REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 260/2018-10
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. R. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog E. R. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 2. veljače 2018. broj K-9/2017-107, u sjednici održanoj 16. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice braniteljice optuženog E. R., odvjetnice K. J.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se žalba optuženog E. R., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 2. veljače 2018. broj K-9/2017-107 optuženi E. R. proglašen je krivim što je počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojništvom iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te mu je na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 3.
I Kž 260/2018-10
KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Nakon toga mu je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-308/2017 od 22. svibnja 2017., pravomoćna 30. lipnja 2017. te je optuženom E. R. uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Potom je optuženi E. R., temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije ) godine.
2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.-17.) oštećenom trgovačkom obrtu „R.“ djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev, i to naknada štete u iznosu od 5.817,14 kuna te je optuženiku naloženo da navedeni novčani iznos isplati trgovačkom obrtu „R.“ u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, dok je u preostalom dijelu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećeni trgovački obrt „R.“ upućen u parnicu.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08.-17. optuženi E. R. dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to: troškove braniteljice po službenoj dužnosti visina kojih će biti određena naknadno posebnim rješenjem kada budu poznati sudu, putne troškove svjedoka T. R. u ukupnom iznosu od 220,00 kuna, B. H. u ukupnom iznosu od 300,00 kuna, D. B. u iznosu od 100,00 kuna i R. S. u ukupnom iznosu od 460,00 kuna, troškove izrade fotodokumentacije u iznosu od 205,00 kuna i paušalnu svotu u iznosu od 1.500,00 kuna.
4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženom E. R. utvrdi strožu kaznu za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., za koje je pobijanom presudom proglašen krivim i da ga osudi na strožu jedinstvenu kaznu zatvora.
4.1. Žalbu je podnio i optuženi E. R. putem braniteljica, odvjetnice M. B. univ.spec.crim. i odvjetnice Z. Z. L. zbog povrede prava na pravičan postupak iz članka 6. stavka 1. točke 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 9. ZKP/08.-17., povrede presumpcije nedužnosti iz članka 6. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu pred potpuno izmijenjeno vijeće. Ujedno su zatražili da ih se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.
5. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijele su braniteljice optuženika, odvjetnica M. B., univ.spec.crim i odvjetnica Z. Z. L. s prijedlogom da se „uslijed prihvaćanja optuženikove žalbe i ukidanja prvostupanjske presude žalba državnog odvjetnika konstatira bespredmetnom“, a odgovor na žalbu optuženog E. R. podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi presuda
I Kž 260/2018-10
Županijskog suda u Puli-Pola, osim u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni, sukladno izjavljenoj žalbi državnog odvjetnika.
6. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-17. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u nazočnosti zamjenice braniteljice optuženog E. R. odvjetnice Z. Z. L., odvjetnice K. J., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženog E. R. te braniteljica optuženika, odvjetnice Z. Z. L. i odvjetnice M. B. univ.spec.crim. iako su, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješteni pa je sjednica, na temelju članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.), održana u njihovoj odsutnosti.
8. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.
9. Ističući povredu prava na pravičan postupak iz članka 6. stavka 1. točke 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) optuženik tvrdi da prvostupanjski sud nije na pravičan način ispitao sve činjenice u predmetnom slučaju te je propuštanjem primjene načela „in dubio pro reo“ pogrešno zaključio da bi isti bio počinitelj predmetnog kaznenog djela. Navodi da jedini dokaz koji ga može dovesti u vezu s počinjenjem ovog kaznenog djela je okolnost da je potpisao potvrde o privremenom oduzimanju predmeta s pripadajućim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta, čime, iako to izričito ne navodi, aludira na postupovnu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17.
9.1. Navodeći bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 9. ZKP/08.-17. optuženik ističe kako sud prvog stupnja nije s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje idu u korist optuženiku, kao i one koje mu idu na teret. Pri tome, po mišljenju ovog žalitelja, sud zanemaruje činjenicu da se predmeti koji se imaju oduzeti prema kaznenom zakonu i koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kaznenom postupku privremeno oduzimaju od osoba koje te predmete drže u svojem posjedu, a što nije bio slučaj u ovom kaznenom predmetu budući da su ti predmeti pronađeni tijekom očevida, na parceli koja nema veze s optuženikom i koja se nalazi na znatnoj udaljenosti od mjesta gdje optuženik živi.
