P-5832/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. Š., OIB: …, iz P.,

zastupan po punomoćnicima V. F. i I. M., odvj u

Z. F. i M., odvjetnicima u S., protiv tuženika C. A., D.

z.s.o., OIB:…, iz B., zastupan po

punomoćniku N. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon održane

glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a po objavi presude dana 17. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik C. A., d,z.n. s. , B., OIB:…, isplatiti tužitelju R. Š. iz P., OIB: … , na ime iznosa dospjelih a neisplaćenih

neto plaća ukupni iznos od 49.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za pojedine iznose i to:

– 11.000,00 kuna na ime neto plaće za mjesec studeni 2014. godine od 05. prosinca 2014. godine pa do isplate;

– 11.000,00 kuna na ime neto plaće za mjesec prosinac 2014. godine od 05. siječnja 2015. godine pa do isplate;

– 11.000,00 kuna na ime neto plaće za mjesec siječanj 2015. godine od 05. veljače 2015. godine pa do isplate;

– 11.000,00 kuna na ime neto plaće za mjesec veljaču 2015. godine od 05. ožujka 2015. godine pa do isplate;

– 5.500,00 kuna na ime neto plaće za mjesec ožujak 2015. godine od 05. travnja 2015. godine pa do isplate., dok se za više zatraženo za iznos od 16.500,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.525,00 kn, sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 15. studenog 2019. tužitelj navodi da je dana 1. studenog 2014. s tuženikom, kao poslodavcem, sklopio ugovor o radu, na način da se isti zapošljava na poslovima pod nazivom v.d ravnatelj. Međutim, tuženik da nije isplatio tužitelju šest neto plaća za period od studenog 2014. do travnja 2015. u ukupnom iznosu od 66.002,68 kuna. Navedeni dug da je nesporan, što da proizlazi i iz potvrde postojanju duga ovjerene pred javnim bilježnikom D. M. u

S., od 2. ožujka 2018. broj OV-964/2018 kao i uvidom u

poslovne knjige.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 22. siječnja 2020. tuženik se protivi navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te predlaže da isti bude odbijen kao neosnovan, odnosno odbačen kao nedopušten, uz obvezu tužitelja da naknadi parbeni trošak tuženiku. Navodi da je točno da je tužitelj bio zaposlen kod pravnog prednika tuženika u razdoblju od studenog 2014. pa zaključno s travnjem 2015. temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. studenog 2014. po kojem ugovoru da je upravo tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu v.d. ravnatelja tuženika. Upravo da je tužitelj, kao v.d. ravnatelj ustanove bio u obvezi izdavati obračunske liste plaća i vršiti uplaćivanje plaća i doprinosa za zaposlenike, pa tako i za samog sebe kao v.d. ravnatelja. Iz same tužbe da je razvidno da tužitelj potražuje neto iznos plaća, jer da su svi porezi i doprinosi na plaće u spornom periodu obračunati i uplaćeni. Također ističe protivno navodima tužbe, da je tužitelju isplaćena cjelovita plaća za mjesec travanj 2015., kao i polovica plaće za mjesec ožujak 2015., pa da je takvo potraživanje u ovom postupku neosnovano.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao Potvrdu o postojanju duga od 31. prosinca 2015.,preslik osobne iskaznice tužitelja, detalji prometa računa, Odluka o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja od dana 17. listopada 2014., Prvi ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 1. studenog 2014., obračunske isprave za isplatu plaće ( list spisa 24-29), saslušanje tužitelja, saslušanje svjedokinje I. K., nalaz i mišljenje vještaka D. K. od 5. srpnja 2021. , saslušanje svjedokinje V. C., dopunsko saslušanje vještaka od 19. siječnja 2022.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.Među strankama nije sporno da je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u razdoblju od studenog 2014. pa zaključno s travnjem 2015., temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. studenog 2014. po kojem ugovoru da je upravo tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu v.d. ravnatelja tuženika, te da su svi porezi i doprinosi na plaću tužitelj u spornom periodu obračunati i uplaćeni.

6.Kao sporno ostalo je za raspraviti da je tuženik isplatio tužitelju šest neto plaća za period studeni 2014., do travnja 2015., u ukupnom iznosu od zatraženih 66.000,00 kn.

