Poslovni broj: 32 UsI-3293/2020-16
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja D. F., OIB…., iz Z., kojeg zastupa odvjetnica A. T., Z., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, OIB…., Z., radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti, 16. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, klasa: UP/II-562-02/20-01/682, ur. broj: 522-05/1-1- 2-20-4 od 20. listopada 2020. i vraćanje predmeta na ponovni postupak. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-562-02/20-01/682, ur. broj: 522- 05/1-1-2-20-4 od 20. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Gradskog ureda za branitelje Grada Z., Gradskog ureda za branitelje, klasa:
UP/I-564-01/20-031/175, ur. broj: 251-24-02/1-20-2 od 7. svibnja 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata (dalje DR) s osnove bolesti psihe.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističe da je prije sudjelovanja u DR bio potpuno zdrav, smatra da nije uzeta u obzir njegova cjelokupna medicinska dokumentacija niti sve utvrđene dijagnoze te obrazlaže svoje zdravstveno stanje. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje u tekstu: ZUS).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku N. M., specijalistu psihijatru.
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Člankom 12. stavkom 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17., 98/19., dalje Zakon) određeno je da je Hrvatski ratni vojni invalid iz DR hrvatski branitelj iz DR kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (dalje RH).
Nadalje, člankom 180. stavkom 1. točkom h) Zakona propisano je da se činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje, između ostalog, medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH (dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz DR koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz DR, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva).
8. Iz osporavanog i prvostupanjskog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da su tijekom upravnog postupka koji je okončan rješenjem prvostupanjskog tijela od 22. studenog 2019., u prvom i drugom stupnju provedena vještačenja te da je u Nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 3. srpnja 2019. utvrđeno da kod tužitelja postoje rane, ozljede i bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma te da oštećenje organizma iznosi 0% stalno. Vijeće vještaka je na temelju medicinske dokumentacije i osobnog pregleda utvrdilo da je psihička bolest tužitelja endogeno uzrokovana i da nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u DR. Nadalje je u drugostupanjskom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 30. listopada 2019. utvrđeno da su vještaci suglasni s zaključkom da ne postoji uzročno-posljedična veza između psihičke bolesti s sudioništvom u obrani suvereniteta RH, da je psihička bolest endogene naravi te da isto nije posljedica stresa u DR.
9. S obzirom na činjenicu da su u ovom sporu bile sporne upravo medicinske činjenice, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku N. M., specijalistu psihijatru.
Vještak je osobno pregledao tužitelja te je detaljno analizirao njegovu medicinsku dokumentaciju. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju detaljno opisao zdravstveno stanje tužitelja i tijek bolesti te naveo da je razvidno da tužitelj boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP) i poremećaja ličnosti te da su sve druge dijagnoze, koje se spominju u sporadično u medicinskoj dokumentaciji, samo dio pojedinih kliničkih slika ovog psihičkog poremećaja koji obuhvaća epizode povišenog i sniženog raspoloženja, neadaptiranog ponašanja, povremene psihotične simptome te poremećaj spavanja. Osnovna medikamentozna terapija koju je tužitelj godinama uzimao ,a koja je i sada preporučena, spada u skupinu stabilizatora raspoloženja, tj. lijekova za BAP. Etiologija razboljevanja od BAP-a je nepoznata, ovaj psihički poremećaj javlja se kod 1-6% opće populacije i ne može ga se uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta RH u DR.
10. Tužitelj je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, na koja je vještak odgovorio u usmenom nalazu i mišljenju danom na ročištu održanom 9. ožujka 2022. Vještak je naveo da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te obrazložio da tužitelj netočno navodi da boluje i da mu je dijagnosticiran PTSP (F43.1), a što bi onda sve bila direktna posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta RH. Shodno tome tužitelj pogrešno navodi da je vještak na strani 7 nalaza i mišljenja između ostalih dijagnoza i bolesti naveo i dijagnozu F43.1 od strane Klinike za psihijatriju KB Sestre milosrdnice s danom 19. travnja 2018., jer se pored te dijagnoze koja je napisana šifrom F43.1 nalazi i znak upitnika ("?"), a isto je ponovljeno i na stranici 11 nalaza i mišljenja. Tužitelj je također pogrešno naveo da mu je kod opisa zdravstvenog kartona evidentirana bolest PTSP tj. dijagnoza F43.1, jer kod navođenja dijagnoze PTSP piše i dodatno i "in obs", odnosno "u promatranju". Također na drugom mjestu gdje se navodi dijagnoza PTSP uz istu je navedeno "elementi".
