REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-248/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ive Vukelje kao predsjednika vijeća, Branka Ivić i Tonija Šantića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Anite Plenča kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.A.H.v.D., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11. i 144/12., KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 02. listopada 2020. broj: 4. K-2190/16-75, u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice ŽDO Šibenik Irene Senečić i branitelja optuženika N.G. odvjetnika u Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba optuženog A.A.H.v.D. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. A.A.H.v.D., zbog kaznenog djela neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 pa je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11 optuženom je izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora u trajanju od godinu dana na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, računajući od dana pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 od optuženika je oduzeta droga privremeno oduzeta od njega uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj: …., …. i …. uz naznaku da će ista po pravomoćnosti presude bit uništena.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19 i dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju N.G., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Branitelj optuženika zahtijevao je da se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, s prijedlogom da se žalba optuženika podnesena po branitelju odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Javnom dijelu sjednice vijeća su bili nazočni zamjenica ŽDO Šibenik Irena Senečić i branitelj optuženika N.G., odvjetnik u Z.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08, jer da je tijekom dokaznih radnji ispitivanja optuženika i postupanjem policije u prikupljanju materijalnih dokaza povrijeđeno pravo optuženika da se služi vlastitim jezikom i da bude nazočan raspravi "obzirom da je suđenje u odsutnosti određeno neosnovano i ishitreno".

7.1. Žalitelj tvrdi da je optuženik državljanin Kraljevine Nizozemske i da mu je materinji jezik nizozemski, a da tijekom dokaznih radnji privremenog oduzimanja predmeta i prvog ispitivanja optuženika nije bio nazočan tumač za nizozemski jezik, već su djelatnici policije postupali bez tumača, a tijekom ispitivanja optuženika pred državnim odvjetnikom bio je nazočan tumač za engleski jezik. Ističe se da je sporno da li optuženik vlada engleskim jezikom u dostatnoj mjeri za sudjelovanje u kaznenom postupku koji se protiv njega vodi i da li je bio svjestan prava da može tražiti tumača za svoj materinji jezik, nizozemski. Navodi se i to da je optuženik upoznat pravom tumača na nizozemski jezik tek u policijskoj postaji, a nakon što je već potpisao potvrde o privremenom oduzimanju predmeta "i tako de facto priznao učin inkriminiranog mu kaznenog djela".

7.2. U odnosu na suđenje u odsutnosti optuženiku, u žalbi se navodi da optuženik prebiva na adresi koju je dao prilikom prvog ispitivanja i da je branitelj s njim stupio u kontakt bez problema i sudu proslijedio optuženikovu adresu elektroničke pošte čime da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu.

8. Žalitelj je iste prigovore o povredi prava optuženika da se služi vlastitim jezikom iznosio i na raspravi tijekom provođenja dokaznog postupka kada je iz istih razloga tražio izuzimanje iz spisa predmeta potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta te zapisnik o prvom ispitivanju optuženika sastavljen kod Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu 19. srpnja 2014. sa snimkom ispitivanja, tvrdeći da se radi o nezakonitim dokazima.

8.1. Prvostupanjski sud svojim rješenjem od 24. lipnja 2020., broj: 4. K-2190/16-69 odbio je prijedlog branitelja optuženika za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza naprijed navedeno pod toč. 8., dakle potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (tri potvrde), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 18. srpnja 2014. te zapisnik o prvom ispitivanju optuženika sastavljen kod Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu od 19. srpnja 2014. sa snimkom ispitivanja.

8.2. Protiv tog rješenja optuženik je po branitelju podnio žalbu, koja žalba je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: 6 Kž-473/2020-3 od 03. kolovoza 2020., kao drugostupanjskog suda, tako da je rješenje prvostupanjskog suda postalo pravomoćno.

8.3. Točna je tvrdnja žalitelja da se tijekom poduzimanja dokaznih radnji u prethodnom postupku komunikacija sa optuženikom odvijala na engleskom jeziku, međutim činjenica je da se optuženik koristio svim pravima kojima se želio koristiti i ni u jednom trenutku nije dovodio u pitanje da on nešto ne razumije iz razloga što mu se usmeni prijevod vrši na engleskom jeziku.

