REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

SESVETAMA

Industrijska cesta 15,

Sesvete

Poslovni broj: 7 P-145/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja E.o. d.d. Z., OIB..., kojeg zastupaju punomoćnica A.S. i drugi odvjetnici iz G. & p. o. d. d.o.o. iz Z., protiv tuženika D.K. iz K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik F.Š., odvjetnik iz V., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 17. ožujka 2022., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku D.K. iz K., OIB ... da tužitelju E. o. d.d. Z., OIB... plati iznos od 34.119,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. studenog 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.895,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje po istoj stopi teku od 18. ožujka 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. travnja 2020. podnio tužbu u kojoj navodi da se 23. listopada 2018. oko 19,55 sati na autocesti A4 u smjeru sjevera na 75 km + 400 m dogodila prometna nesreća koju je uzrokovala M.B. upravljajući osobnim vozilom registarskih oznaka ZG ... i pritom je vozilom sletjela s kolnika i naletjela na stablo koje se nalazilo s istočne strane zaštitne ograde. Prema navodima tužbe M.B. je u vrijeme ove prometne nesreće upravljala vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 0,15 g/kg što je utvrđeno alkometrom marke Drager 6820, a analizom krvi je utvrđeno da je tada koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 0,60 g/kg. Protiv nje je izdan obvezni prekršajni nalog zbog izazivanja prometne nesreće pod utjecajem alkohola i taj je nalog postao pravomoćan 8. ožujka 2019. Tužitelj je tuženiku kao vlasniku osobnog vozila registarskih oznaka ZG..., koje je kod tužitelja imalo zaključenu policu kasko osiguranja motornog vozila broj ..., isplatilo iznos od 34.119,18 kn za imovinsku štetu iz tog štetnog događaja pa kako je tužitelj nakon te isplate saznao da je M.B. vozilom upravljala pod utjecajem alkohola u koncentraciji većoj od 0,50 g/kg, tuženik je izgubio prava iz osiguranja prema čl. 21 st. 1. t. 2 Uvjeta za kasko osiguranje vozila. Tužitelj je od tuženika u mirnom postupku tražio povrat isplaćenog iznosa od 34.119,18 kn no tuženik nije postupio po traženju tužitelja, pa on svojim tužbenim zahtjevom potražuje povrat isplaćenog iznosa od 34.119,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. studenog 2018. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja, da je vozilom registarskih oznaka ZG... tada upravljala M.B. i da je alkometrom Drager 6820 utvrđena koncentracija alkohola od 0,15 g/kg, no ističe da je upravljanje vozilom u koncentraciji alkohola od 0,00 – 0,50 g/kg upravljanje u trijeznom stanju. Dodaje da nema nikakvih dokaza da bi analizom krvi bilo utvrđeno da je koncentracija alkohola u krvi kod vozačice u vrijeme štetnog događaja bila najmanje 0,60 g/kg nego je navodnim liječničkim pregledom analizom u krvi utvrđena koncentracija od 0,26 g/kg i u mokraći od 0,26 g/kg što odgovara rezultatu alkotesta. Ističe da je postupak utvrđivanja koncentracije alkohola u krvi i mokraći propisan Pravilnikom o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina od okrivljenika i drugih osoba te uvjetima koje ovlaštene osobe i tijela moraju ispunjavati da bi mogle obavljati poslove analize krvi i urina (NN 86/14 – dalje: Pravilnik) i da sud nije vezan pravomoćnim prekršajnim rješenjima. Tvrdi da je izreka obveznog prekršajnog naloga kontradiktorna i osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Ističe da nema razloga za isključenje obveze tužitelja da plati štetu na temelju police kasko osiguranja pa tužitelj nema pravo potraživati povrat isplaćenog iznosa. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška. U podnesku od 27. kolovoza 2020. i 9. rujna 2020. tuženik ističe da je koncentracija alkohola kod M.B. utvrđena bez njene suglasnosti liječničkim pregledom i to analizom krvi i mokraće nakon što je došla u bolnicu na preventivni liječnički pregled pa se ne može uzeti u obzir i tvrdi da u štetnom događaju nije bila ozlijeđena. Smatra i da je odredba čl. 21 st. 1 t. 2 Općih uvjeta nejasna i da se treba tumačiti isključivo u korist osiguranika.

3. Tužitelj u podnesku od 2. rujna 2020. osporava tuženikove navode da bi odredba čl. 21 st. 2 t. 2 Općih uvjeta bila nejasna. Dodaje da kasko osiguranje motornih vozila nije obvezno osiguranje i da je tuženik mogao odustati od zaključenja tog ugovora s tužiteljem ako mu uvjeti nisu odgovarali.

