REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-615/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. G.J., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. G.J. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel od 25. studenog 2021., broj: 8 Pp-1967/2021-7, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.

U povodu žalbe okr. G.J., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, na način da se okr. Goranu Jukiću, za prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, a primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) izriče kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana, te se na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15.) primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. G.J. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona okr. G.J. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel od 25. studenog 2021., broj: 8 Pp-1967/2021-7, proglašen je krivim okr. G.J., da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena kazna zatvora od 20 dana i primijenjena uvjetna osuda na način da kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini isti ili sličan prekršaj.

1.1. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema supruzi I.J., u trajanju od 4 mjeseca te mu se zabranjuje približavanje oštećenici na udaljenost manju od 5 metara, gdje god se nalazila, a u trajanje zaštitne mjere uračunava se trajanje mjere opreza određene naredbom PU virovitičko-podravske od 12. travnja 2021., br. 00827936 i rješenjem istog suda od 15. travnja 2021., br. 8.Pp- 730/2021-3.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka od 150,00 kuna.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okr. G.J., po branitelju odvjetniku B.J. zbog bitne povrede postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu, jer je nepravilno primijenio odredbe Prekršajnog zakona o uvjetnoj osudi.

5.1. Naime, u smislu čl. 44. st. 1. Prekršajnog zakona uvjetna je osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim tim Zakonom. Uvjeti opoziva uvjetne osude propisani su čl. 46. st. 1. Prekršajnog zakona, koji glasi: „Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.“

5.2. U izreci pobijane presude prvostupanjski sud kao uvjet za opoziv uvjetne osude navodi počinjenje istog ili sličnog prekršaja u roku provjeravanja od 6 mjeseci, umjesto počinjenje jednog ili više prekršaja za koje je okrivljeniku izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Na opisani način prvostupanjski je sud odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu i počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz čl. 196. t. 5. prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Iz navedenih razloga, pravilnom primjenom Zakona pobijana presuda je u prekršajnopravnoj sankciji preinačena kao u t. I ove presude.

6. Po mišljenju žalbe, ponovnim izricanjem zaštitne mjere koja je bila predložena u travnju 2021., koju je prvostupanjski sud presudom od 13. svibnja 2021. izrekao okrivljeniku, da bi tu istu mjeru izrekao i u ponovljenom postupku, sud čini bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer nakon podnesene žalbe donosi istu na njegovu štetu, pa zaštitna mjera sada nije 4 mjeseca već je ista više od godinu dana kada bi pobijana presuda postala pravomoćna.

6.1. Nije u pravu žalitelj da je izricanjem zaštitne mjere u pobijanoj presudi sud donio istu na njegovu štetu, odnosno povrijedio načelo zabrane reformatio in peius i time počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 9. Prekršajnog zakona.

6.2. Naime, u ovom prekršajnom predmetu je prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, donio presudu od 13. svibnja 2021., broj: 8 Pp-730/2021-7, koja je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 1. rujna 2021. broj Ppž-6837/2021, ukinuta i predmet je dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U smislu čl. 151. st. 2. Prekršajnog zakona presude i rješenja izvršavaju se nakon što su postala pravomoćna i izvršna. Kako je dakle, prvostupanjska presuda broj: 8 Pp-730/2021-7 ukinuta, nije postala pravomoćna, niti izvršna, slijedom čega ni zaštitna mjera izrečena tom presudom nije izvršena. Stoga, nije u pravu žalitelj da je sada pobijanom presudom u odnosu na zaštitnu mjeru izmijenjena presuda na štetu okrivljenika, budući će se izrečena zaštitna mjera izvršiti tek nakon pravomoćnosti i izvršnosti sada pobijane presude.

6.3. Druga stvar je, da je naredbom PU virovitičko-podravske od 12. travnja 2021., br. 00827936 G.J. određena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa suprugom I.J. na udaljenosti manjoj od 50 metara, koja je produljena rješenjem prvostupanjskog suda od 15. travnja 2021., br. 8 Pp-730/2021-3, koja će trajati dok za to postoji potreba, najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju. Protiv rješenja o produljenju mjere opreza okrivljenik nije podnio žalbu, a iz stanja spisa predmeta razvidno je da je PP Slatina obavijestila sud o kršenju mjere opreza. U spisu nema podataka da li je mjera opreza tijekom postupka ponovno produljena ili ukinuta, a budući protiv rješenja o produljenju mjere opreza nije podnesena žalba, ovaj drugostupanjski sud nije povodom žalbe na presudu ovlašten odlučivati o pravilnosti i zakonitosti produljene mjere opreza rješenjem suda. U svakom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju čl. 130. st. 9. Prekršajnog zakona, odlučio da će se vrijeme trajanja mjere opreza uračunati u vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere.

7. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da iz pobijane presude ponovno proizlazi da je sud u cijelosti poklonio vjeru iskazu oštećene I.J., iz čijeg iskaza ne proizlazi da je svojim ponašanjem okrivljenik kod nje izazvao uznemirenost i povredu dostojanstva. Ističe se da oštećenica nije prijavila okrivljenika, već je tu konstrukciju iznijela djelatnicima Centra za socijalnu skrb prilikom podnošenja zahtjeva za razvod braka.

7.1. Nije u pravu podnositelj žalbe da je činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je svoju odluku o počinjenom prekršaju temeljio na obrani okrivljenika, iskazu svjedokinje ošt. I.J. i materijalnim dokazima izvedenim u postupku. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje I.J. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Opravdano je prvostupanjski sud svjedočenje I.J. prihvatio vjerodostojnim, budući je svjedokinja pred sudom detaljno, okolnosno i uvjerljivo svjedočila o događaju. Cijeneći sadržaj iskaza oštećenice, kao i njezino držanje prilikom suočenja, opravdano je na iskazu oštećenice, povezanim sa materijalnim dokazima izvedenim u postupku, prvostupanjski sud temeljio odluku o krivnji okr. G.J. za počinjeni prekršaj. Iz iskaza svjedokinje, suprotno navodima žalbe, jasno proizlazi da ju je događaj povrijedio i uznemirio (str. 4 zapisnika o glavnoj raspravi od 23. studenog 2021.), a o čemu je sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

8. Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, navodeći da ga oštećenica uopće nije prijavila, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja. Naime, okolnost da li je oštećenica prijavila postupanje okrivljenika policiji ili ne, nije okolnost koja utječe na vjerodostojnost njezinog iskaza, a u konačnici i na odluku o krivnji okrivljenika za počinjeni prekršaj. Oštećenica je tijekom cijelog postupka iskreno svjedočila o tome kako kritični događaj niti nije htjela prijaviti policiji, već je o njemu obavijestila CZSS prilikom podnošenja zahtjeva za razvod braka. U smislu čl. 7. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji djelatnici socijalne skrbi bili su dužni prijaviti počinjenje nasilja za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Činjenica da oštećenica nasilje u obitelji nije htjela prijaviti policiji ne znači da nasilja nije bilo i da nije bila uznemirena i povrijeđena, a evidentno je da je nakon tog događaja oštećenica obavijestila CZSS da ne želi više živjeti u braku sa okrivljenikom, te odselila kod svojih roditelja

9. Pogrešno smatra okrivljenik da je prvostupanjski sud činjenicu njegove ranije osuđivanosti uzeo u obzir kod utvrđivanja činjeničnog stanja da li je počinio prekršaj kritičnog dana, 4. travnja 2021. Naime, okrivljeniku se optužbom stavlja na teret kvalificirani prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je ponovio nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta. Nakon što je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik 4. travnja 2021. počinio prekršaj nasilja u obitelji iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (nasilje prema supruzi u nazočnosti maloljetne djece), prvostupanjski je sud čitanjem potvrde Odjela za prekršajne evidencije od 12. svibnja 2021. utvrdio da se osnovano optužnim prijedlogom okrivljeniku stavlja na teret kvalificirani prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući je izvođenjem tog materijalnog dokaza utvrdio da je okr. G.J. presudom Općinskog suda u Virovitici pravomoćnoj 3. kolovoza 2019., broj Pp J-433/2019 osuđen zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle, 4. travnja 2021. je ponovio nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta.

10. Okrivljenik se nije izričito žalio zbog primijenjene prekršajnopravne sankcije, međutim, budući da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na primijenjenu prekršajnopravnu sankciju, te utvrdio da je okrivljeniku primijenjena primjerena sankcija, koja nije prestroga.

10.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je pravilno je prvostupanjski sud, okrivljeniku za počinjeni prekršaj primijenio uvjetnu osudu, te da će se u konkretnom slučaju, postići svrha uvjetne osude kao mjere upozorenja, tako da se okrivljeniku uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

10.2. Osim toga, okrivljeniku je pravilno izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema supruzi I.J. na udaljenost manju od 5 metara, gdje god se nalazila, u trajanju od 4 mjeseca, a za primjenu iste prvostupanjski je sud dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Iz odredbe čl. 51. Prekršajnog zakona jasno proizlazi da je svrha zaštitnih mjera otklanjanje uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, dakle, kriterij za izricanje zaštitnih mjera je, uz težinu počinjenog prekršaja, opasnost počinitelja. Stoga, imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od četiri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle blizu minimalno zakonom propisanog trajanja, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, prema podacima u spisu okrivljenik ostvaruje stalne prihode, pa ovaj Sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka od 300,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.