7.U svom iskazu na ročištu dana 11. ožujka 2021. tužitelj navodi da misli da je počeo raditi kod tuženika početkom 2014., a ugovor da je zaključio u studenom 2014. Kad je počeo raditi kao v.d ravnatelj firma da je bila u dosta lošoj financijskoj situaciji i da je postojalo dugovanje od cca 20 tisuća Eura . On da je bio u dobrim odnosima kako

sa gđom V. C., tako i sa novim vlasnikom gospodinom B., te da je u toj fazi zaključio ugovor kada je počeo postupak preuzimanja firme od gospodina B. te da je u tom ugovoru o preuzimanju dogovoreno da će njegovu plaću isplatiti novi osnivač kad se steknu uvjeti, odnosno taj dogovor da su postigli on i vlasnik J. B.. Do stvarnog preuzimanja da je došlo u ožujku 2015., a uvjeti

za isplatu njegove plaće da su se ostvarili i ranije u prvom mjesecu 2015., međutim da se gospodin B. nije složio s tim da mu se počne isplaćivati plaća, ali da je on ipak u svibnju mjesecu 2015., sebi isplatio plaću za travanj 2015. Nakon toga da mu je gospodin B. rekao da taj iznos vrati jer da bio je protiv toga da mu se počne isplaćivati plaća, ali on da taj iznos nije vratio u blagajnu ali da zato nije sebi isplatio plaću za 5 mjesec, jer da su se dogovorili da će to vratiti neisplatom plaće za svibanj 2015. Plaća da mu se počela redovno isplaćivati od lipnja 2015. pa nadalje. O tome zbog čega nije zaprimio obračunski list svoje plaće obzirom da su mu se uredno plaćali doprinosi i obračunavala plaća, navodi da je smatrao da ukoliko bi preuzeo obračunske listiće od plaće da bi time priznao da mu je isplaćeno nešto što mu nije bilo isplaćeno. Kad je prestao raditi da je tražio da mu se izdaju obračunski listovi plaće za vremenski period dok mu se nije isplaćivala plaća, ali da mu je gospodin B. to odbio izdati. On da je svoje dugovanje potvrdio izjavom kod javnog bilježnika koju da je osobno ovjerio i kao ravnatelj s tim da mu nije poznato je li obavijestio gospodina B., ali da je ostalo u dokumentaciji firme. O tome koliko je dugo radio kod tuženika, ne može precizirati, ali nakon rada kod tuženika da je otišao u starosnu mirovinu. Želi napomenuti da je pristao na neisplatu plaće obzirom da su zajedno planirali velike projekte vezano za izgradnju tvornice za proizvodnju pelena i drugih važnih projekata zbog čega da je pristao na sve to. Isti da je radio sve poslove koje su dva osnivača u postupku preuzimanja firme od njega tražili prije zaključenja preuzimanja od tuženika prije studenog 2014. Gospođa C. obzirom da je bilo tako dogovoreno da je bila odgovorna osoba do svibnja 2015. O tome da li je upoznat da je u njegovom ugovoru o radu u čl. 14 propisano da mu je poslodavac dužan dostaviti obračun plaće, navodi da je njemu to nevažno, obzirom da je u ugovoru o preuzimanju između gđa C. i gospodina B. bilo dogovoreno da

će mu gospodin B. isplaćivati plaću nakon preuzimanja.

8.U svom iskazu na ročištu dana 11. ožujka 2021. svjedokinja I. K. navodi da je od 01. siječnja 2016. preuzela računovodstvo kao vanjski računovodstveni servis za tuženika, a ovo razdoblje koje je predmet ovog spora da je razdoblje koje je prethodilo njenom preuzimanju računovodstva, obzirom da je radila za gospodina B., za druge firme računovodstvo. Što se tiče predmetnog dugovanja na računu obveze za neto plaće, da se vodi dugovanja tužitelja od cca 50 do 60 tisuća kuna,

ona da je također bila upoznata sa predmetnim dugovanjem prema tužitelju i u razgovoru s njim zajedno da su došli do zaključka da bi to trebalo staviti na papir. Što se tiče potvrde o postojanju duga iz kraja 2015. ista da ne može potvrditi da je istu potvrdu zatekla prilikom preuzimanja računovodstva, ali za to dugovanje da se u firmi zna. Zbog čega gospodin B. to nije riješio s tužiteljem istoj da nije poznato,

obzirom daje to dogovor između njih . Ista da ne može odgovoriti na pitanje da li su tužitelju dostavljene obračunske liste za sporni vremenski period jer tada da nije vodila računovodstvo. O tome da li je bila praksa tuženika da se dostavljaju obračunski listovi plaće djelatnicima, svjedokinja navodi kad je preuzela računovodstvo da je to uobičajena praksa. O tome da li je po preuzimanju računovodstvo preuzela i knjigovodstvenu dokumentaciju za razdoblje prije, ista navodi da je i to završnu bilancu, ali ne i pojedinačnu dokumentaciju.

9.U svom iskazu na ročištu dana 13. listopada 2021. svjedokinja V. C.

navodi da je bila privremeni ravnatelj tuženika do 1. studenog 2014. kada je na tu funkciju vršitelja dužnosti imenovan tužitelj. Njoj da je poznato da je sa gosp. B. kao novim koncesionarom dogovoreno da on preuzima obvezu isplata plaća od 1. studenog 2014. Dok je ona bila privremeni ravnatelj, knjigovodstvo da je uplaćivalo doprinose i poreze svim djelatnicima pa tako i tužitelju jer da se bez toga nije mogla uplatiti plaća ni ostalim djelatnicima. Koliko je njoj poznato da nije bila dogovorena nikakva odgoda o isplatama neto plaće tužitelju, a ako je bio dogovor njoj da nije poznat. Napominje da novi koncesionar tuženika nije isplatio ni njima vezano za uplate poreza i doprinosa, isto razdoblje koje je obuhvatio tužitelj u ovom postupku. U periodu od 1. studenog 2014. da je osnivač bila firma C. H. a da

je ona bila samo privremeni ravnatelj, a uostalom zbog proteka vremena da se ne sjeća detalja. Ista da je bila vlasnica firme C. H.. O tome kada je novi koncesionar preuzeo firmu, ista da se ne može sjetiti da to postoji u ugovoru, a da nije moguće da je bilo od svibnja 2015. ali da je dogovor bio da novi koncesionar podmiri sve troškove vezane za isplatu plaća tužitelju kao i poreze i doprinose na plaće ostalih djelatnika i to upravo za period studeni 2014. pa do svibnja 2015., odnosno otkad je tužitelj stupio na mjesto v.d ravnatelja. Ista da nije primila novčani iznos vezano za otkup koncesije što stoji i u ugovoru, iznos od 20 tisuća eura plativo u kunama, međutim da joj od tog iznosa ništa nije isplaćeno. O tome dok je v.d ravnatelja tuženika bio tužitelj tko je bio zadužen za izdavanje isprava o plaći, ista da se ne sjeća, te navodi da je bio vjerojatno netko iz knjigovodstva.

10. U svom vještvu od dana 5. srpnja 2021. vještak za knjigovodstvo i financije D. K. navodi da je pregledom dokumentacije u spisu utvrdio da u spisu

prileži:

- potvrda o postojanju duga od 31.12.2015. godine izdana od strane tuženika, kojom tuženik potvrđuje da u poslovnim knjigama ima iskazanu obvezu prema tužitelju po osnovi neisplaćene neto plaće za razdoblje od 01.11.2014. do 30.04.2015. godine u iznosu od 66.002,68 kn (list 4 spisa);

- ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika 01.11.2014. godine, a temeljem kojeg tužitelj obavlja poslove v.d. ravnatelj počevši od 01.11.2014. godine, te mu je čl. 12. ugovora definirana osnovna plaća u neto iznosu od 11.000,00 kn (list 13 – 16 spisa);

- potvrde tuženika o neto ispati plaće tužitelju i to za mjesec ožujak 2015. godine u iznosu od 5.500,00 kn dana 28.07.2015. godine i mjesec travnja 2015. godine u iznosu od 11.000,46 kn dana 19.05.2015. godine (list 17 – 18 spisa);

- obračunski listići plaće tužitelja za razdoblje od 01.11.2014. do 30.04.2015. godine (list 24 – 29 spisa).

Uvidom u navedenu dokumentaciju, te sukladno nalogu suda od 9. lipnja 2021. godine, vještak je utvrdio visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku po osnovi neisplaćene neto plaće za razdoblje od 01.11.2014. do 30.04.2015. godine.

Iz obračunskih listića plaća tužitelja utvrđena je visina neto obračunate plaće tužitelju u spornom razdoblju, dok je iz potvrda o isplati plaće koju je tuženik dostavio u spis utvrđena visina neto isplaćene plaće tužitelju u spornom razdoblju.

Vještak na osnovi istog i izvršenog obračuna je mišljenja da potraživanje tužitelja prema tuženiku po osnovi neisplaćene neto plaće za razdoblje od 1. studenog 2014.

do 30. travnja 2015. iznosi neto 49.502,22 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 6. Tablice 1. nalaza vještačenja.

11.Na ročištu od dana 13. listopada 2021., tužitelj je predložio da vještak isto vještvo dopuni na način da naznači ukupno stanje duga na kraju 2014. i 2015. a što da bi trebalo biti vidljivo iz analitičke kartice računa. Stoga da predlaže dopunu nalaza i mišljenja vještaka, odnosno da se vještak na isto očituje.