4. Sud je pročitao i pregledao isprave u spisu i to potvrdu policije (str. 6-7), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (str. 8, 99), dopise tužitelja (str. 9-10), dopis policije (str. 11), obavezni prekršajni nalog s potvrdom pravomoćnosti (str. 12-15), policu kasko osiguranja motornih vozila broj ... (str. 16), Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (str. 17-27), prijava i zahtjev za naknadu štete (str. 29-32), fotografije vozila (str. 33-35), prometnu dozvolu (str. 36-37), račun (str. 38), izvid štete (str. 39- 40), obračun visine štete (str. 41-44), sporazum o izvansudskoj nagodbi (str. 45), potvrdu o plaćanju (str. 46), korespondenciju s policijom (str. 47), zahtjev za povrat naknade štete (str. 49-50), dopis tužitelja (str. 51), zapisnik o očevidu (str. 90-92), bolničku prijavu (str. 93), skicu mjesta događaja (str. 94), mišljenje vještaka (str. 96), zapisnik o vještačenju (str. 97), obrasce AUK-1 (str. 101-102) i AUK-2 (str. 103-14), potvrdu o privremenom oduzimanju registracijskih pločica (str. 105), CD medij s fotografijama (str. 106). Saslušan je svjedok M.C. dok M.B. nije saslušana jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga.

5. Toksikološko vještačenje nije provedeno jer je izvođenje tog dokaza prvo predložio tužitelj koji je na ročištu 15. veljače 2022. odustao od tog dokaznog prijedloga, a tuženik je ovaj dokaz predložio tek u podnesku od 2. veljače 2022. odnosno u fazi glavne rasprave pa kako nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 299 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) sud nije odredio izvođenje ovog dokaza na prijedlog tuženika.

6. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama nije sporan štetni događaj, da je vozilom upravljala M.B. i da joj je alkometrom utvrđena koncentracija alkohola od 0,15 g/kg i nije sporna visina imovinske štete na vozilu tuženika, a sporno je je li M.B. u vrijeme štetnog događaja upravljala osobnim automobilom pod utjecajem alkohola i sporna je osnova tužbenog zahtjeva tj. je li tuženik dužan tužitelju vratiti iznos koji mu je isplaćen kao naknada štete na vozilu.

8. Uvidom u zapisnik o očevidu (str. 90-92) kojeg je sastavio policijski službenik M.P. utvrđeno je da su očevid ovog štetnog događaja obavili on i policijski službenik M.C., da je očevid započeo 23. listopada 2018. u 21,35 sati povodom dojave o prometnoj nesreći od 20,13 sati i da je u zapisniku pod točkom 4. “Podaci o ozlijeđenim osobama” navedeno da je u toj prometnoj nesreći tjelesne ozljede zadobila M.B. i da joj je liječnička pomoć pružena u bolnici D.. Ove navode potvrđuje bolnička prijava bolnice D. od 24. listopada 2018. (str. 93) prema kojoj je M.B. primljena u tu ustanovu 23. listopada 2018. u 21,59 sati i utvrđeno je da je zadobila laku tjelesnu ozljedu u prometnoj nesreći. Iz navedenog proizlazi da su netočne tvrdnje tuženika da M.B. u štetnom događaju nije ozlijeđena i da je u bolnicu otišla preventivno.

9. Prema zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola od 23. listopada 2018. (str. 99) kojeg je sastavio policijski službenik M.C., M.B. je alkotestirana tog dana u 23,10 u bolnici D. alkometrom Drager 0820 ARFK 0201 i njime je utvrđena koncentracija alkohola od 0,25 g/kg koja umanjena za 0,1 g/kg tj. za granicu dopuštene pogreške mjerenja iznosi 0,15 g/kg. Prema ispunjenom AUK-1 obrascu (str. 101-102) alkotest/alkoskop je izvršen 23. listopada 2018. u 23,10 sati dok je prema ispunjenom AUK-2 obrascu (str. 103-104) krv M.B. izvađena 23. listopada 2018. u 23,20 sati, a uzorak mokraće je uzet u 23,15 sati. Opisano postupanje je u cijelosti u skladu s odredbama Pravilnika, a prema Zapisniku o vještačenju centra (str. 96-97) izvršena je analiza alkohola u krvi i mokraći i dano je mišljenje o stupnju alkoholiziranosti. Na temelju provedene analize krvi i mokraće M.B. utvrđeno je da je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi iznosila 0,26 g/kg i u mokraći 0,26 g/kg, a na temelju tih rezultata i podataka iz obrazaca AUK-1 i AUK-2 zaključeno je da je M.B. u vrijeme prometne nesreće bila pod utjecajem alkohola jer je koncentracija u krvi bila najmanje 0,60 g/kg.

10. Svjedok M.C. je u svojem iskazu opisao postupak testiranja alkoholiziranosti. Pritom je naveo da se ne sjeća detalja ovog konkretnog slučaja i pojasnio je da kad u prometnoj nesreći netko bude ozlijeđen, tada se alkotest obavlja u bolnici i uz to se uzimaju uzorci krvi i mokraće ako je alkotest pokazao da postoji alkohol u organizmu, a ako se radi o prometnoj nesreći sa smrtnom posljedicom, tada se uzima uzorak krvi i mokraće vozača čak i kad je alkotest negativan. Dodao je da je u ovom slučaju alkotestiranje obavljeno nekoliko sati nakon prometne nesreće pa kako se koncentracija alkohola u izdahnutom zraku smanjuje s protekom vremena, to upućuje na zaključak da je u trenutku same nesreće koncentracija alkohola bila viša nego u trenutku alkotestiranja.

