REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11055/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.S. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, podnesene protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 31. Pp-17551/2021 od 7. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. I.S. i okr. S.S. oslobođeni su od optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), a u nedostatku dokaza te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada ne teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje tužitelj.
5. Naime, tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud zanemario dokaze koji prileže spisu, konkretno, zapisnike o ispitivanju osumnjičenika u policiji, kao i njihove kćeri Monike Smiljanić, a koji su potvrdili navode iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga te je sud trebao Moniku Smiljanić pozvati na ispitivanje pred sudom iako ona nije bila očevidac događaja, ali ima saznanja o „određenim događajima“, odnosno, lošim odnosima između njenih roditelja, okrivljenika, kojima su kroz djetinjstvo svjedočili ona i njena sestra Lucija.
6. Međutim, suprotno žalbenim navodima kojima tužitelj pobija presudu zbog pogrešno, odnosno, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud presudu temeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni tijekom postupka, a u smislu odredbe čl. 179. st. 5. PZ-a, pa je tako sud u postupku proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega ih je analizirao posebno i u međusobnoj vezi, cijeneći ih na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a i za odluku o oslobađanju od optužbe okrivljenika dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
6.1. Neosnovano tužitelj navodi i smatra da je prvostupanjski sud u postupku trebao koristiti kao dokaz iskaz S.S. koji je dala u policiji, iz razloga što je ista u toj fazi postupka ispitana u svojstvu svjedokinje, dok je u postupku pred sudom imala svojstvo okrivljenice. Okolnost da u ovom prekršajnom postupku S.S. ima procesni status okrivljenice, a u tijeku provođenja izvida prekršaja je ispitana u svojstvu svjedoka, onemogućuje uporabu predmetnog iskaza danog u policiji, jer bi time došlo do miješanja njenih procesnih uloga. Procesna uloga i pozicija svjedoka i okrivljenika su drugačije zbog različitih prava koja uživaju i na koja trebaju biti upozorena pa miješanje procesnih uloga jedne osobe, do čega bi svakako došlo kada bi se koristio navedeni zapisnik o ispitivanju S.S. u svojstvu svjedokinje, nije dopušteno te taj dokaz ne može ni na koji način biti unesen u dokazni materijal i na njemu se temeljiti presuda. U suprotnom bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a jer bi se presuda temeljila na dokazu iz čl. 90. PZ-a, odnosno, nezakonitom dokazu.
6.2. Nadalje, niti zapisnik o ispitivanju svjedokinje Monike Smiljanić, kćeri okr. Ivana Smiljanića i okr. I.S. pred policijom nije zakonit dokaz sukladno čl. 173. PZ-a u vezi čl. 285. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19; dalje ZKP/08) o ispitivanju svjedoka. Naime, čl. 173. PZ-a propisuje da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u ZKP-u za ispitivanje svjedoka, a iz zapisnika o ispitivanju ove svjedokinje pred policijom, nije razvidno da je ista poučena o svojim pravima i dužnostima, odnosno, da je ispitana sukladno odredbama čl. 285. ZKP-a. Čl. 285. st. 1. toč. 1. ZKP/08 propisano je :"(1) Oslobođeni su obveze svjedočenja: 1) srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugoga stupnja zaključno, dok čl. 285. st. 3. ZKP/08 propisuje: "(3) Tijelo koje vodi postupak dužno je osobe spomenute u stavku 1. ovog članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Osobe navedene u st. 1. toč. 1. do 3. ovog članka će se upozoriti da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Upozorenja i odgovori unose se u zapisnik." Nadalje, čl. 300. st. 1. ZKP/08. propisano je: “Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:3) upozorenje iz čl. 285. st. 3. ovoga Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik.“
6.3. Iz zapisnika o ispitivanju navedene svjedokinje pred policijom nije razvidno da je svjedokinja upozorena sukladno odredbi čl. 285. st. 3. ZKP/08, niti je odgovor unijet u zapisnik, pa kako, dakle, ta svjedokinja pred policijom nije ispitana sukladno odredbi čl. 158. st. 7. PZ-a, zapisnik o njenom ispitivanju nije zakonit dokaz i ne može se koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, a suprotno tvrdnjama tužitelja u žalbi. Stoga, i u tom slučaju bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a jer bi se presuda temeljila na nezakonitom dokazu.
7. Nadalje, iako je u pravu žalitelj da prvostupanjski sud nije u postupku koristio kao zakonit dokaz iskaz okr. I.S. koji je dao na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika pred policijom u prisutnosti branitelja, ovaj sud smatra da se na temelju takvog iskaza u kojem je naveo da je on svojoj supruzi okr. S.S. koja ga je prethodno vrijeđala, „uzvratio uvredljivim porukama“, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, ne može sa dovoljnom izvjesnošću utvrditi krivnja na strani ijednog okrivljenika.
8. Stoga, s obzirom da je prvostupanjski sud na temelju slobodne ocjene dokaza, na temelju obrana okrivljenika u kojoj su iskazali da se ne osjećaju krivima i branili se šutnjom, ocijenio da nije moguće sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenici počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, to je, sukladno čl. 182. t. 3. PZ-a, opravdano iste oslobodio od optužbe.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
