REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-826/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. B. kojeg brani odvjetnik T. P. iz ZOU P., G., V., K. & P. i okrivljene K. J. koju brane odvjetnici iz ZOU D. Č., D. Č. & J. B. Č., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljene K. J., podnijete protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pp J-1508/2019-78 od 27. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene K. J. te prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žaliteljicu.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljena K. J. dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni J. B. i okrivljena K. J. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te su okrivljenom J. B. i okrivljenoj K. J. na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečene novčane kazne u iznosu od po 600,00 kuna, svakome, i koji su upozoreni da u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni J. B. i okrivljena K. J. su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 300,00 kuna, svaki.

2. Okrivljena K. J. pravodobno je posredstvom branitelja podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da nije počinila psihičko nasilje prema okrivljenom J. B. i da je on počinio nasilje prema njoj i njihovu djecu, budući joj je isti onemogućio kontakt mobitelom s djecom, a na što je obvezan presudom Općinskog suda u Rijeci, posl. broj P Ob-8/18-10 od 17. svibnja 2018, te da iz obrane okrivljenog J. B. koji je naveo da nije obraćao pozornost na mobitel i da ne može biti na raspolaganju žaliteljici, da je upravo namjerno i svjesno onemogućio žaliteljici kontakt s mobitelom prema djeci jer se dana 6. listopada 2018. do 18,30 sati nije javio na mobitel i propuštene pozive što je izazvalo strah žaliteljice i neodgodivu potrebu da čuje djecu, a koje je joj je pravo dano i sudskom presudom, da je od dana rastave okrivljeni J. B. onemogućavao kontakt s djecom dok su s djeca kod njega i što je razlog da je sud uvrstio u izreku presude obvezu da joj mora omogućiti kontakt mobitelom s djecom dok su djeca kod njega, a što nije uobičajena sudska praksa i da je očito s takvim ponašanjem nastavio i nakon što je Općinski sud u Rijeci dana 17. svibnja 2018. donio presudu posl. broj P Ob-8/18, pa je očito suprotno postupio gore navedenoj presudi, pa se prvostupanjskom presudom šalje pogrešna poruka da kada jedan od roditelja, konkretno J. B. ne poštuje sudsku odluku to treba prihvatiti jer je očito iznad sudskih odluka i one nisu obvezujućeg već samo informativnog karaktera kao i da je žaliteljica nakon što je shvatila da neće moći ostvariti kontakt s djecom kako je to naložio sud pokušala svoj mobitel predati djeci da ih barem na taj način čuje i da je pokušala izbjeći daljnje konflikte s okrivljenim J. B. i pogoršanje odnosa (kontaktiranje policije ili drugih nadležnih tijela) te izbjeći daljnje stresne situacije za djecu, kao i da je nakon što je sin otvorio vrata i preuzeo mobitel od majke odnosno žaliteljice, oduzeo mobitel sinu i bacio ga u zid uslijed čega se isti razbio, podigao tenziju između njih i svoju djecu izložio daljnjim traumama i stresu, da je isti poštivao odluku suda ne bi došlo do opisanog događaja, zbog čega je isključivo kriv za cjelokupnu situaciju jer je upravo okrivljeni J. B. vršio psihičko nasilje prema žaliteljici i djeci, a ne žaliteljica. Žaliteljica predlaže da se žalba prihvati te da joj se naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna + PDV 25%.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana zbog čega je trebalo u cijelosti odbiti žalbu okrivljenice i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

5. Naime, razmatrajući prvostupanjsku presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno izveo sve dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, budući je u tijeku pravilno provedene glavne rasprave, na ročištu dana 22. srpnja 2020. godine ispitao okrivljenog J. B. kao i okrivljenu K. J. u prisustvu njihovih branitelja koji su iznijeli obrane te izveo druge dokaze čitanjem koji sadrže i presliku presude posl. broj P OB-8/18-10 od 17. svibnja 2018. , te u nastavku glavne rasprave na ročištu dana 22. rujna 2021. godine ispitao svjedokinju J. D., a nakon čega je donio prvostupanjsku presudu kojom je okrivljenike proglasio krivima. Iz obrazloženja presude proizlazi kako je prvostupanjski sud sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona cijenio obrane okrivljenika kao i sve druge provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti i o čemu je iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, navodeći kako iz samih obrana okrivljenika koje nije u cijelosti prihvatio, a o čemu je dao valjanje razloge kao i drugih izvedenih dokaza nesporno proizlazi da su okrivljenici međusobno počinili psihičko nasilje u obitelji sa posljedicama uznemirenosti povrede dostojanstva propisanim u članku 10. točki 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, konkretizirajući da je žaliteljica za vrijeme kada su se sukladno presudi Općinskog suda u Rijeci posl. broj P OB-8/18-10 od 17. svibnja 2018. zajednička djeca L. i P. B., nalazili kod svog oca okrivljenog J. B., a koji joj je tada neosnovano onemogućio kontakt sa njihovom djecom i što predstavlja također psihičko nasilje u obitelji sa posljedicom njezine uznemirenosti za što je proglašen krivim, kada je pristupila na adresu okrivljenog J. B., u više navrata zvonila na parlafon te lupala po ulaznim vratima te iz hodnika zgrade dozivala djecu, a što je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao protupravno ponašanje i to kao psihičko nasilje u obitelji propisanim u članku 10. točki 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i što je također prouzročilo uznemirenost prema bivšem suprugu. Stoga su okrivljenici kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud na opisani način svojim međusobnim neprihvatljivim i protupravnim ponašanjem nedvojbeno uznemirili sebe kao i njihovu zajedničku djecu, a koje je ponašanje svakako za svaku osudu jer sadrži viktimizacijske posljedice prema njihovoj djeci kao kolateralnim žrtvama njihovog međusobnog nepoštivanja i nerazumijevanja prilikom vršenja roditeljskog prava i koji bi u tom smislu trebali pokazati znatno veću odgovornost u okolnostima kada su djeca posebno osjetljiva zbog separacije roditelje.

6. Stoga je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava, te pravilno zaključio kako utvrđene radnje žaliteljice kao i okrivljenog J. B. predstavljaju prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji budući iste nedvojbeno predstavljaju psihičko nasilje sa posljedicama uznemirenosti i povrede dostojanstva, koji su počinili opisani prekršaj kao bivši supružnici koji spadaju u kategoriju osoba iz članka 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok žalbeni navodi žaliteljice ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zbog čega je trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, budući je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je utvrđeno konkretno ponašanje okrivljenice neovisno o narušenim odnosima sa bivšim suprugom, apsolutno društveno neprihvatljivo i protupravno i zbog toga za svaku osudu.

7. Prvostupanjski sud je ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počiniteljice, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski je sud okrivljenoj K. J. za počinjeni prekršaj uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u ublaženom iznosu od 600,00 kuna. Prvostupanjski sud je prilikom odabira i odmjeravanja kazne pravilno cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna koja je znatno ublažena primjerena krivnji okrivljenice, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja kojom će se ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao žaliteljicu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 17. ožujka 2022. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenici, braniteljici i ovlaštenom tužitelju.