REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. P-249/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz N., S. M. 25, OIB, kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u L., S.. K. 4, protiv tuženice O. S.. N., N., N. 103, OIB, koju zastupaju punomoćnici iz O. društva I. i C. j. t. d., odvjetnici u P., A. K. M. 4/3, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2022. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika I. V. te punomoćnika tuženice D. I., dana 18. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva k. č. 1022/2 zk. ul. 1157 k. o. M., pa je tuženica dužna trpjeti da se na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva k. č. 1022/2 zk. ul. 1157 k. o. M.. Naveo je da je ta nekretnina u njegovom posjedu, a da je prije toga bila u posjedu njegovog oca T. M. i majke J. M. odnosno prije njih u posjedu njegovog djeda I. L. pok. Š.. Na navedenoj čestici ima gospodarski objekt i vrt koji obrađuje, a ranije su to činili njegovi pravni prednici. Njegov djed I. L. rođen je 14. ožujka 1877., a umro je 30. siječnja 1969. te je spornu nekretninu imao u posjedu do 1967. kada je svoje nekretnine koje su bile upisane u zk. ul. 13, 388, 816 i 822 k. o. M. darovnim ugovorom ustupio svom zetu T. M., ocu tužitelja. T. M. je umro 26. srpnja 2020. i njega je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Labinu posl. br. O-373/00 naslijedio tužitelj. Naveo je da je nakon smrti svoga oca nastavio vršiti posjed predmetne nekretnine na isti način kako su to činili njegovi roditelji. Vodio je parnični postupak za utvrđenje vlasništva k. č. 1024/2 k. o. M. te je ta nekretnina presudom Općinskog suda u Labinu posl. br. P-128/05 od 7. ožujka 2006. utvrđena kao njegovo vlasništvo. U tom je postupku saslušana njegova majka J. (P.) M. koja je izjavila da je sporna nekretnina kupljena još 1890. za vrijeme Austro - Ugarske Monarhije. Istu pravnu sudbinu slijedila je i predmetna nekretnina za koju je tužitelj smatrao da je njegovo vlasništvo jer je njegov otac sve nekretnine dobio od pokojnog djeda I. L.. Njegovi pravni prednici od nikoga nisu bili ometani u vršenju posjeda tako da se posjed nesmetano vrši do danas odnosno preko 130 godina, pa su stečeni svi uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću do 1941. Svoj zahtjev temelji na institutu dosjelosti i primjeni pravila OGZ-a koji su bili na snazi do 6. travnja 1941., ali i na odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu jer iz činjeničnog opisa tužbe i priloženih dokaza proizlazi da tužbeni zahtjev nije osnovan i da nisu ispunjeni predviđeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva.

3. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišne knjige (str. 4, 59), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Labinu posl. br. O-373/00 (str. 5-7), prijepis posjedovnog lista (str. 8), povijest promjena na katastarskoj čestici (str. 9-10), prijavni list (str. 11-21), prijepis posjedovnog lista (str. 58), isprave iz spisa posl. br. P- 128/05 i posl. br. O-672/16 te su razgledani preklop katastarskog plana na DOF-u (str. 56), kopija katastarskog plana (str. 57) i skica izmjere iz geodetskog elaborata RN 2/1972 (str. 60). Pored toga izvedeni su dokazi uviđajem, mjerničnim vještačenjem po vještaku B. V. B. iz G.. d.o.o. te saslušanjem svjedoka I. M. i tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U zemljišnoj knjizi je kao vlasnik utužene čestice upisana tuženica.

6. U posjedovnom listu je kao posjednik te čestice upisan tužitelj.

6.1. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama utvrđeno je da je k. č. 1022/2 k. o. M. nastala 1972. cijepanjem k. č. 1022 k. o. M. koja je bila upisana u posjedovnom listu broj 322 Društveno vlasništvo (organ upravljanja S.O. L.). Nakon cijepanja k. č. 1022/2 k. o. M. je upisana u posjedovnom listu broj 75 na posjednika T. M., oca tužitelja. U posjedovnom listu broj 75 je do 1967. kao posjednik bio upisan I. L. pok. Š. M. (djed tužitelja), od 1967. do 2002. je kao posjednik bio upisan T. M. (otac tužitelja), a od 2002. je kao posjednik upisan tužitelj.