11. Kao što je već navedeno, sud je utvrdio da je postupak utvrđivanja koncentracije alkohola u organizmu M.B. u cijelosti proveden u skladu s odredbama Pravilnika koje propisuje postupanje nadležnih tijela kod alkotestiranja alkometrom i analizom uzoraka krvi i urina. Tuženik tijekom postupka nije dokazao svoje tvrdnje da je alkotestiranje provedeno protivno Pravilniku kao ni tvrdnje da bi M.B. uzorci krvi i urina bili uzimani protiv njene volje. Toksikološko vještačenje kojim bi tuženik mogao pokušati osporiti rezultate izvršene analize alkohola u krvi i urinu M.B. predložio je tek u fazi glavne rasprave pa sud taj dokaz nije izveo kao što je već obrazloženo.

12. Sud je stoga prihvatio rezultate koji proizlaze iz zapisnika o vještačenju i mišljenja centra (str. 96-97) pa je utvrđeno da je kod M.B. koncentracija apsolutnog alkohola u krvi iznosila 0,26 g/kg i u mokraći 0,26 g/kg i da je u trenutku prometne nesreće, koja se dogodila više od tri sata prije uzimanja ovih uzoraka, bila pod utjecajem alkohola jer je koncentracija alkohola u krvi tada bila najmanje 0,60 g/kg. 13. Isto je utvrđeno i u Obveznom prekršajnom nalogu broj 511-19-44/5-OPN- 705/2019 od 21. siječnja 2019. (str. 13-15) kojim je M.B. kažnjena zbog upravljana vozilom pod utjecajem alkohola, a iz obavijest policije (str. 12) proizlazi da je ova odluka postala pravomoćna. Sud u ovom postupku ne ispituje osnovanost obveznog prekršajnog naloga jer se o tome odlučuje u prekršajnom postupku povodom izjavljenih pravnih lijekova pa sud nije ocjenjivao tuženikove navode kojim osporava tu prekršajnu odluku.

14. Na temelju uvida u policu kasko osiguranja motornih vozila broj ... (str. 16) sud je utvrdio da je vozilo marke ... registarskih oznaka ZG... bilo kasko osigurano kod tužitelja u razdoblju od 4. veljače 2018. od 4. veljače 2019., dakle i u vrijeme štetnog događaja. Iz prometne knjižice za to vozilo (str. 36-37) proizlazi da je to vozilo tada bilo u vlasništvu tuženika D.K.. Sporazumom o izvansudskoj nagodbi od 14. studenog 2018. (str. 45) tužitelj i tuženik su se sporazumjeli da će tužitelj tuženiku povodom štetnog događaja od 23. listopada 2018. isplatiti iznos od 34.119,18 kn kao cjelokupnu naknadu štete. Iz potvrde o izvršenom plaćanju (str. 46) proizlazi da je tužitelj taj iznos isplatio tuženiku 30. studenog 2018.

15. Prema čl. 21 st. 1 t. 2 Uvjeta za kasko osiguranje vozila, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju kako je to navedeno na polici kasko osiguranja, osiguranik gubi prava iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, a prema tim Uvjetima smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja koncentracije alkohola u krvi utvrdi da količina alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više). Ova odredba je jasna i razumljiva pa nema razloga za primjenu čl. 320 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) prema kojem će se u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane kako to smatra tuženik.

16. Prema tome, budući da je u vrijeme štetnog događaja 23. listopada 2018. M.B. koja je upravljala vozilom registarskih oznaka ZG... bila pod utjecajem alkohola, jer je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 0,60 g/kg, u skladu s čl. 21 st. 1 t. 2 Uvjeta za kasko osiguranje vozila došlo je do gubitka prava iz osiguranja. Kako je tužitelj tuženiku isplatio kao naknadu štete na temelju kasko osiguranja vozila iznos od 34.119,18 kn, tuženik je prema čl. 1111 ZOO-a dužan vratiti tužitelju taj iznos kojeg je neosnovano stekao.

17. Budući da je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, naložio je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 34.119,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. studenog 2018., kao dana kad je tuženiku isplaćen taj iznos, do isplate u skladu s čl. 29 ZOO-a.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 15. veljače 2022. Tužiteljev trošak se sastoji od nagrade za sastav tužbe 1.000,00 kn prema Tbr. 7/1 Tarife o visini nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT), za zastupanje na tri ročišta 10. rujna 2020., 10. studenog 2021. i 15. veljače 2022. po 1.000,00 kn za svako prema Tbr. 9/1 OT i za sastav dva obrazložena podneska od 30. lipnja 2020. i 2. rujna 2020. po 1.000,00 kn za svaki prema Tbr. 8/1 OT što ukupno iznosi 6.000,00 kn i tom iznosu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 1.500,00 kn. Tužiteljev trošak obuhvaća i sudsku pristojbu na tužbu u zatraženom iznosu od 395,50 kn pa ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 7.895,50 kn i tuženiku je naloženo da mu nadoknadi parnični trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

U Sesvetama 17. ožujka 2022.

Sudac

Martina Ivanković v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnica A.S. na broj pretinca ...

2. odvjetnik F.Š.