REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1585/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Percel kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. D.P., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Pleternica od 12. siječnja 2022., broj 511-22- 06/05-3-6-1/2022, u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Prigovor okrivljenika D.P. se prihvaća djelomično osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o izrečenoj novčanoj kazni na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), izriče novčana kazna u iznosu 6.000,00 (šesttisuća) kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenika D.P. kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik D.P. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik D.P. i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 790,00 kuna.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da mu je iskreno žao što se ovo uopće dogodilo, no dodaje da radi za minimalnu plaću i da plaća i alimentaciju za svog malodobnog sina, te da mu je osobno vozilo neophodno za posao i za obiteljske obveze, pa moli za umanjenje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere. Uz prigovor, okrivljenik je dostavio obračunsku listu za studeni 2021. i podnesak Centra za socijalnu skrb Požega od 13. srpnja 2016.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Dakle, iz dostavljene obračunske liste proizlazi da je okrivljeniku za studeni 2021. utvrđen iznos za isplatu od 6.516,66 kuna, dok iz podneska Centra za socijalnu skrb Požega proizlazi da je okrivljenik na ime uzdržavanja mlt. sina dužan doprinositi iznos od 970,87 kuna mjesečno.
7. Po ocjeni ovog suda, u pravu je okrivljenik kada u prigovoru upire na egzistiranje osnove za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.
8. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, pa uvažavajući izraženu punu svijest o težini počinjenog djela, a naročito uvažavajući materijalno stanje okrivljenika, odnosno njegova mjesečna primanja i obvezu uzdržavanja mlt. djeteta, što je i potvrđeno relevantnom dokumentacijom, stanovište je ovog suda da navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti i daju osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, budući da se svrha kažnjavanja može postići i blažom novčanom kaznom od zakonom propisane.
Stoga je ovaj sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne i za počinjeni prekršaj okrivljeniku izrekao novčanu kaznu koja je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi ukidanja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za posao i izvršavanja obiteljskih obveza eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Posebno se napominje kako je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera u trajanju koje je bliže donje zakonom propisane granice za tu mjeru iz članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona (može se izreći u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine), a imajući u vidu sve okolnosti počinjenog prekršaja ovako izrečena zaštitna mjera je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa.
10. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. ožujka 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Ljiljana Percel, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Pleternica u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
