REPUBLIKAHRVATSKA

OPĆINSKI

SUD U SESVETAMA

Industrijska

cesta

15, Sesvete

Poslovni broj: 7 Pn-21/2020-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice A. Č. iz S., . . . OIB . . .kojuzastupa punomoćnica K. K. S., odvjetnica iz Z., protiv tuženika G. Z., Z., . . . , OIB . . . kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 17. ožujka 2022., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku G. Z., Z., . . . , OIB... da tužiteljici A. Č. iz S. ,

. . . , OIB ... isplati iznos od 59.650,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teku: na iznos od 53.000,00 kn od 21. veljače 2020. do isplate i

na iznos od 6.650,00 kn od 18. ožujka 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 2.015,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 21. veljače 2020. do isplate i u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 6.650,00 kn za razdoblje od 21. veljače 2020. do 17. ožujka 2022. kao neosnovan. III Nalaže se G. Z., Z., ..., OIB . . . da tužiteljici A. Č. iz S., . . . OIB . . . nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.071,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 20. veljače 2020. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 25. siječnja 2017. oko 13,30 sati hodala po nogostupu ulice . . . . . . u S. i da se u blizini kućnog broja ... poskliznula na neočišćenom snijegu i ledu uslijed čega je pala i pri padu doživjela tešku ozljedu lijeve noge. Nakon pada pomogao joj je svjedok N. P.. Kako je tužiteljica u štetnom događaju ozlijeđena, ona od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužiteljica je potraživala iznos od 50.000,00 kn kako naknadu neimovinske štete iimovinske štete za tuđu pomoć i njegu te 1.500,00 kn za uništenu odjeću, odnosno ukupno 51.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava nastanak štetnog događaja jer nema saznanja o štetnom događaju, navodi da nije navedena točna lokacija pada, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer nije nadležan za održavanje mjesta pada, osporava odgovornost i ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice jer nije primijenila pažnju koja se očekuje prilikom kretanja. Ističe i prigovor zastare, a osporava i uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete i tijek zakonskih zateznih kamata. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica je osporila navode odgovora na tužbu, a u odnosu na prigovor zastare istaknula je da nije osnovan jer je tužiteljica za opseg posljedica ozljeđivanja saznala tek kad joj je zdravstveno stanje stabilizirano nakon dugotrajnog oporavka i liječenja.

4. U podnesku od 25. svibnja 2021. tužiteljica je specificirala svoj tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 61.665,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a više ne potražuje naknadu imovinske štete za uništenu odjeću. Tuženik se u podnesku od 30. studenog 2021. protivi ovoj preinaci tj. povećanju tužbenog zahtjeva. Sud je na ročištu 17. veljače 2022. prihvatio ovu preinaku tužbenog zahtjeva jer je do nje došlo nakon što je provedeno medicinsko vještačenje i tek je tada s obzirom na ocjene vještaka tužiteljica mogla specificirati svoj tužbeni zahtjev, dakle tužiteljica nije mogla bez svoje krivnje preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka pa su ispunjene pretpostavke iz čl. 190 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) za dopuštenje ove preinake.

5. U tijeku postupka sud je pročitao izjave (str. 4-7), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 10-23) i pregledao fotografije (str. 8-9). Proveden je očevid na adresi S., ... i napravljene su fotografije (str. 64), a sud je na

ročištu izvršio uvid u tužiteljičino naruženje. Saslušani su svjedok N. P. i tužiteljica i provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. P. P., dr. med. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i dodatno se usmeno očitovao na prigovore tuženika na ročištu 17. veljače 2022.

6. Sud nije službenim putem od Z. h. d.o.o. Podružnica Z. c. i Podružnica Z. zatražio podatke o održavanju mjesta pada jer se radi o trgovačkim društvima čiji je osnivač tuženik pa je mogao sam pribaviti te podatke, a nije ni dokazao da sam nije uspio pribaviti te podatke. Također, s obzirom na ostale izvedene dokaze, pribavljanje ovih podataka nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja. Nije ni od predstavnika stanara na adresi . . . S. zatražen podatak o tome jesu li 25. siječnja 2017. čistili nogostup ispred zgrade jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan do iznosa navedenog u točki I izreke presude.