8.4. Da je tomu tako, proizlazi i iz činjenice da je prema izvješću o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 18. srpnja 2014. (list 13-18 spisa), zatražio da se o njegovom uhićenju obavijesti konzularno tijelo/veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske, što je i napravljeno, a koja činjenica također govori u prilog tome da je optuženik i razumio i govorio engleski jezik te shvatio prava koja ima.

8.5. I iz iskaza ispitanih svjedoka tijekom postupka D.B., J.B. i A.J. proizlazi da je komunikacija s optuženikom bila na engleskom jeziku i da nikakvih problema nije bilo u komunikaciji sa optuženikom na tom jeziku, da ih je optuženik razumio i da je sa optuženikom normalno komunicirano na engleskom jeziku.

8.6. Da optuženik jako dobro i razumije i govori engleski jezik potpuno je razvidno iz snimke prvog ispitivanja optuženika u Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, gdje je sasvim normalno komunicirao na engleskom jeziku sa tumačem za engleski jezik koji je bio nazočan toj radnji.

8.7. Prilikom prvog ispitivanja pred Županijskim državnim odvjetništvom u Karlovcu 19. srpnja 2014. optuženik je upozoren na pravo na tumača te ispitivanje je provedeno uz prisutnost tumača za engleski jezik, a da optuženik jako dobro vlada engleskim jezikom razvidno je ne samo iz snimke ispitivanja, već iz činjenice da je prvo ispitivanje optuženika prekinuto jer je tražio branitelja, pa nakon što je optuženik odabrao branitelja u osobi M.J., odvjetnika iz K. i nakon što je izvršio konzultacije sa svojim braniteljem, nastavljeno je ispitivanje optuženika, a da niti branitelj optuženika niti optuženik i u jednom trenutku nisu protivili da se ta dokazna radnja provede na engleskom jeziku, uz nazočnost tumača za engleski jezik, da je optuženik razumio sva svoja prava vidljivo je u tome što je iskoristio svoje zakonsko pravo da ne iznosi obranu tj. branio se šutnjom, a niti optuženik niti njegov branitelj nisu imali nikakve primjedbe na tijek ispitivanja i na zapisnik o ispitivanju.

8.8. Nadalje, da optuženik dobro zna engleski jezik, vidljivo je iz zapisnika o ročištu na kojem se odlučivalo o prijedlogu državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora protiv optuženika od 19. srpnja 2014. (list 48 spisa), kada je optuženik izjavio da engleski dobro razumije, da je primio pisanu pouku o pravima i da razumije za što se tereti, konstatirano je da je optuženiku osiguran tumač za engleski jezik, koji jezik on razumije i govori. Na tom ročištu uz optuženika bio je i njegov branitelj M.J. u K., nikakve primjedbe ni branitelj ni optuženik vezano za uporabu jezika koji je korišten na ročištu nisu imali primjedbe, optuženik je aktivno sudjelovao na ročištu, što je razvidno iz zapisnika, kada je izjavio da se protivi prijedlogu za određivanje istražnog zatvora protiv njega jer da nema sumnje da će ponoviti kazneno djelo i da ne postoje razlozi da bježi od pravosudnih tijela Republike Hrvatske i da će se odazvati njihovom pozivu (koje obećanje nije održao, zbog čega mu je suđeno u odsutnosti).

8.9. Smisao odredbi čl. 8. ZKP/08 je omogućiti optuženiku prevođenje na jezik koji razumije, a u konkretnom slučaju optuženik se u više navrata očitovao da govori i razumije engleski jezik, to je razvidno iz snimke njegovog prvog ispitivanja, zbog čega mu je omogućeno prevođenje na engleski jezik, iz provedenih radnji je razvidno da se optuženik koristio pravima koja mu pripadaju u kaznenom postupku, a kasnije tijekom postupka pismena su mu bila prevedena na njegov materinji jezik.

