Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. 30 Pn-133/2019-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R.J. iz P. R.S., zastupane po punomoćnici K.J., odvjetnici u P., protiv tuženika A.O. d.d., iz Z, L, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD G.P., radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 31. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, 17. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I 1) Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti iznos u visini 230,82 kuna na ime imovinske štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) koje na taj iznos teku od 08. srpnja 2015. do isplate, u roku 15 dana.

2) Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti iznos u visini 6.500,00 kuna na ime pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO koje na taj iznos teku od 23. lipnja 2018. do isplate, u roku 15 dana.

II 1) Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos iznad dosuđenog u točki I 1) do 1.000,00 kuna, tj. u visini još i 769,18 kuna na ime imovinske štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO koje na taj iznos teku od 23. lipnja 2015. do isplate, u roku 15 dana.

2) Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos koji se odnosi na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO na iznos 230,82 kn za razdoblje od 23. lipnja 2015. do 07. srpnja 2015.

3) Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos iznad dosuđenog u točki I 2) do 15.000,00 kuna, tj. u visini 8.500,00 kuna na ime pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO koje na taj iznos teku od 23. lipnja 2015. do isplate, u roku 15 dana.

4) Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos koji se odnosi na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO na iznos 6.500,00 kn za razdoblje od 23. lipnja 2015. do 22. lipnja 2018.

III Dužna je tužiteljica tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 941,69 kuna, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 23. lipnja 2015. na raskrižju s kružnim tokom prometa ulice N.T. i M. u P. ozlijeđena kao pješak uslijed naleta vozila, osobnog automobila registarske oznake PU., marke T, a kojim je upravljala D.K– M iz P, I.A., koja je počinila prekršaj iz čl. 134. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Vozilo kojim je upravljala D.K. M. da je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika policom broj: .. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica da je, u svojstvu pješaka, zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica da zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Zbog predmetnog događaja, tužiteljica da je pretrpila fizičke bolove, duševne boli zbog nelagodnosti tijekom liječenja, privremeno umanjenje životne aktivnosti zbog nemogućnosti obavljanja slobodnom voljom izabranih životnih aktivnosti, te strah. Fizički bolovi da su bili jaki i dugotrajni. Nelagodnosti u tijeku liječenja kojima da je tužiteljica bila izložena, a koje također zahtijevaju pravičnu novčanu naknadu da su: posjećivanje ambulanti i dr. Tužiteljica da je zbog ovog štetnog događaja u razdoblju od nezgode do izlječenja promijenila dosadašnji način života. Naime, tužiteljica u navedenom periodu da nije bila u mogućnosti obavljati kućanske poslove, te da je zbog tog štetnog događaja u periodu od nastanka do izlječenja trpila duševne boli iz razloga nemogućnosti obavljanja slobodnom voljom izabranih životnih aktivnosti, uslijed čega da je došlo do privremenog smanjenja njezinih životnih aktivnosti. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud da mora uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvane boli, ali i sve druge okolnosti, a posebice dugotrajnost liječenja. Stoga tužiteljica predlaže, da sud, imajući na umu težinu povreda i sve okolnosti slučaja, utvrdi prema rečenim činjenicama pravičnu novčanu naknadu kako slijedi: za pretrpljene fizičke bolove 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah 5.000,00 kn, te za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 5.000,00 kn. Zbog navedenih povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u ukupnom iznosu u visini 15.000,00 kn. Tužiteljici da je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukućana za vrijeme dok ista nije mogla samostalno obavljati higijenu, oblačiti se, itd. Stoga da tužiteljica po osnovu tuđe pomoći i njege potražuje od tuženika imovinsku štetu u iznosu 1.000,00 kn. Predlaže donošenje presude sadržaja u bitnom kao u izreci.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava činjenicu da se dana 23. lipnja 2015. dogodila prometna nezgoda u kojoj da su sudjelovali tužiteljica i vozilo PU-., a za koje vozilo da ja vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik da se temeljem dostavljenih mu isprava uz tužbu ne može očitovati o odgovornosti vozača PU 471-ED obzirom iz priloženih isprava nije razvidno na koji način je došlo do nastanka štetnog događaja, te dinamika istog, te tko bi bio odgovoran za nastanak štetnog događaja. Nadalje ne osporava da bi tužiteljica u ovom događaju zadobila ozljedu u vidu natuka/hematoma glutealne regije, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva obzirom da je zatražena naknada štete, a s obzirom na sadržaj priložene medicinske dokumentacije, odnosno težinu povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja - zatražena u previsokom iznosu, osporava i utuženi tijek kamata obzirom da nije na zakonu osnovan. U svom podnesku od 07. listopada 2019. (str. 59) tuženik je izmijenio očitovanje iz odgovora na tužbu na način da je naveo da ne osporava da bi se 23. lipnja 2015. u Poreču dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala tužiteljica kao pješak te D.K.M. kao vozačica koja je upravljala vozilom reg. oznaka PU., a za koje je vozilo na navedeni dan bio kod tuženika zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP. Tuženik ne osporava da bi za nastanak štetnog događaja bio odgovoran njegov osiguranik.

