REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-11107/2021

ZAGREB

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog H.K. kojeg brane odvjetnici iz XX d.o.o., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog H.K., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: 33. Pp- 9077/2021-7 od 6. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem kao osnovane žalbe okrivljenog H.K. i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u cijelosti te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni H.K. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, a kojem na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode računajući od 24. kolovoza 2021. u 08,45 sati do 24. kolovoza 2021. u 13,00 sati kao jedan dan zatvora i koji je upozoren da u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u preostalom iznosu od 4.700,00 kuna da će se smatrati u cijelosti plaćena. Istom presudom je na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenom H.K. izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja supruzi K.K. s boravištem u XX na udaljenost ispod 20 metara u trajanju od 2 mjeseca u koju je uračunato vrijeme trajanja mjere opreza od 24. kolovoza 2021. u 11,00 sati do 3. rujna 2021. u 11,00 sati kao osam dana. Istom presudom okrivljeni H.K. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Okrivljeni H.K. pravodobno je po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3., 10., 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da nije moguće ispitati presudu zbog nedostataka, da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sa iznesenim razlozima, da je obrazloženje u nesuglasju sa rezultatima izvedenih dokaza u postupku, niti da je prvostupanjski sud s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje terete okrivljenika te one koje mu idu u korist, da nije savjesno cijenjena obrana okrivljenika niti dovedena u svezu sa drugim provedenim dokazima, a koja je podložna sudskoj ocijeni dokaza, niti njezino neprihvaćanje ne dovodi automatizmom u pitanje pravo okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi kapo jedno od temeljnih načela postupka kao i da se okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe, da se nije vodilo računa o odredbi članka 32. Prekršajnog zakona koja propisuje svrhu kažnjavanja, da kazna nije u dovoljnoj mjeri individualizirana s obzirom pri čemu je trebalo voditi računa o stupnju krivnje počinitelja, pobudama iz kojih je prekršaj učinjen, ponašanju počinitelja prije i nakon počinjenja prekršaja, ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Žalitelj ističe da je trebalo primjenom odredbom članka 38. stavka 1. Prekršajnog zakona počinitelja osloboditi od kazne, odnosno sukladno članku 182. Prekršajnog zakona osloboditi od optužbe, kao i primijeniti odredbu članka 37. Prekršajnog zakona i maksimalno umanjiti kaznu, da je djelo mnogo teže opisano nego što se dogodilo a da na navedene okolnosti tužitelj nije bio ispitan, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, niti je pravilno primijenjena odredba članka 10. točka 1. do 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koja definira nasilje u obitelji, da se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu audio snimci čemu se okrivljenik protivio jer se radilo nezakonitom i neovlaštenom snimanju, a koji je dokaz trebao biti izuzet i da se sve svodi na riječ okrivljenika protiv riječi oštećene. Žalitelj ističe da nije htio povrijediti dostojanstvo svoje supruge izgovorenim neprimjerenim riječima u afektu do kojeg je doveden ponašanjem oštećene, da je svjestan neprihvatljivosti verbalnog izričaja, da vjeruje u mogućnost pomirenja i nastavaka zajedničkog suživota, te da je grubo povrijeđeno pravo obrane okrivljenika budući da njegova obrana nije uzeta u obzir te da je u tom smislu povrijeđeno načelo jednakosti oružja i pravo na pravično suđenje zajamčeno i odredbom članka 29.stavka 1. Ustava RH te u konkretnom slučaju da je okrivljenik stavljen u neravnopravni položaj kao i da je Ustavni sud u dosadašnjoj praksi prihvatio stajališta Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu izražena u presudama Perić protiv Hrvatske (br. 3449/06 24. i 25., presuda od 27.ožujka 2008., u odnosu na povredu članka 6. stavka 1. Konvencije) i LB INTERFINANZ A.G. protiv Hrvatske (br. 29549/04, presuda od 27.ožujka 2008.), primjerice u odlukama broj: U- III-2182/2014 od 17. lipnja 2014,U-III-3874/2008 od 4. travnja 2012. i U-III-4304/2011 od 15. listopada 2014, prema kojima se stranke ne mogu stavljati u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Žalitelj ističe da nisu pravilno primijenjene odredbe članka 36. Prekršajnog zakona kojim se propisuje opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te se protivi izrečenoj zaštitnoj mjeri koja je u potpunosti neosnovana i nepotrebna te stoga predlaže da se okrivljenik oslobodi od optužbe ili da se prvostupanjska presuda ukine te prilaže popis troškova sastava žalbe 100 bodova, OT-a, suviše 25% PDV-a, što iznosi 1.250,00 kuna.

Žalba je osnovana.

4. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona budući se prvostupanjska odluka temelji na nezakonitom dokazu kako to osnovano ističe i žalitelj.

5. Naime, prihvaćajući žalbu okrivljenika i po službenoj dužnosti, ovaj je sud utvrdio iz stanja spisa da prvostupanjski sud temelji svoju odluku i na DVD snimci sačinjenu mobitelom oštećenice koja prileži u spisu na način da je u inkriminirano vrijeme snimala sadržaj telekomunikacije okrivljenika i oštećenice putem mobitela, te da je u parafu 14. i 15. prvostupanjske presude konstatirano utvrđenje radnje okrivljenika i na temelju predmetnog audio-video zapisa temeljem kojeg je proglašen krivim, a koji je dokaz prema ocijeni ovog suda nezakoniti dokaz na kojem se temelji prvostupanjska presuda. Naime, iz sadržaja predmetne audio-video snimke, kao i iskaza svjedoka oštećene K.K. nesporno proizlazi da je predmetna audio-video snimka sačinjena od oštećene K.K. koristeći mobitel, a koja je tada snimala telekomunikacisjki razgovor između nje i okrivljenika putem mobitela i koji obuhvaća predmetno ponašanje okrivljenika, a koja ga je snimila bez da je okrivljenik o tome bio upozoren, dakle neovlašteno, dok se i obrana protivila izvođenju navedenog dokaza pri čemu je okrivljenik isticao da je njegova supruga prekidala razgovore kako bi ga snimala, a što ga je dovodilo u afektno stanje kao i da ju je u konkretnom slučaju pitao da li ga snima, a ona da mu je odgovorila da ga ne snima, ali ga je zapravo snimila. Odredbom članka 330. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) propisana je kao dokazna radnja dokaz snimkom, a u konkretnom slučaju takva snimka kao dokaz, prileži u spisu na mediju, na kojoj se temelji prvostupanjska odluka, a čiji je način sačinjavanja nezakonit budući da je predmetna snimka sačinjena bez naloga suca istrage, kao i bez pristanka snimane osobe odnosno okrivljenika zbog čega se radi o nezakonitom dokazu u smislu odredbe članka 90. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona. Dakle, nesporno se radi o dokazu koji je pribavljen kršenjem Ustava, zakona ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, na dostojanstvo, na ugled i čast, te na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, koje se jamči člankom 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i kojim se štiti pravo kao i sloboda svake osobe od neovlaštenog snimanja, neovisno da li je snimku sačinila privatna osoba ili službena osoba odgovarajućeg državnog aparata, jer se u konkretnom slučaju svakako radi o „privatnoj“ snimci, a nesporno je da okrivljenik nije dragovoljno pristao da bude snimljen čime bi se odrekao navedenog ustavnog prava (sudska praksa, većinom glasova donesena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: I Kž-Us 151/15-4 od 15. prosinca 2015.).

6. U odredbi članka 90. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano da se sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način odnosno na nezakonitim dokazima.

7. Stoga, budući da prvostupanjski sud temelji svoju odluku na nezakonitom dokazu iz članka 90. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona kako to proizlazi iz stanja spisa i na kojem se presuda ne smije temeljiti, a koju je audio video snimku stoga prvostupanjski sud bio dužan po službenoj dužnosti izdvojiti iz spisa posebnim rješenjem, sukladno odredbi članka 121. stavku 1. Prekršajnog zakona, trebalo je po službenoj dužnosti ukinuti pobijanu presuda u cijelosti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

8. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, donijeti po službenoj dužnosti posebno rješenje o izdvajanju gore navedene audio video snimke kao nezakonitog dokaza sukladno odredbi članka 121. stavku 1. Prekršajnog zakona, te ponovno provesti prekršajni postupak sukladno zakonu i izvesti sve potrebne dokaze na zakoniti način, a nakon toga ocjenom svih u postupku zakonito izvedenih dokaza i utvrđenja svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 17. ožujka 2022.,

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 7 (sedam) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju, oštećenici, punomoćniku i ovlaštenom tužitelju.