8.10. Glede tvrdnje žalitelja da je optuženik potpisivanjem potvrda o privremenom oduzimanju predmeta "de facto priznao učin inkriminiranog mu kaznenog djela.", to ne bi bilo točno, jer da optuženik i nije potpisao te potvrde, one bi predstavljale zakoniti dokaz u postupku jer potpis optuženika nije nužan za ocjenu valjanosti zakonitosti tog dokaza, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, kao ni za ocjenu zakonitosti provedene dokazne radnje, a dokazna radnja privremenog oduzimanja predmeta iz čl. 261. ZKP/08, hitna je dokazna radnja po čl. 212. ZKP/08. Osim toga, prvostupanjski sud svoja je utvrđenja da je optuženik zatečen u posjedu inkriminirane količine droge namijenjene daljnjoj neovlaštenoj prodaji temeljio i na materijalnim i personalnim dokazima izvedenim tijekom dokaznog postupka, dakle ne samo potvrdama koje žalitelj smatra nezakonitim dokazom iz naprijed, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, neosnovano razloga.

9. Nije prihvatljiva ni tvrdnja žalitelja da je odluka o suđenju u odsutnosti optuženiku donesena "neosnovano i ishitreno".

9.1. Naime, Općinski sud u Karlovcu je nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo optužnicu protiv opt. A.A.H.v.D., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 pod poslovnim brojem K-DO-413/14 od 03. listopada 2014. , u više navrata pozivalo optuženika koji se nije odazivao na sjednice optužnog vijeća Općinskog suda u Karlovcu, s time da je optuženik po svom branitelju M.J. podnio odgovor na optužnicu (list 105 spisa), pa je optužnica napokon potvrđena na sjednici optužnog vijeća 16. studenog 2015. (list 134-135 spisa), na kojoj je bio nazočan branitelj optuženika M.J., odvjetnik u K.

9.2. Kako optuženik nije bio dostupan Općinski kazneni sud u Zagrebu protiv njega je rješenjem od 23. svibnja 2017., poslovni broj: 1. Kv-617/17-3 list 196-199 spisa odredio istražni zatvor po zakonskom osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, a u obrazloženju je između ostalog navedeno da je rasprava bila određena za 14. rujna 2017. i da je dostava poziva optuženom upućena diplomatskim putem u Kraljevinu Nizozemsku, a dana 26. travnja 2017. da je sud obaviješten od Ministarstva sigurnosti i pravosuđa Kraljevine Nizozemske kako optuženik nije pronađen u Nizozemskoj i da je majka optuženik izjavila kako njezin sin (opt. A.A.H.v.D.) ne živi još od 2012. na adresi koju je optuženik naveo i da ga od tada nije ni vidjela, iako je optuženik i dalje prijavljen na istoj adresi zbog medicinskog osiguranja i drugih stvari.

9.3. Nakon donošenja rješenja kojim je određen istražni zatvor protiv optuženika, Općinski kazneni sud u Zagrebu dana 26. lipnja 2017. izdao je nalog za raspisivanje međunarodne tjeralice Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU Zagrebačkoj, izdan je i europski uhidbeni nalog za optuženikom 07. srpnja 2017. (list 222-225 spisa), pa kako je optuženik i dalje ostao nedostupan tijelima kaznenog progona, rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. rujna 2019. poslovni broj: 2. Kv-982/19-6 (255-256 spisa), na temelju čl. 402. st. 3. i 4. ZKP/08 određeno je suđenje u odsutnosti opt. A.A.H.v.D., koje rješenje je postalo pravomoćno 13. studenog 2019., kada je odbijena žalba optuženika podnesena po branitelju rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 16 Kv II-1247/2019-2 (list 261- 263 spisa).

9.4. Dakle, sud se odlučio za provođenje suđenja u odsutnosti optuženiku nakon što poduzete mjere njegovog osiguranja nazočnosti na raspravi, raspisivanjem međunarodne tjeralice i izdavanjem europskog uhidbenog naloga, iako su dugo vremena bili na snazi, nisu dali rezultate, a s druge strane proteklo je dugo vremena od počinjenja kaznenog djela za koje se optuženik tereti (18. srpnja 2014.), sud je cijenio prirodu i društvenu opasnost kaznenog djela za koje se optuženik tereti i potrebu suđenja u razumnom roku. Prema tome, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja iz valjanih razloga odlučio se na provođenje suđenja u odsutnosti optuženika.

10. Slijedom svega naprijed iznijetog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 17. ožujka 2022.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ivo Vukelja, v.r.