9.2. I na koncu, optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio i povredu presumpcije nedužnosti iz članka 6. stavka 2. Konvencije, pri čemu, iako to izričito ne navodi, također sugerira na postupovnu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17. Obrazlažući ovaj žalbeni prigovor optuženik ističe kako je prvostupanjski sud, vezano za potpisivanje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, obranu optuženika cijenio kao nevjerodostojnu, dok je, s druge strane, iskaz svjedoka S. T. ocijenio kao vjerodostojan, logičan i životno uvjerljiv, iako je ovaj svjedok, također kao policijski službenik, mjesec dana prije inkriminiranog događaja u odnosu na istog ovog
I Kž 260/2018-10
optuženika već provodio kriminalističke radnje zbog kaznenog djela protiv imovine. Stoga se, po mišljenju ovog žalitelja, iz navedenog opravdano može zaključiti kako ovaj svjedok zbog svega toga ima određeno mišljenje i stav u odnosu na ovog optuženika pa se njegov iskaz ne može prihvatiti kao objektivan i nepristran.
9.3. Iako u ovom dijelu izjavljene žalbe iznesene prigovore optuženik označava kao postupovne povrede, iz samog sadržaj žalbe ustvari proizlazi kako se optuženik u bitnome ne slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda u odnosu na odlučne činjenice, ocjenom koju je sud dao u odnosu na iznesenu obranu optuženika i iskaz svjedoka S. T. i zaključcima do kojih je sud došao nakon provedenog dokaznog postupka, pri čemu optuženik smatra da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio kako je upravo on počinitelj ovog kaznenog djela s obzirom da je u konkretnom slučaju, po njegovom mišljenju, trebalo primijeniti načelo „in dubio pro reo“. Stoga, po ocjeni suda drugog stupnja, upravo ti i tako izneseni prigovori optuženika ne predstavljaju postupovne povrede iz članka 468. stavka 2. i stavka 3. ZKP/08.-17., kako to smatra ovaj žalitelj, već se radi o prigovorima takve naravi kojima se, u suštini, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključaka do kojih je prvostupanjski sud došao nakon temeljite analize cjelokupnog dokaznog postupka, pa će o tome biti više govora kada će se razmatrati žalbena osnova koja se odnosi na pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica.
9.4. Prema tome, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, nisu počinjene postupovne povrede na koje u ovom dijelu izjavljene žalbe ukazuje optuženik, a ispitivanjem pobijane presude, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08.-19., ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka koju nije istakao ovaj žalitelj, a na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
10. Iako uz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik uvodno ističe i žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz samog sadržaja izjavljene žalbe proizlazi da optuženik, u suštini, pobija pravilnost, a ne potpunost utvrđenih odlučnih činjenica u odnosu na osobu počinitelja ovog kaznenog djela, s obzirom da u ovom djelu izjavljene žalbe žalitelj ne navodi koje dokaze je sud prvog stupnja u tom pogledu trebao provesti tijekom dokaznog postupka, a nije ih proveo, radi eventualnog razjašnjenja spornih činjenica, a u svrhu pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.
10.1. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je na temelju „zatvorenog kruga indicija“ nedvojbeno utvrđeno da je upravo on počinitelj predmetnog kaznenog djela. Argumentirajući ovaj žalbeni prigovor optuženik ističe kako iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenih odlučnih činjenica u odnosu na počinjeno kazneno djelo proizlazi da optuženik nije zatečen prilikom počinjenja predmetnog djela, niti jedan od ispitanih svjedoka ne dovodi ga u vezu s ovim kaznenim djelom, kod njega nije ništa pronađeno, a što bi ga eventualno moglo dovesti u vezu s inkriminiranim kaznenim djelom, isti nije bio prisutan na očevidu na kojem su pronađeni odbačeni predmeti, a niti su predmeti koji su tom prigodom pronađeni i koji se dovode u vezu s ovim kaznenim djelom od njega osobno oduzeti.
I Kž 260/2018-10
10.2. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje u odnosu na osobu počinitelja ovog kaznenog djela za sada pogrešno utvrđeno.
10.3. Naime, prvostupanjski je sud optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci pobijane presude. U razlozima prvostupanjske presude sud prvog stupnja navodi kako je na temelju zatvorenog kruga indicija utvrđeno „da je u konkretnom slučaju upravo optuženi počinitelj predmetnog razbojništva“. Takav zaključak, po ocjeni suda prvog stupnja, proizlazi iz činjenice da je optuženik osobno potpisao potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, a među tim predmetima su bili i predmeti koji nesporno potječu iz „D. R.“, da je iz iskaza svjedoka S. T. utvrđeno kako je optuženik predmetne potvrde i zapisnik dragovoljno potpisao i da mu pritom nitko nije prijetio, da optuženik živi u L., a predmeti su odbačeni na relaciji P.-L., da je iz iskaza svjedoka D. B. utvrđeno da se počinitelj nakon počinjenja kaznenog djela razbojništva s mjesta događaja udaljio s osobnim automobilom te da je optuženik već ranije osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela.
10.4. Međutim, u pravu je optuženik kada, barem za sada, osporava ovakva činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda da je na temelju zatvorenog kruga indicija nedvojbeno i bez bilo kakve dvojbe utvrđeno da je upravo optuženi E.