6.2. Iz prijavnog lista proizlazi da je cijepanje k. č. 1022 k. o. M. izvršeno na temelju zahtjeva Referata za imovinsko - pravne poslove Općine Labin broj 02/2-744/1- 1972. Oni su dali suglasnost na cijepanje te čestice na k. č. 1022/1 k. o. M. u društvenom vlasništvu i osnivanju k. č. 1022/2 i 1022/3 k. o. M. koje nisu bile upisane kao društveno vlasništvo, već na posjednike fizičke osobe.

7. Na temelju uviđaja, izvoda iz katastarskog plana, izvoda iz posjedovnog lista, preklopa kopije katastarskog plana na DOF-u, skice izmjere iz geodetskog elaborata RN 2/1972 i vještačenja mjerničnog vještaka B. V. B., koje je u cijelosti prihvaćeno kao objektivno i stručno, utvrđeno je da se k. č. 1022/2 k. o. M. nalazi se u naselju S.. M. jugozapadno od kuće na adresi M. 26. Sa zapadne strane je omeđena zidom, željeznom kapijom i objektom koji je sagrađen na međi, sa sjeverne strane među čini dio rub pomoćnog objekta i dio betonski zid, s istočne strane omeđena je žičanom ogradom i ostacima suhozida, a s južne strane žičanom ogradom. Na toj čestici sagrađena su dva pomoćna objekta. Prema skici izmjere iz geodetskog elaborata RN2/1972 kojim je nastala k. č. 1022/2 k. o. M. cijepanjem k. č. 1022 k. o. M. sjeverna međa je duga 14 metara, istočna i zapadna 15 metara, a južna 18,1 metar. K. č. 1022/2 k. o. M. upisana je u posjedovnom listu broj 75 kao dvorište naziva "Vrt zad kući" površine 241 m2. Na predmetnu česticu se može pristupiti sa zapadne strane sa puta, a na dan očevida na nju se pristupilo preko dvorišta uz kuću na k. č. 106/2 zgr. k. o. M..

8. Na okolnost posjedovnog stanja predmetne nekretnine iskazivali su tužitelj i svjedok I. M. koji od 1964. živi u mjestu S.. M. u kući na kućnom broju 26 koja je u neposrednoj blizini te nekretnine.

8.1. On je u svom iskazu naveo da su spornu nekretninu, u vrijeme kad se on doselio u S.. M., koristili roditelji tužitelja odnosno njegov otac T. M. i majka J. koju su zvali P.. Gospodarski objekt koji se nalazi na predmetnoj nekretnini postojao je i tada te su u njemu roditelji tužitelja držali svinje, kokoške, a otac tužitelja je na spornoj nekretnini držao i golubove, kao što to i danas čini tužitelj. Nije siguran kako su T. i J. M. stekli tu nekretninu, ali misli da su ju stekli nasljeđivanjem iza J. oca koji je bio kovač i koji je pokraj sporne nekretnine imao kovačnicu. Oca J. M. nije upoznao i misli da je on umro prije njegovog dolaska u S.. M., ali su mu njega znali spomenuti tužitelj i njegovi roditelji. T. M. je umro prije puno godina, a njegova supruga J. nekoliko godina kasnije. Oni su spornu nekretninu koristili sve do svoje smrti te su živjeli u prizemlju kuće koju je naslijedio tužitelj. Nakon njihove smrti, spornu nekretninu nastavio je koristiti isključivo tužitelj, pa stoga misli da je tu nekretninu naslijedio on. Naveo je da tužitelj ima brata B. koji živi u B., ali da ne zna da li je on naslijedio nešto vezano za spornu nekretninu. On svake godine dolazi u S.. M. i tada boravi kod tužitelja. Tužitelj danas tu nekretninu koristi na način da u gospodarskom objektu odlaže svoje stvari, održava i kosi dvorište, ima smokvu i različite druge biljke koje je zasadio te na toj nekretnini drži golubove. Nikada nije čuo da bi netko tužitelju, a ranije njegovim roditeljima, osporavao pravo na korištenje te nekretnine.

