Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 3 Povrv-776/2021-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja L. uprava S.-dalmatinske županije, OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika N. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnica u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 16. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te zastupnika po zakonu tuženika R. M., 17. ožujka 2022.

p r e s u d i o j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-1602/2021 kojeg je 11. kolovoza 2021. donijela N. K., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je naloženo tuženiku N. d.o.o. u roku od osam dana platiti tužitelju L. uprava S.-dalmatinske županije 26.929,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 12.316,00 kuna od 10. rujna 2020. do isplate,

- 6.485,00 kuna od 10. rujna 2020. do isplate,

- 8.128,00 kuna od 10. rujna 2020. do isplate,

po stopi koja u razdoblju od 10. rujna 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi 7,89% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 7,75% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznosi 7,61% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do isplate iznosi 7,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu kojim je naloženo tuženiku N. d.o.o. u roku od osam dana naknaditi tužitelju L. uprava S.-dalmatinske županije troškove ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. kolovoza 2021. do isplate, po stopi koja u razdoblju 11. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021. iznosi 5,61% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do isplate iznosi 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-1602/2021 kojeg je 11. kolovoza 2021. donijela N. K., javni bilježnik u S. u dijelu kojim je naloženo tuženiku N. d.o.o. u roku od osam dana platiti tužitelju L. uprava S.-dalmatinske županije 2.432,47 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 18,24 kune od 21. srpnja 2020. do isplate,

- 1.626,00 kuna od 2. studenoga 2020. do isplate,

- 788,23 kune od 28. prosinca 2020. do isplate,

- 12.316,00 kuna od 9. rujna 2020. do 10. rujna 2020.,

- 6.485,00 kuna od 9. rujna 2020. do 10. rujna 2020.,

- 8.128,00 kuna od 9. rujna 2020. do 10. rujna 2020.,

po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku N. d.o.o. u roku od osam dana naknaditi tužitelju L. uprava S.- dalmatinske županije troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. kolovoza 2021. do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku N. d.o.o. platiti tužitelju L. uprava S.- dalmatinske županije zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kuna po stopi koja prelazi iznos stope zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III Nalaže se tuženiku N. d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju L. uprava S.-dalmatinske županije, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.100,00 kuna. Odbija se zahtjev tužitelja L. uprava S.-dalmatinske županije da mu tuženik N. d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 30. lipnja 2021. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga (izvod otvorenih stavki) – nenaplaćene lučke pristojbe kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi u kojem će naložiti tuženiku, tada kao ovršeniku, da mu plati 29.361,47 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio izvadak iz poslovnih knjiga (izvod otvorenih stavki) do 25. lipnja 2021.

2. Javni bilježnik u S., N. K., donijela je 11. kolovoza 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-1602/2021 kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 250,00 kuna te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor pobijajući ga u cijelosti. Osporio je tvrdnju tužitelja o postojanju tražbine.

Istaknuo je i prigovor zastare.

4. Tuženik nije sporio činjenicu da je korisnik veza u lučici Š. Izjavio je da je od tužitelja tražio da mu dostavi novi ugovor o vezu, što je tužitelj na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. bio dužan učiniti, međutim da usprkos tuženikovu traženju tužitelj nije sklopio s tuženikom nove ugovore o vezu, sukladno namijeni pojedine brodice, niti mu je dostavio ovjereni službeni cjenik po kojem se obračunavaju i izdaju računi. Utoliko da ne postoji ugovorni odnos stranaka, odnosno osnova nastanka predmetne tražbine.

5. Osim toga, sporio je tuženik i visinu tražbine, navodeći da je točkom VI. Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š., tužitelj ovlašten, u ime Republike Hrvatske, a za svoj račun naplaćivati naknadu za vez plovila, ovisi o namjeni istog, s time da maksimalan iznos pristojbe za vez za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine do 10 metara prema nedjeljivom dužnom metru preko svega iznosi 100,00 kuna godišnje, a za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine preko 10 metara prema dužnom metru preko svega iznosi 200,00 kuna godišnje. U slučaju da postoji ugovor o vezu s tuženikom, tužitelj da bi bio dužan primijeniti Odlukom određenu naknadu za vez, a ne proizvoljne izračune navedene u izvodu iz otvorenih stavki ovrhovoditelja od 25. lipnja 2021.

6. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz prigovora predložio je tuženik sudu izvesti dokaze čitanjem ispisane poruke poslane elektroničkom poštom 16. rujna 2020.

7. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-776/2021-2 od 22. listopada 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-1602/2021 kojeg je 11. kolovoza 2021. donijela N. K., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom.

8. U postupku nastavljenom nakon pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja, dakle u parnici, tužitelj je obrazlažući osnovu tužbenog zahtjeva izjavio da na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju tužitelju na privremeno upravljanje i korištenje lučkog područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. upravlja lukom Š. na način na koji upravlja lukama otvorenim za javni promet.

9. Tuženik da je s bivšim koncesionarom P. športskim društvom Š. imao potpisane ugovore o korištenju komercijalnog veza. U tim ugovorima da nije bilo točne oznake veza, jer su korisnici takvih vezova koristili vezove koji su u trenutku uplovljavanja plovila bili slobodni. Preuzimanjem upravljanja lukom Š. tužitelj da je preuzeo zatečene ugovore o vezu plovila s ciljem da se onemogući daljnje nelegalno korištenje luka, osigura red u lukama, zaštite plovila vezana u luci, a i kako bi se izbjegla eventualna odgovornost Republike Hrvatske.

10. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. da je tužitelju omogućeno sklapanje ugovora i za komercijalne vezove, a osim toga da je određeno i to da tužitelj nije obvezan sklopiti ugovore o vezu sa svima, jer je zatečeno puno više ugovora nego što ima slobodnih vezova u L. Tužitelj da je tuženiku dao uvjete koje je imao do dana preuzimanja luke od tužitelja kako ga ne bi doveo u nepovoljniji položaj, odnosno da mu je naplatio vez po istim cijenama koje je tuženik plaćao za korištenje komercijalnog veza i prije preuzimanja luke od strane tužitelja, samo s razlikom što tužitelj na pristojbu ne naplaćuje PDV. Cijena lučkih pristojbi i naknada obračunatih tužitelju po utuženim računima da je u skladu s cjenikom koji je i prije bio na snazi, jer je tužitelj preuzeo postojeće cijene P. Š. društva Š. Odlukom donesenom od Upravnog vijeća tužitelja na sjednici održanoj 10. lipnja 2020.

11. Izjavio je da su navodi tuženika da mu se obračun visine pristojbi i naknada trebao obračunavati po točki VII. Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š., odnosno kao naknada za vez, neutemeljeni, jer nema uvjete za sklapanje ugovora o vezu (komunalni vez), niti uvjete za primjenu cijene koje su predviđene točkom VII., jer ne koristi brodice u osobne svrhe.

12. Tuženiku da su ispostavljeni računi sukladno zakonskim propisima i Cjeniku tužitelja, po cijenama navedenim u tablicama za suhi vez, komunalne usluge i komercijalni vez. Iz tablica je razvidno da je tužitelj ispostavio račun za godišnji vez, iz razloga što je tuženik i na dan preuzimanja plaćao po istoj cijeni, koja je čak i puno povoljnija od dnevnog veza, pa i mjesečnog, s čime da je tuženik bio upoznat. Osim toga tuženiku da su obračunate usluge korištenje dizalica, struje i ostalih usluga koje je koristio, za potrebe svojih plovila, te za prebacivanje plovila sa suhoga veza u more i obratno.