3. U dokaznom postupku pročitano je: medicinska dokumentacija (str. 4,5, 68- 73), saslušana je tužiteljica kao parnična stranka sukladno odredbi čl. 265. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje ZPP), te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku za područje neurokirurgije dr. B.M.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporna legitimacija stranaka u ovom postupku, štetni događaj, ni šteta. Sporna je jedino visina štete koju potražuje tužiteljica kako imovinske tako i neimovinske.

6. U cilju utvrđivanja visine postavljenog tužbenog zahtjeva, ali i osnovanosti tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a (koja propisuje da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu samo ukoliko utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju) izveden je, dakle, dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. B.M. (str. 108-111), a koji sud cijeni potpunim, razumljivim i u svemu sukladnim pravilima struke, te ga prihvaća u cijelosti budući da ni usmenim iznošenjem na ročištu 31. siječnja 2022. isti nije doveden u pitanje, pa ga stoga i prihvaća u cijelosti, utvrđeno je da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila lakše tjelesne ozljede uz dominantnu ozljedu natuka lumbosakralne regije, te glutealnog dijela, kao i zadobiveni udarac u lice bez komocionog elementa, te povrede da nisu zahtijevale operacijsko nego konzervativno liječenje u trajanju ukupno 2 tjedna. Tužiteljica da nije trpjela bolove ni jakog ni srednjeg intenziteta, a bolovi slabog intenziteta da su trajali 14 dana do konačnog cijeljenja oznake mekog tkiva. Bolovi u vratnoj i slabinskoj kralježnici nakon perioda od 14 dana da se mogu javljati ali da nemaju veze sa štetnim događajem, te da su posljedica uobičajene degenerativne bolesti kralježnice. Liječenje da je sprovedeno bez komplikacija uz očekivani ishod. Tužiteljica da je trpjela primarni strah u trajanju 6 sati od trenutka nesreće do završenog pregleda u OB Pula, gdje se otklanja ozbiljnija ozljeda koja bi zahtijevala hospitalizaciju ili operativni zahvat. U periodu od 15 dana, tj. do potpunog cijeljenja ozljede mekog tkiva da je trajao sekundarni strah kao posljedica direktne tjelesne traume i same neizvjesnosti liječenja. Kako tijekom liječenja ozljede mekog tkiva nije neophodno strogo mirovanje, tužiteljici da je bila potrebna svakodnevna tuđa pomoć oko dnevnih aktivnosti i odlazaka na kontrolne preglede u trajanju od oko 1 sat dnevno prvih tjedan dana, te potom narednih 7 dana u trajanju pola sata dnevno. Tužiteljica da je bez trajnog ograničenja vezanih za svakodnevne životne i profesionalne aktivnosti nakon cijeljenja ozljede, a ograničenih aktivnosti da je bila u periodu od 14 dana nakon prometne nezgode. Promjene na MR snimci vratne kralježnice po karakteru d anisu traumatske etiologije nego degenerativne prirode, te kao takve potpuno očekivane za dob tužiteljice, jer je naime ista i prije nezgode imala problema s vratnom kralježnicom a o čemu da postoje podaci u njezinom liječničkom kartonu. Trnci u rukama koje tužiteljica navodi da su sastavni dio sindroma karpalnog kanala, te da također nisu posljedica prometne nezgode, nego dijelom genetike, a dijelom drugih bolesti, kao i dijelom zbog načina života i naprezanja šakama. Slijedom toga mišljenje je vještaka da kod tužiteljice nije došlo do trajnog umanjenja životne aktivnosti.

7. Nalaz i mišljenje vještaka je tuženik prihvatio u cijelosti, a vezano za tuđu pomoć i njegu, navodi - nastavno na iskaz tužiteljice da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali članovi kućanstva - kako ne osporava cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu 17,00 kn, a sve obzirom na cijenu sata njegovateljice u Domu za starije i nemoćne "Alfredo Štiglić" u Puli.

