Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: SS57 Pr-2046/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog sudske savjetnice Ivone Barić, u pravnoj stvari tužiteljice V. K., OIB: …, S., zastupane po punomoćnici Ž. Š.,

odvjetnici u S., protiv tuženika KBC S., OIB: …, S., z a stupanog po generalnoj punomoćnici I. B., dipl. iur., radi isplate razlike plaće, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice I. L., odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Ž. Š.,

odvjetnice u S. i generalne punomoćnice tuženika I. B., dipl. iur., zaposlenika tuženika, te održanog ročišta za objavu presude 18. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KBC S., OIB: …,

S., da tužiteljici V. K., OIB:…, S . isplati iznos od 10.485,38 kuna (slovima:deset tisuća četiri stotine

osamdeset pet kuna trideset osam lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 436,64 kuna od 15. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 433,34 kuna od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 437,02 kuna od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 436,64 kuna od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 397,54 kuna od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 437,13 kuna od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 434,50 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 527,27 kuna od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 528,40 kuna od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 512,58 kuna od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 527,64 kuna od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 527,03 kuna od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 610,74 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 457,22 kuna od 16. veljače 2017. do isplate

- na iznos od 470,64 kuna od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 470,00 kuna od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 431,44 kuna od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 470,26 kuna od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 472,19 kuna od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 472,40 kuna od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 331,31 kuna od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 331,59 kuna od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 331,87 kuna od 16. studenog 2017. do isplate; u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KBC S., OIB: …,

S., da tužiteljici V. K., OIB:…, S. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna

(slovima:tri tisuće sedam stotina pedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica 15. siječnja 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je u razdoblju od 1.prosinca 2015. do 1.veljače 2017. pa nadalje bila zaposlenica tuženika u jedinici zavoda za fizikalnu medicinu i s reumatologijom kao viši fizioterapeut, te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ( Narodne novine, broj 27/01, 39/09 ). Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. Tužiteljica je prethodno podnijela stupnjevitu tužbu kojom je predložila da se rješenjem naloži tuženiku da u spis dostavi platne liste za razdoblje od mjeseca prosinca 2015. do mjeseca siječnja 2017. na ime tužiteljice, uz prijedlog da se presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove ovog postupka. Podneskom zaprimljenim 1. veljače 2022., tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu od 10.485,38 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. Tužiteljica je citiranim podneskom zaprimljenim 1. veljače 2022. povećala tužbeni zahtjev, odnosno preinačila tužbu na način da za naprijed utuženo razdoblje potražuje isplatu razlike plaće prema povećanoj osnovici i po osnovi usklađivanja pariteta, koji podnesak sa prilogom je uredno dostavljen tuženiku.

3. Tijekom postupka tužiteljica je ostala kod svojim navoda iz tužbe, dok je tuženik na pripremnom ročištu održanom 24. veljače 2022., na kojemu je ujedno i zaključen prethodni postupak, te održana i zaključena glavna rasprava, istakao kako ne osporava pravnu osnov u odnosu na dio utuženog razdoblja i to do zaključno 1. veljače 2017., dok u odnosu na daljnje utuženo razdoblje, od 1. veljače 2017. do zaključno 31. listopada 2017. osporava pravnu osnov tužbenog zahtjeva. Također je istaknuo kako ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, a na način kako je to specificirano podneskom tužiteljice od 1. veljače 2022.

4. Dakle, tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice, te se upustio u raspravljanje po uređenom tužbenom zahtjevu od 1. veljače 2022. Ovaj sud je u smislu odredbi članka 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe u skladu s naprijed navedenim podneskom tužiteljice jer se tuženik se nije izričito protivio navedenoj preinaci, te se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi.

4. Sud je izveo dokaze pregledom spisu priležeće i javno objavljene dokumentacije, i to; Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i arbitražne odluke od 7.12.2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.9.2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.12.2015., preslike obračuna plaća za tužiteljicu i obračuna razlike plaće dostavljenog od strane tužiteljice, te ostale isprave priložene spisu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do listopada 2017. u iznosu od 10.485,38 bruto, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011., te temeljem čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, niti je sporna pravna osnov tužbenog zahtjeva u odnosu na utuženo razdoblje sa zaključno 1. veljače 2017., te pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, a potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a, i u dijelu koji se odnosi na daljnja povećanja osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje uvjeta predviđenih odredbama članka IV. st. 2. i st. 3. IDDS-a, koje odredbe utvrđuju način na koji će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, sve u odnosu na daljnje utuženo razdoblje i to od 1. veljače 2017. pa do zaključno 31. listopada 2017..