13. Radi dokazivanja istinitosti navoda o činjenicama na kojim temelji zahtjev da mu tuženik plati u platnom nalogu određeni iznos predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava ugovora br: 023/2018 o korištenju komercijalnog veza, ugovora br: 077/2017 o korištenju komercijalnog veza, ugovora br: 086/2019 o korištenju komercijalnog veza, dozvole za plovidbu brodice (za brodicu oznake 1162 TG), dozvole za plovidbu brodice (za brodicu oznake 1185 ST), Odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Š. od 10. lipnja 2020., Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. od 27. prosinca 2019. i Odluke Vlade Republike Hrvatske o izmjeni odluke o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. od 20. svibnja 2021. Tužitelj je predložio i da sud izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i svjedoka M. M. i I. B.

14. Tuženik je odgovarajući na ove izjave tužitelja potvrdio činjenicu da je s Pomorskim športskim društvom Š. S. imao zaključene ugovore o korištenju komercijalnog veza za plovila registarskih oznaka 1185-ST, 1162-TG i 1632-ST temeljem kojih ugovora je P. Š. S. tuženiku dao na korištenje vezove u lučici Š. u S. Međutim ustrajao je u tvrdnji da mu tužitelj nije ponudio mogućnost sklapanja ugovora o korištenju veza, protivno određenjima točke IX. Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. Naglasio je da ispunjava pretpostavke određene člankom 5. Pravilnika o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, načina plaćanja veza, uvjetima korištenja, te određivanja maksimalne visine i raspodjele prihoda za zaključenje ugovora o komunalnom vezu.

15. Pored toga izjavio je da vezove u lučici Š. koristi isključivo za osobne potrebe i da predmetna plovila u lučici Š. nisu eksploatirana u gospodarske svrhe, već da s trgovačkim društvom O. d.o.o. ima zaključene ugovore o zakupu predmetnih plovila u trajanju cca tri mjeseca godišnje, tijekom kojeg razdoblja se navedena plovila nalaze M. K. u K. G., u koju svrhu tuženik plaća naknadu za dnevni vez u M. K.

16. Tuženik je predložio izvesti dokaze čitanje isprava fakture za usluge 286/001200/313/1/2020 od 2. studenoga 2020., fakture za usluge 289/001200/313/1/2020 od 2. studenoga 2020., fakture za usluge 286/001200/313/1/2020 od 20. studenoga 2020., popis posade i putnika u periodu od 27. lipnja 2020. do 4. srpnja 2020., popisa posade i putnika u periodu od 18. srpnja 2020. do 25. srpnja 2020., popisa posade i putnika u periodu od 4. srpnja 2020. do 11. srpnja 2020., popisa posade i putnika u periodu od 1. kolovoza 2020. do 15. kolovoza 2020., popisa posade i putnika u periodu od 19. rujna 2020. do 26. rujna 2020., popisa posade i putnika u periodu od 22. kolovoza 2020. do 26. kolovoza 2020., ispisa poruke poslane elektroničkom poštom od 21. listopada 2021., 2. studenoga 2021. i od 11. lipnja 2021. te ispisa fotografije obavijesti tužitelja korisnicima komunalnih vezova o sklapanju ugovora, kao i saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i svjedoka R. A.

17. Tužitelj je izjavio da s tuženikom nije imao sklopljen ugovor o stalnom vezu, pa da se lučka pristojba nije mogla obračunati po cijenama koje su Pravilnikom o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanje maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda propisane, a na koje se tuženik poziva, niti je mogao udovoljiti zahtjevu za sklapanje ugovora o stalnom vezu jer takav vez tuženik da nije imao, a uostalom i da nije bilo raspoloživih stalnih vezova u luci.

18. Predmet ovog postupka, bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati lučku pristojbu za vez u sportskoj luci Špinut u Splitu, a pored toga i naknadu za korištenje usluga u luci.

19. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava izvatka iz poslovnih knjiga (izvod otvorenih stavki) do 25. lipnja 2021., ugovora br: 023/2018 o korištenju komercijalnog veza, ugovora br: 077/2017 o korištenju komercijalnog veza, ugovora br: 086/2019 o korištenju komercijalnog veza, dozvole za plovidbu brodice (za brodicu oznake 1162 TG), dozvole za plovidbu brodice (za brodicu oznake 1185 ST), Odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut od 10. lipnja 2020., Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. od 27. prosinca 2019., Odluke Vlade Republike Hrvatske o izmjeni odluke o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. od 20. svibnja 2021., fakture za usluge 286/001200/313/1/2020 od 2. studenoga 2020., fakture za usluge 289/001200/313/1/2020 od 2. studenoga 2020., fakture za usluge 286/001200/313/1/2020 od 20. studenoga 2020., popis posade i putnika u periodu od 27. lipnja 2020. do 4. srpnja 2020., popisa posade i putnika u periodu od 18. srpnja 2020. do 25. srpnja 2020., popisa posade i putnika u periodu od 4. srpnja 2020. do 11. srpnja 2020., popisa posade i putnika u periodu od 1. kolovoza 2020. do 15. kolovoza 2020., popisa posade i putnika u periodu od 19. rujna 2020. do 26. rujna 2020., popisa posade i putnika u periodu od 22. kolovoza 2020. do 26. kolovoza 2020., e-mail poruke tuženika od 21. listopada 2021., 2. studenoga 2021. i od 11. lipnja 2021. i fotografija obavijesti tužitelja korisnicima komunalnih vezova o sklapanju ugovora.

20. Sud nije izveo dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka, niti saslušanjem svjedoka M. M., I. B. i R. A. jer nije bilo potrebe za izvođenje tih dokaza radi utvrđenja bitnih činjenica za rješenje stranačkog spora. Izvođenje tih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova postupka, a sud ima dužnost utvrditi bitne činjenice za rješenje stranačkog spora i pri tome mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

21. Sukladno članku 461.a stavku 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti povodom prigovora protiv platnog naloga, a kakav je predmetni postupak, tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljeva podneska iz članka 461.a stavka 3. ZPP-a iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica. Prema članku 461.a stavku 7. ZPP-a nove činjenice i nove dokaze koje stranke iznesu, odnosno predlože na pripremnom ročištu sud neće uzeti u obzir. Utoliko prijedlozi tuženika da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka T. M. te izvede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem koje je tuženik predložio izvesti na pripremnom ročištu nisu uzeti u obzir.

22. Kod donošenja odluke o stranačkom sporu trebalo je imati na umu činjenice o kojima među strankama nije bilo spora, dakle činjenice:

- da je tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju, dakle u 2020., bio korisnik veza u lučici Š. u S. za plovila reg. oznake 1162-TG dužine 7,98 m i širine 2,93, potom plovila reg. oznake 1185-ST dužine 6,97 m i širine 2,60 m te plovila reg. oznake 1632-ST dužine 9,86 m i širine 3,50 m,

- da je prije tužbom obuhvaćenog razdoblja na temelju ugovora broj 023/18 o korištenju komercijalnog veza, potom ugovora broj 077/2017 o korištenju komercijalnog veza te ugovora broj 086/2019 o korištenju komercijalnog veza tuženik koristio vez u lučici Š. u S. za plovila reg. oznake 1162-TG dužine 7,98 m i širine 2,93, potom plovila reg. oznake 1185-ST dužine 6,97 m i širine 2,60 m te plovila reg. oznake 1632-ST dužine 9,86 m i širine 3,50 m,

- da je ugovor broj 023/18, ugovor broj 077/2017 te ugovor broj 086/2019 o korištenju komercijalnog veza tuženik sklopio s P. Š. S.

- da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. od 27. prosinca 2019. tužitelju dano na privremeno upravljanje i korištenje lučko područje postojeće S. luke Z. i S. luke Š. nakon što je prethodnom koncesionaru 31. kolovoza 2013. istekla koncesija za luku posebne namjene, kao i stoga što nisu ispunjeni uvjeti za raspisivanje javnog natječaja za davanje na uporabu i korištenje luke posebne namjene,

- da tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o korištenju veza za tuženikova plovila u S. luci Š.

