Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1538/2021-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dragici Samardžić, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica- specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz B., OIB: …, zastupana po punomoćnici J. K. odvjetnici u Z., protiv tuženika A. O. d.d., Z., OIB: …, zastupano po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-296/2021-63 od 8. srpnja 2021., 17. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-296/2021-63 od 8. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 58.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a koja kamate teče od 30. studenog 2015. do isplate te joj naknaditi parnični trošak u iznosu 23.292,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 8. srpnja 2021. do isplate.

2. Protiv citirane presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući istu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženika predložila da se ista odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete s osnova trajnog invaliditeta u iznosu od 58.000,00 kuna, koju trpi kao posljedicu prometne nezgode što se dogodila 16. prosinca 2012. u kojoj je sudjelovala kao suputnica u osobnom vozilu registarske oznake …., a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika temeljem dopunske police za vozača i četiri putnika od posljedica nezgode broj 068300475180.

6. U dosadašnjem tijeku postupka ovaj drugostupanjski je sud donio ukidnu odluku broj Gž-1465/19 od 9. studenog 2020. povodom žalbe tuženika protiv presude prvostupanjskog suda Pn-10/16-45 od 11. travnja 2019. kojom je zahtjev tužiteljice bio u cijelosti prihvaćen. Drugostupanjskim je rješenjem predmet vraćen na ponovni postupak radi utvrđenja odlučne činjenice - kada je završeno liječenje tužiteljice, kako u odnosu na ozljedu trbuha, tako i u odnosu na oštećenje oba bubrega, sve kako bi se moglo ocijeniti je li potraživanje tužiteljice zastarjelo ili ne.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice:

- prema Zapisniku o očevidu Policijske uprave ..., Postaja prometne policije V. broj: 511-15-14-KU-26/12 od 5. siječnja 2013., 16. prosinca 2012. oko 6.30 sati na 1. dionici 12 kilometru + 200 metara državne ceste broj D-55 Nuštar-Vinkovci dogodila se prometna nesreća u kojoj su kao vozač osobnog automobila registarske oznake VU-… sudjelovali D. K., a kao putnica u istom automobilu M. B., tužiteljica,

- iz dopunske police osiguranja od automobilske odgovornosti br. … razvidno je da je predmetnom policom osiguran vozač i četiri putnika od posljedica nesretnog slučaja kod tuženika za razdoblje od 18. kolovoza 2012. do 18. kolovoza 2013., za vozilo registarske oznake VU-... osiguranika D. K.,

- iz odštetnog zahtjeva tužiteljice M. B. od 14. svibnja 2014. proizlazi da potražuje isplatu naknade neimovinske štete s osnova trajnog invaliditeta u iznosu od 80.000,00 kn,

- da se tuženik očitovao kako nije u mogućnosti donijeti odluku o konačnom postotku trajnog invaliditeta jer da nedostaje dokumentacija po završetku liječenja, te izvještavaju tužiteljicu da su izvršili isplatu nespornog dijela štete u iznosu 16.000,00 kn,

- da je 2. veljače 2018. tuženik isplatio tužiteljici daljnjih 6.000,00 kuna (sveukupno 22.000,00 kuna), pa ista potražuje od tuženika sveukupno iznos od 58.000,00 kuna,

- da je po provedenom medicinskom vještačenju stalnih sudskih vještaka dr. med. B. Š., spec. kirurga traumatologa i dr. med. S. P. K., spec. internista gastroenterologa, utvrđeno da je kod tužiteljice došlo do trajnog invaliditeta zbog ozljede trbuha u iznosu od 56,25%, dok da je po provedenom medicinskom vještačenju stalnog sudskog vještaka nefrologa dr. med. D. V. utvrđeno da je kod tužiteljice došlo do trajnog invaliditeta zbog oštećenja bubrega u iznosu od 45%,

- da je tužiteljica zadobila sljedeće ozlijede: višestruko puknuće tankog crijeva, puknuće mezenterija tankog crijeva, oštećenje površne membrane sigmoidnog dijela debelog crijeva, krvarenje u trbušnu šupljinu i retroperitonealni prostor, razderotnu ranu desne ingvinalne regije s puknućem mišića trbušnog zida (vanjski i unutarnji kosi i poprečni trbušni mišić) i prijelom tri maleola u desnom gležnju s iščašenjem gležnja,

