Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-1565/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. U., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 12. siječnja 2021., poslovni broj: 28. PpP-2242/2020, u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. D. U. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda

II Na temelju odredbe članka 139 kao neosnovana. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova drugostupanjskog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. tog Zakona.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okr. D. U. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 216. stavka 1. i 3., članka 282. stavka 4. i 9., članka 158. stavka 1. i 4. i članka 163. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 27. stavka 2. Zakona o osobnoj iskaznici i članka 16. stavka 1. Zakona o prebivalištu, te su mu na temelju citiranih propisa za djela pod točkama 1. i 2. utvrđene kazne zatvora u trajanju od 60 i 15 dana, a za preostale prekršaje pod točkama 3., 4., 5. i 6. utvrđene su novčane kazne u iznosima od 3.300,00 kuna, 500,00 kuna, 300,00 kuna i 1.000,00 kuna, te je potom izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 75 dana i ukupna novčana kazna u iznosu od 5.100,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 22. listopada 2020. u 18.15 sati do 23. listopada 2020. u 9,00 sati uračunato u izrečenu kaznu kao dva dana zatvora, pa mu je na ime izrečene kazne zatvora preostalo za izdržati 73 dana.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 15 mjeseci.

1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 510,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po branitelju D. G., odvjetniku u K., podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj ističe da se presuda ne da ispitati, da nema razloga o odlučnim činjenicama, te da postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Žalitelj i nadalje poriče svojstvo vozača kritične zgode, navodeći da je vozilom upravljao maloljetni D. U. Dovodi u pitanje vjerodostojnost svjedočenja policijskih službenika, jer da su nelogični i kontradiktorni. Smatra da je trebalo suočiti svjedoke i otkloniti kontradiktornosti, u protivnom da je trebalo odlučiti u korist okrivljenika. Nadalje ističe da je kazna prestrogo odmjerena, jer da je otac četvero maloljetne djece, od kojih je troje bolesno i često ih treba voditi liječniku, te da je prema njemu trebalo primijeniti uvjetnu osudu.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu počinjene povrede materijalnog prekršajnog pravo na štetu okrivljenika i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj u suštini navodi zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona ne upirući u čemu bi se konkretnom sastojala takva povreda.

Međutim, suprotno paušalnoj tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog Suda izreka presude je jasna i razumljiva te sadrži sve bitne elemente sukladno odredbe 183. Prekršajnog zakona pri čemu pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u kojima nema znatnog proturječja. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

5.1. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka D. S., M. G. i M. U., te cjelokupne materijalne dokumentacije predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o osobnoj iskazni i Zakona o prebivalištu, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

5.2. Naime, žalitelj se u postupku pred sudom očitovao krivim i priznao djela neprijavljivanja adrese prebivališta ili boravišta, nepodnošenje zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice, kao i da se te prilike odbio alkotestirati.

5.3. Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim iskaze svjedoka policijskih službenika u pogledu utvrđivanja svojstva vozača upravo u osobi okrivljenika, budući su te prilike bili upućeni na postupanje po pozivu građana i logično je za zaključiti da je njihova pažnja bila usmjerena na vozilo i vozača u svezi kojega su postupali. Saznanje da je upravo okrivljenik imao svojstvo vozača te prilike imaju na temelju osobnog zapažanja i praćenja vozača nakon izlaska iz vozila. Naime, svjedok D. S. sigurno je svjedočio da je vozilom reg. oznaka xxxx upravljao D. U., jer iako je pokušao izbjeći kontrolu i pobjeći, kada se zaustavio izašao je na lijevoj strani vozila, a policijski službenik G. sustigao ga je nakon pedesetak metara. Prema tome, policijski službenici su na mjestu događaja utvrdili tko je te prilike upravljao vozilom i nisu bili u sumnji u pogledu identiteta vozača. Naime, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza na glavnoj raspravi pravilno smatrao da su sve činjenice od važnosti za donošenje zakonite odluke potpuno i točno utvrđene. Bez uspjeha žalitelj sada upire da je u postupku trebalo provesti suočenje svjedoka M. U. i D. S., budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, a branitelj okrivljenika nazočan upravo na ročištu 24. studenoga 2019. je imao mogućnost argumentirano prigovarati izvedenim dokazima i predlagati druge dokaze, međutim nije predlagao izvođenje tog dokaza niti je isticao eventualne kontradiktornosti iskaza tih svjedoka.

5.4. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja počinjenih u stjecaju, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni. Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijenio ukupnost okolnosti od utjecaja na kaznu, osobito njegovo ranije ponašanje, budući da je višestruko pravomoćno osuđivan za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i druge prometne prekršaje, kako to proizlazi iz mjerodavne prekršajne evidencije (list 12 spisa) pa pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja, imajuću na umu pogibeljnost upravljanja vozilom prije sjecanja potrebnih znanja i vještina, kao i činjenicu da se prethodnim blažim kažnjavanjem za djelo iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama očito nije ostvarila svrha kažnjavanja i utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja, već i nadalje pokazuje ustrajnost i drskost u činjenju, to je i ovaj Sud mišljenja da je okrivljeniku za taj prekršaj pravilno utvrđena stroža vrsta kazne u maksimalno propisanom trajanju, dok je za djelo iz članka 282. stavka 4. i 9. cit. Zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, smatrajući da je potrebno uputiti onu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

6.1. Vrijeme uhićenja okrivljenika 22. listopada 2020. u 18,15 sati do 23. listopada 2020. u 09,00 sati pravilno je uračunato u izrečenu kaznu zatvora kao dva dana zatvora, pa je preostalo za izdržati 73 dana zatvora.

6.2. Za prekršaje pod točkama 3. do 6. izreke pobijane presude kazne su, suprotno tvrdnji žalitelja, već odmjerene u minimalnijim i fiksno propisanim iznosima, pa u uvjetima ranijeg višestrukog kažnjavanja te izostanka naročito olakotnih okolnosti na strani žalitelja, nema zakonskih uvjeta za blaže kažnjavanje.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 15 (petnaest) mjeseci utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona a imajući na umu značaj i težinu prekršaja, kao i potencijalnu opasnost počinitelja za druge sudionike u prometu, i ovaj Sud je mišljenja da je izricanje zaštitne mjere opravdano u cilju preventivnog djelovanja na buduće ponašanje okrivljenika.

9. Odlučujući u povodu žalbe o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra da su se u konkretnom slučaju zbog lošijih materijalnih i obiteljskih prilika žalitelja, koji proizlaze iz stanja prvostupanjskog predmeta i žalbe, ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona za oslobođenje od obveze naknade troškova žalbenog postupka, budući da je žalitelj nezaposlen, živi sa izvanbračnom suprugom i četvero maloljetne djece, a primatelji su socijalne pomoći i dječjeg doplatka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.