Poslovni broj: UsI-3611/21-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki u upravnom sporu tužiteljice I. K., iz B. i H., G., koju zastupa opunomoćenica M. L., odvjetnica iz D., protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, dana 17. ožujka 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/18-01/4705, URBROJ: 511-01-203-21-6 od 8. rujna 2021.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem , KLASA: UP/I-224-02/18-01/4705, URBROJ: 511-01- 203-21-6 od 8. rujna 2021., odbio zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.
2. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je zahtjevu priložila Izvadak iz matice rođenih u kojem je u rubrici narodnost upisano Hrvatica te da je od rođenja bila upisana kao pripadnica hrvatskog naroda u smislu odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Napominje također, da su se njena majka i baka očitovale kao Hrvatice kao i njen polubrat koji je primljen u hrvatsko državljanstvo temeljem spomenute odredbe. Smatra nelogičnim zaključak tuženika kako je nacionalnost upisana tek 2018. godine po njenom zahtjevu, a radi predmetnog postupka, ovo iz razloga, jer je rođena 1997. godine, a 2018. godine je imala tek 21 godinu. Također navodi da se kao dijete i osoba bez poslovne sposobnosti nije mogla kontinuirano tijekom života izražavati kao pripadnica hrvatskog naroda, jer da za isto nije imala objektivne mogućnosti. Navodi kako je tuženiku dostavila presliku iz knjige učenika osnovne škole i to Katoličkog školskog centra S. P. iz Z. koju je pohađala po hrvatskom programu te se poziva i na izvadak iz popisa stanovništva od 2013. godine u kojem se kako navodi deklarirala kao Hrvatica. Smatra da joj činjenica što u drugim ispravama ne postoji rubrika nacionalnost ne može ići na teret, kao i da se tuženik ne može ograničiti isključivo na javne isprave. Navodi da tuženik nije niti pokušao utvrditi činjenice o poznavanju hrvatske kulture, jezika i običaja.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak te potražuje trošak upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Poziva se na odredbu članka 16. stavak 1. i 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/2826/2006 od 24. ožujka 2009., a prema čijem shvaćanju stvarni dokaz pripadnosti nekom narodu je deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu, osobito navođenje te pripadnosti u pojedinim ispravama. Smatra netočnim navod tužiteljice da rješenje nije na zakonu osnovano. Ističe da je tužiteljica kako dokaz o svojoj nacionalnoj pripadnosti dostavila izvadak iz matične knjige rođenih u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak Hrvatica, ali da se radi o ispravi izdanoj neposredno prije podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, u kojoj ispravi je podatak upisan radi mogućeg pribavljanja isprave kao dokaza u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem temeljem odredbe članka 16. Zakona. Navodi kako tužiteljica nije dokazala da se ranije izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda te da stoga navedeni izvadak iz matice rođenih nije cijenjen kao dostatan dokaz kojim bi se potvrdila njezina stvarna pripadnost hrvatskom narodu. Ističe kako tužiteljica također pripadnost hrvatskom narodu nije dokazala niti sudjelovanjem u radu jednog od brojnih kulturnih ili sportskih društava u Bosni i Hercegovini kao i da nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu niti za svoje roditelje pa time niti moguće vlastito hrvatsko podrijetlo po ocu ili majci.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
7. Odredbom članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, a da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
8. Odredbom članka 8. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da prirođenjem hrvatsko državljanstvo može steći stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava među ostalim i pretpostavci da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.
9. Zahtjev tužiteljice za stjecanje hrvatskog državljanstva razmatran je u smislu odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. U obrazloženju tuženik se pozvao na dosadašnju praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i upravnih sudova prema kojoj je za stjecanje hrvatskog državljanstva po navedenoj pravnoj osnovi potrebno deklariranje pripadnosti nekom narodu u pravnom prometu, tj. navođenje te pripadnosti u pojedinim ispravama. Tuženik je naveo kako tužiteljica nije dostavila dokaz da se bilo kada u pravnom prometu izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda niti da je aktivno sudjelovala u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. U odnosu na dostavu izvoda iz matične knjige rođenih u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak Hrvatica tijelo je zaključilo kako se radi o ispravi koja je izdana neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, a da je već i iz ranije prakse postupanja poznato da se stranka sukladno odredbama Uputstva o vođenju matičnih knjiga u nadležnom matičnom uredu mogla i ranije izjasniti o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Isto tako utvrđeno je i da tužiteljica nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu niti za svoje roditelje pa time niti moguće vlastito hrvatsko podrijetlo po ocu ili majci.
10. S obzirom na sve naprijed navedeno pravilno tuženik utvrđuje da su u izvodu iz matične knjige podaci u rubrici nacionalnost upisani neposredno prije podnošenja zahtjeva, i da se isti ne može ocijeniti vjerodostojnim i iskrenim izrazom njezinog stvarnog nacionalnog opredjeljenja. Navedene činjenice ukazuju da je tuženik imao osnove zaključiti da se u konkretnoj situaciji ne radi o osobi koja je pripadnost hrvatskom narodu izražavala kroz duže vremensko razdoblje, a iz kojeg razloga je zahtjev tužiteljice u upravnom postupku prema ocjeni ovoga suda osnovano odbijen.
11. Navod tužiteljice iznesen u tužbi da se na popisu stanovništva 2013. izjasnila kao Hrvatica sam po sebi nije dostatan bez dostave dokaza o istom, a koji dokaz prema podacima spisa tužiteljica nije dostavila niti tijelu, a ni ovom sudu.
12. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS).
13. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.
14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 57. stavka 1. odlučiti kao u točki I izreke.
15. Točkom II izreke odbijen je zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 17. ožujka 2022.
Sutkinja
Meri Dominis Herman, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