- da je tužiteljici u dva operativna zahvata odstranjeno je 15 cm završnog dijela tankog crijeva i 7 cm početnog dijela debelog crijeva s ileocekalnom anastromozom, a u ožujku 2014. odstranjen i dio debelog crijeva,

- da je kod tužiteljice na mjestu puknuća trbušnih mišića u desnoj ingvinalnoj regiji razvila posttraumatska hernija,

- da je zbog resekcije tankog crijeva i početnog dijela debelog crijeva u dva navrata, postoji invaliditet od 20% ( t. 52 ), zbog resekcije sigmoidnog dijela debelog crijeva postoji invaliditet od 20% ( t. 52 ) , da traumatska hernija na mjestu puknuća trbušnih mišića desno ingvinalno predstavlja invaliditet od 5% (točka 50.),

- da je tužiteljici prijelom desnog gležnja u početku liječen imobilizacijom, ali prijelom nije zarastao, te je u ožujku 2013. učinjena osteosinteza prijeloma sa koštanim graftom na mjestu pseudoartroze, ali se razvila teška posttraumatska artroza zbog čega joj je predloženo ili ukočenje gležnja ili ugradnja endoproteze gležnja i da joj je zaostao invaliditet od 25% (točka 142., 148., 158.),

- da je do sporne nezgode tužiteljica bila bez posebnih bolesti koje su mogle utjecati na rad bubrega,

- da je kod tužiteljice naglo sniženje bubrežne funkcije prati od 11. ožujka 2015.,

- da je ozljeda od 28. prosinca 2012. imala utjecaja na smanjenje funkcije bubrega, unutar tri godine od početka liječenja, tj. prije 28. prosinca 2015., evidentira se snižena eGFR na 40-41% uz kreatinin /112-120/ što bi odgovaralo srednjem funkcijskom oštećenju oba bubrega od 45% ( t. 62/2 ), a isto se ne može dovesti u vezu s ranije primljenom kemoterapijom niti sa drugim uzrokom osim štetnog događaja ( genetska bolest ili sl. ),

- da je liječenje ozljede trbuha završeno s pregledom kirurga 6. ožujka 2015.,

- da je stanje bubrega stabilizirano 15. kolovoza 2015.

8. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici iznos od 58.000,00 kuna na ime trajnog invaliditeta zadobivenog u predmetnoj prometnoj nesreći, u kojoj je ona sudjelovala kao putnica u vozilu, a temeljem dopunske police osiguranja od automobilske odgovornosti br. ….

9. Prvostupanjski sud je, pri tome, ocijenio da potraživanje tužiteljice nije zastarjelo jer se radi o potraživanju koje proizlazi iz ugovora o neživotnom osiguranju i da isto zastarijeva u roku od tri godine računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. S obzirom da liječenje završeno sa stabilizacijom zdravstvenog stanja 15. kolovoza 2015., a tužba je podnesena 4. siječnja 2016. to da nije prošao trogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 234. stavka 1. ZOO-a

10. Također, prvostupanjski je sud zauzeo pravno shvaćanje da je ništetna, odnosno suprotna načelu savjesnosti i poštenja, svrsi ugovora, kao i moralu društva, odredba članka 10. Uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima (autonezgoda), dalje Uvjeti osiguranja. Ta odredba propisuje da prava po tim Uvjetima pripadaju korisniku samo ako se nezgoda dogodila za vrijeme trajanja osiguranja i ako su ugovorne posljedice predviđene u stavku 1. članku 2. Ovih Uvjeta nastupile tijekom godine dana od dana nastanka nezgode. Naime, odredbom članka 296. stavka 1. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak iako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

11. U žalbi tuženik ističe kako su vještaci pogrešno primijenili odredbe Tablice invaliditeta i pogrešno utvrdili ukupni stupanj invaliditeta tužiteljice, da su njihovi nalazi proturječni i da njima nije odgovoreno na njegove prigovore. Nadalje, da je pogrešan stav suda o ništetnosti odredbe članka 10. stavka 1. Uvjeta osiguranja kao i tijek kamata na dosuđenu glavnicu.

