REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-1839/2020
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. D., kojeg brane odvjetnici iz OD Ž., B. & A. d.o.o., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog D. D., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj: 43. Pp J-222/202035 od 29. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D. D. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni D. D. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni D. D. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te je okrivljenom D. D. zbog počinjenog prekršaja izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, a kojem je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode odnosno uhićenja računajući od dana 30. travnja 2020. godine od 20:30 sati do 15. svibnja 2020. do 20,30 sati kao 16 dana zatvora odnosno 4.8000,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u preostalom iznosu od 1.200,00 kuna da će se smatrati da u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljenom D. D. je na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, supruzi J. D., na udaljenosti manjoj od 5 metara u trajanju od 1 godine. Istom presudom okrivljeni D. D. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka dolaska svjedoka na ročište u iznosu od 148,60 kuna i troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni D. D. je pravodobno posredstvom branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno činjenično stanja i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnom da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a koji su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni kao i da je izreka presude nerazumljiva budući se navodi da je psihičko uznemiravanje supruge počinjeno u vremensko razdoblju od gotovo godinu i pola, dakle od 1. studenog 2018 do 16. travnja 2020. godine. Naime, oštećena u iskazu navodi kako su se „… posljednjih godinu dana događale psihičke torture od strane supruga prema meni…“, kao i da se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje prekršaja nasilja u obitelji pred djetetom iako supruga navodi da dijete nije bilo cijelo vrijeme prisutno nego u vrtiću i kod oca, a na kojem se iskazu temelji osuđujuća odluka, da sud kažnjava okrivljenika za razbijanje čaša, tanjura i ostalog posuđa iako iz iskaza oštećene proizlazi da je u nazočnosti djeteta bilo razbijanja od strane djeteta što sve upućuje na neosnovanost pobijane presuda u cijelosti, te da u obrazloženju presude detaljno prepričava iskaz saslušane svjedokinje i okrivljenika, ali ne daje valjano i na zakonu osnovano obrazloženje o prekršaju već ga temelji na iskazu oštećene. Žalitelj ističe da se u konkretnoj situaciji radi o određenim obiteljskim i bračnim problemima zbog čega su u postupku stavljene međusobne primjedbe na ponašanje i osobnost jedan drugoga, ali kako nema drugih prijava i postupka protiv okrivljenika ne može se okarakterizirati kao notorni krivac za nasilničko ponašanje u obitelji, te da iz dokaza postupka i to kaznene prijave i fotografija zadobivenih ozljeda okrivljenika proizlazi da je upravo okrivljenik žrtva kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede i prijetnje što je trebalo uzeti u obzir prilikom donošenja prvostupanjske odluke. Nadalje, žalitelj ističe da je povrijeđeno pravo obrane okrivljenika budući mu je odbijen dokazni prijedlog da se ispita svjedok obrane T. Ž.-I. koji je bio involviran i upoznat sa obiteljskom situacijom okrivljenika i oštećenice koji je njezin bivši suprug i otac maloljetnog djeteta B. Ž. I. zbog čega činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno kao i da nije bilo osnove izreći zaštitnu mjeru iz prvostupanjske presude budući da je oštećenica navela da u zadnjih nekoliko mjeseci nema više uznemiravanja i koje se mjere okrivljenik pridržava i koji je odselio u Z. gdje je prijavio prebivalište, a koji ujedno nije ranije kažnjavan, a što je osnova za izricanjem mjere, slijedom čega je odmah na početku postupka prejudicirano rješenje ovog postupka iako ne proizlazi činjenični opis prekršaja iz prevedenih dokaza i koja se temelji na iskazu oštećene, a koji je iskaz subjektivan te zainteresiran za ishod postupka u svoju korist, pa je trebalo ispitati gore navedenog svjedoka obrane i zbog čega je materijalna istina sasvim drugačija od one koju je utvrdio sud. Žalitelj ističe da je kazna prestroga budući da okrivljenik nikada nije ranije kažnjavan te se nije vodilo računa o imovinskim prilikama okrivljenika kojeg je trebalo osloboditi od optužbe, a koji je oštećenici prenio u vlasništvo gotovo svu svoju imovinu veće vrijednosti, automobil dionice, trgovačko društvo a koje okolnosti kao motiv oštećenice prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i koja je navela da se nije bojala okrivljenika nakon izgovorenih riječi zbog čega je pobijana presuda neosnovana i nezakonita, kao i odluka o troškovima postupka, pa predlaže ukidanje presude.
Žalba nije osnovana.
