Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-1077/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz I., G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-592/2018 od 4. rujna 2020., 17. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-592/2018 od 4. rujna 2020., u dosuđujućem dijelu točke I. izreke, te u odluci o naknadi parničnog troška u točki II. izreke.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu žalbenog troška kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.760,64 kn (bruto) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, dok je za više zatražen iznos od 11.944,60 kn tužitelj odbijen.
2. Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
3. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.
4. Tužitelj pobija presudu samo u odluci o naknadi parničnog troška u točki II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužitelju dosudi zatraženi parnični trošak, uvećan za žalbeni trošak, ili podredno da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
5. Tuženica pobija presudu u dosuđujućem dijelu točke I. te u odluci o naknadi parničnog troška u točki II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se tužba prvenstveno odbaci kao nedopuštena ili podredno da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.
6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje je od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
9. Tuženica u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 14. ZPP-a, te smatra da je sud prvenstveno tužbu tužitelja trebao odbaciti, jer da prije podnošenje tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog rješenja spora u smislu odredbi članka 186.a. stavak 1. i 5. ZPP-a.
10. Na postojanje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
11. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude ocijenio opisani prigovor tuženice te zaključio da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke iz odredbi članka 186.a. stavak 1. i 5. ZPP-a te da je tužitelj, bio ovlašten u smislu odredbe članka 186.a. stavak 5. ZPP-a podnijeti tužbu.
12. Ovaj zaključak kao pravilan prihvaća i ovaj sud.
13. Odredbom članka 186.a. stavak 1. ZPP-a propisana je obveze osobe koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske da se prije podnošenje tužbe obrati sa zahtjevom za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje, dok je stavkom 5. propisano ako zahtjev iz stavka 1. ovog članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.
14. Iz stanja u spisu proizlazi da se tužitelj prije podnošenja tužbe zahtjevom za mirno rješenje spora od 25. travnja 2018. obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu radi mirnog rješenja spora, da je nadležno Državno odvjetništvo zahtjev tužitelja zaprimilo 4. svibnja 2018. te da je dopisom od 4. srpnja 2018. obavijestilo punomoćnika tužitelja da zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora smatra djelomično osnovanim, da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario određeni prekovremenih sati, bez navođenja novčanog iznosa u kojem smatra osnovanim zahtjev tužitelja s prijedlogom da predlaže zaključenje nagodbe s time da će nacrt nagodbe dostaviti nakon što od Ministarstva financija zaprimi obračun razlike plaće s time da tužitelj do podnošenja tužbe prijedlog tuženice nije zaprimio.
15. U takvim okolnostima ispunile su se pretpostavke iz odredbe članka 186.a. stavak 5. ZPP-a, te je tužitelj bio ovlašten podnijeti predmetnu tužbu te stoga žalbeni razloga o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 14. ZPP-a nije osnovan.
16. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
-da je tužitelj zaposlen kod tuženice u P. c. u. S. na radnom mjestu carinika,
- da tužitelj tužbom traži isplatu razlike plaće za prekovremeni rad u utuženom razdoblju koji temelji na odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 150/13, 71/16, 123/16, 112/17, 12/18; dalje KU), Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine" broj 68/13, 30/14, 115/16; dalje ZCS) i Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine" broj 92/05, s kasnijim izmjenama i dopunama),
- da iz pisanog odgovora na tužbu proizlazi da je tuženica navela da bi tužitelju pripadala razlika plaće za ostvarene prekovremene sate u iznosu od 1.284,38 kn bruto, da tuženica u toj visini tužbeni zahtjev tužitelj nije priznala, niti je pozvala tužitelja na zaključenje sudske ili izvansudske nagodbe te u odgovoru na tužbu navela da ukoliko bi tužitelj potraživao veći iznos od navedenog da u tom slučaju predlaže provođenje dokaznog postupka saslušanjem svjedoka te uvidom u dokumentaciju u spisu,
- da je sud na temelju prijedloga tužitelja proveo knjigovodstveno vještačenje po vještaku M. G. koji je u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje prema kojem bi pripadajuća razlika plaće iznosila 18.410,52 kn bruto; da je tužitelj u toj visini postavio tužbeni zahtjev; da je tuženica osporila pravilnost nalaza i mišljenja odnosno visinu pripadajuće razlike plaće te na ročištu od 15. listopada 2019. (list 223.) se usprotivila uređenom tužbenom zahtjevu osporavajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva,
- da je sud na ročištu od 20. veljače 2020. (list 226.-228.) proveo saslušanje vještaka te na prijedlog tuženice odredio provođenje dopunskog vještačenja,
- da je vještak u dopunskom nalazu, sukladno primjedbama tuženica dao mišljenje da bi pripadajuća razlika plaće tužitelja iznosila 1.760,64 kn bruto; da tuženica nije imala primjedbi na dopunski nalaz i utvrđenu visinu razlike plaće,
- da je tužitelj podneskom od 6. srpnja 2020. (list 241.) smanjio tužbeni zahtjev zahtijevajući isplatu iznosa od 1.760,64 kn bruto sukladno dopunskom nalazu vještaka.
17. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 1.760,64 kn bruto sukladno dopunskom nalazu vještaka dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi članka 154. stavak 3. i 4. i članka 155. ZPP-a.
18. Iz sadržaja žalbe tuženice jasno proizlazi da tuženica osporava pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i u točki II. izreke smatrajući da je sud tužbu trebao odbaciti u smislu citiranih odredbi članka 186.a. stavak 5. ZPP-a.
19. Na taj žalbeni navod tuženica je već odgovoreno te je isti ocijenjen kao neosnovan. Iz sadržaja žalbe dalje proizlazi da tuženica osim zbog navedenog žalbenog razloga, pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu točke I. izreke ne osporava niti navodi druge razloge zbog kojih smatra da tužbeni zahtjev tužitelja u dosuđenom iznosu od 1.760,64 kn sa zateznom kamatom ne bi bio osnovan.
20. U. takvim okolnostima, te budući da iz opisanog stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno dopunskom nalazu vještaka koji je sačinjen na prijedlog tuženice i u kojem je vještak sukladno primjedbama tuženice izvršio izračun pripadajuće razlike plaće u iznosu od 1.760,64 kn bruto, da je tuženica izričito u podnesku od 25. ožujka 2020. (list 239.) navela kako nema primjedbi na dopunski nalaz i utvrđenu visinu potraživanja tužitelja koje je izvršeno u skladu sa stajalištem tuženice na način da su iz obračuna pravilno isključeni prekovremeni sati rada koje je tužitelj ostvario u dane blagdana, proizlazi da tuženica ne osporava pravilnost u primjeni materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnoj stvari pa zbog toga žalbeni navodi tuženice u odnosu na dosuđujući dio točke I. izreke pobijane presude nisu osnovani.
21. O. stranke žalbama pobijaju odluku o naknadi parničnog troška u točki II. izreke, pri čemu tužitelj smatra da je sud trebao njemu dosuditi zatraženi parnični trošak, dok tuženica smatra da ona ima pravo na naknadu parničnog troška od tužitelja.
22. Prvostupanjski sud je odlučujući o naknadi parničnog troška zaključio da je tužitelj nepotrebno prouzročio parnične troškove uz obrazloženje da je tuženica u odgovoru na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora navela da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan za 24 prekovremena sata i da je u odgovoru na tužbu navela iznos pripadajuće razlike plaće koji sud ne navodi, a radilo bi se o iznosu od 1.284,38 kn (list 11.) međutim ne radi se o identičnom iznosu s dosuđenim jer je tužitelju dosuđen iznos od 1.760,64 kn.
23. Može se zaključiti da sud smatra da tuženici pripada naknada parničnog troška primjenom odredbe članka 156. stavak 1. ZPP-a po načelu krivnje i odredbe članka 154. stavak 3. ZPP-a.
24. Ovo stajalište prvostupanjskog suda je pogrešno jer iz cjelokupnog opisanog stanja u spisu proizlazi da je tuženica dala povoda tužbi, budući da u odgovoru na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora nije navela određeni novčani iznos za koji smatra osnovanim potraživanje tužitelja niti je predložila sklapanje nagodbe za određeni novčani iznos. Tuženica je tek u odgovoru na tužbu (list 9.-11.) navela da bi tužitelju pripadala razlike plaće u iznosu od 1.284,38 kn, međutim tužitelju nije predložila sklapanje sudske nagodbe, niti je tužbeni zahtjev u tom iznosu priznala, već je tijekom postupka osporavala i osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Konačno, nakon što je provedeno dopunsko vještačenje kojim je utvrđena visina pripadajuće razlike plaće u iznosu od 1.760,64 kn, koju tuženica prihvaća, tuženica niti tada nije priznala tužbeni zahtjev tužitelja, pa stoga odredba članka 154. stavak 3. u vezi članka 156. stavak 1. ZPP-a ne dolazi u primjenu.
25. Budući da je sud preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 1.760,64 kn bruto odbio kao neosnovan, koji dio, tužitelj žalbom ne pobija, za odlučivanje o naknadi parničnog troška, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u primjenu dolazi odredba članka 154. stavak 4. ZPP-a prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.
26. S obzirom na sve opisane okolnosti ovaj sud ocjenjuje da su stranke s obzirom na osnovu i visinu zahtjeva uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je utoliko, i zbog tih razloga pravilna i zakonita odluka o naknadi parničnog troška na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima ističe da je sud tužitelju trebao priznati trošak predujma za provođenje knjigovodstvenog vještačenja koji da je bio potreban za vođenje parnice ukazuje se da prema stanju u spisu proizlazi da je tužitelj platio predujam za vještačenje za izradu osnovnog nalaza i mišljenja u iznosu od 2.500,00 kn, dok je tuženica platila predujam za dopunsko vještačenje u iznosu od 1.000,00 kn, a na temelju dopunskog nalaza vještaka je sud prihvatio tužbeni zahtjev.
26. Zbog tih razloga primjenom odredbi članka 368. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 17. ožujka 2022.
Sudac
Duško Abramović