12.U svojoj dopuni vještačenja od dana 19. siječnja 2022. vještak za knjigovodstvo i financije D. K. navodi da je dopisima od 25. listopada 2021. i 19. prosinca 2021.

od tuženika i pun. tuženika zatražio da mu dostave analitičku konto karticu računa 2300 obveze za neto plaće za tužitelja kako bi se mogao očitovati na prigovor pun. tužitelja sa ročišta održanog 13. listopada 2021., odnosno udovoljiti rješenju ovog suda sa tog ročišta i pismeno se očitovati prije ovog saslušanja. Tuženik da je vještaku 3. studenog 2021. dostavio obračunske listiće plaće i joppd obrasce za tužitelja iz kojih da je razvidna visina obračunate plaće tužitelju u spornom razdoblju, a koja da je i utvrđena u izrađenom vještačenju. Nadalje, tuženik da je na ponovno traženje vještaka u dopisu od 19. prosinca 2021. naveo da nije u mogućnosti dostaviti zatraženu konto karticu za tužitelja, a navedeni dopis vještak prilaže sudu i strankama. Budući da u spisu postoji sva potrebna i relevantna dokumentacija iz koje se nedvojbeno može utvrditi visina potraživanja tužitelja prema tuženiku po osnovi neto plaće u spornom razdoblju, a koju da je utvrdio u osnovnom vještačenju, navodi da u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju.

13.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan. Temeljem čl. 92. i 93. Zakona o radu ( Narodne novine 93/14 i 127/17 - u daljnjem tekstu ZR)) plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada u bruto iznosu a poslodavac je dužan najkasnije 15 dana od dana isplate plaće naknade plaće ili otpremnine radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Obračuni plaća su i ovršne isprave. Među strankama nije sporno da je tuženik obračunavao plaću tužitelja u spornom vremenskom periodu na način da je uplaćivao sve poreze i doprinose na plaću tužitelja, ali nije mu isplaćivao neto iznos plaće, što je potvrđeno i u iskazu svjedokinje I. K.. Ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaze tužitelja i svjedokinje K. u odnosu na postojanje dugovanja tuženika u odnosu na tužitelja za predmetni vremenski period od studenog 2014. pa do travnja 2015., međutim u odnosu na zatraženu visinu potraživanja tužitelja isti je zahtjev djelomično osnovan. Naime, sukladno utvrđenju vještaka, a i prema priloženim potvrdama u spisu te obračunskim ispravama za isplatu plaće i naknadu plaće razvidno je da je tužitelju za mjesec ožujak 2015. izvršena isplata od 5.500,00 dana 28. srpnja 2015. te za mjesec travanj 2015. u iznosu od 11.046,00 kn dana 19. svibnja 2015. Dakle, tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja za iznos od 5.500,00 na ime neto plaće za mjesec ožujak 2015. i 11.000,00 kn na ime neto plaće za mjesec travanj 2015., kako je to zatražio tužbenim zahtjevom. To što tužitelj u svom iskazu navodi kako mu nije isplaćena plaća za mjesec svibanj 2015., to u ovom postupku nije dokazao, a niti je potraživanje za svibanj 2015., obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.

Stoga je valjalo temeljem nalaza i mišljenja vještaka koje mišljenje je vještak potvrdio u svom dopunskom saslušanju na ročištu dana 19. siječnja 2022., a budući da u spisu postoji sva potrebna dokumentacija iz koje se nedvojbeno mogla utvrditi potraživanje tužitelja za zatraženi vremenski period i tužbenom zahtjevu tužitelja, valjalo je djelomično usvojiti zahtjev i tužitelja dosuditi mu iznos od 49.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku

od dospijeća pa do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to precizirano pod točkom I. izreke ove presude, a odbiti za više zatraženi iznos od 16.500,00 kn, a sve temeljem čl. 92. i 93. ZR-a.

14.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. Zakona o parničnom postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te popisu troška. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe - 100 bodova, za pristup na ročišta od 10. veljače 2020., 17. rujna 2020.,- za svako po 25 bodova, za zastupanje na ročištu 5. studenog 2020. , 11. ožujka 2021. , 9. lipnja 2021. , 14. listopada 2021. te 19. siječnja 2022. Za svako po 100 bodova, što ukupno iznosi 650 bodova, (vrijednost boda s paušalom = 10 kn), što daje iznos od 6.500,00 kn. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 2.200,00 , tako da je ukupno obistinjen trošak tužitelju u iznosi od 8.700,00 kn.

Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužitelj cijeneći osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 87,5%, a tuženik sa 12,5%. Kada se postotak kojim je tuženik uspio u parnici odbije od postotka kojim je tužitelj uspio u parnici dobije se uspjeh tužitelja od 75%, u kom omjeru joj je obistinjen priznati parnični trošak tužitelju, a koji iznosi 6.525,00kn, pa je odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude.

U Splitu, 17. ožujka 2022.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.