Vještak je obrazložio da nije sporno da uje tužitelj proveo 1834 dana u borbenom sektoru, no da navedeno ne rezultira automatski dijagnozom PTSP. Utvrđuje pogrešnim shvaćanje tužitelja da je kod njega bolest PTSP (F43.1) evidentirana još 2000. godine, jer tužitelju dijagnoza PTSP nikada nije potvrđena. U odnosu na primjedbe tužitelja da se liječio kod psihijatra pa i bolničkim u različitim ustanovama od PTSP-a, a posebno apostrofira pregled kod psihijatra u KBC Sestre milosrdnice, vještak je obrazložio da se u tom slučaju zapravo nije radilo o liječenju već je iz nalaza razvidno da je tužitelj došao 19. travnja 2018. kod psihijatra "da se vidi da li se što može povezati s ratnim nedaćama i posljedicama PTSP, bio je u obrani domovine…. Ne slaže se s nizom dijagnoza….", psihijatar zaključuje "moguće je da njegovi duševni problemi imaju korijena, osim u biologiji i zbog katastrofalnosti ratnih događanja. Potrebno je nastaviti tretman kod nadležnog psihijatra". U ovom nalazu preporučena je postojeća terapija koja je standardna za bipolarni afektivni poremećaj. Kao dijagnoze navedene su "šifre F25, F10.1/2? (ovisnost o alkoholu), F43.1?".
Na upit opunomoćenika tužitelja da li vještak, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj u ratu proveo 1834 dana, doista smatra da navedeno nije imalo baš nikakav utjecaj na njegovo psihičko zdravstveno stanje, odnosno da li postoji ikakva povezanost psihičkih tegoba tužitelja s sudjelovanjem u DR, vještak odgovara da, nakon što je pročitao medicinsku dokumentaciju i nakon što je osobno pregledao tužitelja, je tužitelj radio u prometnoj policiji godinu dana, a zatim devet godina u Zračnoj luci Pleso od 1992. do 2000. godine, kao granični policajac. Umirovljen je 2000., otišao je u mirovinu nakon 10 godina radnog staža, a što mu se računalo kao 17 godina s beneficijama. Tada je razdužio i oružje. Iz prethodnih podataka je vidljivo da je tužitelj usprkos dugotrajnom sudjelovanju u DR bio sposoban raditi odgovaran posao graničnog policajca, da je nosio oružje za koje je sigurno i dobivao i dozvolu da ga može nositi, a da je tužitelj imao značajnih psihičkih posljedica, sve navedeno ne bi bilo moguće. Zaključno, vještak je utvrdio da tužitelj boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP F31) i poremećaja ličnosti (F60.8) te da ovi psihički poremećaji nisu uzročno posljedično povezani sa obranom suvereniteta RH u DR.
11. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, smatra da isti nije izrađen u skladu s pravilima struke te je predložio provođenje novog vještačenja po drugom vještaku psihijatru.
Sud je nalaz i mišljenje vještaka N. M. ocijenio u cijelosti sastavljenim u skladu s pravilima struke, jasnim, detaljnim i iscrpno obrazloženim. Sud smatra da je vještak potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno sporne medicinske činjenice te je ocijenio da predmetni nalaz i mišljenje predstavlja valjani temelj za donošenje sudske odluke u ovom sporu. Uz navedeno, nalaz i mišljenje su u potpunosti suglasni s utvrđenjima vještaka u upravnom postupku, čime je potvrđena pravilnost ovih utvrđenja.
Radi navedenog, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da provede novo vještačenje po drugom stalnom sudskom vještaku.
12. Imajući u vidu činjenicu da sud utvrdio da je postupak proveden u skladu s odredbama Zakona i Uredbe o metodologijama vještačenja, da su tijela vještačenja u upravnom postupku bila suglasna u ocijeni da kod tužitelja ne postoji uzročno- posljedična veza između psihičke bolesti s sudioništvom u obrani suvereniteta RH, da je psihička bolest endogene naravi te da isto nije posljedica stresa u DR, da je jednake činjenice utvrdio i neovisni stalni sudski vještak N. M. u ovom sporu, to sud utvrđuje da su osporavana rješenja zakonita te da tužbeni navodi nisu osnovani, radi čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a.
13. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.
U Zagrebu, 16. ožujka 2022.
Sudac:
Janja Topol, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).
