REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-1752/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Koraljke Bašić, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika A.A., zbog prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3., članka 244. stavak 7., članka 102. stavak 3., članka 114. stavak 2., članka 32. stavak 1. i 4, članka 52. stavak 4., članka 12. stavak 8., članka 43. stavak 3. i članka 44. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14 i 64/15), rješavajući o žalbi okrivljenika A.A. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Pp P-580/2019-21 od 13. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenika A.A., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se temeljem odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), odbija optužba podnesena protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 244.stavak 7., članka 102.stavak 3., članka 114.stavak 2., članka 52. stavak 4., članka 12. stavak 8., članka 43. stavak 3. i članka 44. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih pod točkama I.7., I.14., I.21., I.31., I.39., I.41., I.48., I.56., I.57., I.59., I.61., I.6., I.16., I.20., I.36., I.44., I.10., I.11., I.23., I.25., I.28., I.8., I.15., I.18., I.22., I.29., I.30., I.34., I.35., I.38., I.42., I.43., I.46., I.49., I.50., I.52., I.55., I.3. i I.2. izreke pobijane presude.

II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba okrivljenika A.A. je u tom dijelu postala bespredmetna.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika A.A. i pobijana presuda se u preostalom dijelu potvrđuje.

IV. Uslijed odluke iz točke I. ove presude, pobijana presuda se preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se prihvaća izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 (sedamtisuća) kuna, za prekršaj opisan pod točkom I.5. izreke pobijane presude, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude a ukoliko okrivljenik A.A. u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

V. Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljenik A.A. obvezan je naknaditi paušalni iznos troška drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik A.A. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3., članka 244. stavak 7., članka 102. stavak 3., članka 114. stavak 2., članka 32. stavak 1. i 4, članka 52. stavak 4., članka 12. stavak 8., članka 43. stavak 3. i članka 44. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa mu je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 11.100,00 (jedanaesttisućasto) kuna i kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana. Za dio prekršaja protiv okrivljenika je optužba odbijena.

2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Istom presudom temeljem članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 24 (dvadesetčetiri) mjeseca koja će se izvršiti nakon što okrivljenik stekne pravo na upravljanje motornim vozilima.

4. Temeljem članka 139. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 (petsto) kuna.

5. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno je podnio žalbu iz koje proizlazi da je ista usmjerena na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povredu materijalnog pravo. Poriče prekršaje koji mu se stavljaju na teret i ponavlja navode svoje obrane da navedene zgode nije upravljao mopedom i počinio prekršaje. Njegov identitet nije utvrđen jer iz iskaza svjedoka proizlazi da je počinitelj sumanuto jurio i pobjegao. Ne osporava činjenicu da je ranije imao problema sa zakonom, ali ove prekršaje nije počinio jer je bolestan i pod lijekovima koji utječu na njegove motoričke i psihofizičke sposobnosti. Također ističe da je za navedene prekršaje nastupila zastara prekršajnog progona.

Žalba okrivljenika je djelomično bespredmetna.

4. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaje iz članka 244.stavak 7., članka 102.stavak 3., članka 114.stavak 2., članka 52. stavak 4., članka 12. stavak 8., članka 43. stavak 3. i članka 44. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka.

5. Naime, kako je odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da za navedene prekršaje koji se okrivljeniku stavljaju na teret, a za koji je tužitelj obvezan izdati obavezni prekršajni nalog, zastara prava na prekršajni progon nastupa protekom tri godine od dana počinjenja prekršaja, te kako su prema okrivljeniku inkriminirana djela počinjena dana 14. svibnja 2018., trebalo je optužbu podnesenu protiv okrivljenika u tom dijelu odbiti.

Žalba okrivljenika je djelomično neosnovana.

6. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika u odnosu na prekršaje iz članka 32. stavak 1. i 4. i članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Nesporno je utvrdio da je svjedok A.S., policijski službenik, neposrednim zapažanjem utvrdio prekršaje za koje je okrivljenik proglašen krivim. Svjedok je određeno i uvjerljivo u svom iskazu opisao okolnosti i način na koji je utvrdio prekršaje koje je okrivljenik počinio, a njegov iskaz u cijelosti potvrđuju i ostali provedeni dokazi. Svjedok vrlo određeno opisuje kako je okrivljenika pokušao zaustaviti tablicom STOP POLICIJA ali se isti nije zaustavio već je nastavio sa vožnjom da bi se nakon 400 m polukružno okrenuo i nastavio kretanje u pravcu iz kojeg je došao. Svjedok vrlo određeno i jasno opisuje da je utvrdio da se radi o okrivljeniku kojeg osobno poznaje jer ga je prepoznao. Nadalje vrlo precizno opisuje čitavu dinamiku događaja, način i smjer kretanja okrivljenika, prekršaje koje je tom prilikom počinio te da istog nisu uspjeli zaustaviti jer je okrivljenik vožnju nastavio plažom Banj, koja predstavlja pješačku zonu. Svjedok je vrlo uvjerljivo i određeno iskazivao da je mopedom upravljao upravo okrivljenik, kojeg je prepoznao s obzirom da ga osobno poznaje.

8. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje. Temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je nesporno utvrdio ostvarenje obilježja djela prekršaja kod okrivljenika iz članka 32. stavak 1. i 4. i članka 213. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj kazni zatvora i novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrečena kazna zatvora u zakonom propisanom trajanju za prekršaj iz članka 213. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te novčana kazna u odnosu na prekršaj iz članka 32. stavak 1. i 4. istog propisa. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio okrivljeniku izreći kaznu zatvora, kao težu sankciju, smatrajući da će se samo istom postići svrha kažnjavanja, jer je okrivljenik višestruko kažnjavan zbog istovrsnih ali i drugih prometnih prekršaja, za koje su mu izricane novčane kazne, pa i kazna zatvora u kraćem trajanju, koje očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja, već i nadalje čini istovrsne prekršaje u prometu dok je za drugi prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanom iznosu. Izrečena kazna zatvora primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana, kao i izrečena novčana kazna, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje kazne.

10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, nad okrivljenikom primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 24 (dvadesetčetiri) mjeseca. Ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, tim više što je zbog upravljanja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje okrivljenik već ranije osuđivan Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenog djela prekršaja.

11. S obzirom na odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezna naknaditi paušalni iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki V. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Klauda, v.r.

Koraljka Bašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.