Broj: Ppž-4296/2021
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni ud Republike Hrvatske
Zagreb
U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Koraljke Bašić predsjednice vijeća, te Renate Popović i Davorka Kučana članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Z.M. zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog Z.M., podnijete protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 5. ožujka 2021., broj:
Pp P-213/2020, na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I Povodom žalbe okrivljenog Z.M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo činjenično opisano pod 1. prvostupanjske presude tako da se:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), protiv okrivljenog Zajka Mujića (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi:
dana 4. veljače 2019. u 21,10 sati, u Sesvetama, upravljao osobnim vozilom ZG xx, krećući se Zlatarskom ulicom u Markovom Polju, desnom tj. zapadnom kolničkom trakom od sjevera u smjeru juga, te dolaskom do ispred kbr. 4 nije držao razmak kada se kreće iza drugog vozila tako da ne ugrožava sigurnost prometa uslijed čega je s prednjim dijelom osobnog vozila ZG xx, naletio na zadnji dio osobnog vozila reg. oznake ZG 542-FA kojim je upravljala M.K. krećući se kolnikom Zlatarske ulice u istom smjeru, a u trenutku nezgode kočenjem je usporavala svoj automobil s namjerom smanjenja brzine ispred usporivača prometa, gdje je na osobnim vozilima nastala materijalna šteta, a tjelesne ozljede zadobila je vozačica M.K.,
-pa da bi time pod 1. počinio prekršaj iz članka 109. stavka 1. i 3. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kaznite se okrivljeniku prihvaćaju utvrđenima novčane kazne za prekršaje činjenično opisane pod 2. i 3. prvostupanjske presude te se okrivljenom Z.M. na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna u koju kaznu mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 4.2.2019. u 21,28 sati do 5.2.2019. u 9,20 sati kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna tako da ima za platiti još 10.400,00 (desettisućačetristo) kuna u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Z.M. i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
IV. Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni Z.M. je oslobođen obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama od 5. ožujka 2021., broj: Pp P-213/2020, okrivljeni Z.M. je proglašen krivim, zbog prekršaja iz članka 109. stavka 1. i 3. u vezi članka 293. stavka 2., članka 199. stavka 2. i 8. i članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 13.500, u koju kaznu mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunava vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 4.2.2019. u 21,28 sati do 5.2.2019. u 9,20 sati kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna tako da ima za platiti još 12.900,00 koju kaznu je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.
Osim novčane kazne okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci u koje trajanje će mu se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 1.044,20 kuna.
2. Protiv te presude, okrivljeni Z.M. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku (vjerojatno Prekršajnog zakona) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično je neosnovana.
U odnosu na toč. I.
4. Ispitivanjem po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz članka 196. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je žalitelj proglašen krivim u točki 1. izreke pobijane presude nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za taj prekršaj, a uslijed čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.
Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je navedeni prekršaj počinio 4. veljače 2019.
Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.
Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.
Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki 1. izreke pobijane presude, proizlazi da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, kakva je situacija u konkretnom slučaju.
Neovisno o nazivu optužnog akta, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona odlučni su uvjeti iz članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na gore navedeni prekršaj, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, slijedom čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.
U odnosu na točke II., III. i IV.
5. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaje opisane pod 2. i 3. prvostupanjske presude u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U žalbi žalitelj i dalje poriče prekršaje, poričući svojstvo vozača navedene zgode tvrdeći da je vozilom upravljao V.M. koji je to i priznao i priznanje ovjerio kod bilježnika.
Smatra kako ničim nije dokazano da je on opravljao osobnim vozilom, kako je postupak proveden na brzinu, nezakonito, šteta je oštećenici plaćena, a drugih posljedica ni za koga nije bilo. Smatra da je kazna neutemeljena i previsoka.
