Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-408/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. V. i dr. zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika J. V. podnesenoj protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. listopada 2021., broj Kv-I- 132/2021 (K-40/2018), u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog J. V. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 8. listopada 2021., broj Kv-I-132/2021 (K-40/2018), na temelju članka 564. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u odnosu na J. V., opozvana je uvjetna osuda iz presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2019., broj: K– 40/2018, pravomoćna 5. svibnja 2020., te je određeno izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. i 2. te članka 256. stavak 1. KZ/11. te je na temelju članka 564. stavak 4. ZKP/08. u odnosu na S. M., određen rok od 6 (šest) mjeseci za uplatu preostalog novčanog iznosa od 89.271,80 kn, na ime oduzete imovinske koristi, u državni proračun Republike Hrvatske.
2. Protiv dijela te presude kojom se opoziva uvjetna osuda pod točkom I izreke, osuđeni J. V. je podnio žalbu po branitelju, odvjetniku D. I., bez istaknute žalbene osnove s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da odbije prijedlog Županijskog državnog odvjetništva za opoziv uvjetne osude zbog proteka roka iz članka 58. stavak 8. KZ/11., a podredno da preinači pobijanu presudu na način da osuđeniku produlji rok za ispunjenje obveze ili odredi podmirenje obveze društveno korisnim radom ili kombinirano produljenjem roka i određivanjem društveno korisnog rada istovremeno.
3. Spis je prije dostave sucu izvjestitelju, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osuđenik u žalbi nije označio žalbenu osnovu, ali iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali na povredu kaznenog zakona te pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na njegovu spremnost na udovoljenje obveze te teško materijalno i zdravstveno stanje
6.1. Međutim, prvostupanjski sud je uzeo u obzir i ocijenio sve okolnosti na koje, u pogledu spremnosti na plaćanje i materijalnog stanja, ukazuje osuđenik u žalbi, te iznio valjane i potpune razloge koje u potpunosti podržava i ovaj drugostupanjski sud. 6.2. Naime, nesporno je, da je prethodno navedenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2019., broj: K–40/2018, osim oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u iznosu od 98.000,00 kn u korist proračuna Republike Hrvatske, na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. dosuđen imovinskopravni zahtjev Republike Hrvatske pa je naloženo osuđeniku J. V. isplatiti iznos od 532.041,40 kn, kao i to da osuđenik upravo na ime imovinskopravnog zahtjeva otplaćuje mjesečno 1.500,00 kn. Ta činjenica plaćanja imovinskopravnog zahtjeva, kako to ispravno navodi prvostupanjski sud, ne može se tumačiti kao spremnost na ispunjenje obveze kao dodatnog uvjeta u smislu članka 58. stavak 1. KZ/11., koja se odnosi na vraćanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Isto se, po stavu ovog drugostupanjskog suda, odnosi na, očito nerealan prijedlog ( koji zbog toga nije niti razmatran) da Republika Hrvatska pod dug uzme 1/20 suvlasnički dio nekretnine ukupne površine 60 m² u mjestu V. kod S. P..
6.3. Prvostupanjski sud je u smislu članka 58. KZ/11., a u kontekstu opravdanosti razloga, pravilno ocijenio osuđenikovo materijalno stanje, dovodeći u vezu s činjenicom da osuđenik nije od pravomoćnosti presude kojom je naloženo osuđeniku isplatiti novčani iznos od 98.000,00 kn na ime imovinske koristi do prvostupanjske presude koja se ispituje (godinu dana i četiri mjeseca) izvršio niti jednu uplatu na osnovu oduzete imovinske koristi. Da je tome tako pokazuju uostalom i žalbeni navodi kad osuđenik po prvi puta (kao uostalom i u odnosu zdravstveno stanje) iznosi kalkulaciju po kojoj bi bio u mogućnosti plaćati dodatni mjesečni iznos od 750,00 kn na imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.
7. Iz naprijed navedenih razloga, jer osuđenik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenja da nije ispunio određenu mu posebnu obvezu i da postoje opravdani razlozi zašto to nije učinio, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu.
8. Osuđenik u žalbi također ukazuje na odredbu članka 58. stavak 8. KZ/11., ujedno je i nepotpuno citirajući, te smatra da se u konkretnom slučaju uvjetna osuda ne može opozvati jer je proteklo šest mjeseci od isteka roka određenog za izvršavanje obveze, očito smatrajući da je time povrijeđen kazneni zakon.
8.1. Međutim, temeljem članka 58. stavak 8. KZ/11. uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveza iz članka 62. KZ/11., a o kojim obvezama nije riječ u konkretnom slučaju.
9. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., a na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 16. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
