REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-1102/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja G… P. d.o.o. K., (ranije L. P. d.o.o.), OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici Z. B. i D. B., odvjetnici u Z., protiv 1. tuženika H… I. d.o.o. Z., OIB …, 2. tuženika H… P. P. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i P. d.o.o., Z., i 3. tuženika H… C. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., (kao pravni sljednici društva H… H. Ž. d.o.o. Z.,), radi isplate iznosa od 61.153,81 kn, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4236/04 od 28. prosinca 2004., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4236/04 od 28. prosinca 2004.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.220,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, tuženiku je naloženo tužitelju platiti iznos od 61.153,81 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 7.080,00 kn.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo da se tužbeni zahtjev odnosi na plaćanje tužiteljevih računa za prodaju plina te za najam plinskih boca i paleta. Tuženik je prigovorio tužbenom zahtjevu tvrdnjom da u knjigovodstvu nema evidentiranu utuženu tražbinu i da račune nije primio pa iz tog razloga nije u obvezi platiti utuženi iznos. Tijekom postupka je prigovorio zastari tražbine u iznosu od 1.795,84 kn, za koji je dio tužitelj povukao tužbu, ali je ustrajao kod plaćanja iznosa od 61.153,81 kn. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o nabavi komprimiranih tehničkih plinova, da tuženik nije ispunio ugovornu obvezu niti je valjano osporio utuženu tražbinu, pa je tužbeni zahtjev prihvaćen.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnome navodeći da tužitelj nije dokazao tuženikov primitak utuženih računa, prije ove parnice. Zato je predložio da ovaj sud pobijanu presudu preinači i kamate dosudi sukladno čl. 14. Ugovora.

4. Odgovarajući na žalbu tuženika tužitelj je osporio njenu osnovanost.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona presuda pravilna i zakonita.

7. Prije svega treba napomenuti da je tijekom žalbenog postupka na strani tuženika došlo do promjene, jer je društvo H… H. Ž. d.o.o. Z. brisano iz sudskog registra rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Tt-772262-1 od 6. ožujka 2007., uslijed statusne promjene – razdvajanja s prijenosom svih dijelova imovine, uz prestanak tog društva, bez provođenja postupka likvidacije na četiri nova društva:

H… I. d.o.o., H… V. v. d.o.o., H… P. P. d.o.o. i H… C. d.o.o., koja se osnivaju radi provođenja razdvajanja s osnivanjem.

8. Sukladno odredbi čl. 550.a Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) nova društva sveopći su pravni sljednici društva tuženika i za obveze društva prednika odgovaraju sukladno odredbama tog Zakona. U odnosu na sveopće pravne sljednike prvotnog tuženika, društva H… H. Ž. d.o.o. Z., prema podacima iz sudskog registra proizlazi sljedeće: - HŽ Infrastruktura d.o.o., osnovan 30. kolovoza 2006. (upis osnivanja u sudski registar 16. siječnja 2007.), tom je društvu s danom 1. studeni 2012. pripojeno društvo H… H. d.o.o. - H… V. V. d.o.o., osnovan 30. kolovoza 2006. (upis osnivanja u sudski registar 16. siječnja 2007.), društvo brisano iz registra 5. studenog 2012. uslijed statusne promjene, podjele razdvajanja s preuzimanjem, prijenosom cijele imovine na društva preuzimatelje H… P. P. d.o.o. i H… C. d.o.o., uz istovremeni prestanak društva H…

V. V. d.o.o.

- H… P. P. d.o.o. osnovan 30. kolovoza 2006., (upis osnivanja u sudski registar 16. siječnja 2007.),

- H… C. d.o.o. osnovan 30. kolovoza 2006., (upis osnivanja u sudski registar 16. siječnja 2007.).

- u sudski registar je 4. siječnja 2007. upisano osnivanje društva H. H. Ž. holding d.o.o. koje je s danom 1. studenog 2012. pripojeno društvu H… I. d.o.o., a brisano iz registra 19. prosinca 2012.

9. To znači da se na tuženoj strani, a nakon opisanih statusnih promjena do kojih je došlo tijekom žalbenog postupka iza prvotnog tuženika društva H… H. Ž. d.o.o., nalaze sveopći pravni sljednici tog društva i to: H… I. d.o.o., H… P. P. d.o.o. i H… C. d.o.o.