8. Za razdoblje kada je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, a to je lipanj 2015., iz podataka na koje ukazuje tuženik proizlazi da je cijena sata tuđe pomoći i njege bila 22,41 kn, pa je sud imovinsku štetu utvrdio vodeći računa o ovoj satnici obzirom na to da tužiteljica u postupku ne iznosi tvrdnje vezano za ovu satnicu, a na njoj je bio teret tog dokaza.

9. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka, međutim svi navodi tužiteljice vezano za osporavanje nalaza i mišljenja vještaka otklonjeni su usmenim saslušanjem vještaka na ročištu 31. siječnja 2022. kako je ranije obrazloženo.

10. Odredba čl. 1095. ZOO-a propisuje da, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje - je dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Odredbom čl. 1100. ZOO-a je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, pri čemu će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Odredba čl. 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Slijedom svega, proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a stajalište je suda s obzirom na nesporne činjenice i činjenice utvrđene iz provedenih dokaza (kako je već obrazloženo i kako slijedi nastavno) da tužiteljici treba dosuditi pravičnu novčanu naknadu, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju i to u iznosu za pretrpljeni strah 5.000,00 kn te za pretrpljene fizičke bolove 1.500,00 kn, dakle ukupno 6.500,00 kn, dok je zahtjev za dosudu pravične novčane naknade za duševne boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti neosnovan iz razloga kako je ranije navedeno, jer kod tužiteljice nije došlo do umanjenja životne aktivnosti kao posljedice pretrpljenih ozljeda u štetnom događaju.

U preostalom dijelu je zahtjev za naknadu neimovinske štete (razlika do 15.000,00 kn) tužbeni zahtjev odbijen.

Pri ovakvom stavu je sud posebno imao na umu cilj kojemu služi ta naknada, te trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužiteljica pretrpjela (kako je medicinskim vještačenjem utvrđeno).

Stav je suda da ovako dosuđena naknada neimovinske štete u svemu pravična, te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a tijek zateznih kamata na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, odnosno na odredbi čl. 1086. ZOO-a jer se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete (za imovinsku štetu, o kojoj nastavno).

13. Potreba za tuđom pomoći i njegom spada u imovinsku štetu, te o tome nastavno.

Kako je, dakle, tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, kako je razvidno iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, u razdoblju od ukupno 10 i pol sati, ovaj sud smatra dosuđeni iznos naknade štete s te osnove u visini 230,82 kn u cijelosti realnim i primjerenim iznosom naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege budući je nedvojbeno da tužiteljica tuđu pomoć i njegu nije platila, slijedom čega se visina naknade utvrđuje prema netto zaradi osobe koja bi u mjestu, u kojem je tuđa pomoć i njega pružena, bila sposobna takvu uslugu pružati, a ukoliko takva osoba ne bi postojala, visina naknade se može utvrditi prema slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe čl. 223. ZPP, s time da se visina naknade utvrđuje u nominalnom iznosu, dok je u preostalom dijelu (razlika do 1.000,00 kn) tužbeni zahtjev odbijen.

14. Zakonska zatezna kamata na taj iznos je dosuđena od 08. srpnja 2015. budući ta tražbina dospijeva u trenutku kada prestane potreba za takvom pomoći, a što proizlazi iz mišljenja medicinskog vještaka kada tvrdi da je ta pomoć tužiteljici bila potrebna 14 dana od dana štetnog događaja.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

16. Odluka o trošku (točka III izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U konkretnom slučaju se dokazi vezano za osnov zahtjeva nisu provodili, jer isti nije bio sporan.

Obzirom na navedeno uspjeh je tužiteljice u postupku u odnosu na ovdje tuženika je 42,07%, a tuženika 57,93%, pa kad se od postotka tuženika oduzme postotak tužiteljice valja utvrditi da tuženiku pripada 15,86% priznatog parničnog troška.

Tuženiku su priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje: Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za:

- sastav odgovora na tužbu, te podnesaka od 08. srpnja 2019., 07. listopada 2019., 30. travnja 2021., 24. studenog 2021., 14. siječnja 2022. i 26. siječnja 2022. u iznosu ukupno 3.750,00 kn (prema tbr. 8.t.1. i 3. Tarife), zastupanje na ročištu 20. siječnja 2019. u iznos 1.000,00 kn (prema tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno sveukupno 4.750,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu 1.187,50 kn (prema tbr. 42. Tarife), ili sveukupno 5.937,50 kuna, od čega 15,86% iznosi ukupno 941,69 kn.

Tuženiku nije priznat trošak u iznosima koji premašuje one predviđene Tarifom kao ni trošak zastupanja na ročištu 25. svibnja 2021. jer tog dana ročište nije održano.

U Poreču, 17. ožujka 2022.

Sudac:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Tužiteljica p.p.,

2. Tuženik p.p.