8. Među strankama su sporni pasivna legitimacija, nastanak i mjesto štetnog događaja, odgovornost, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je tužiteljica zadobila. Sporni su i tijek zakonskih zateznih kamata te osnova i visina tužbenog zahtjeva i je li nastupila zastara.

9. Iz iskaza svjedoka N. P. i tužiteljice proizlazi da je 25. siječnja 2017. bilo hladno i tmurno i da nije bilo padalina te da pločnik ispred K. koji se nalazi na adresi S., ... nije bio očišćen i da je po njemu bilo snijega ispod kojeg je bio led. Svjedok je izjavio da je on tog dana svojim vozilom išao odozdo prema K. i taman kad je tužiteljici njena lijeva noga poletjela ispred nje i ona je pala na nogostupu ispred prodavaonice K. On je tada izašao iz svog vozila i potrčao prema tužiteljici te se tada i sam poskliznuo. Tužiteljici je pomogao da dođe do njegovog vozila tako

što

ju je pridržavao i za to vrijeme su se zajedno sklizali do njegovog vozila. Naveo je da je u vozilu htio tužiteljici skinuti buce tj. zimske cipele s debelim potplatom što je ona odbila i da je vidio kako joj noga natiče pa ju je odveo u KB D. Svjedok je pojasnio da mu je tužiteljica inače poznata iz viđenja i da je tog dana prije njenog pada vidio da se ona polako kreće po pločniku spuštajući se prema K. i da tada ništa nije nosila u rukama. Pojasnio je i da je on na nogama imao vojne čizme i da je na tlu bilo oko 1-2 centimetara snijega ispod kojeg je bio led koji se nije vidio od tog snijega nego se osjetio tek prilikom hoda. Dodao je i da pločnik ispred K. u duljini 20 do 30 metara nije bio očišćen i da mu je to poznato jer je tada njegova majka imala kiosk u istoj zgradi gdje je i K. i ona ga je tog dana nazvala da dođe očistiti snijeg ispred njenog kioska jer je sve bilo neočišćeno i zaleđeno. Naveo je da tog dana nije stigao očistiti snijeg jer je tužiteljicu vodio u bolnicu, a nije mu poznato tko inače čisti pločnik ispred K. Osim poslovnice K. u toj zgradi koja se zove D. nalazi se i kafić i još neki poslovni prostor.

10. Tužiteljica je u svojem iskazu potvrdila da je tog dana na nogama imala zimske buce koje su namijenjene za snijeg i da nije ništa nosila u rukama, a kretala se po nogostupu . . . polako se spuštajući prema poslovnici K.gdje je namjeravala kupiti pelene za dijete. Navela je da snijeg na pločniku nije bio

visok, a da se ispod njega nalazi led shvatila je tek nakon što je pala i nakon što je njen kaput pomeo dio snijega. Pojasnila je da je njoj lijeva noga skliznula na pločniku i da je tada pala na pločnik, a ta noga se uvila i čula je da je škljocnula. Nakon toga se nije mogla sama dignuti s pločnika i pomogao joj je svjedok N. P. koji ju je podigao pomogao da dođe do njegovog automobila jer nije mogla stati na lijevu nogu. Tada tamo, osim njih dvoje, nije bilo drugih ljudi. Tužiteljica je navela i da je u automobilu primijetila da joj lijeva noga otiče. Dodala je da je ovaj pločnik na lokaciji gdje je ona pala prije bio redovito čišćen od snijega mini ralicom, no ta ralica više nije tuda prolazila te godine kad je ona pala.

11. U odnosu na svoje liječenje tužiteljica je pojasnila da joj je noga operirana u KB D. i da su joj pritom ugrađeni vijci i pločice koji se ne moraju uklanjati. Navela je da je prvotno odbila operaciju jer je u to vrijeme imala troje male djece, živjeli su u podstanarstvu i nije imalo kome povjeriti djecu tako da je prvo morala zbrinuti djecu, a osim toga je tada imala obilna menstrualna krvarenja. Dodala je da je nakon tog prvog pregleda bila kod drugog liječnika u kojeg je imala povjerenje i operirana je dva dana nakon pada tj. 27. siječnja 2017. Nakon operacije nogu je morala držati u povišenom položaju i ništa nije mogla sama pa su joj pomagali suprug i susjede.

