Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Pr-3329/2021-13

ex. Vojarna sv. Križ

D r a č e v a c

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Danijele Mucić, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz S., … O.: …., zastupane po

punomoćniku N. L., odvjetniku u S., protiv tuženika I.. G., S.,

O.: …, zastupanog po punomoćniku I. U.,

mag. iur., tajnici tuženika, radi isplate-kolektivni ugovor, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. veljače 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja N. L., odvjetnika u S. i punomoćniku tuženika I. U., mag. iur.,

tajnici tuženika, po objavi dana 18. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku II G. S., O.: …,

u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici J. B. iz S., O.:

…, iznos od 11,206,61 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i koja teče na bruto iznos, osim zakonskim zateznih kamata na iznose poreza dohodak i prireza porezu sadržanih u bruto iznosima plaće specificirano kako slijedi:

- na iznos od 560,64 kn od 16. veljače 2016.g. do isplate

- na iznos od 560,64 kn od 16. ožujka 2016.g. do isplate

- na iznos od 548,40 kn od 16. travnja 2016.g. isplate

- na iznos od 542,23 kn od 16. svibnja 2016.g. do isplate

- na iznos od 482,73 kn od 16. lipnja 2016.g. do isplate

- na iznos od 65,83 kn od 16. srpnja 2016.g. do isplate

- na iznos od 538,31 kn od 16. rujna 2016.g. do isplate

- na iznos od 562,02 kn od 16. listopada 2016.g. do isplate

- na iznos od 563,05 kn od 16. studenog 2016.g. do isplate

- na iznos od 564,18 kn od 16. prosinca 2016.g. do isplate

- na iznos od 555,54 kn od 16. siječnja 2017.g. do isplate

- na iznos od 562,25 kn od 16. veljače 2017.g. do isplate

- na iznos od 575,46 kn od 16. ožujka 2017.g. do isplate

- na iznos od 572,30 kn od 16. travnja 2017.g. do isplate

- na iznos od 563,35 kn od 16. svibnja 2017.g. do isplate

- na iznos od 576,52 kn od 16. lipnja 2017.g. do isplate

- na iznos od 562,24 kn od 16. srpnja 2017.g. do isplate

- na iznos od 504,10 kn od 16. kolovoza 2017.g. do isplate

- na iznos od 566,78 kn od 16. rujna 2017.g. do isplate

- na iznos od 588,30 kn od 16. listopada 2017.g. do isplate

- na iznos od 591,74 kn od 16. studenog 2017.g. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1.Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Naime, tužiteljica tvrdi da je bila u radnom odnosu kod tuženika, koji predstavlja javnu službu, u utuženom periodu od 01. siječnja 2016. do 31. listopada 2017..

2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava osnovu potraživanja, a nakon što je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 17. siječnja 2022., isti je naveo kako ne osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva zaključno s plaćom za siječanj 2017. Također, isti je istakao prigovor zastare.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012.,Priopćenja za javnost DZS-a od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., objave procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 4. ožujka 2016. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015., priopćenja za javnost od 20. listopada 2016. DZS-a, priloženih sudskih odluka i dopisa, Izračuna razlike za osnovicu plaće za utuženo razdoblje, pisanog poziva sindikata od 02. lipnja 2016., priloženih sudskih odluka i zaključaka sa sastanka održanog 08. prosinca 2016..

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od od 01. siječnja 2016. do 31. listopada 2017..

6.Između stranaka je sporna osnova tužbenoga zahtjeva, dok visina tužbenoga zahtjeva nije sporna. Također, sporno je da li je potraživanje tužiteljice zastarjelo.

7.Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji DZS ukažu na rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.

8.U postupku nije sporno da je tužiteljica zaposlenik tuženika, koji sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09, dalje: ZPJS), predstavlja javnu službu. U utuženom razdoblju plaća tužiteljice je definirana čl. 4. ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

9.U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.

10.U postupku je utvrđeno da su Vlada R. H., s jedne strane, i

SJS, s druge strane, sklopili 23. studenog 2006., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

11.Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak), temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.

12.Vlada RH i SJS, potom su 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. U čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

13.Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

14.Dana 27. studenog 2015. DSZ RH je objavio priopćenje za javnost iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju BDP realno veći za 1,2% dok je BDP za treće tromjesečje 2015. DSZ-a realno veći za 2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca 2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka.

15.Imajući u vidu naprijed navedeno, sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl.

VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.

16.Odredbom čl. XI. Izmjena Dodatka određeno je kako se Dodatak sporazumu i ove izmjene i dopuna dodatka sporazumu smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna, zaključno do kraja 2016., bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

17. Imajući u vidu da predmetni Sporazum, Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju dopunu TKU-a , u svezi sa činjenicom da je Izmjenama i dopunama Dodataka čl. XI. st.4. određena njegova produžena primjena sve do listopada 2017.g. , to je primjenom odredbe čl. 199. st.2. Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17 i 98/19 dalje: ZR), jasno kako je tuženik tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. pa sve do listopada 2017. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto) te da je, zaključno do kraja 2016., zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće za utuženo razdoblje.

18.U odnosu na istaknuti prigovor zastare, a koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, za navesti je kako je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je podnesena 10. veljače 2021., time da je najstarija razlika naknade plaće dospjela na naplatu 15. veljače 2017., pa je očito kako nije prošao zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl.139. ZR-a.

23.Sukladno navedenom, a kako visina obračuna iz tužbenog zahtjeva tužiteljice nije sporna između stranaka, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće tužiteljice koja joj je trebala biti isplaćena u periodu od 10. veljače 2016. do 31. listopada 2017.u iznosu od 11.206,61 kn.

24.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, zatezne kamate na bruto iznose plaće dosuđene su kao u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

25.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav tužbe 100 bodova, za sastav dva podneska po 100 bodova, za zastupanje na dva ročišta po 100 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda, uz PDV, daje iznos od 6.875,00 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17).

Split, 18. ožujka 2022.

SUDAC:

Eneja Stejskal Kanazir v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - punomoćniku tužitelja,

- tuženiku,

- u spis