Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-4/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vlaste Šimenić- Kovač, predsjednice vijeća, te sudaca Marija Kovača i Zvonka Vrbana, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.K., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17. – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 21 K-506/2021-62 od 9. studenog 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. A.K., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se prihvaća po prvostupanjskom sudu novčana kazna od 50 (pedeset) dnevnih iznosa u visini od 300,00 kuna (tristokuna), a što ukupno iznosi 15.000,00 kuna (petnaesttisućakuna) na koju je imenovani optuženik osuđen pobijanom presudom zbog učina kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, pa se imenovanom optuženiku temeljem čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se novčana kazna na koju je imenovani osuđenik osuđen neće izvršiti ukoliko imenovani optuženik u roku, računajući od pravomoćnosti presude, od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II/ U preostalom dijelu odbija se žalba opt. A.K. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 21 K-506/2021-62 od 9. studenog 2021., opt. A.K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom – opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2. i svezi s čl. 52. KZ/11 pa je na temelju čl. 149. st. 1. i 2. u svezi s čl. 52. st. 1. KZ/11 opt. A.K. osuđen na novčanu kaznu od 50 (pedeset) dnevnih iznosa, a prosječni iznos se utvrđuje u visini od 300,00 kuna (tristokuna), pa je stoga optuženik dužan platiti na ime novčane kazne iznos od 15.000,00 kuna (petnaestitusćakuna) u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti prvostupanjske presude.

1.1. Na temelju čl. 43. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude plaćena niti se može prisilno naplatiti u roku od 6 (šest) mjeseci, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s 2 (dva) sata rada, a ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08-19) optuženik je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti troškove vještačenja u iznosu od 1.704,38 kuna (tisućusedamstočetirikuneitridesetosamlipa), paušalnu svotu odmjerenu za 1.500,00 kuna (tisućupetstokuna) te naknaditi nužne izdatke privatne tužiteljice i nagradu i nužne izdatke njezinog opunomoćenika.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. A.K. putem svoga branitelja D.D., odvjetnika iz Z.

2.1. Žalitelj se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-19 koju vidi u tome da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na odbijeni dokazni prijedlog pribavljanja raspravnog zapisnika iz kaznenog postupka (pred istim sudom) broj K-113/2021 koji se vodi isto protiv opt. A.K. zbog kaznenog djela iz čl. 117. KZ/11 po tužbi privatne tužiteljice, a na okolnost ispitivanja svjedokinje K.Ž. koja je u navedenom kaznenom postupku ispitivana na iste okolnosti kao i ovosudnom, a njeni iskazi u navedenim postupcima su suprotni, odnosno kontradiktorni, zatim da prvostupanjski sud nije naveo razloge zašto je svjedočke iskaze članova obitelji optuženika cijenio kao pristrane i subjektivne, a iskaze svjedoka najbližih prijatelja privatne tužiteljice je cijenio kao životno uvjerljive time da sadržajno ustvari upućuje na nužnost preocjene navedenih dokaza a što bi se odnosilo na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.2. Nadalje se žalitelj žali zbog povrede kaznenog zakona, no detaljnije istu povredu ne obrazlaže već se sadržajno može zaključiti da istu vidi kao posljedicu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – dakle, kao posrednu povredu kaznenog zakona koja je rezultirala proglašavanjem optuženika krivim za terećeno kazneno djelo.

2.3. Također se žalitelj žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda u pogledu krivnje optuženika osporavajući vjerodostojnost iskaza svjedoka, najbližih prijatelja privatne tužiteljice i svjedokinje K.Ž., njene punomoćnice u drugom postupku, ukazujući suprotno vjerodostojnost iskaza svjedoka obitelji optuženika te nadalje ukazujući da je prvostupanjski sud poklonio vjeru svjedoku L.K. – administratoru Internet portala "Najdoktor.com", a sukus iskaza tog svjedoka je da navedeni svjedok nije uspio saznati tko je osoba ili osobe koje su pisali inkriminirane komentare, dok je također prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za informatiku dr. sc. M.B., a iz provedenog informatičkog vještačenja proizlazi da nije moguće utvrditi operatera, uređaj niti lokaciju, a samim time niti korisnika, odnosno identitet osobe koja je poslala inkriminirane komentare, nadalje ukazujući na nužnost preocjene dokaza kroz motive privatne tužiteljice kao i da prvostupanjski sud nije mogao pristupiti indicijalnom zaključivanju kod jedinog egzistirajućeg neposrednog dokaza, tj. nalaza i mišljenja informatičkog vještaka, a iz kojeg proizlazi da nije moguće utvrditi da li je optuženik pisao sporne komentare.