23. Spor je među strankama nastao u odnosu na iznos lučke pristojbe, odnosno pristojbe za vez, koju je tuženik u obvezi platiti tužitelju. Ovo stoga što je tuženik izrazio stav da prema određenjima Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.- dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. tužitelj ima ovlaštenje naplaćivati naknadu za vez plovila u maksimalnom iznosu pristojbe za vez za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine do 10 metara prema nedjeljivom dužnom metru preko svega u iznosu od 100,00 kuna godišnje, a za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine preko 10 metara prema nedjeljivom dužnom metru preko svega u iznosu od 200,00 kuna godišnje.

24. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š., i to točkom IX. te Odluke, određeno je da danom stupanja na snagu te odluke tužitelj preuzima posjed sportskih luka te zatečene ugovore o vezu plovila. Određeno je i da je tužitelj dužan zaključiti nove ugovore o vezu sukladno namjeni pojedine brodice, a na razdoblje ne duže od onog na koji su tužitelju područja sportskih luka dana na privremeno upravljanje.

25. Točkom VII. Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.- dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. određeno je da će tužitelj u ime Republike Hrvatske, a za svoj račun, naplaćivati naknadu za vez plovila, ovisno o namjeni istog, s time da maksimalni iznos pristojbe za vez za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine do 10 metara prema nedjeljivom dužnom metru preko svega u iznosu od 100,00 kuna godišnje, a za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine preko 10 metara prema nedjeljivom dužnom metru preko svega u iznosu od 200,00 kuna godišnje.

26. Iz sadržaja prethodno citiranih točaka VII. i IX. Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. nedvojbeno je da je maksimalni iznos pristojbe za vez za brodice dužine do 10 metara prema nedjeljivom dužnom metru preko svega u iznosu od 100,00 kuna godišnje, odnosno za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine preko 10 metara prema nedjeljivom dužnom metru preko svega u iznosu od 200,00 kuna godišnje determiniran namjenom brodice. To uostalom potvrđuje i sadržaj obrazloženja ove Odluke u kojem je navedeno da je propisani najviši iznos naknade veza brodica namijenjenih za osobne potrebe određen prema Pravilniku o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja te određivanje maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda ("Narodne novine", broj 94/07., 79/08., 114/12. i 47/13.), stoga da se ograničenjem iznosa pristojbe za vez na maksimalni iznos pristojbe za stalni vez u komunalnom dijelu luke otvorenoj za javni promet želi osigurati kontinuitet održavanja sportskih aktivnosti u lukama koje su predmet Odluke. Dakle, da bi korisnik veza u luci posebne namjene ostvario pogodnost plaćanja pristojbe u onom iznosu koji je određen za korisnike komunalnog veza u lukama otvorenim za javni promet, nužno je da se vez koristi za privez brodice koja je namijenjena služiti za osobne potrebe.

27. Uzimajući u obzir karakteristike tuženikovih plovila prezentirane u ugovorima o korištenju komercijalnog veza koje je tuženik sklopio s prethodnim koncesionarom sportske luke Š., te prezentirane u dozvolama za plovidbu, zaključiti je da je riječ o brodicama.

28. Određeno je člankom 4. stavkom 3. Pravilnika o brodicama, čamcima i jahtama ("Narodne novine", broj 13/20. i 52/20.) da je brodica za osobne potrebe brodica za sport i razonodu koja se ne koristi u gospodarske namjene, odnosno rekreacijsko plovilo duljine između 2,5 metra i 15 metara, uključujući i osobno plovilo na vodomlazni pogon bez obzira na duljinu trupa.

29. Određeno je člankom 4. stavkom 4. Pravilnika o brodicama, čamcima i jahtama da je brodica za gospodarske namjene brodica koja se koristi za obavljanje gospodarske djelatnosti.