9. Odredbom članka 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12., 150/13., 153/13.; dalje: TKU) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.

10. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, dok je odredbom st. 2. citiranog članka propisano kako se iznimno od stavka 1. istog članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi :

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

12.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

12.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

12.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12.6. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu od 10.485,38 kn, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I..

14. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

14.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

14.2. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za veljaču 2016., koja je trebala biti isplaćena do 15. ožujka 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

14.3. U odnosu na daljnje utuženo razdoblje i to za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., a koje se odnosi na isplatu razlike plaće za veljaču 2017. do zaključno listopada 2017., potrebno je istaknuti kako je odredbom čl. XI. IDD Sporazuma između ostalog propisano kako se Dodatak Sporazumu i IDD istog smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja citiranih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. 14.4. Slijedom naprijed iznijetog, a imajući u vidu odredbu čl. st. 2. 199. ZR-a prema kojoj se iznimno od odredbe st. 1. istog članka kolektivnim ugovorom može ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, te kod nesporne činjenice ispunjenja uvjeta u smislu članka VII. IDDS-a, za zaključiti je kako je citiranim odredbama IDDS-a ugovoreno duže razdoblje primjene pravnih pravila sadržanih u TKU/10 i to za daljnjih godinu dana.

14.5. S obzirom na navedeno, a budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), ispunjenjem kojeg uvjeta je sukladno naprijed citiranim odredbama IDDS-a došlo do produljene primjene odredbi Sporazuma i IDDS-a i nakon 26. siječnja 2017. za daljnjih godinu dana, ovaj sud smatra kako je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću tužiteljici po uvećanoj osnovici od 5.415,37 kn u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, kako u razdoblju od siječnja 2016. do 26. siječnja 2017., tako i u daljnjem utuženom razdoblju i to do zaključno listopada 2017.

15. Nadalje, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između

- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

15.1. Iz statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi kako je mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

15.2. Odredbom čl. VII.b st. 3. i st. 8. IDDS-a ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, a sukladno čl. IV. st. 1. IDDS-a, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn. Odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 iznosi 0,9772 odnosno 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,28% manji od pariteta iz 2008. godine.

15.3. Odredbom čl. IV. st. 2. IDDS-a ugovoreno je, da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008., osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

15.4. Sindikati javnih službi su 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da sukladno čl. IV. IDDS-a utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. istih, a kojem pozivu se Vlada RH nije odazvala, te nije ispunila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. IDDS-a.

15.5. Prema odredbi članka 297. st. 4. ZOO-a, uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U smislu citirane odredbe ZOO-a, zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH, u konkretnom slučaju uvjet se ima smatrati ispunjenim odnosno kvocijent pariteta utvrđenim. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a budući se isti može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII.b st. 10. IDDS-a.

16. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. Izmjena dodatka, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., obzirom na objavu podataka od strane Državnog zavoda za statistiku 4. studenoga 2015., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS-a, sve sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 272. ZOO-a.

16.1. Iz navedenog slijedi kako se primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica plaće se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14 %) te iznositi 5.477,11 kn.

16.2. Odredba članka IV st.3. Izmjena dodatka propisuje kako će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“

16.3. Sukladno navedenom, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14% te iznositi 5.539,55 kn.

16.4.Također, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 17.- 17.3. ove odluke.

16.5. Slijedom iznesenog, sud je prihvatio kao osnovan obračun razlike manje isplaćenih plaća tužiteljice u utuženom razdoblju, u iznosu od 10.485,38 kn bruto, s mjesečnim iznosima razlike plaće dostavljenim od strane tužiteljice, koje iznose tuženik u visini nije osporio, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP-a.

17. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

18. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koje dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. I 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak. Naime, zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke.

19. Dokaze koji se ne obrazlažu posebno u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

20. Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom, pa istoj sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr.7.toč.1.Tarife), trošak sastava podneska od 1. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr.8. toč.1. Tarife u vezi sa Tbr.7.1.Tarife), te trošak zastupanja na ročištu od 24. veljače 2022., odnosno sveukupno 3.000,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje ukupan iznos od 3.750,00 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP- a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17).

U Splitu, 18. ožujka 2022.

SUTKINJA:

Snježana Cvitanović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužiteljice,

- tuženiku,

- u spis.