3. Rješavajući predmet sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana.
4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima protivno
jasno
žalbenim navodima okrivljenika, te da su utvrđene odlučne činjenice iz kojih je dokazano i razvidno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret unutar granica objektivnog identiteta optužbe, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja. Prvostupanjski sud je iznio razloge zbog kojih je suzio činjenični opis prekršaja u odnosu na inkriminaciju sadržanu u podnesenom optužnom prijedlogu koje se odnosi na onemogućavanje korištenja ključeva od stana i automobila kao i na uriniranje po tepihu u hodniku stana, dok je u odnosu na preostalu inkriminaciju, unutar vremenskog razdoblja od 1. studenog 2018 do 16. travnja 2020. godine, okrivljenika sukladno provedenim dokazima zakonito proglasio krivim, budući su pravilno utvrđene odlučne činjenice koje tvore konstitutivna obilježja prekršaja i o čemu su u obrazloženju presude na zakonu osnovano izneseni razlozi. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude iznosi razloge zbog kojih je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje žrtve J. D. čiji je iskaz cijenjen kao uvjerljiv i logičan, a što je i u skladu sa provedenim suočenjem između okrivljenika i žrtve, a koje razloge prihvaća i ovaj sud. Stoga, ovaj sud iz stanja spisa zaključuje kako nije počinjena bitna povreda koju žalitelj ističe u žalbi, budući je prvostupanjski sud objektivno i valjano iznio razloge zbog kojih temelji osuđujuću odluku na iskazu oštećenice ispitane kao svjedokinje u postupku, a koji je prihvatio kao istinitim sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona. Dakle, iz obrazloženja prvostupanjske presude nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjski sud analitički cijenio sve provedene dokaze uključujući obranu okrivljenika koju nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu i o čemu je iznio na zakonu osnovane razloge, zbog čega je trebalo odbiti žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
5. Nadalje u odnosu na žalbene navode okrivljenika kako mu je povrijeđeno pravo obrane, budući da nije ispitan predloženi svjedok obrane T. Ž.-I., potrebno je navesti kako iz stanja spisa, nesporno proizlazi da je prvostupanjski sud na ročištu dana 1. svibnja 2020. godine omogućio okrivljeniku da iznese dokazne prijedloge, a koji ih tada nije iznio i koji je tek na ročištu dana 31. kolovoza 2020. godine u nazočnosti branitelja predložio izvođenje dokazne radnje ispitivanja svjedoka T. Ž.-I. koji je bivši suprug oštećene J. D. i otac djeteta B. Ž.-I. na okolnost iskazivanja prijetnji oštećene prema djetetu i nezadovoljstva koje je oštećena iskazivala prema okrivljeniku. Prvostupanjski sud je odbio navedeni dokazni prijedlog, a o čemu je iznio razloge u obrazloženju pobijane presude koje prihvaća i ovaj sud navodeći da nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka i da je činjenično stanje u postupku na temelju provedenih dokaza potpuno i pravilno utvrđeno. Stoga, iako prvostupanjski sud nije sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog donio formalno rješenje na zapisniku dana 31. kolovoza 2020. godine s kratkim obrazloženjem prilikom odlučivanja o dokaznim prijedlozima okrivljenika u postupku, kako to proizlazi iz stanja spisa, nije time počinio relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka budući je postupio prema članku 185. stavku 7. Prekršajnog zakona te u obrazloženju presude iznio razloge zašto nije prihvatio navedeni dokazni prijedlog okrivljenika u postupku koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i zbog čega je trebalo odbiti žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.
6. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud nakon zakonito provedenog žurnog postupka sukladno odredbi članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, budući je okrivljenik bio uhićen (list 19 spisa), poštujući pri tome konfrontacijsku klauzulu propisanom odredbom članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, utvrdio sve odlučne činjenice te argumentirano i objektivno iznio razloge zbog kojih je okrivljenika proglasio krivim za navedeni prekršaj kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, a u granicama objektivnog identiteta optužbe, o čemu je u obrazloženju iznio valjane i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud, te je izveo dokaze ispitivanjem okrivljenika, kao i oštećene J. D. u svojstvu svjedoka u nazočnosti okrivljenika i braniteljice, između kojih je provedena dokazna radnja suočenja te čitanjem izvješća o uhićenju te evidencije o ranijoj kažnjavanosti i drugih dokaza, a koji odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka T. Ž.-I. kao nepotreban budući su sve odlučne činjenice prema ocjeni suda u postupnosti i pravilno utvrđene.