30. Iz sadržaja dozvole za plovidbu brodice oznake 1162-TG, potom dozvole za plovidbu brodicu oznake 1185-ST u kojima je kao namjena brodice upisano iznajmljivanje, a uostalom i sadržaja navoda tuženika, zaključiti je da tuženikove brodice nisu brodice za osobne potrebe. Naime, baš je tuženik izjavio da s trgovačkim društvom O. d.o.o. ima zaključene ugovore o zakupu predmetnih plovila. Upravo ta činjenica dodatno potvrđuje zaključak o tome da se brodice ne koriste za osobne potrebe, već da ih se gospodarski iskorištava.

31. Utoliko, tuženik ne ispunjava pretpostavke određene točkom VII. Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. za plaćanje pristojbe za vez u iznosu od 100,00 ili pak 200,00 kuna godišnje.

32. Pristojba za vez koju je tuženik dužan platiti određena je Odlukom o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut od 10. lipnja 2020.

33. U ovoj odluci je sadržano i utvrđenje o tome da je iznos lučkih pristojbi i lučkih naknada jednak iznosu koji je u razdoblju prije negoli je tužitelj temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju L. upravi S.-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Z. i postojeće sportske luke Š. korisnicima naplaćivao P. Š. Tuženik tu činjenicu nije sporio.

34. Tako je za brodice dužine 6,01 do 7 metara određena pristojba za vez u iznosu od 6.485,00 kuna, za brodice dužine 7,01 do 8 metara u iznosu od 8.128,00 kuna te za brodice dužine 9,01 do 10 metara u iznosu od 12.316,00 kuna.

35. Tuženikova brodica oznake 1162-TG dužine je 7,98 metara, prema podacima u dozvolu za plovidbu brodice, pa je stoga tuženik dužan platiti pristojbu za vez te brodice u iznosu od 8.128,00 kuna za 2020.

36. Tuženikova brodica oznake 1185-ST dužine je 6,97 metara, prema podacima u dozvolu za plovidbu brodice, pa je stoga tuženik dužan platiti pristojbu za vez te brodice u iznosu od 6.485,00 kuna za 2020.

37. Tuženikova brodica oznake 1632-ST dužine je 9,86 metara, prema sadržaju isprave ugovor broj 086/2019 o korištenju komercijalnog veza, pa je stoga tuženik dužan platiti pristojbu za vez te brodice u iznosu od 8.128,00 kuna za 2020.

38. Tuženik nije osporavao da je koristio vez za predmetne brodice u luci Š. Istaknuti je da iz sadržaja isprava koje je dostavio faktura za usluge 286/001200/301/1/2020, 289/001200/313/1/2020 i 301/001200/313/1/2020 se ne može zaključiti da su predmetne brodice u razdoblju od 26. do 27. lipnja 2020., 26. do 27. rujna 2020. i 9. do 10. listopada 2020. bile vezane u nekoj drugoj luci.

39. Iz sadržaja isprave izvatka iz poslovnih knjiga vidjeti je da je tužitelj knjižio potraživanje prema tuženiku u iznosu od 18,24 kune, 6.485,00 kuna, 8.128,00 kuna, 12.316,00 kuna, 1.626,00 kuna i 788,23 kune. S obzirom da tuženik nije sporio tvrdnju tužitelja o tome da je koristio vez u sportskoj luci Š. u tužbom obuhvaćenom razdoblju te da je iz sadržaja odluke tužitelja o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Š. utvrđen iznos lučke pristojbe koji tuženik ima obvezu platiti tužitelju, to je prihvaćen tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati 26.929,00 kuna pristojbe za vez.

40. Pored toga, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) tuženik duguje tužitelju zatezne kamate i to od prvog dana nakon dana dospijeća svake pojedine obveze tuženika upisane u izvodu otvorenih stavki, dakle, od 10. rujna 2020. Stoga je dio zahtjeva tužitelja da mu tuženik plati zatezne kamate za 9. rujna 2020. trebalo odbiti.

