Broj: Ppž-10679/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, broj: 18 Pp J-126/2020 od 9. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba okr. I.G. te ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. I.G. na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), oslobođena je od optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukinuti presudu i dostaviti sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje žalitelj.
5. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. I.G. oslobađa od optužbe za djelo koje je okrivljenici stavljeno na teret, iz razloga što nije s nedvojbenom sigurnošću dokazano da bi počinila terećeni prekršaj, budući da se sudu nisu odazvali pozvani svjedoci B.G., brat okrivljeničinog supruga i žrtva nasilja za kojeg se poziv vratio neuručen jer nije podigao poštansku pošiljku, a prema saznanju suda nalazi se na izdržavanju kazne zatvora i na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi te M.G. za koju su se pozivi dva puta vratili neuručeni jer nije podigla poštansku pošiljku (a osoba je starije životne dobi) te zbog toga što u prijavi o ozljedama B.G. nisu konstatirane povrede, a sama okrivljenica poriče prekršaj.
5.1. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti razloge nedostatka dokaza zbog kojih prvostupanjski sud nije mogao utvrditi krivnju na strani okrivljenice te prerano i ničim obrazloženo odustajanje od izvođenja dokaza ispitivanjem naprijed navedenih svjedoka, a prije nego što je pokušao osigurati njihovu nazočnost na glavnoj raspravi na zakonom propisani način (dovedbeni nalog, terenska provjera), a sve radi potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo iz razloga jer je dužnost suda da tijekom čitavog trajanja prekršajnog postupka (prema čl. 13. st. 1. PZ-a zastara prekršajnog progona u konkretnom slučaju nastupa protekom četiri godine od počinjenja prekršaja) izvodi sve dokaze koje smatra važnim u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica, kao i dokaze koje stranke nisu predložile. Uloga suda je odlučujuća za svestrano razjašnjenje i utvrđivanje činjenica u postupku u kojem sudac izvodi sve dokaze koje smatra važnim jer je teret dokaza, osim na tužitelju, podredno i na sudu, što proizlazi iz odredbi čl. 171. st. 2 (okrivljenik se može braniti i šutnjom), čl. 165. st. 9. (sudac odlučuje o izvođenju dokaza na glavnoj raspravi), čl. 177. (kada sud ustanovi da nema potrebe za izvođenjem drugih dokaza, objavljuje završetak dokaznog postupka), nakon čega s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika, kao i one koje mu idu u korist (čl. 88. st. 1. PZ-a).
5.2. Stoga je prvostupanjski sud trebao ustrajati kod izvođenja dokaza ispitivanjem navedenih svjedoka, a posljedica ovakvih postupovnih nepravilnosti, propuštanje je okolnosnog utvrđivanja činjeničnog stanja koje je preuranjeno dovelo do osuđujuće presude.
5.3. Nadalje, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje i da činjenica što u prijavi o ozljedama B.G., nisu konstatirane ozljede istoga, govori u prilog tome da nema dokaza da bi okrivljenica počinila prekršaj nasilja u obitelji primjenom fizičke sile prema svom šogoru. Naime, prema definiciji tjelesnog oblika nasilja u obitelji u čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, takvo nasilje je svaka „primjena fizičke sile kod koje nije nastupila tjelesna ozljeda“ iz čega jasno proizlazi da posljedica u vidu ozljede nije odlučna činjenica o kojoj ovisi ostvarenje zakonskog obilježja prekršaja nasilja u obitelji u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
6. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ponovno ispitati okrivljenicu, svjedoke B.G. i M.G., otkloniti možebitne kontradiktornosti u iskazima, potom provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, žrtvu i tužitelja.