2.4. Žalitelj se, nadalje, žali i zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka što pobliže ne obrazlaže, odnosno ukazujući na posljedičnost smatrajući da optuženik nije kriv za kazneno djelo za koje ga se tereti, pa da je shodno tome i odluka o kazni kao i odluka o troškovima kaznenog postupka pogrešna.

2.5. Sveukupno žalitelj predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, tj. podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na zahtjev istaknut u žalbi o sjednici vijeća uredno su izviješteni privatna tužiteljica N.T.K. i opunomoćenik privatne tužiteljice M.K., odvjetnik iz Z., opt. A.K. i njegov branitelj D.D., odvjetnik iz Z., a na sjednicu vijeća pristupili su branitelj optuženika D.D. i opunomoćenik privatne tužiteljice M.K., obojica odvjetnici iz Z., pa je sjednica vijeća u smislu čl. 475. st. 4. ZKP/08-19 održana u odsutnosti uredno pozvanih opt. A.K. i privatne tužiteljice N.T.K., a na kojoj je sjednici je branitelj optuženika iznio žalbu optuženika, ostavši kod žalbenog prijedloga, dok se opunomoćenik privatne tužiteljice osvrnuo na žalbu i predložio drugostupanjskom sudu da je odbije kao neosnovanu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-19 iz razloga navedenih u žalbi prvenstveno zato što je prvostupanjski sud suprotno navodima žalbe pod toč. 3.1. obrazloženja naveo razloge zašto nije usvojio dokazni prijedlog optuženika vezano za pribavljanje raspravnog zapisnika u kaznenom predmetu koji se vodi kod toga suda pod brojem K-113/2021, a isto tako je prvostupanjski sud u razlozima presude pod toč. 8. naveo koje iskaze svjedoka prihvaća i zašto, a koje iskaze svjedoka smatra dijelom subjektivne, pristrane i neobjektivne, pa samim time što žalitelj nije zadovoljan navedenim razlozima, odnosno što mu isti očito ne odgovaraju ne znači da su automatski time izostali razlozi o odlučnim činjenicama kojima bi žalitelj bio zadovoljan, odnosno da bi time rezultirala žalbom ukazana bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

7. Također, nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud suprotno navodima žalbe, pravilno, a i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon pravilno zaključivši da se u radnjama optuženika stječu svi bitni elementi i to subjektivni i objektivni kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 te ga je za to kazneno djelo pravilno i proglasio krivim.

7.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao logične, uvjerljive, jasne i iscrpne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski i koje nije nužno u cijelosti ponavljati shodno čemu žalitelj vezano za žalbeni osnov naznačen pod toč. 2.1. neosnovano ističe da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna razlozima, da su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, kao i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, dok u odnosu na žalbeni osnov označen pod toč. 2.2. za napomenuti je vezano za posljedičnu povredu kaznenog zakona da se kazneni zakon primjenjuje na činjenično stanje koje je utvrdio sud, a ne na činjenično stanje za koje smatra žalitelj da je trebalo biti utvrđeno.

7.2. S pravom prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog da se pribavi iz drugog kaznenog predmeta koji se vodi pred istim sudom protiv optuženika po tužbi privatne tužiteljice, zapisnik o raspravi u cilju provjere vjerodostojnosti iskaza svjedokinje K.Ž. jer se radi o drugom kaznenom djelu, drugom događaju i drugim okolnostima a i pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se vjerodostojnost iskaza spomenute svjedokinje može cijeniti u aktualnom postupku. To što žalitelj smatra da time što je spomenuta svjedokinja bila opunomoćenica privatne tužiteljice u drugom postupku dovodi u pitanje njenu nepristranost kao svjedoka, nije prihvatljivo jer je svjedokinja odvjetnica, dakle, profesionalac, koja postupa u skladu s Kodeksom odvjetničke etike, a osim toga i upozorena je u smislu čl. 288. st. 3. ZKP/08-19 na dužnost kazivanja istine i na posljedice davanja lažnog iskaza kao što su upozoreni i drugi svjedoci čiju vjerodostojnost iskaza se žalbom propituje time da se za razliku od svjedoka koji su obitelj optuženika ovdje u konkretnom slučaju radi ipak o kolegama s posla.

7.3. Također nije u pravu žalitelj kada smatra da prvostupanjski sud nije mogao pristupiti indicijalnom zaključivanju zbog postojanja neposrednog dokaza tj. nalaza i mišljenja vještaka informatičke struke dr. sc. M.B. iz kojeg proizlazi da se ne može utvrditi pošiljatelj spornih inkriminiranih komentara.

