Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 12 Gž-538/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grad Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv I tuženika I. G., iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici N. R., odvjetnici iz D. S., i II tuženika T. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1654/2021-180 od 17. prosinca 2021., dana 17. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1654/2021-180 od 17. prosinca 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I Ne dopušta se tužitelju objektivna preinaka tužbe kao u podnesku od 9. travnja 2021."
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.
3. U odgovoru na žalbu I tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik nekretnine koja se sastoji od zkčbr. 444/11 k.o. G. oznake zemljišta kuća br. 1 i kuća br. 3 V. ulica i dvorište površine 837 m2 odnosno 233 čhv, sve upisano u zk.ul.br. 10571 k.o. G. i to: 17/100 dijela nekretnine sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine koji predstavlja GPM3, površine 13,19 m2 u podrumu i stan br. 3 u potkrovlju površine 84,42 m2 ukupne površine 67,61 m2 i 17/100 dijela nekretnine sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine koji predstavlja GPM 1, površine 13,05 m2 u podrumu, SP 1, površine 1,97 m2 u podrumu, SPV 1 površine 1,93 m2, vanjsko st. i stan br. 6, površine 80,16 m2 u potkrovlju, ukupne površine 97,11 m2 što su I tuženik i II tuženik dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na istoj nekretnini u korist tužitelja odnosno zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 28. siječnja 2000. i I Aneksa ugovora o kupoprodaji od 5. studenog 2011. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva gore navedene nekretnine te da su I tuženik i II tuženik dužni to priznati i izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
6. Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena objektivna preinaka tužbe (iz podneska tužitelja od 9. travnja 2021.), pozivom na čl. 190. st. 1. i 2. ZPP i čl. 191. st. 1. i 3. ZPP, a prvostupanjski sud u razlozima istog rješenja navodi da je do navedene preinake tužitelj svoj zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva temeljio isključivo na činjeničnom osnovu postojanja ugovora o kupoprodaji kojeg je zaključio s II tuženikom, dok u podnesku od 9. travnja 2021. mijenja činjenični osnov svog zahtjeva te po prvi puta kao osnov stjecanja vlasništva ističe dosjelost te da se u takvoj situaciji ne radi o promijenjenoj pravnoj osnovi ili promjeni, dopuni ili ispravku pojedinih navoda u smislu čl. 191. st. 3. ZPP, već o novo formiranom kompleksu činjenica koji objektivno dovodi do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva jer nije riječ samo o izmjeni ili dopuni tužiteljevih navoda o pravnoj kvalifikaciji zahtjeva već o drukčijem kompleksu činjenica koje su definirane čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 – dalje: ZVDSP) koje čine novu činjeničnu osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva te ujedno da ta preinaka nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka, da je Kupoprodajni ugovor sklopljen 11. siječnja 2000., a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 9. prosinca 2008. od kada se zasigurno posjed tužitelja više ne može smatrati savjesnim, a do tog trenutka nije proteklo zakonom propisano vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću.
7. Tužitelj u žalbi navodi da je protivan stanju spisa zaključak suda da je tužitelj sve do podneska od 9. travnja 2021. svoj zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva temeljio isključivo na činjeničnom osnovu postojanja ugovora o kupoprodaji kojeg je zaključio s II tuženikom, a koji je u cijelosti izvršen, odnosno da bi tek u podnesku od 9. travnja 2021. mijenjao činjenični osnov svog zahtjeva te po prvi puta kao osnovu stjecanja vlasništva isticao dosjelost, a to stoga jer je tužitelj cijelo vrijeme tvrdio da je kupio nekretninu od II tuženika, isplatio kupoprodajnu cijenu te da se još od 2000. godine nalazi u posjedu predmetne nekretnine u kojem se nalazi i danas te u prilog tome navodi sadržaj podneska od 9. svibnja 2012., a iz čega svega proizlazi da se tužitelj cijelo vrijeme ovog postupka pozivao i na dugogodišnji posjed što je činjenična osnova relevantna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kao i da se u žalbi od 31. srpnja 2017. izrijekom nekoliko puta pozvao na isti činjenični supstrat te se pozivao na dosjelost, a ujedno smatrajući i da bi preinaka u ovom predmetu ukoliko je do nje došlo bila svrsishodna te da ocjena suda o dopuštenosti preinake ne smije ovisiti o stajalištu suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
8. Prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od toga tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 2. ZPP). Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP), a smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci (čl. 190. st. 4. ZPP).
9. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (st. 2. istog članka). Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP).
10. Osnovano žalitelj ističe da iz provedenog postupka proizlazi da je tijekom postupka isticao kao činjenični osnov svog potraživanja sklapanje kupoprodajnog ugovora od 28. siječnja 2000. i I Aneksa ugovora o kupoprodaji od 5. studenog 2011., koji je izvršen i koji predstavlja osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja u pogledu sporne nekretnine te isto tako da je u dužem razdoblju u posjedu sporne nekretnine, da je vlasnik iste nekretnine, a koje vlasništvo da je stekao dosjelošću.
11. Tako primjerice na ročištu 27. travnja 2015. punomoćnik tužitelja između ostaloga ukazuje, vezano uz savjesnost i poštenje tužitelja, da je tužitelj ako i nije stekao po drugoj pravnoj osnovi, stekao pravo vlasništva posjedovanjem stana kao kvalificirani posjednik kroz traženo vremensko razdoblje te treba reći da nakon toga (koji činjenični supstrat je iznio na određeni način i ranije tijekom ovog parničnog postupka) niti I tuženik niti II tuženik se nisu protivili te su se upustili u raspravljanje te proizlazi da se treba smatrati da postoji pristanak I i II tuženika na preinaku tužbe do koje je došlo i prije negoli je tužitelj u podnesku od 9. travnja 2021. istaknuo da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću.
12. Iz iznesenog proizlazi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se od podnošenja tužbe do podneska tužitelja od 9. travnja 2021. činjenični i pravni osnov osnovnog ili eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva temeljio isključivo na ugovornom odnosu vezano uz Ugovor o kupoprodaji od 11. siječnja 2000. i Aneks tog ugovora od 5. studenog 2021., a to stoga jer kako je već navedeno tužitelj nije prvi puta u podnesku od 9. travnja 2021. preinačio tužbu na način da je kao osnov stjecanja prava vlasništva sporne nekretnine istaknuo činjenice koje bi bile relevantne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbi ZVDSP.
13. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije dopustio objektivnu preinaku tužbe kao u podnesku tužitelja od 9. travnja 2021. tj. kada je donio pobijano prvostupanjsko rješenje.
14. Iz tog je razloga valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak (čl. 380. toč. 3. ZPP).
15. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 17. ožujka 2022.
Sudac:
Sanja Joka Umićević, v.r.