10. Ovaj je postupak bio u prekidu po sili zakona na temelju odredbe čl. 212. st. 1. t. 4. ZPP-a, za što nije nužna deklaracija u sudskoj odluci, jer je riječ o procesnom pravnom stanju koje nastupa na temelju zakona, neovisno o postojanju deklaratorne sudske odluke o tome. Ovaj je postupak potom nastavljen, i to preuzimanjem od njegovih sljednika (čl. 215. st. 1. ZPP-a), koji su radnjama poduzetim tijekom žalbenog postupka, povodom prijedloga za ponavljanje postupka, preuzeli ovu parnicu. Kako ni prekid, tako ni nastavak u ovom slučaju nije nužno deklarirati u sudskoj odluci da bi nastavak proizvodio pravne učinke.

11. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu. Jedini razlog kojim tuženik pokušava dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, odnosi se na izostanak primitka utuženih računa.

12. Stranke su 12. prosinca 2001. godine sklopile Ugovor broj 4-20/01 kojim se tužitelj obvezao tuženiku isporučiti plinove odgovarajuće kvalitete, a tuženik se tužitelju obvezao platiti cijenu za primljenu robu, ali i naknadu za korištenje plinskih boca i paleta. Odredbom čl. 13. Ugovora tuženik se obvezao tužitelju platiti dnevnu naknadu za korištenje plinskih boca u iznosu od 0,45 kn i iznos od 1,99 kn za dnevni najam palete, za razdoblje od početka korištenja do povrata. Odredbom čl. 14. Ugovora tuženik se kao kupac obvezao tužitelju platiti isporučenu i preuzetu robu u roku 60 dana od dopreme robe na njegovo skladište. Dakle, tuženik žalbenim navodima netočno ukazuje na to da su stranke ugovorile plaćanje u roku 60 dana od primitka računa, jer iz jasne ugovorne odredbe proizlazi da obveza dospijeva u roku 60 dana od dopreme robe na tuženikovo skladište, a tu činjenicu on ničim nije doveo u pitanje.

13. Tuženikovo prigovaranje rješenju o ovrsi utemeljeno je isključivo na tvrdnji da u svojoj evidenciji nema knjižene utužene račune. Evidencija vjerodostojnih isprava u dužnikovom knjigovodstvu ili primitak računa, ne predstavljaju osnovu duga. Riječ je o jednostranim ispravama, od kojih račun predstavlja tek poziv da se nastali dug plati. Tuženikova obveza plaćanja cijene za robu kao i naknade za korištenje plinskih boca i paleta, izvire iz činjenice što je on kao sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje (čl. 17. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96 i 91/96; dalje: ZOO). Primjenom pravila istovremenog ispunjenja u dvostrano obveznim ugovorima, tuženik je dužan ispuniti svoju obvezu, jer je tužitelj nesporno ispunio svoju (čl. 122. ZOO-a).

14. Propust prvostupanjskog suda da u obrazloženju pobijane presude navede propis na kojem je utemeljio svoju odluku, ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka. To iz razloga što nenavođenje materijalnopravnih propisa u konkretnom slučaju nije bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude, a iz njenog obrazloženja može se zaključiti o kojim je propisima riječ. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka ispravno zaključio o tuženikovoj obvezi platiti nastali dug, u skladu s odredbama čl. 17., 122. i 516. ZOO-a. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud je ispravno utemeljio na odredbi čl. 277. st.

1. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe iz čl. 368. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.

16. Podredno se napominje da je prvostupanjski sud propustio primijeniti čl. 451. st. 3. ZPP-a i o zahtjevu odlučiti održavanjem platnog naloga na snazi. Međutim, ovaj sud je pobijanu presudu potvrdio, budući da bi opisane statusne promjene na strani tuženika do kojih je došlo tijekom žalbenog postupka i povodom prijedloga za ponavljanje postupka, u konačnici dovele do odlučivanja kao po tužbi, a ne kao o platnom nalogu. To iz razloga što platni nalog glasi na pravnog prednika tuženika koji više ne postoji, što znači da bi ovaj sud odlučivanjem po čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog u odnosu na sada nepostojeću pravnu osobu; valja imati na umu i to da se o žalbi odlučuje uzimajući u obzir činjenično stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Uz navedeno, u odnosu na kamatnu stopu, u vrijeme donošenja pobijane presude bila je na snazi jedinstvena kamatna stopa pa je stoga i izričaj u presudi pravilan; na osnovi čl. 277. st. 1. ZOO-a tada je bila važeća (za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007.) kamatna stopa propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 72/02 i 153/04).

17. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan.

18. Na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o njihovoj visini, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ocjenjujući sve okolnosti, naročito sadržaj tužiteljevog odgovora na žalbu, ovaj sud zaključuje kako nije riječ o potrebnom trošku. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen je tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi trošak žalbenog postupka.

Zagreb, 17. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić