Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11078/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja:
Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak-Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog P.K. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog P.K. kojeg brani M.Ž., odvjetnik iz Z. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 27. rujna 2021., broj: 21. Pp J-509/2020- 10, na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog P.K. i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni P.K. se obvezuje naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 600,00 (šesto) kuna u roku od 15 dana od dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni P.K. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, s tim da mu je u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju kao jedan dan zatvora, odnosno 300,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje za platiti 2.700,00 kuna, a ako u roku određenom pobijanom presudom plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka. Žalitelj navodi kako sud uopće nije uzeo u obzir izjavu oštećene G.B. dostavljenu u spis 14. studenoga 2019. u kojoj ona povlači, odnosno odbacuje optužbe protiv njega, svjedoci M.D. i M.V., policijski službenici kojima je prvostupanjski sud poklonio vjeru nemaju neposrednih saznanja o prekršaju koji mu se stavlja na teret, već se njihova saznanja temelje na onome što im je kazivala G.B., iskaz svjedoka M.V. je različit, prvo iskazuje kako je oštećenica odbila alkotestiranje, a kasnije kako nije bila pod utjecajem alkohola pa joj nije niti ponudio alkotestiranje na licu mjesta pa se iz navedenog zasigurno ne može zaključiti da G.B. nije bila pod utjecajem alkohola te da je sud kao otegotnu okolnost uzeo činjenice koje čine bitna obilježja prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u djelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koje žalitelj u žalbi samo paušalno navodi i da je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju tako utvrđenog činjeničnog staja izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
U konkretnom slučaju iskazi svjedoka M.V. i M.D., policijskih službenika ne mogu se smatrati nezakonitim dokazima u smislu članka 90. Prekršajnog zakona, budući da svjedoci nisu iskazivali o sadržaju obavijesnog razgovora obavljenog sa okrivljenikom i oštećenicom, već o okolnostima iz dojave o nasilju u obitelji o kojem je oštećenica neposredno nakon događaja telefonski izvijestila policijsku postaju, a osim toga sud je na temelju ostalih provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i međusobno ih dovodeći u vezu potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da je okrivljenik inkriminiranog dana svojim ponašanjem ostvario zakonska obilježja prekršaja za koji ga se tereti.
Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
Ukratko u odnosu na žalbeni navod okrivljenika da prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir izjavu oštećenice koju je dostavila u spis 14. studenog 2019. kojom G.B. povlači prijavu podnesenu protiv njega, valja navesti da sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi (članak 179. stavak 5. Prekršajnog zakona), a okrivljenik u ponovnom postupku nije predlagao da se izjava pročita niti ju je sud pročitao pa se na toj izjavi nije niti mogla temeljiti sudska odluka.
6. Ispitujući odluku o kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je okrivljeniku izrečena primjerena kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene, kao ni uvjeta za ublažavanje izrečene kazne.
Naime, za inkriminirano djelo propisana je novčana kana u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, a okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne i to blizu Zakonom propisanog minimuma novčane kazne za to djelo, s razmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te ostalim odlučnim okolnostima koje je naveo prvostupanjski sud te Visoki prekršajni sud RH smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.
Osim toga, ako okrivljeni P.K. u roku od 30 dana od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
7. Odluka o troškovima postupka je na Zakonu je utemeljena, a propisana je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.). Ovaj iznos, Rješenjem Ministarstva pravosuđa određen je u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a prilikom određivanja uzima se u obzir trajanje i složenost postupka i imovno stanje okrivljenika. U konkretnom slučaju troškovi postupka u vidu paušala određeni su blizu propisanog minimuma, a sud nije našao okolnosti da se žalitelj oslobodi plaćanja istih.
8. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c Prekršajnog zakona okrivljeni P.K. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 600,00 kuna u roku 15 dana od dostave ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom RH i imovno stanje okrivljenika (točka II. izreke ove presude).
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci
U Zagrebu 17. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak-Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 primjeraka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