8.2. Tužitelj je iskazao da je spornu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca T. koji je umro 2000. U to vrijeme je njegova majka bila živa te su ona, njegov brat B. i on u ostavinskom postupku dogovorili da nekretnina u S.. M. pripadne njemu jer je on tu ostao živjeti, dok je njegov brat B. već tada živio u B.. Dogovorili su se da njegov brat može dolaziti kad hoće i u da u njegovoj kući može boraviti koliko god želi. U gospodarskom objektu koji se nalazi na spornoj nekretnini drži drva, stare stvari, alat i oruđe te na njoj ima golubarnik u kojem drži golubove. Osim toga, na toj nekretnini održava dvorište i ima zasađene smokve. Staru smokvu je zasadio njegov otac, a mlade smokve je zasadio on. Njegovi roditelji su spornu nekretninu koristili i održavali na isti način kako to danas radi on s time da su oni na spornoj nekretnini držali i kokoške i svinje. Njegov otac je također uzgajao golubove te je to naslijedio od njega. Tu su nekretninu njegovi roditelji stekli od njegovog djeda po majci I. L. koji je umro negdje 1966. Kuća u kojoj živi je živio njegov djed I. L. te je tu kuću, kao i zemljište oko kuće, kupio prije puno godina odnosno puno prije svoje smrti 1966. On je već tada koristio i spornu nekretninu na način da je na njoj držao svinje i kokoške te je na toj nekretnini sadio krumpir, luk i ostale povrtne kulture. S obzirom na to da su njegov djed I. i baka D. živjeli u toj kući pored sporne nekretnine od svog vjenčanja i spornu nekretninu koristili su negdje od početka prošlog stoljeća. Oni su imali ukupno desetero djece, a njegov djed I. L. je prije svoje smrti spornu nekretninu poklonio svom zetu (ocu tužitelja) budući da su upravo roditelji tužitelja živjeli sa njima u kući i da su zajednički koristili i održavali tu nekretninu. Njemu, a ranije njegovim roditeljima odnosno baki i djedu, nikada nitko nije osporavao pravo na korištenje te nekretnine. Da nisu upisani kao vlasnici te nekretnine saznao je tek nedavno odnosno prije nekoliko godina kada je počeo sa legalizacijom svojih nekretnina. Uvijek je mislio da je to sve riješeno i da su upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici.

9. Sud je iskaze svjedoka i tužitelja ocijenio istinitim budući da su iskazivali međusobno suglasno te po ocjeni ovog suda na objektivan i uvjerljiv način. S obzirom na to da svjedok I. M. od 1964. živi u neposrednoj blizini sporne parcele životno je logično da mu je dobro poznato posjedovno stanje i način korištenja te nekretnine.

9.1. Istinitim je ocijenjen iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da su njegov djed I. L. i baka D. L. živjeli u kući pored sporne nekretnine od svog vjenčanja, pa da su i tu nekretninu koristili od početka prošlog stoljeća. On je u tom dijelu iskazivao na isti način kao i njegova pok. majka J. (P.) M. u predmetu Općinskog suda u Labinu posl. br. P-128/05 koja je navela da je kuću na k. č. 106/2 zgr. k. o. M. kupio njezin otac još 1890. i da je u njoj 1906. rođen njezin najstariji brat.

9.2. Osim toga, sud je pozitivno ocijenio i dio iskaza tužitelja u kojem je naveo da je spornu nekretninu njegov djed I. L. poklonio njegovom ocu T. M. te da je nakon smrti njegovog oca ta nekretnina nasljeđivanjem pripala njemu. I u tom dijelu iskazivao je na vjerodostojan način, suglasno s iskazom saslušanog svjedoka i u skladu s rješenjima o nasljeđivanju iza njegovih pokojnih roditelja. Naime, uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Labinu posl. br. O-373/00 od 22. kolovoza 2000. iza pok. T. M. i u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. O-672/16, UPP/OS-62/16 od 5. svibnja 2016. iza pok. J. M. utvrđeno je da je njihovim nasljednikom proglašen tužitelj jer mu je njegov brat B. M. svoj nasljedni dio ustupio (u ostavinskom postupku iza pok. oca) odnosno jer se odrekao nasljedstva (u ostavinskom postupku iza pok. majke). S obzirom na to životno je uvjerljivo da je i predmetnu nekretninu naslijedio tužitelj koji je sve vrijeme živio u mjestu S.. Martin i koji je tu nekretninu jedini i koristio.

10. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su u samostalnom posjedu predmetne nekretnine još od kraja 19. stoljeća, a najkasnije od početka 20. stoljeća bili djed tužitelja I. L. i baka tužitelja D. L.. Oni su živjeli u kući na k. č. 106/2 zgr. k. o. M. koja se nalazi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine te su od kada su kupili kuću (krajem 19. stoljeća) počeli koristiti i spornu parcelu na način da su na njoj držali svinje i kokoške te su na njoj sadili krumpir, luk i ostalo povrće. Djed tužitelja I. L. je prije svoje smrti 1966. spornu nekretninu poklonio svom zetu T. M. (ocu tužitelja) budući da su on i njegova supruga J. (majka tužitelja, kćerka I. L.) živjeli zajedno s I. L. i D. L. (roditeljima J. M.) te su svi zajedno koristili i održavali tu nekretninu. Otac tužitelja je spornu česticu koristio na isti način kao ranije I. L. te je na tu nekretninu postavio i golubarnik. Nakon smrti T. M. sve je nekretnine, uključujući i kuću i predmetnu nekretninu, naslijedio tužitelj koji živi u toj kući, a predmetnu nekretninu održava i koristi. Na toj nekretnini ima golubarnik, zasađene smokve te objekt u kojem drži drva, stare stvari, alat i oruđe. Pravni prednici tužitelja su spornu nekretninu posjedovali kao da su vlasnici, u posjed nisu ušli silom, potajno, prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja te nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

11. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva na osnovi zakona predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve potrebne pretpostavke predviđene u § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakonika (nadalje OGZ) koji se je primjenjivao do 30. kolovoza 1980. Uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu iznosio je 40 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast neke druge osobe odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjed istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a).

11.1. U konkretnom slučaju tužiteljevi pravni prednici bili su u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina u razdoblju prije 1941. pa su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist djeda tužitelja I. L.. On je prije svoje smrti 1966. tu nekretninu darovao ocu tužitelja T. M. te je ugovor o darovanju bio u potpunosti izvršen budući da je otac tužitelja preuzeo posjed darovane nekretnine, nastavio ju držati kao svoju, koristiti ju i održavati. Poslije njegove smrti tu je nekretninu stekao tužitelj na osnovi nasljeđivanja.

11.2. Potrebno je istaknuti kako bi i u slučaju utvrđenja da dosjedovni rok nije protekao prije 1941., već da je predmetna nekretnina u posjedu pravnih prednika tužitelja najkasnije od 1950. kada je rođen tužitelj, tužbeni zahtjev također bio osnovan jer je do 14. prosinca 1999. protekao rok potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11.3. Iako se prema čl. 29. ZOVO-a na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, u čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. (Narodne novine br. 137/99). S obzirom na to da se ovom odlukom ne može zadirati u stečena prava, u vrijeme dosjedanja je potrebno uzeti u obzir i razdoblje kada je stvar bila u društvenom vlasništvu. Ako su na temelju toga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 14. prosinca 1999., navedenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske se ne može negirati tako stečeno pravo. Jedina iznimka od toga postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba što ovdje nije slučaj jer je tuženica jedina osoba koja polaže pravo vlasništva na predmetnu nekretninu.

11.4. Ovakav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u presudi Trgo protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009. u kojoj je navedeno i da „podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška”. Kako se radi o stečenim pravima, ovaj sud je zauzeo pravni stav da se navedeno tumačenje treba primijeniti i u predmetima koji su pokrenuti nakon 20. prosinca 2001. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 114/01) kojim je u čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dodan st. 4. u kojem je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

12. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tužitelj vlasnik k. č. 1022/2 zk. ul. 1157 k. o. M., pa je tuženica dužna trpjeti da se po pravomoćnosti ove presude izvrši prijenos prava vlasništva na toj nekretnini s njezinog imena u korist tužitelja.

U Pazinu dana 18. ožujka 2022.

Sutkinja

Marija Grubor, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužitelju p.p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu 400,00 kuna,

- tuženiku p.p.

Po pravomoćnosti:

- Porezna uprava, Područni ured P., Ispostava L..