REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 80/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. O., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 16. rujna 2021. broj K-2/2017-26 u sjednici održanoj 17. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. A. O. neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu opt. A. O. je proglašen krivim zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine u koju se, na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. lipnja 2016. do 26. srpnja 2016.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08. i to troškove toksikološkog vještačenja 250,00 kuna, biološkog vještačenja 49.650,00 kuna, daktiloskopskog vještačenje 541,00 kuna i medicinskog vještačenja 3.869,00 kuna sve u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
I Kž 80/2021-6
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli:
- državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju;
- optuženik putem braniteljice Đ. L., odvjetnice iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude odnosno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.
2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, optuženika i braniteljice.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
6. Optuženik je uvodno naznačio da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. ali nije konkretno obrazložio na koji je način povreda ostvarena. Sadržaj žalbenih navoda izraz je nezadovoljstva ocjenom dokaznog materijala, pa je suština optuženikove žalbe osporavanje činjeničnih utvrđenja i zaključka suda o dokazanosti terećenog djela što je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove.
6.1. Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno (ustvari samo pogrešno) utvrđenog činjeničnog stanja optuženik prigovara ocjeni dokaza, smatra da je obrana potvrđena iskazom svjedoka B. T., a iskaz oštećenice nevjerodostojan te da nije potvrđen ni sudsko medicinskim vještačenjem.
7.1. Žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je pomnom, temeljitom i savjesnom ocjenom dokaza ispravno zaključio da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo. Podrobni razlozi koje je dao prvostupanjski sud za ocjenu proturječnih dokaza i prihvaćanje iskaza oštećenice logični su, razumni i uvjerljivi, zbog čega ih u cijelosti
I Kž 80/2021-6
prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te upućuje na njih žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
7.2. Konfrontirajući obranu optuženika, koji tvrdi da se radilo o dragovoljnom spolnom odnosu, sa iskazom oštećenice koja optuženika tereti za nasilni spolni odnos, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio vjerodostojnim iskazivanje oštećenice. Oštećenica je dosljedna u terećenju optuženika za nasilnu obljubu, djelo je prijavila neposredno nakon događaja, dok optuženik ne daje nikakav razuman razlog zbog kojeg bi ga oštećenica lažno teretila. Pored toga, u pravu je sud prvog stupnja da je uvjerljivost iskaza oštećenice potkrijepljena materijalnim tragovima i provedenim vještačenjima. Naime, bez obzira što se sudsko medicinski vještak nije mogao decidirano izjasniti o vremenu nastanka ozljeda koje su konstatirane u medicinskoj dokumentaciji povodom pregleda oštećenice i optuženika (ogrebotine na vratu), jer su pregledi obavljeni u vremenu koji je „bio veći od jednog sata“ od događaja, osnovano sud prvog stupnja kazivanje oštećenice o primijeni sile i pruženom otporu veže upravo uz utvrđene ozljede. Naime, na ovaj zaključak upućuje i biološko vještačenje tragova krvi pronađenih na prednjem dijelu majice optuženika od kojih jedan trag prema DNA profilu pripada optuženiku dok je drugi miješani trag u kojem uz DNA optuženika dominira DNA profil oštećenice. Konačno, na uvjerljivost iskaza oštećenice upućuje i znakovito svjedočenje B. T. koji na raspravi nastoji relativizirati svoje opažanje o uspaničenosti oštećenice prilikom njegova povratka u lokal (str. 7 presude).
7.3. Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i povrede kaznenog zakona koja je istaknuta tek kao posredna povreda.
8. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, smatra da su olakotne okolnosti precijenjene te da je prilikom odmjeravanja kazne trebalo „imati u vidu odnos okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi ... da je okrivljenik osoba koja nema kritičan stav prema vlastitom ponašanju.“ Nasuprot tome, pozivajući se na niz utvrđenih olakotnih okolnosti optuženik drži da je kazna prestroga.
8.1. Protivno tvrdnjama stranaka, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u pobijanoj su presudi ispravno i u cijelosti utvrđene sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne. Prvostupanjski sud je optuženiku olakotno cijenio neosuđivanost, mladu životnu dob u vrijeme djela, da je otac dvoje malodobne djece te očekuje rođenje trećeg djeteta. Pored toga je pri odmjeravanju visine kazne vodio računa da je oštećenica također mlada osoba, u vrijeme djela imala je „nepunih 19 godina“, te o ostalim okolnostima počinjenja djela, stupnju povrjeđivanja zaštićenog dobra, upornosti u kriminalnoj aktivnosti, sve odraženo činjenicom da je seksualno zlostavljanje izvršeno sa dvije spolnom odnošaju izjednačene radnje (oralni i analni odnos) pri čemu je oštećenica zadobila (lake) tjelesne ozljede što nedvojbeno ima značaj otegotnih okolnosti pa stoga nema mjesta blažem kažnjavanju. Istovremeno, kazna zatvora u trajanju tri godine u odnosu na zakonski minimum propisane kazne zatvora od jedne godine za predmetno kazneno djelo u dostatnoj mjeri izražava društvenu osudu te će utjecati na ostvarenje generalne i specijalne prevencije pa nema mjesta ni strožem kažnjavanju kako predlaže državni odvjetnik.
I Kž 80/2021-6
9. Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o troškovima postupka navodom da je sud „samo precizirao nastali trošak bez sadržaja obrazloženja“ odnosno utvrđenja okolnosti o kojima ovisi mogućnost njegova. Kako je optuženik prvostupanjskom presudom proglašen krivim to je prvostupanjski sud, vodeći računa o navedenim okolnostima (posljednji odlomak pobijane presude) zakonito i pravilno naložio plaćanje troškova kaznenog postupka koji se odnose na troškove poduzetih radnji. Osim toga, premda se prema koncepciji izreke pobijane presude odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08., optuženiku nije naloženo plaćanje paušalne svote pa proizlazi da je prvostupanjski sud optuženika djelomično oslobodio obveze plaćanja tog troška. Drugim riječima, sud prvog stupnja je ustvari primijenio odredbu čl. 148. st. 6. ZKP/08. koja predviđa mogućnost djelomičnog ili potpunog oslobođenja obveze naknade određenih troškova kaznenog postupka, kako u trenutku izricanja prvostupanjske presude, ali i naknadno, ovisno o imovinskim prilikama i mogućnosti optuženika da plati troškove postupka.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. ožujak 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
