Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-103/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. P., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog J. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm- 11/2022. (Kmp-6/2021.) od 2. ožujka 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog J. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-11/2022. (Kmp-6/2021.) od 2. ožujka 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOMp-DO-6/2021. od 30. rujna 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda od 10. prosinca 2021. pod poslovnim brojem Kovm- 12/2021., protiv optuženog J. P., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog J. P. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. srpnja 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi J. P. po braniteljici odvjetnici A. S. P. zbog "bitne povrede kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava." U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti odnosno preinačiti pobijano rješenje na način da se „isti pusti na slobodu“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj ističe kao zakonsku osnovu pobijanja, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodeći da je izreka pobijanog rješenja u suprotnosti s navodima iz obrazloženja kao i sa izvedenim dokazima tijekom postupka. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog sud Republike Hrvatske prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud te koji su u potpunosti u suglasju s izrekom rješenja. Stoga, nije ostvarena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju očito smjera žalitelj.
6. Nadalje,nije u pravu žalitelj da ne postoje razlozi iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08. za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika. Naime, zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud je pravilno utemeljio, prije svega, na činjenici optuženikove prijašnje kaznene osuđivanosti (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 9. pobijanog rješenja). Navedeno doista upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na optuženika da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima, a osnovano se sumnja da je kaznena djela za koje se tereti počinio u roku provjeravanja pridržaja maloljetničkog zatvora iz presude Županijskog suda u Zadru broj Kov-12/2020. od 11. rujna 2020. te da je njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje postalo opasnije i teže. Osim toga, okolnosti i način počinjenja kaznenih djela razbojništva i pokušaja razbojništva za koje se optuženik tereti (prema optužnici počinjeno ukupno jedanaest kaznenih djela u razmaku svega petnaest dana) upućuju na iskazanu bezobzirnost i upornost te visok stupanj kriminalne volje. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao i s psihijatrijskim vještačenjem iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se kod optuženika razvio politoksikomanski tip ovisnosti, u potrebi je kontinuiranog psihijatrijskog liječenja i kontrole zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, a ako ne bi bio uključen u program liječenja da postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da za optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela.
6.1. Nije u pravu žalitelj da se odluka o produljenu istražnog zatvora temelji isključivo na njegovom „ranijem sukobu sa zakonom“ jer prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prijašnja osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
7. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom usprkos činjenici što je optuženik priznao počinjenje predmetnih kaznenih djela te izražava žaljenje i ispriku.
8. Niti opetovani žalbeni navodi, da je kaznena djela za koja se tereti počinio zbog svojih ovisničkih potreba, da je mlada osoba i sa željom što prije započne liječenje od ovisnosti i pronađe zaposlenje, da je surađivao tijekom postupka i uzorno se vladao, odnosno da postoji cijeli „niz olakotnih okolnosti“, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
9. Drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora, jer je vođeno računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisanoj kazni (za svako djelo od najmanje 3 godine do najviše 12 godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa ni žalbeni navodi koji upiru da je vrijeme do sada provedeno u istražnom zatvoru u „dostatnoj mjeri“ utjecalo na optuženika, nisu osnovani.
10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 17. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća za mladež:
dr. sc. Lana Petö Kujundžić,v.r.
