Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-344/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ-Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih M. R. i M. L. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda i 105/04., dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 15. travnja 2021. broj K- 19/2016., u sjednici održanoj 17. ožujka 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, optuženog M. R. i branitelja optuženog M. R., odvjetnika mr.sc. I. B.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Zadru, presudom od 15. travnja 2021. broj K-19/2016. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oslobodio je optužbe optužene M. R. i M. L. zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1., 3. i 4. KZ/97., a optuženog M. R. i zbog počinjenja kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem službene isprave iz članka 312. stavka 1. i 2. KZ/97. i kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 287. KZ/97.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdatci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08. s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu podnijeli su optuženi M. R. po branitelju, odvjetniku mr.sc. I. B. i optuženi M. L. po branitelju, odvjetniku M. P. s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu te potvrdi oslobađajuću presudu.

5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izvješteni su optuženi M. R. i njegov branitelj, odvjetnik mr.sc. I. B. i optuženi M. L. i njegov branitelj, odvjetnik M. P. koji su u odgovoru na žalbu to zahtijevali. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog M. R. i njegovog branitelja, odvjetnika mr.sc I. B., odsutnosti državnog odvjetnika, optuženog M. L. i njegovog branitelja, odvjetnika M. P., temeljem članka 475. stavka 4. ZKP/08.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7.1. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud iz rezultata provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženih M. R. i M. L., a što je za posljedično rezultiralo oslobađajućom presudom. Smatra da iz iskaza svjedoka Ž. H., F. G., M. B., M. M., T. B., D. P. i N. L., te iz nalaza i mišljenja vještakinje knjigovodstvene struke dipl.oec. M. K., iz faktura i ugovora iz registratora tvrtke S. A. i iz drugih izvedenih dokaza proizlazi da su optuženici počinili kaznena djela za koja se terete optužbom i da je stoga prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je optuženike oslobodio od optužbe.

7.2. U okviru istaknute žalbene osnove državni odvjetnik u stvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo paušalno bez konkretnih obrazloženja polemizira s razlozima oslobađajuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na nalaz vještakinje. Naime, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao sud prvog stupnja u odnosu na kaznena djela koja su optuženom M. R. bila stavljena na teret pod točkom 1., 2., i 3. izreke, a optuženom M. L. pod točkom 1. izreke, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

7.3. Suprotno tvrdnjama iz žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud u dovoljnoj mjeri analizirao obranu optuženih i doveo je u vezu s ostalim izvedenim dokazima, a posebno sa nalazom i mišljenjem vještakinje za računovodstvo i financije M. K., koji nalaz je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, te na taj način utvrdio sve činjenice koje su bile odlučne za donošenje pobijane presude.

7.4. Prvostupanjski sud, suprotno navodima žalitelja, temeljem nalaza i mišljenja vještakinje pravilno utvrđuje da je T. A. d.d. svu robu koju je kupila od trgovačkog društva S. A. d.o.o, dalje prodala po većoj cijeni od nabavne odnosno po istoj kada se radilo o kompenzaciji, tako da za T. A. d.d. nije nastupila šteta, a ta šteta nije nastala ni u odnosu na namještaj iz T. M. d.o.o. jer do isporuke tog namještaja T. A. d.o.o. nije ni došlo, tvrtka S. A. je stornirala račune i namještaj je ostao u vlasništvu tvrtke S. A..

7.5. U pogledu prigovora žalitelja "da ostaje nepoznanica gdje je saunska peć ugrađena" pravilno prvostupanjski sud temeljem vjerodostojnih iskaza svjedoka N. L., financijskog direktora i D. P., pomoćnika stečajnog upravitelja T. A. d.d., utvrdio da je saunska peć ugrađena u stan koji su koristili poslovni partneri kada bi odsjedali u krugu T. A. d.o.o., slijedom čega sud, nadalje, ispravno u tom dijelu prihvaća obranu optuženika.

7.6. Suprotno tvrdnjama iz žalbe da prema nalazu vještakinje ne postoji dostatna dokumentacija za zaključak da su se poslovne aktivnosti ispitivanja tržišta doista dogodile, valja napomenuti da se radi o tvrdnjama žalitelja koje su izvučene iz konteksta i da ne odražavaju pravi smisao onoga što je vještakinja navela u svom nalazu, a to je da iz dokumentacije proizlazi da je optuženi M. R. u sklopu svojih zadataka i prema nalozima dobavljača sudjelovao u pregovorima sa raznim trgovačkim lancima, zaključivao ugovore, da je prema putnim nalozima sam snosio putne troškove, bez dokaza da ih je A. refundirala. Kako je vještakinja utvrdila da takvom poslovnom suradnjom za T. A. d.d. nije nastala šteta pravilno prvostupanjski sud u postupanju optuženih M. R. i M. L. nije našao elemente kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti.

7.7. U odnosu na djelo pod točkom 2. prema optuženom M. R. žalitelj ističe "također vještakinja navodi da je društvo S. A. u svome knjigovodstvu dana 20. veljače 2011., evidentiralo izlazni račun T. A. d.d. 84/11. sa naznakom šifre artikla HX408 bez naznake naziva artikla", međutim, takvom tvrdnjom žalitelj ne dovodi u sumnju pravilnost odluke suda prvog stupnja obrazloženu pod točkom 41-54., da nije utvrđeno da se radi o kaznenom djelu krivotvorenja službene isprave. To stoga, jer je vještakinja navela da je jedan poslovni odnos kada je tvrtka S. A. d.o.o nabavila i isporučila T. A. d.d. bazen koji se nalazi u krugu tvornice i koji je prema navodima optuženog M. R. i svjedoka D. P. trebao poslužiti kao separator ulja. Drugi pravni odnos je između tvrtke S. A. d.o.o i tvrtke A. a. d.o.o.kojim je tvrtka S. A. d.o.o. kupila i platila tuš kabinu HX-408. i vještakinja nije utvrdila da bi tvrtka S. A. ikada ispostavila račun T. A. d.d. za tuš kabinu, već se po njenom mišljenju radi o grešci prilikom upisa šifre, a taj zaključak, koji prihvaća prvostupanjski sud, državni odvjetnik žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

7.8. Isto tako, u odnosu na djelo pod točkom 3. prema optuženom M. R., pogrešno žalitelj označava "da je vještakinja istakla da u cijeloj dokumentaciji tvrtke S. A. d.o.o. nisu pronađeni ulazni računi za radnu odjeću i opremu higijensko tehničke zaštite“, jer iz njenog nalaza proizlazi da je tvrtka S. A. d.o.o ispostavila šest faktura za T. A. d.d. za radnu odjeću te opremu higijensko tehničke zaštite, i u svojim poslovnim knjigama i to knjizi ulaznih računa uredno evidentirala ulazne račune za troškove nabave prethodno nabavljene robe, stoga pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da nije dokazano da optuženi M. R. nije vodio poslovne knjige koje je po zakonu bio dužan voditi.

8. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pravilan zaključak da nije dokazano da su optuženici počinili kaznena djela za koja se terete optužnicom, slijedom čega žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, te kako pri ispitivanju presude nisu nađene povrede iz članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 17. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.