11. Prema stajalištu ovog žalbenog suda, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su valjani razlozi te je moguće provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je taj sud temeljio svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. To obrazloženje prihvaća i ovaj žalbeni sud.

12. Žalbeni se navodi tuženika u bitnom svode na osporavanje činjeničnih utvrđenja i ocjene dokaza prvostupanjskog suda. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je odredbi članka 8. ZPP-a te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

13. Konkretno, tuženik tijekom postupka, a niti žalbenim navodima nije dokazao da su mišljenja vještaka proturječna ili da istima nisu otklonjeni svi njegovi prigovori. Naprotiv, prvostupanjski sud utvrdio je činjenično stanje temeljem nalaza i mišljenja vještaka - specijalista medicinske struke koji su savjesno i profesionalno ocijenili tužiteljičine ozlijede prema Tablici invaliditeta kojom je propisano da se u slučaju gubitka ili oštećenja više udova ili organa uslijed jednog nesretnog slučaja, postoci invaliditeta za svaki pojedini ud ili organi zbrajaju, ali da ne mogu iznositi više od 100%. Tuženik neosnovano u žalbi naglašava da su za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u ovome postupku i određivanje trajnog invaliditeta, u okviru spomenutih relevantnih odredaba ZOO-a, pogrešno primijenjene mjerodavne odredbe ugovora o osiguranju te Uvjeta osiguranja i Tablice za određivanje postotka invaliditeta kao njegovih sastavnica. Pri tom, nije došlo ni do navodnog mijenjanja pojedinih točaka Tablice ili njihovog sadržaj te prihvaćenih uvjeta osiguranja.

14. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud bio ovlašten odbiti primjenu odredbe Općih uvjeta koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovor, ili onih na temelju kojih gubi pravo iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravične ili pretjerano stroge prema njoj. Naime, tužiteljica je u štetnom događaju pretrpjela ozlijede iz kojih se razvilo funkcijsko oštećenje oba bubrega ali izvan roka kojeg predviđaju Uvjeti osiguranja tuženika, odnosno nakon godine dana od nastanka nezgode. Vodeći računa da odredba članka 10. stavka 1. Uvjeta osiguranja tuženika nije sukladna načelu savjesnosti i poštenja (odredba članka 12. ZOO-a) i jer je u suprotnosti sa samom svrhom zaključenog ugovora, valjalo je otkloniti njezinu primjenu jer je ista, u smislu članka 296. stavka 1.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO ), ništetna. Ispitujući posebnosti konkretnog slučaja i prema mišljenju ovog žalbenog suda, primjena odredbe članka 10. stavka 1. Uvjeta osiguranja tuženika, tužiteljicu bi dovela u posebno otežavajući i neravnopravni položaj.

15. Niti žalbeni prigovor da tužiteljici, na dosuđeni iznos, pripada zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, nije osnovan. Suprotno tvrdnji tuženika, tužiteljica ima pravo na kamatu prema odredbama članka 943. ZOO-a, a ovo pravo je pridržano i odredbom članka 11. stavka 1., u svezi članka 10. stavka 2. Uvjeta za osiguranje, dakle, naklon 15 dana od dana kad je protekao rok od 3 mjeseca od završenog liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda završetak liječenja je 15. kolovoza 2015., što znači da je tuženiku kao osiguratelju obveza utvrđena 15. studenog 2015.

16. Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a i jer je isti pravilno obračunat.

17. Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te je valjalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a presuditi kao u ovoj drugostupanjskoj presudi.

18. Trošak odgovora na žalbu tužiteljice se ne dosuđuje jer isti nije bio nužan u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Naime, sud će obistiniti samo onaj trošak koji je bio svrhovit za vođenje parnice, a ne trošak koji je svrhovit ili je u interesu samo za jednu parničnu stanku.

U Splitu 17. ožujka 2022.

Sutkinja:

Dragica Samardžić, v. r.