REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 634/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB: …, protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1950/2014-2 od 24. kolovoza 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-557/12 od 9. prosinca 2013., na sjednici održanoj 16. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se toč. I. i III. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1950/2014-2 od 24. kolovoza 2017., kao i toč. I. i III. Izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P- 557/12 od 9. prosinca 2013. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 26.847,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj toč. izreke. U toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 26.847,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 2. kolovoza 2011. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 26.847,63 kn od 2. kolovoza 2011. do 17. kolovoza 2011. U toč. III. izreke, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 6.878,75 kn, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.816,25 kn.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-557/12 od 9. prosinca 2013. u točki I. njezine izreke.

II. Djelomično se odbija tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-557/12 od 9. prosinca 2013. u točki II. njezine izreke u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 10.739,05 kn te u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju, u roku od osam dana, naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.201,50 kn sa zateznim kamatama kako su navedene u toj točki pobijane presude.

III. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-557/12 od 9. prosinca 2013. u točki II. njezine izreke u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 16.108,58 kn te u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju, u roku od osam dana, naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.677,25 kn i sudi:

1. Nalaže se tuženiku, u roku od osam dana, platiti tužitelju iznos od 16.108,58 kn (šesnaesttisućastoosam kuna i pedesetosam lipa) sa zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućima od 18. kolovoza 2011. do isplate.

2. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 4.677,25 kn (četiritisućešestosedamdesetsedam kuna i dvadesetpet lipa) sa zateznim kamatama.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, u dijelu u kojem nije uspio u žalbenom postupku, podnio tuženik, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), navodeći da istu reviziju podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud preinači, odnosno ukine nižestupanjske presude u dijelu u kojemu tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, dok revident kroz navedenu povredu zapravo osporava utvrđenje doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete pa time suštinski ističe da nižestupanjske presude nisu donesene u skladu s čl. 8. ZPP. U tom smislu, valja reći da je prema čl. 8. ZPP pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud i iznimno, kao u ovom konkretnom slučaju, i za drugostupanjski sud u smislu čl. 373.a. ZPP, a ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja nižestupanjskih presuda i sadržaja izvedenih dokaza.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 53.695,26 kn po osnovi naknade štete i to razmjernog iznosa invalidske mirovine isplaćene tužiteljevom osiguraniku, za razdoblje od 1. travnja 2009. do 30. lipnja 2011., u vezi s prometnom nezgodom koja se dogodila 13. rujna 2007., a koju je prouzrokovao tuženikov osiguranik.

9. U nižestupanjsom postupku je utvrđeno:

- da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila ... ozlijeđen tužiteljev osiguranik Z. P.,

- da tužiteljev osiguranik u trenutku nezgode nije nosio zaštitnu kacigu,

- da je D. M., koji je u času štetnog događaja upravljao osobnim vozilom osiguranim kod tuženika, presudom Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj K- 76/09-8 od 24. rujna 2010. pravomoćno proglašen krivim,

- da je tužiteljevom osiguraniku zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, po osnovi čega mu je od 28. siječnja 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu,

- da je na ime invalidske mirovine za razdoblje od 1. travnja 2009. do 30. lipnja 2011., zajedno s dodacima na mirovinu, Z. P. isplaćeno 59.503,26 kn,

- da razmjerni iznos invalidske mirovine, prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života oštećenika, iznosi 53.695,26 kn.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, a po osnovi odredbe čl. 163. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 93/07, dalje: ZM), pozivajući se i na odredbu čl. 160. st. 1. tog zakona te na odredbu čl. 1045. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO/08), prvostupanjski sud je doprinos tužiteljevog osiguranika nastanku štetnog događaja zbog nenošenja zaštitne kacige ocijenio s 50% te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u gore navedenom iznosu.

11. Preinačujući djelomično prvostupanjsku presudu u odbijenom dijelu, drugostupanjski je sud ocijenio doprinos tužiteljevog osiguranika sa 20% te je dosudio tužitelju i daljnji iznos od 16.108,58 kn, prihvaćajući shvaćanje prvostupanjskog suda da je za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu u ovom sporu pravno relevantan ZM jer je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu utvrđeno prema odredbama tog zakona i to zbog štetnog događaja od 13. rujna 2007., s tim da se obračun visine utužene štete ima izvršiti prema odredbama ZM kao posebnog zakona, uz zaključak da je to izričito propisano u članku 163. ZM, a ne primjenom članka 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09 i 75/09 - dalje: ZOOP), koja odredba na drugačiji način propisuje obračun razmjernog iznosa mirovine.

12. Izneseno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti kao pravilno. 13.1. U pravu je revident kada tvrdi da je pobijana odluka drugostupanjskog suda suprotna pravnom shvaćanju ovoga revizijskog suda, zauzetom u revizijskoj odluci poslovni broj Rev-1889/01-2 od 30. ožujka 2004.

13.2. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u toj odluci, kao i u odluci poslovni broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

13.3. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda (npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/21-2 od 5. siječnja 2021. i dr.).

14. Prema tome, shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, stoga je revizija u ovom predmetu osnovana, a s obzirom da u postupku koji je prethodio reviziji zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini naknade štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje (visina štete nije obračunata temeljem odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP), to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda.

15. Iz tih je razloga, na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju i ukinuti djelomično drugostupanjsku kao i prvostupanjsku presudu, obje u dosuđujućem dijelu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. O troškovima parničnog postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

Zagreb, 16. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.