41. Tužitelj je svojim zahtjevom tražio plaćanje pristojbe za vez, a osim toga i usluge korištenja dizalica, struje i ostalih usluga koje je koristio za potrebe svojih plovila te za prebacivanje plovila sa suhoga veza u more i obratno u ukupnom iznosu od 2.432,47 kuna. U izvodu otvorenih stavki naveo je potraživanje u iznosu od 18,24 kuna, 1.626,00 kuna i 788,23 kune. Kod ovakvog činjeničnog stanja iznesenog od tužitelja, kojemu je tuženik suprotstavio prigovor negirajući i postojanje ugovornog odnosa, odnosno osnove nastanka od tužitelja označene obveze, kao i visinu iste, tužitelj je, a sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a imao dužnost dokazati postojanje osnove nastanka obveze, kao i istinitost navoda o tome da je obveza nastala baš u tužbom traženom iznosu. Trebao je, uzimajući u obzir zahtjev postavljen člankom 219. stavkom 1. ZPP-a ponuditi sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava iz sadržaja kojih bi onda sud na nesumnjiv način mogao zaključiti da su istiniti navodi tužitelja da je tuženiku pružio usluge korištenja dizalica, struje i ostalih usluga koje je koristio za potrebe svojih plovila te za prebacivanje plovila sa suhoga veza u more i obratno i da je nasuprot tome na strani tuženika nastala obveza platiti naknadu za pruženu uslugu u ukupnom iznosu od 2.432,47 kuna. Međutim, tužitelj je propustio to učiniti, pa njegovu tvrdnju o postojanju obveze tuženika da plati 2.432,47 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 18,24 kune teku od 21. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 1.626,00 kuna teku od 2. srpnja 2020. do isplate i na iznos od 788,23 kuna teku od 28. prosinca 2020. do isplate, trebalo uzeti kao nedokazanu te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev. Potrebno je naglasiti da tužitelj niti jedan dokazni prijedlog nije predložio radi dokazivanja činjenica pružanja ovih usluga, da je tek uopćeno naveo o kojim je uslugama riječ, te da nije dostavio nikakve isprave iz sadržaja kojih bi se moglo vidjeti koja vrsta usluga i u kojoj količinu je pružena tuženiku.

42. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka, pa je i o tom dijelu pobijanog platnog naloga trebalo odlučiti.

43. Propisano je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje: OZ) da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

44. Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

45. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je na temelju prethodno citiranih članaka OZ-a te članaka 5., 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 9/21., dalje: Pravilnik). Sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 187,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. kolovoza 2021. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a ne po stopi koja se primjenjuje u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava kako je to zahtijevao tužitelj. Utoliko je trebalo odbiti dio zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka i to u dijelu kojim je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata po stopi većoj od dosuđene. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak ovršnog postupka u iznosu u iznosu od 62,50 kuna troška iz članka 6. Pravilnika, s obzirom da ti troškovi nisu nastali.

46. Slijedom navedenog, a sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a o platnom nalogu sadržanom u pobijanom rješenju o ovrsi odlučeno je kao u izreci presude pod točkama I i II.

47. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a kojim je određeno da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna strana i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva i članka 155. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 29.361,47 kuna.

48. Sukladno naprijed navedenim odredbama, kao i Tbr. 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) tužitelju su za vođenju ove parnice bili potrebni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 16. veljače 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 5. studenoga 2021. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife). Pored toga tužitelju je potreban i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 600,00 kuna, sukladno Tar. br. 2. točki 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19.) i članku 2. ZPP-a.

49. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava podneska od 17. siječnja 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna jer po svom sadržaju nije bio potreban za vođenje postupka s obzirom da su u tom podnesku uglavnom ponovljeni navodi već izneseni u prethodnom podnesku.

50. Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.100,00 kuna, a odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna, dakle odlučio kao u izreci pod točkom III.

U Splitu 17. ožujka 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke, putem ovog suda, u pisanom obliku u tri primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte