REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: SS 25 Pr-4839/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jerki Kovačić Garac, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Sanje Bikić, u pravnoj stvari tužiteljice N. S., OIB: … , S., zastupane po punomoćnici D. B.,

odvjetnici u S., protiv tuženika S. u S., F.e., s.i b. OIB:…,

S., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2.ožujka 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice M. B., odvjetničke vježbenice kod odvjetnice D. B., i punomoćnice tuženika M. M., diplomirane pravnice zaposlene kod tuženika, te održanog ročišta za objavu presude 18.ožujka 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku S. U. S., F.

E., S. I. B. O.: 00857144221

da tužiteljici N. S. OIB: … isplati iznos od 4.943,26 kn

(slovima:četiri tisuće devet stotina četrdeset tri kune dvadeset šest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 365,19 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate: na iznos od 366,72 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate; na iznos od 366,72 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate; na iznos od 366,72 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate; na iznos od 366,72 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate; na iznos od 440,57 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate; na iznos od 440,57 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate; na iznos od 440,57 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate; na iznos od 440,57 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate; na iznos od 440,57 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate; na iznos od 515,27 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate; na iznos od 393,06 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate; izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.187,50 kn (slovima: dvije tisuće stotinu osamdeset sedam kuna pedeset lipa) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 18.ožujka 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj 11.ožujka 2021. navodi da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj: 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikati javnih službi sklopili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu), temeljem kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.- V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikati javnih službi su sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke dana 07. prosinca 2011. Izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017., a Izmjene Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su 27. studenog 2015., s početkom isplate od siječnja 2016., međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužiteljica ovom tužbom zahtjeva sudsku zaštitu u smislu čl. 204. st. 1. Zakona o radu. Nadalje, odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS je dana 20. listopada 2016. objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP-u za 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni s danom 4. prosinca 2015. Budući da je tuženik od veljače 2016. nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 4.276,87 kn za sve plaće od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017., a sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Odredba članka IV. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, propisuje: „Točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.“ Dana 2. lipnja 2016. sindikati javnih službi pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka, na koji poziv se Vlada RH oglušila. Iz statističkih podataka koje je DZS sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu dostavljao sindikatima javnih službi proizlazi da je mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, te da prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj u 2015. iznosi 7.247,50 kn. Dakle, iz podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100 (6.225,44/7.247,50). Odredbom čl. VII.b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3 i 3.2.4 ove tužbe. Odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 iznosi 0,9772 odnosno 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Odredbom čl. IV. st. 2. Izmjena dodatka ugovoreno je da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. Time je Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; nastavno: ZOO) propisano je da se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen (…) Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene gore citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga, a s obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016., time je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade RH, odnosno državnog proračuna. Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu i čl. 297. st. 4. ZOO-a, treba uzeti da je kvocijent tj. odnos pariteta utvrđen dana 4. lipnja 2016. u iznosu od 85,9:100/87,9:100 iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,28% manji od pariteta iz 2008. Primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,14% te iznosi 5.477,11 kn. Ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove ove razlike u plaći iznosi 517,00 kn za period od srpnja 2016. do siječnja 2017., sve sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Odredba čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,14% te iznosi 5.539,55 kn. Ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove ove razlike u plaći iznosi 149,40 kn, sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu tužbe, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. Isto povećanje osnovice uzeto je u obzir prilikom obračuna razlike u plaći za mjesec siječanj 2017. Slijedom navedenoga, tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće koja joj je trebala biti isplaćena u utuženom periodu, u iznosu od 4.943,26 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako je nesporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika prema Ugovoru o radu. Tuženik se očituje kako je nesporno da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane te Nezavisnog sindikata visoke znanosti i obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također nije sporno niti da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovi plaće u javnim službama, sve kako navodi tužiteljica. Međutim, tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011. i Vjerodostojnog tumačenja od 28.prosinca 2012. Tuženik osporava pravnu valjanost, pravnu narav, obvezatnost i sadržaj, prije svega Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26.listopada 2011., kao i mogu li iste proizvoditi pravne učinke u smislu da bi osnovica za obračun plaće bila 5.415,37 kn. Ovo iz razloga jer je kod sklapanja Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.potrebno je utvrditi je li isti potpisan od sedam potpisnika budući je prethodni Sporazum i Dodatak Sporazumu u javnim službama potpisan od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. parafirao je, a nije potpisao odnosno sklopio jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu, Samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Iz navedenog je razvidno da Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26.listopada 2011., potpisalo je manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, dakle nisu svi potpisnici Sporazuma i Dodatka Sporazuma sudjelovali u izmjenama i dopunama niti u njihovom sklapanju. Stoga da bi Izmjene i Dopune bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, dakle da bi Izmjene Kolektivnog ugovora bile pravovaljane potrebno je da je sklope svi sindikati koji su sklopili i Izvorni Kolektivni ugovor. Dakle, Izmjena Kolektivnog ugovora je pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor, pa je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika Kolektivnih ugovora. Ovo pravno stajalište zauzeto je u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž 5/05 od 27. travnja 2005. i broj Revr-409/09 od 17.ožujka 2010. Slijedom navedenog, kako su Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26.listopada 2011.nevaljane, to su i ništetne, pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i Dopuna od 26.listopada 2011. Zbog istog razloga tuženik smatra pravno nevaljalim Arbitražnu odluku od 7.studenoga 2011. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 28.prosinca 2012. Tuženik također osporava pravnu valjanost Dodatka Sporazumu navodeći da isti predstavlja običan ugovor, a ne Kolektivni ugovor iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način jer istom nisu prethodili kolektivni pregovori sukladno odredbama članka 186. Zakona o radu/1995, i članka 254. Zakona o radu/2009. Pravno stajalište zauzeto u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-425/13 od 16.travnja 2013.Također, osporavaju se i činjenični navodi tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, plaća se u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09 i 124/09). Odredbama članka 2., članka 4. i članka 5. Zakona o plaćama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća, koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća. Dana 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u visini 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva na isplatu u veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg Kolektivnog ugovora zaključen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, pa se primjenjuje osnovica plaće koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi od 13.svibnja 2009. Ističe da tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu HRK 5.415,37 bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. Tužiteljica previđa da u članku 7.Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. Tako se u točci 1. istoga članka navodi kako “[A]ko realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.” Citirano nesporno uređuje odgodu “uskladbe” za onaj broj razdoblja “pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. kao trenutak primjene -“poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)”. Osim navedenog, budući su Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu/11, ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Podredno ističe da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest tromjesečja 90 počev od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima III. do V. nije došlo za vrijeme važenja istih. Slijedom svega navedenoga, tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim i predlaže isti odbiti u cijelosti kao neosnovan. Na kraju ističe prigovor zastare za svako pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do datuma podnošenja tužbe prošlo više od 5 godina.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 2.ožujka 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je otvoreno i zaključeno ročište za glavnu raspravu, izjavio da ne spori pravilnost tužiteljičina matematičkog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

4.Sud je izveo dokaze pregledom Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i Arbitražne odluke od 7.12.2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.9.2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.12.2015., pregledom obračunskih listi za utuženo razdoblje i izračuna duga za tužiteljicu, kao i pregledom druge dokumentacije dostavljene u spis odnosno priloženih sudskih odluka.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

7.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, uključujući i pravo na isplatu pariteta sukladno članku IV. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011.

9.Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

10. U odnosu na prigovor zastare, koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je podnesena putem e-komunikacije 5.ožujka 2021. (zaprimljena 11.ožujka 2021.), time da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu 16.ožujka 2016., pa je očito da nije prošao 5 godišnji zastrani rok iz čl. 139. ZR-a niti u odnosu na jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužiteljica utužuje s dospijećem nakon 5.ožujka 2016.

11. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

11.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

11.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

12.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma). Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

12.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

12.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

12.4. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

13. Nadalje, ovaj sud smatra da je i tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na obračun pariteta, priložen uz tužbu -osnovan.

13.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između:

-pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

13.2. Prema statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku, mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isti razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

13.3. Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. IDDS utvrđeno da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to primjenom citirane odredbe članka IV. st. 1. IDDS dolazi do odnosa pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn, odnosno paritet iz 2015. godine je manji od pariteta iz 2008. godine za 2,28 %.

13.4. Nadalje, odredbom članka IV. st. 2. IDDS određeno je da, u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

13.5. Sindikati javnih službi su dana 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da, sukladno članku IV. IDDS utvrde tzv. koeficijent iz članka IV. st. 1. IDDS, na koji poziv se Vlada oglušila.

13.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

14. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. IDDS, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., jer je Državni zavod za statistiku objavio podatke 4. studenoga 2015., pa je rok određen člankom IV. st. 1. IDDS, 4. lipnja 2016., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS, a obzirom da je paritet odrediv prema objektivnim statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku.

14.1. Iz navedenoga proizlazi da se, počevši od plaće za srpanj 2016., osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,82% : 2 = 1,14 %).

14.2. Odredbom članka IV. st. 3. IDDS određeno je da će, nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovnica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

14.3. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

14.4. I dodatno, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 14.1.-14.2 ove odluke.

14.5. Sukladno navedenom, prihvaćen je u cijelosti kao osnovan obračun razlike plaće tužiteljice koji bi joj trebao biti isplaćen u utuženom periodu, u ukupnom iznosu od 4.943,26 kn bruto, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

15. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je sukladno odredbi čl. 328. st.2. ZPP-a.

16. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

17. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, a što je tužiteljica i specificirala u tužbenom zahtjevu.

18. Dokaze koji se ne obrazlažu posebno u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

19. Tužiteljica je u ovom postupku u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom, pa joj sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav jednog obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu od 24.rujna 2021. u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na jednom ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari održanom 2.ožujka 2022. u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife, i za zastupanje na ročištu za objavu odluke iznos od 250,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno sveukupno 1.750,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje ukupan iznos od 2.187,50 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17). Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 18.ožujka 2022.

Sutkinja:

Jerka Kovačić Garac, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba putem ovog suda nadležnom županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1.-15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dna:

- tužiteljici putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.