REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 73 Pž-2967/2020-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari 1. tužitelja H. S. iz Z., OIB ..., 2. tužitelja P. S. iz Z., OIB ..., 3. tužitelja D. S. iz Z., OIB ..., 4. tužitelja Z. S. A. iz Z., OIB ..., svi zastupani po punomoćniku F. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. I. P. odvjetničko društvo d.o.o. iz Z., OIB ..., radi isplate u iznosu od 180.000,00 kn, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2303/19 od 13. veljače 2020., 17. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2303/19 od 13. veljače 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Zagrebu se oglasio stvarno nenadležnim i riješio da se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupi nadležnom Općinskom građanskom sudu u Z..
2. Tako je odlučio Trgovački sud u Zagrebu postupajući na temelju odredbe čl. 15. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka USRII - i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) s pozivom na odredbu čl. 34.b t. 1. ZPP-a smatrajući da je na temelju čl. 34. st. 2. ZPP-a za odlučivanje u ovom postupku stvarno nadležan općinski sud jer se radi o sporu između tužitelja koji su fizičke osobe i tuženika koji je pravna osoba. Obrazloženje se temelji na okolnosti da tužitelji kao fizičke osobe nisu trgovci jer nisu registrirani za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanje usluga u trgovini niti su osobe koja samostalno i trajno obavljaju gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, a ni gospodarsku djelatnost ne obavljaju samostalno u skladu s propisima o obrtu i nisu upisani u sudskom registru, sve u smislu odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima.
3. Protiv tog rješenja tužitelji su podnijeli žalbu ističući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da nije stvarno nadležan za odlučivanje u ovom postupku i time po mišljenju žalitelja počinio bitnu povredu pravila postupka u smislu čl. 354. st. 1. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a. Stoga žalitelji predlažu da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, ukine prvostupanjsko rješenje kao neosnovano i predmet vrati prvostupanjskom sudu kao stvarno nadležnom sudu na ponovan postupak.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je sukladno odredbama čl. 365. i čl. 381. ZPP-a te je utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila postupka u smislu čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 34.b st. 1. ZPP-a.
6. Prema odredbi čl. 34.b t. 1. ZPP-a, trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.
7. Iz tužbe proizlazi da su tužitelji u ovom postupku, na temelju Rješenja o nasljeđivanju iza pok. dr. D. S. J. bilježnika N. J., Z., od 24. studenoga 2016. proglašeni njegovim sunasljednicima svaki u ¼ dijela nasljednog prava. U smislu čl. 5. st. 1. i 2. Zakonu o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje u tekstu: ZN) tužitelji su sveopći pravni sljednici (univerzalni sukcesori) ostavitelja pok. dr. D. S. i na njih je prešla njegova ostavina. To znači da su na tužitelje njegovom smrću prešla sva prava koja je on imao, osim strogo osobnih prava koja se zbog svoje pravne prirode, ne mogu nasljeđivati. U odnosu na tužitelje nastupila je univerzalna materijalnopravna sukcesija ostavitelja pok. dr. D. S. odnosno prijelaz svih njegovih prava i obveza.
8. Tražbina prema tuženiku, koja se u ovom postupku utužuje proizlazi iz sporazuma koji je ostavitelj, pok. dr. D. S. sklopio s tuženikom, odnosno iz Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama sklopljenog između pok. dr. D. S., T. H. i tuženika 13. srpnja 2010. kojim je na tuženika prenesen portfelj Zajedničkog odvjetničkog ureda S. i H. (prilog A-2 tužbe) (dalje u tekstu: Sporazum) i koji sporazum, budući da se zahtjev tužitelja temelji na njemu odnosno proizlazi iz njega, predstavlja posredan predmet spora u ovom postupku.
9. Ostavitelj, pok. dr. D. S. u trenutku sklapanja Sporazuma bio je odvjetnik koji je pružao odvjetničke usluge na tržištu, tako da bi imao pravni položaj obrtnika (ili trgovca), a tuženik, u trenutku sklapanja Sporazuma, kao i u vrijeme ovog postupka, jest pravna osoba. Zbog toga je nesporno da je Sporazum, s obzirom na svoju pravnu prirodu, trgovački ugovor, odnosno ugovor sklopljen između trgovca i pravne osobe, odnosno između odvjetnika i odvjetničkog društva. Zbog toga je i spor koji se temelji na tom Sporazumu, trgovački spor. Sporazum nije izgubio svojstvo trgovačkog ugovora zbog smrti jedne od stranaka pa je tako i spor koji proizlazi iz njega trgovački spor.
10. Ovaj sud je stajališta da materijalnopravnu sukcesiju prati i univerzalna procesnopravna sukcesija na temelju koje tužitelji, u odnosu prema tuženiku, imaju kao univerzalni sukcesori isti procesnopravni položaj kakav je prema tuženiku imao i pok. dr. D. S., a on je kao odvjetnik, koji je gospodarsku djelatnost obavljao samostalno i trajno, upisan u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, ostvarenje svoje tražbine prema tuženiku sudskim putem mogao ostvarivati pred trgovačkim sudom kao stvarno nadležnim sudom. Zbog toga i tužitelji, kao njegovi univerzalni procesnopravni sukcesori, u pogledu ostvarenja tražbine prema tuženiku, imaju jednaku ovlast koju je imao i ostavitelj, a to je njezino ostvarenje pred istim onim stvarno nadležnim sudom pred kojim ju je imao pravo ostvarivati i pok. dr. D. S., dakle, pred trgovačkim sudom (arg. iz čl. 212. t. 1. ZPP-a).
11. Prema tome, zaključak prvostupanjskog suda pozivom na čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima na temelju kojeg je zauzeo stajalište da u odnosu na tužitelje nije stvarno nadležan za odlučivanje u ovom postupku, već da je stvarno nadležan općinski sud je neosnovan. S procesnog gledišta, uslijed univerzalne materijalnopravne sukcesije pok. dr. D. S.. u pogledu tužitelja došlo je do univerzalne procesnopravne sukcesije. Nasljednici smrću ostavitelja, po sili zakona, preuzimaju ostavinu kao sveopći pravni slijednici ostavitelja (čl. 5. st. 1. ZN- a). Pozivom na univerzalnu procesnopravnu sukcesiju, valjalo je zaključiti da se u smislu čl. 34.b t. 1. ZPP-a tužitelji, za potrebe ocjene osnovanosti nadležnosti tog suda trebaju smatrati obrtnikom (trgovcem) iz čega proizlazi i stvarna nadležnost trgovačkog suda.
12. Prvostupanjski sud je dakle, pogrešno tumačeći odredbu čl. 34.b t. 1. ZPP da je za njezinu primjenu relevantan samo personalni kriterij parničnih stranaka u trenutku podnošenja tužbe, propustio ocijeniti postojanje materijalnopravnog kriterija, koji sadrži personalni kriterij osoba između kojih je nastao spor iz kojeg proizlazi utužena novčana tražbina.
13. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 17. ožujka 2022.
Sutkinja
Gorana Aralica Martinović, v.r.