R. počinitelj ovog kaznenog djela.
10.5. Naime, iz spisa predmeta proizlazi kako je ovo kazneno djelo razbojništva u „D. R.“ počinjeno 16. siječnja 2017. oko 18,35 sati, nakon čega se počinitelj udaljio u nepoznatom smjeru. Tijekom provođenja izvida ovog kaznenog djela Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je u kaznenom predmetu protiv nepoznatog počinitelja izdalo nalog pod brojem KN-DO-5/2017 od 14. veljače 2017. (list 4 spisa predmeta) kojim je policijskom istražitelju Policijske postaje L., S. T., povjereno provođenje dokazne radnje očevida otvorenog prirodnog šumskog prostora, tj. na parceli zasađenoj stablima lješnjaka u blizini mjesta C., a radi pronalaska predmeta koji se dovode u vezu s kaznenim djelom razbojništva počinjenog u „D. R.“ 16. siječnja 2017. Nakon što je proveden očevid 14. veljače 2017., kojom prigodom su u zapisniku o očevidu (list 25-26 spisa predmeta) konstatirani predmeti koji su tom prilikom pronađeni i izuzeti, tog istog dana u službenim prostorijama Policijske postaje L. sačinjene su dvije potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 28 i 29 spisa predmeta), koje su potpisane po optuženiku i policijskom službeniku te zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 30 spisa predmeta), koji je potpisan po optuženiku, policijskom službeniku i zapisničaru. Iako bi iz sadržaja navedenih potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta proizlazilo da su ti predmeti tom prigodom oduzeti upravo od optuženika odnosno da je on, prije toga, bio u faktičnom posjedu navedenih predmeta, iz sadržaja zapisnika o očevidu i iskaza svjedoka, policijskog službenika S. T., proizlazi da se radi o predmetima koji su pronađeni kao odbačeni i kao takvi izuzeti prilikom provođenja dokazne radnje očevida otvorenog prirodnog šumskog
I Kž 260/2018-10
prostora te da niti u jednom trenutku, prije sačinjavanja ovih potvrda i zapisnika, nisu bili u posjedu optuženika, a što potvrđuje i sam optuženik u svojoj obrani.
10.6. Nije sporno da se zaključak suda prvog stupnja o tome da je upravo optuženik počinitelj ovog kaznenog djela u pretežitom i najvažnijem dijelu zasniva na činjenici da je isti dragovoljno i bez bilo kakve prijetnje potpisao predmetne potvrde i zapisnik, iako predmeti koji se tamo navode nikada nisu bili u njegovom posjedu i od njega nisu niti oduzeti. Međutim, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju osuđujuća presuda, u nedostatku nekih drugih dokaza, ne može se u najvećem dijelu temeljiti na takvim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta i zapisniku o privremenom oduzimanju predmeta, kada se radi o predmetima koji su pronađeni na šumskoj parceli, napušteni i odbačeni, a ne kod samog optuženika, osobito u situaciji kad je i sam optuženik dao životne i razumljive razloge zbog čega je potpisao navedene dokumente u policijskoj postaji iako ti predmeti, a koji se u njima navode, nikada nisu niti bili u njegovom posjedu. Isto tako, suprotno navodima prvostupanjskog suda, činjenica ranije osuđivanosti optuženika radi istovrsnih kaznenih djela ne može se koristiti kao jedan od indicija za zaključak da je upravo optuženik počinitelj inkriminiranog kaznenog djela jer po našoj recentnoj sudskoj praksi „obrazac ponašanja optuženika“ nije i ne može biti dokaz za počinjenje konkretnog kaznenog djela.
10.7. Imajući u vidu sve do sada izneseno, žalbenim navodima optuženika dovedeno je u sumnju utvrđeno činjenično stanje u odnosu na osobu počinitelja ovog kaznenog djela s obzirom da niti oni drugi navedeni indiciji sami za sebe, ali i u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju takav zatvoreni krug indicija koji nedvojbeno i bez bilo kakve sumnje ukazuju na to da je upravo optuženik počinitelj ovog kaznenog djela, a kako je to navedeno u razlozima pobijane presude. Stoga, po ocjeni drugostupanjskog suda, u odnosu na ovu odlučnu činjenicu, ne može se, barem za sada, uzeti kao pravilno utvrđeno činjenično stanje onako kako je ono utvrđeno u pobijanoj presudi.
10.8. Slijedom svega navedenog trebalo je, prihvaćanjem žalbe optuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.
11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno izvesti sve već do sada izvedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti i na taj način će utvrditi pravno relevantno činjenično stanje u odnosu na sve odlučne činjenice koje se tiču inkriminacija koje se stavljaju na teret optuženiku. Potom će na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, a koju će zatim valjano i obrazložiti.
12. Slijedom navedenog trebalo je, prihvaćanjem žalbe optuženika, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08.-19., odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
I Kž 260/2018-10
13. Uslijed odluke pod točkom I. izreke žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna te je u odnosu na nju odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
Zagreb, 16. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