12. Na temelju iskaza svjedoka N. P. i tužiteljice, koje je sud u cijelosti prihvatio jer su iskazivali logično, životno i neposredno uvjerljivo, sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio na način da se tužiteljica poskliznula na snijegu i ledu i pala te da je pritom ozlijedila lijevu nogu. Mjesto gdje se štetni događaj dogodio sud je također utvrdio na temelju iskaza svjedoka i tužiteljice te na temelju očevida koji je održan ispred zgrade na adresi S., . . . Tužiteljica je na očevidu pokazala samo mjesto pada koje se nalazi na nogostupu ispred poslovnice K. na toj adresi.

13. Kako je utvrđeno da se mjesto tužiteljičinog pada nalazi na nogostupu tj. na posebno uređenoj prometnoj površini namijenjenoj za kretanje pješaka koja nije u razini s kolnikom ceste ili je od kolnika odvojena na drugi način, radi se o javnoj površini kako je to definirano u čl. 2 Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 3/14, 16/14, 22/14, 25/15, 6/17 – dalje u tekstu: Odluka). Održavanje javnih površina je jedna od komunalnih djelatnosti predviđena u čl. 3 Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 – dalje u tekstu: ZKG), a prema čl. 2 ZKG-a Grad Zagreb je dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

14. U skladu s čl. 4 ZKG-a i čl. 97 Odluke G. Z. može posao uklanjanja snijega i leda s ovog nogostupa povjeriti pravnoj osobi ili fizičkoj osobi obrtniku, no prenošenjem obavljanja pojedinih

komunalnih

djelatnosti

na

druge

pravne

osobe

G. Z. se ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba niti se oslobađa od odgovornosti za štetu koja nastane zbog nepravovremenog obavljanja ili neobavljanja određenih komunalnih djelatnosti. Nadzor nad provedbom odredbi komunalnog reda prema čl. 15 ZKG-a provodi komunalno redarstvo. S obzirom na navedeno, za odgovornost tuženika u ovom sporu nije odlučno je li uklanjanje snijega i leda s ovog nogostupa G. Z. povjerio nekoj od podružnica Z. h. d.o.o. pa nije ni bilo potrebno pribavljati podatke o tome. Također, budući da je uklanjanje snijega i leda s javnih površina tj. održavanje javnih površina komunalna djelatnost za čije uredno obavljanje odgovara G. Z. kao jedinica područne (regionalne) samouprave, tuženik se te odgovornosti ne može oslobodit pozivanjem na čl. 99 Odluke prema kojem snijeg i led s nogostupa ispred poslovnog prostora uklanjaju vlasnici tih poslovnih prostora.

15. Prema čl. 97 Odluke led se s javnih površina uklanja čim nestane, a na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka koji su naveli da je na nogostupu ispred zgrade..., S. bilo leda prekrivenog snijegom, sud je utvrdio da lednije bio uklonjen s ove javne površine. Kako je štetni događaj nastao zbog leda na javnoj površini koji je trebao biti uklonjen čim nastane, a nije bio uklonjen, sud je utvrdio da postoji odgovornost G. Z. za naknadu štete zbog propusta u održavanju tog nogostupa u skladu s čl. 1084 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO). Sud je na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka utvrdio da je ona prilikom nastanka štetnog događaja imala obuću koja je primjerena za hodanje u zimskim uvjetima snijega i leda i da se kretala polako i oprezno pa ne postoji njen doprinos nastanku štetnog događaja. Slijedom navedenog, neosnovana je tuženikova tvrdnja da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

16. Kako bi utvrdio je li u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu doc. prim. dr. sc. P. P. , dr. med. Vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom lijeve goljenične i lisne kosti, a nakon provedenog liječenja, koje je završeno 2. lipnja 2017., kod tužiteljice su zaostale subjektivne tegobe u obliku bolova u donjem dijelu potkoljenice, gležnja i gornjem dijelustopala lijeve noge, te palpacijska bolnost distalnog dijela lijeve potkoljenice i gležnja, blaža hipotrofija potkoljenične muskulature, reducirana GMS (gruba mišićna snaga) lijevog stopala i umanjena pokretljivost lijevog gležnja u blažem stupnju. Zbog opisanih trajnih posljedica kod tužiteljice je njena životna aktivnost trajno smanjena za 15 %. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednje jakog intenziteta 5 tjedana te bolove slabijeg intenziteta još 2 mjeseca. Vještačenjem je također utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela intenzivni kratkotrajni primarni strah koji se javlja u trenutkuozljeđivanja i neposredne životne opasnosti. Sekundarni strah koji nastaje uslijed zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica bio je jačeg intenziteta jedan dan, srednje jakog intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta još 15 dana. Kod tužiteljice se na lijevoj potkoljenici, na prednjoj strani, nalazi postoperativni ožiljak duljine 26 cm, širine 0,3-0,5 cm, a sa bočne strane, u projekciji distalne fibule vidljiv postoperativni ožiljak duljine 17 cm, širine 0,2 cm. Oba ožiljka prema nalazu i mišljenju vještaka predstavljaju naruženje blažeg stupnja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna po 4 sata dnevno prva dva dana nakon ozljeđivanja, a

