Poslovni broj: UsI-2051/21-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica B. Š. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., A. …, radi obustave prijevremene starosne mirovine, 17. ožujka 2022. OIB: p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Z., Klasa: UP/II 140-02/20-01, Urbroj: 341- 99-05/3-20-9106, broj spisa: … od 21. svibnja 2021.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/20-01, Urbroj: 341-99- 05/3-20-9106, broj spisa: … od 21. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., Klasa: UP/I-140-02/16-01, Urbroj: 341-25-05/3-16-295, broj: … od 4. siječnja 2016., kojim je tužitelju, korisniku prijevremene starosne mirovine, obustavljena isplata mirovine sa danom 31. prosinca 2015., uz obrazloženje da se korisnik mirovine sa danom 1. siječnja 2016. zaposlio te mu se u skladu s odredbom članka 99. stavka 1.

ZOMO-a obustavlja isplata prijevremene starosne mirovine.

2. Tužitelj osporava zakonitost donesenog rješenja, te prvenstveno ističe da je 15. siječnja 2013. stekao pravo na dvije mirovine i odlučio da mu se stavi u isplatu prijevremena starosna mirovina kao povoljnija. Tužitelj je isplatu prijevremene starosne mirovine primao sve do 31. prosinca 2015. kada mu je ista rješenjem tuženikove Područne službe u Z. broj spisa: … od 4. siječnja 2016. obustavljena. Prvostupanjsko rješenje tužitelja od 4. siječnja 2016. doneseno je po službenoj dužnosti i otpravljeno na pogrešnu adresu tužitelja zbog čega je Hrvatska pošta isto vratila kao neuručeno. Tuženik je nastavio postupak kao da je tužitelj rješenje uredno zaprimio. Kako tuženik nije provjerio da li je tužitelj zaprimio rješenje o obustavi isplate prijevremene invalidske mirovine, a sam nije ponovno stavio u tečaj invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nego je nastavio s postupkom za tužitelja je nastala šteta i potpuna pravna nesigurnost. Iako je nebrojeno puta pokušao usmenim putem od tuženika dobiti odgovore kako i na koji način da riješi neodrživu situaciju zbog neprimanja mirovine nije dobio nikakve savjete ni upute nego su uslijedila rješenja kojima ga je tuženik doveo u još težu poziciju. U trenutku stupanja na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj je bio korisnik prijevremene starosne mirovine ali i prava na mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad od kojih mu se sukladno propisu da osiguranik može primati isplatu samo jedne mirovine isplaćivala prijevremena starosna mirovina kao povoljnija. Činjenica je da je novim ZOMO proširen krug obvezno osiguranih osoba pa su čl. 12. ZOMO i direktori trgovačkih društva postali obavezno osigurane osobe. Tužitelje je 1. siječnja 2014. bio direktor u nekoliko trgovačkih društava pa mu je isplata prijevremene starosne mirovine zbog novog zakona obustavljena da ga prije toga tuženik nije upozorio na nespojivost obnašanja dužnosti direktora trgovačkog društva i primanja mirovine. Tužitelj se ne sjeća niti da je primio rješenja tuženika kojim s 1. siječnja 2014. kao direktor trgovačkog društva postaje obvezno osigurana osoba, Kako je u opisanim postupcima tuženik postupao po službenoj dužnosti bio je dužan jednako tako po službenoj dužnosti s 1. siječnja 2014. tužitelju ponovo staviti u isplatu invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema faktoru 0,5 jer pravo na tu mirovinu nije poništeno niti ukinuto. Rješavajući po žalbi tuženik rješenjem koje se ovom tužbom pobija odbija žalbu tužitelja navodeći da je tuženik jednom izvršio odabir mirovine sukladno čl. 98. ZOMO i to izbor prijevremene starosne mirovine čime bi se dalo zaključiti da po tumačenju tuženika nema pravo na ponovni izbor. Tužitelj ne samo da je imao pravo na ponovni izbor nego je tuženik sam morao tužitelju u trenutku obustave isplate prijevremene starosne mirovine staviti u isplatu invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad jer samo pravo na niti jednu od priznatih mirovina nikada nije ukinuto ni poništeno.

3. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i pravo na prijevremenu starosnu mirovinu te je prijevremena starosna mirovina, kao povoljnije mirovinsko primanje, stavljena u isplatu dok je obustavljena isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad s danom 14. siječnja 2013. što znači da je od 15. siječnja 2013. tužitelj korisnik prijevremene starosne mirovine. Dana 30. prosinca 2015. prvostupanjsko tijelo je zaprimilo podnesak tužitelja u kojem tužitelj obavještava tuženika da se s danom 1. siječnja 2016. zaposlio te traži da se isplata prijevremene starosne mirovine priznata rješenjem Područne službe u Z., broj spisa: … od 17. travnja 2013., koju presliku i presliku prijave o početku osiguranja je priložio u prilogu podneska, obustavi (stavi na čekanje) te je doneseno rješenje Područne službe u Z., broj spisa: … od 4. siječnja 2016. a po uloženoj žalbi osporavano rješenje. Izričita zakonska odredba navodi da korisnik mirovine koji stekne dvije ili više mirovina prema vlastitom izboru bira koju mirovinu želi koristiti, iz kojeg razloga tuženik ne može disponirati pravom tužitelja na izbor mirovine a sam tužitelj, kako proizlazi iz spisa, nije podnio novi zahtjev iz kojeg bi proizlazilo kako nakon ostvarene prijevremene starosne mirovine koja je stavljena u isplatu traži ponovo korištenje invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Navod tužitelja kako ga nitko nije obavijestio o nespojivosti obnašanja dužnosti direktora trgovačkog društva i primanja mirovine tuženik smatra neosnovanim budući da nepoznavanje prava škodi te se nitko ne može ispričati da nije znao da nešto zakonom nije zabranjeno ili regulirano.

5. Stoga, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis tuženika, koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom tijekom upravnog postupka kao i uvid u sudski spis i isprave priložene tijekom spora.

7. Sud je 10. ožujka 2022. održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je sukladno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Člankom 12. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13. - dalje: ZOMO), na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, propisano je da su obvezno osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi.

10. Člankom 99. stavak 1. ZOMO propisano je da korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine se obustavlja.

11. Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo, temeljem odredbe članka 99. stavak 1. ZOMO tužitelju obustavilo isplatu mirovine s danom 31. prosinca 2015.

12. Iz priloženog spisa predmeta razvidno je da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela tuženika Klasa: 141-02/05-01 OB: …, Urbroj: 341-25-05/3-05- 015067 od 2. rujna 2005. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 14. veljače 2005.

13. Nastavno, rješenjem Klasa: UP/I 140-02/12-01 OB: …, Urbroj: 341-25-05/3- 12-111975 od 17. travnja 2013. tužitelju je priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, počevši od 15. siječnja 2013., te je i isplata određena s istim danom. Ovim rješenjem ujedno je i obustavljena isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

14. Spisu predmeta priložena je obavijest tužitelja o zaposlenju od 31. prosinca 2015. kojim obavještava tijelo da se sa 1. siječnja 2016. zaposlio, pa traži da mu se isplata mirovine po priloženom rješenju Klasa: UP/I 140-02/12-01 OB: …, Urbroj: 341-25-05/3-12-111975 od 17. travnja 2013. stavi na čekanje od 31. prosinca 2015. U prilogu ove obavijesti tužitelj dostavlja i prijavu o početku osiguranja kod B. P.-. d.o.o., Z., podnesenu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, iz koje proizlazi da se tužitelj zapošljava na puno radno vrijeme u svojstvu direktora.

15. Sukladno navedenom, prema ocjeni suda, tužitelju je pravilno, u skladu s njegovim podnesenim zahtjevom „za stavljanje rješenja od 17. travnja 2013. na čekanje od 31. prosinca 2015.“, obustavljena isplata mirovine sukladno citiranoj odredbi članka 99. stavak 1. ZOMO sa zatraženim datumom.

16. Također, tužitelj nije zatražio ponovno stavljanje u isplatu mirovine po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Naime, prema članku 98. ZOMO, na koji se poziva tužitelj, propisano je da ako osiguranik, odnosno korisnik mirovine stekne pravo na dvije ili više mirovina prema ovome Zakonu ili nekom drugom zakonu Republike Hrvatske u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, može koristiti samo jednu mirovinu, prema vlastitom izboru. Kako je tužitelj prema vlastitom izboru isplatu prijevremene starosne mirovine stavio u mirovanje, bez da je sam zatražio ponovno stavljanje u isplatu mirovine po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, to je pravilno prvostupanjskim rješenjem obustavljena isplata s danom 31. prosinca 2015.

17. Ostali prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

18. Budući se osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim, trebalo je temeljem odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

19. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

20. Odredbom članka 79. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanom naknadu (stavak 1.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 2.). Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Troškovi proizašli iz poduzimanja radnji po službenoj dužnosti suda predujmljuju se iz sredstava suda (stavak 3.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.).

21. Prema ocjeni suda, u konkretnom predmetu nema osnova za naknadu troška ovog upravnog spora, obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj upravni spor, te je stoga sukladno odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 17. ožujka 2022.

Sutkinja

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).