6.1. Stoga je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze koje je cijenio sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog na temelju kojih je utvrdio sve odluče činjenice na koje je pravilno primijenio materijalno prekršajno pravo. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza oštećene J. D. ispitane kao svjedokinje koji je dan pred sudom tijekom obranom okrivljenika, kao i na provedenog postupka, povezujući navedeni iskaz sa
temelju suočenja okrivljenika i oštećene nesporno utvrdio odlučne činjenice i pri tome iznio valjane razloge zbog kojih je prihvatio iskaz oštećenice kao i razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu i uvjerljivu, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Na temelju provedenih dokaza, suzivši činjenični opis prekršaja u odnosu na inkriminaciju sadržanoj u optužnom prijedlogu, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik u vremenskom periodu od 1. studenog 2018. do 16. travnja 2020. psihički uznemiravao svoju suprugu J. D. u prisustvu djeteta B.Ž.-I. (2015. godine) razbijajući čaše, tanjure i postalo posuđe te dana 16. travnja 2020. godine svojoj supruzi prijetio riječima: “Bacit ću te u punu kadu solne kiseline“, a što je kod iste izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti i koja protupravna radnja okrivljenika nesporno predstavlja biće obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
, slijedom čega je
kako je to navedeno u činjeničnom opisu prvostupanjske presude prvostupanjski sud na utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava i o čemu je iznio valjane razloge pravilno ocjenjujući takvo skrivljeno protupravno ponašanje kao apsolutno društveno neprihvatljivim.
6.2. U odnosu na žalbene navode kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir priloženu kaznenu prijavu i fotografija zadobivenih ozljeda okrivljenika iz kojih proizlazi da je okrivljenik žrtva kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede i prijetnje, potrebno je navesti da je prvostupanjski sud vezan subjektivnim i objektivnim identitetom optužbe i da u tom smislu nije ovlašten meritorno odlučivati izvan granica podnesenog optužnog prijedloga sukladno načelu akuzatornosti prema kojem je u postupku jedino tužitelj kao stranka u postupku ovlašten podnijeti odgovarajući optužni akt, te da je u tom smislu nadležno državno odvjetništvo ovlašteno razmotriti kaznenu prijavu sukladno odredbi članka 38. stavku 2. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) te sukladno zakonskim odredbama poduzeti odgovarajuće procesne radnje.
7. Nadalje, razmatrajući žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji povodom žalbenih navoda okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena u iznosu od 6.000,00 kuna, primjerena svim utvrđenim okolnostima slučaja, budući je za navedeni prekršaj alternativno propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 6.000,00 ili kaznom zatvora od najmanje 30 dana, a koja je izrečena u minimalnom iznosu, te je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao olakotne okolnosti raniju nekažnjavanost okrivljenika, te njegove osobne i imovinske prilike, dok je kao otegotnu okolnost cijenio upornost počinjenja prekršaja. Stoga, uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti, ovaj sud smatra da izrečena kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, a u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 16 dana zatvora odnosno 4.800,00 kuna, premjerena svim okolnostima i kojom će se svakako okrivljeniku dati do znanja o apsolutnoj neprihvatljivosti njegovog ponašanja te ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 6. Prekršajnog zakona te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
7.1. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, supruzi J. D., na udaljenosti manjoj od 5 metara u trajanju od 1 godine propisana odredbama članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja obitelji ovaj sud smatra kako je ista u konkretnom slučaju zakonito i pravilno izrečena na temelju utvrđenih okolnosti koje obuhvaćaju težinu prekršaja koje se manifestiralo kroz duže vremensko razdoblje i koje kulminiralo prijetećim verbalnim deliktom sa posljedicama izazivanja straha i uznemirenosti kod supruge okrivljenika kao žrtve nasilje kako to nesporno proizlazi iz njezinog iskaza i zbog čega nesporno proizlazi opasnost od ponavljanja prekršaja od strane okrivljenika, o čemu je prvostupanjski sud dao na zakonu osnovane i individualizirane razloge pa će se istom zaštitnom mjerom u duljem trajanju zasigurno odvratiti žalitelja od daljnjeg činjenja prekršaja koja je u izrečena skladu sa načelom razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona. U konkretnom slučaju nesporno preteže interes zaštite žrtve nasilja u obitelji J. D. nad pravima slobode kretanja okrivljenika D. D., zbog čega je trebalo privremeno ograničiti slobodu okrivljenika u odnosu na žrtvu nasilja, imajući na umu utvrđenu težinu prekršaja te nastale posljedice u vidu prouzročenja straha i uznemiravanja žrtve koje su nesporno utvrđene u postupku, a zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika i u tom dijelu.
8. Nadalje, pobijajući odluku o troškovima prekršajnog postupka, okrivljeni D. D. ističe da je odluka nezakonita, međutim iz stanja spisa nesporno proizlazi da je prvostupanjska odluka u odnosu na dosuđene troškove na zakonu osnovana uzimajući u obzir duljinu i složenost prvostupanjskog postupka, budući da je visina paušalne svote određena u visini vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) i koji iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna, dok su paušalni troškovi određeni u iznosu od 300,00 kuna, te je okrivljenik obvezan i na naknadu troškova dolaska na ročite u iznosu od 148,60 kuna sukladno članku 4. stavku 1. i 2. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku („Narodne novine“ broj: 123/15).
9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova žalbenog postupka kada je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, dana 17. ožujka 2022. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, braniteljici i ovlaštenom tužitelju.