nakon

završetka

bolničkog

liječenja

ta

pomoć

i

njega su joj bili potrebni po 4 sata dnevno tijekom 6 tjedana, a nakon toga po 3 sata dnevno tijekom idućih mjesec dana.

17. Tuženik je imao prigovore na provedeno medicinsko vještačenje pa se vještak na ročištu 17. veljače 2022. usmeno očitovao na njih. Tom prilikom je pojasnio da je ocjenu trajanja i intenziteta bolova dao s obzirom na vrstu i prirodu traume koju je tužiteljica pretrpjela tj. prijeloma distalnog dijela lijeve potkoljenice, zatim na očekivani tijek liječenja kao i na tijek liječenja koji je kod tužiteljice proveden u razdoblju od više od 4 mjeseca. Dodao je i da je ocjena straha također primjerena vrsti ozljede i procesu liječenja i njegovoj neizvjesnosti i pojasnio je da to što je tužiteljicu pregledao psihijatar koji je utvrdio da nema razloga za intervenciju s psihijatrijske strane ne znači da tužiteljica nije trpjela strah kako ga je on procijenio u svom nalazu i mišljenju. Naveo je i da je ocjena potrebe za tuđom pomoći i njegom dana uzimajući u obzir proces liječenja takve ozljede i potrebe vrlo pažljivog i postupnog opterećenja ekstremiteta nakon operativnog zahvata osteosinteze. Vještak je istaknuo da to što je tužiteljica odbila operacijski zahvat na dan ozljeđivanja i da je operacijskom zahvatu podvrgnuta dva dana kasnije, 27. siječnja 2017., ni na koji način na mijenja njegovu ocjenu trajanja i intenziteta pretrpljenih bolova i straha, potrebe za tuđom pomoći i njegom kao ni ocjenu smanjenja životne aktivnosti jer se kod ovakvih prijeloma često zbog naglašenijeg otoka u predjelu gležnja i potkoljenice operacijski zahvat odgodi na nekoliko dana i to ne utječe na konačni ishod liječenja. Pojasnio je i da je tužiteljičino naruženje trećim osobama vidljivo povremeno i da postoji uzročno-posljedična veza između pada u nivou i ozljede koju je tužiteljica zadobila.

18. Sud je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno jer su izrađeni na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton koji mu je dan na uvid prilikom pregleda kao i samog pregleda tužiteljice, a vještak se dodatno usmeno očitovao o prigovorima tuženika koje je u cijelosti otklonio.

19. Tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je sud ocijenio neosnovanim. Naime, prema čl. 230 st. 1 ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a tužiteljica je za puni opseg štete saznala tek 2. lipnja 2017. kad je završeno njeno liječenje tako da je tužba koja je podnesena preporučenom pošiljkom 20. veljače 2020. podnesena u roku od 3 godine od saznanja za štetu.

20. Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, osnovan je njen zahtjev za isplatu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s čl. 1046 u vezi s čl. 19 ZOO-a. Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužiteljica pretrpjela sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, nastalo smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice, njenu dob (rođena 1983.) i cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. U odnosu na naruženje sud je uzeo u obzir i položaj postoperativnih ožiljaka za koje je neposrednim opažanjem sud utvrdio da se jedan proteže s prednje strane potkoljenice od gležnja prema koljenu dužine oko 25 cm, a drugi s bočne strane lijeve potkoljenice od gležnja prema koljenu dužine oko 15 cm kao i da je to naruženje bilo vidljivo na udaljenosti od 5 metara te da je tužiteljica osoba ženskog spola pa da osim hlača može nositi i suknje kada su ovi ožiljci izloženiji pogledima trećih osoba. Tako je sud u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka ocijenio da prema čl. 1100 ZOO-a pravična naknada za neimovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju iznosi 53.000,00 kn. Tužiteljici pripada i naknada za tuđu pomoć i njegu prema čl. 1095 ZOO-a u iznosu od 6.650,00 kn koja je odmjerena prema cijeni od 25 kn po satu za ukupno 266 sati što sud smatra primjerenim za pomoć i njegu koju besplatno pružaju članovi obitelji i prijatelji, a koju su tužiteljici pružali suprug i susjede kako je ona to navela u svom iskazu. Sud je stoga tužiteljici dosudio iznos od 59.650,00 kn kao pravičnu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu.

21. Tužiteljica na ovaj oblik naknade štete potražuje zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe. Kako je to u odnosu na naknadu neimovinske štete od 53.000,00 kn osnovano prema čl. 1103 ZOO-a, sud je tužiteljici na taj iznos dosudio zakonske zatezne kamate od 21. veljače 2020. do isplate. Na iznos od 6.650,00 kn koji se odnosi na naknadu za tuđu pomoć i njegu koja je utvrđena tek kad je ova presuda donesena sud je zakonske zatezne kamate dosudio od donošenja ove presude do isplate u skladu s čl. 1086 ZOO-a.

22. Budući da je tužiteljica potraživala ukupno 61.665,00 kn kao naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sud je u točki II izreke odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 2.015,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 21. veljače 2020. do isplate, a ujedno je odbijen i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na naknadu za tuđu pomoć i njegu od 6.650,00 kn u razdoblju od 21. veljače 2020. do 17. ožujka 2022. kao neosnovan.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, a tužiteljičin trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 17. veljače 2022. Taj se trošak sastoji od troška medicinskog vještačenja 1.100,00 kn, predujma za izlazak suda na očevid 372,80 kn, sudske pristojbe na tužbu 865,00 kn i od sudske pristojbe na presudu koja je tužiteljici u skladu s čl. 7/3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 483,50 kn tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21) jer se ova presuda punomoćnici tužiteljice dostavlja u elektroničkom obliku pa je ona dužna platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Tužiteljičin trošak obuhvaća i trošak zastupanja koji se sastoji od nagrade za sastav tužbe 1.000,00 kn prema Tbr. 7/1 Tarife o visini nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT), za zastupanje na tri ročišta 1. listopada 2020., 10. veljače 2021. i 17. veljače 2022. te na očevidu 19. studenog 2020. po 1.000,00 kn za svako prema Tbr. 9/1 OT i za sastav četiri obrazložena podneska od 29. srpnja 2020., 23. listopada 2020., 25. svibnja 2021. i 30. studenog 2021. po 1.000,00 kn za svaki prema Tbr. 8/1 OT što ukupno iznosi 9.000,00 kn i tom iznosu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 2.250,00 kn. Ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 14.071,30 kn pa je tuženiku naloženo da joj nadoknadi parnični trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

24. Tužiteljici u skladu s čl. 155 ZPP-a nije priznata zatražena nagrada za sastav podnesaka od 7. srpnja 2020., 26. veljače 2021. i drugog podneska od 23. listopada 2020. jer za dostavu uplatnica o plaćenoj pristojbi i predujmovima za izlazak suda i medicinsko vještačenje nije bilo potrebno sastavljanje podnesaka. Nagrada za sastav obrazloženog podneska od 2. prosinca 2021. nije priznata jer je tužiteljici već priznata nagrada za sastav 4 takva podneska koliko se najviše može priznati u postupku pred sudom prvog stupnja prema Tbr. 8/1 OT. Tužiteljici nije priznata ni zatražena nagrada za pristup na ročište za objavu presude jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na e-oglasnoj ploči pa ovaj trošak nije potreban u smislu čl. 155 ZPP-a. Trošak pristojbe na rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 100,00 kn nije priznat jer je taj trošak skrivila sama tužiteljica time što nije pravovremeno platila pristojbu na tužbu pa je sud morao donositi rješenje o pristojbi iz čl. 28 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Sesvetama 17. ožujka 2022.

Sudac

Martina Ivanković v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnica K. K. S.

2. odvjetnik Z. G.