7. Suprotno tim žalbenim navodima ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i da je na okolnost spornih činjenica proveo sve dokaze koje je potom ocjenio po slobodnoj sudačkoj ocjeni i donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika. Naime, žalitelj je osporavao svojstvo vozača navedene zgode tvrdeći da je vozilom upravljao V.M., a da je on ležao i zaspao na stražnjem sjedalu, da je Vedran o nešto lupio, nije se zaustavio, odvezao ga je kući i ostavio ispred dvorišta, a on je otišao, te je potom do njegove kuće došla policija.
8. Spornu činjenicu je li okrivljenik navedene zgode upravljao vozilom prvostupanjski sud je utvrđivao ispitivanjem kao svjedoka oštećenu M.K., T.M., V.M. te djelatnika policije E.I.. Prvostupanjski sud je izvršio čitanje cjelokupne dokumentacije spisa te je ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno po slobodnoj sudačkoj ocjeni donio odluku o krivnji okrivljenika. Prvostupanjski sud je u cijelosti vjerodostojnima prihvatio iskaz oštećenice, svjedoka V.M. i djelatnika policije dok je obranu okrivljenika ocijenio neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Naime, djelatnik policije je opisao kako je 10 minuta od dojave o prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao Mercedes crne boje reg. oznaka ZG 1191 HA, došao pred kuću okrivljenika koji je vlasnik navedenog vozila, zatekao vozilo okrivljenika ispred dvorišta, pregledao ga i utvrdio oštećenja, a kod istog zatekao okrivljenika i dvije mlađe osobe. U sudnici je prepoznao okrivljenika, iskazao da mu je sam ispričao o događaju, prepratio ga je u policijsku postaju gdje je zadržan.
9. Oštećenica nije prepoznala okrivljenika kao vozača, ali je iskazala da je u vozilu vidjela jednu osobu, dok je svjedok V.M. opisao kako okrivljenik zloupotrebljava njegove podatke jer ima njegove dokumente te je decidirano izjavio kako navedene zgode nije upravljao vozilom okrivljenika niti je izazvao prometnu nesreću, a da ga je okrivljenik natjerao da kod javnog bilježnika potpiše izjavu, na što je pristao jer je bio pod utjecajem droga.
Prvostupanjski sud nije utvrdio nikakve elemente koji bi upućivali na nevjerodostojnost iskaza svjedoka dok okrivljenik svojom neuvjerljivom obranom nije uvjerio prvostupanjski sud da su i svjedok i policajac lažno odlučili teretiti okrivljenika.
Zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika prihvaća i ovaj Sud kao i razloge koje je za tu odluku dao, a žalitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, koji je iskaze ovih svjedoka ocijenio vjerodostojnima, uvjerljivima i istinitima jer su iskazivali o događaju koji su utvrdili neposrednim opažanjem ili koji su u istom sudjelovali, da su utvrđene sve odlučne činjenice i da je nesporno utvrđena činjenica da je okrivljenik navedene zgode imao svojstvo vozača.
10. Ispitujući potom sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku za prekršaj pod 2. i 3. utvrdio novčane kazne u zakonom propisanom rasponu za navedene prekršaje jer mu je kao otegotno cijenio dosadašnju kažnjavanost za prometne prekršaje, te je ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik je počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu, te se i udaljio s mjesta prometne nesreće i nije ostavio podatke o vozilu i vozaču koje je ponašanje i neprimjereno prema drugim sudionicima u prometu. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
11. Odluka o izricanju zaštitne mjere je opravdana i pravilno izrečena u navedenom trajanju (od 1 mjeseca do 2 godine) i po ocjeni ovog Suda njenom primjenom će se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjanje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je srazmjerno težini počinjenih prekršaja i realnoj opasnosti da će upravo zbog težine počinjenog prekršaja prekršaj i ponoviti, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenika na navedeno vrijeme valja spriječiti da sudjeluje u prometu.
12.Odluka o oslobođenju obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. i 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a ovaj sud je ocijenio da bi plaćanjem istih bila ugrožena egzistencija okrivljenika.
U Zagrebu, 17. ožujka 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović
Koraljka Bašić
Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.