7.3.1. Naime, iz nalaza i mišljenja spomenutog vještaka informatičke struke proizlazi da zbog proteka vremena nije moguće od strane davatelja telekomunikacijskih usluga dobiti informaciju kome su u trenutku slanja objava odnosno inkriminiranih komentara na stranici "Najdoktor.com" bile dodijeljene IP adrese s obzirom da telekomunikacijski operateri takove podatke o komunikacijama čuvaju najduže 12 mjeseci. No, svojim nalazom i mišljenjem spomenuti vještak informatičke struke, kao i u odnosu na ostale stavke nalaza i mišljenja nije isključio optuženika kao pošiljatelja pa se to ne može smatrati neposrednim dokazom one jačine koji bi spriječio prvostupanjski sud da pristupi indicijalnom zaključivanju.

7.4. Kako iz podataka spisa nesporno proizlazi da je u vrijeme objave spornih inkriminiranih komentara bio u tijeku brakorazvodni postupak između privatne tužiteljice i optuženika, zatim da su odnosi među njima bili trajno i teško poremećeni posebice vezano za dalju skrb o zajedničkoj djeci, a što je rezultiralo i međusobnim podnošenjem većeg broja prijava jedno protiv drugoga između privatne tužiteljice i optuženika, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik, a s obzirom da do tada nije bilo primjedbi na rad privatne tužiteljice kao liječnice, jedini imao razloga i motiva objavljivati sporne inkriminirane komentare, zatim cijeneći činjenicu da su svi inkriminirani komentari objavljeni u jednom kratkom vremenskom periodu od mjesec dana. tj. od 7. kolovoza 2017. pa do 5. rujna 2017., a posebice kada se analizira sličnost sadržaja navedenih inkriminiranih komentara koji upućuje da ih je pisala jedna osoba i da su se isti nastavljali pojavljivati i nakon što su uklonjeni sa web stranice, odnosno profila privatne tužiteljice na portalu "Najdoktor.com", na profilima drugih liječnika koji su radili u Općoj bolnici u Z. u kojoj je privatna tužiteljica počela raditi 4. rujna 2017., odnosno da su se inkriminirani komentari počeli pojavljivati na profilima liječnika Opće bolnice Z. čak i prije nego li je privatna tužiteljica počela raditi, također se pravilnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da autor navedenih inkriminiranih komentara je osoba koja je jako dobro poznavala životnu i poslovnu situaciju privatne tužiteljice, a što svakako optuženik jest, kao i da je većina inkriminiranih komentara za koje je prvostupanjski sud također pravilno zaključio da su neistiniti i za to naveo razloge, objavljena preko servisa "gmx.com" koji tražitelju usluga omogućuje da ostane anoniman, a koja brojnost indicija i njihova kvaliteta čine jedan zatvoreni krug koji opravdava zaključak prvostupanjskog suda odnosno upućuje na optuženika kao počinioca.

8. Također nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka jer je optuženik proglašen krivim, zaposlena je osoba sa redovnim mjesečnim primanjima i u mogućnosti je snositi troškove kaznenog postupka bez da bi doveo u pitanje kako svoje uzdržavanje, tako i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, a shodno čemu ga je prvostupanjski sud pravilno, suprotno navodima žalbe, i obavezao na platež istih.

9. No, u pravu je žalitelj kada pobija ožalbenu preusdu zbog odluke o kazni. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti i činjenice od kojih ovisi primjena vrste i težine kaznene sankcije te je pravilno optuženiku uzeo kao olakotne okolnosti one naznačene u razlozima pobijane presude te je pravilno vrednujući iste, a u odsutnosti otegotnih okolnosti pravilno odmjerio novčanu kaznu optuženiku u visini 50 (pedeset) dnevnih dohodaka od po 300 kuna (tristokuna) tj. u sveukupnoj visini u iznosu od 15.000,00 kuna (petnaestitisućakuna). No prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da optuženik do sada nije osuđivan kao i da je počinjenje kaznenog djela rezultiralo uslijed teško narušenih i poremećenih bračnih odnosa u kojem su sudjelovale obje stranke, pa ovaj sud kao drugostupanjski smatra da optuženika nije nužno bezuvjetno kazniti, tj. ocjena je ovog suda kao drugostupanjskog da optuženik i bez izvršenja kazne neće u buduće činiti kaznena djela, a shodno čemu mu je temeljem citiranog zakonskog propisa u izreci i izrekao uvjetnu osudu određujući rok provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine smatrajući istu uvjetnu osudu primjerenom okolnostima pod kojima je kazneno djelo izvršeno te nadalje smatrajući da će se takovom uvjetnom osudom polučiti svrha koja se postiže i kažnjavanjem sukladno čl. 41. KZ/11 kao i da će se postići specijalna, odnosno generalna prevencija.

10. S obzirom na izneseno, a kako ovaj sud kao drugostupanjski ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-19 nije naišao na povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, shodno tome je temeljem čl. 486. st. 1. ZKP/08-19, i odlučeno kao u izreci.

Osijek, 18. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač,v.r.