenom iznosu valjalo je pridodati 25% na ime PDV-a u iznosu od 1.250,00 HRK, što zbrojeno daje iznos od 6.250,00 HRK. Ovom iznosu pridodan je trošak pristojbe tužbe u iznosu od 388,00 HRK, te pristojbe presude u iznosu od 386,00 HRK i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 HRK tako da sveukupni trošak koji je tužiteljici priznat iznosi 9.524,00 HRK, kako je to navedeno u izreci presude pod točkom IV. Za više zatraženi trošak valjalo je odbiti zahtjev kao neosnovan jer je tužitelj pogrešno popisao visinu troška pristojbe presude.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
S., 18. ožujka 2022.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika
- u spis
.
